alma telibecirevic

Dva jarca

Dva su jarca vrlo prosta
pošli preko uskog mosta
jedan s jedne strane drugi s druge strane

Skupili se navijači
da gledaju ko je jači
ili jedna starana ili druga strana

Stali jarci pa se mjere
onda poče da se dere
jedan s jedne strane drugi s druge strane

Sklanjaj mi se ružna stoko
baciću te u duboko
viče jedna strana viče druga strana

Kad su došli nasred mosta
jedan reče – sad je dosta
i sa jedne strane i sa druge strane

Vratimo se svako sebi
da do tuče došlo ne bi
ni sa jedne strane ni sa druge strane

Vratiše se pa se smiju
pusti ljude da se biju
i sa jedne strane i sa druge strane

Vi ste ovu priču znali
niste ni vi s kruške pali
jedan s jedne grane drugi s druge grane

Glavni junak jedne knjige

Glavni junak jedne knjige
došao mi da se žali
divno bješe glavnim biti
dok me nisu pročitali.
Svijetu je svega dosta
ničeg željan nije
osim – glavnih junaka.
Saznali su moje mane
moje tajne moje tuge
pokidali neke strane
i pošli da traže druge
zatim pošli da traže druge.
Svijetu je svega dosta
on čeka svoga gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.

Voće

Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.

Čim je vrijeme da se cvate,
već bacaju pogled na te.

Dok si zelen, blago meni,
prođes kao svi zeleni.

Kad zarudiš, kad se zrije,
svi te žele – ko će prije.

Ako niste skloni kvaru,
čuvaju vas na ormaru.

Čuvaju vas u vitrini
i prirodnoj veličini.

Ti mirišeš, širiš nadu,
izbjego si marmeladu.

Dok si bio baš si bio
zadatak si ispunio.

Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.

DUŠKO TRIFUNOVIĆ (1933. – 2006.)