POPIS PISACA BH KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU

Ovo je abecedarij pisaca koji su ostavili manjeg ili većega traga u književnosti za djecu u Bosni i Hercegovini i široj regiji (a podrijetlom su iz BiH). Isti je u nastajanju i mole se svi koji imaju boljega uvida da se jave kako bi popis bio potpuniji. UVJET JE DA IMAJU MAKAR JEDNU OBJAVLJENU KNJIGU ZA DJECU… (neki su pisali samo prozu, neki samo poeziju, neki oboje, a tu su i autori igrokaza za djecu, slikovnica i sl.)

A

ABDAGIĆ, BAKIR

ALAUPOVIĆ, TUGOMIR

ALIĆ, SALIH

ALIKADIĆ, BISERA

ANDRIĆ, IVO MIJO

ANUŠIĆ Anđelko

ARAR, NENA

AVRAMOVIĆ – ČORDAŠEVIĆ ZORKA

B

BABIĆ – ĐULVAT, SANJA

BABIĆ, NEDELJKO

BAJRIĆ, RAZIJA

BAKIJA SABINA

BAŠAGIĆ, Safvet-beg

BAŠIĆ, STANISLAV

BAZDULJ – HUBIJAR NURA

BEĆIRBAŠIĆ, Mirsad

BEGANOVIĆ, SUADA

BEKRIĆ, Ismet

BENOVIĆ, LJUBICA

BERBIĆ, EŠREF

BILBIJA, JELENA

BJELKIĆ, TODOR

BJELOŠEVIĆ, Predrag

BOJOVIĆ, Jovan – Joca

BOŠKOVIĆ SANJA

BOŽIČKOVIĆ NEVENKA

BRATIĆ, NATALIJA

BUDAK, PERO

C

CHRISTEN JEZERČIĆ, Ana

COCO, Kemal

Č

ČARAPINA ĆULANIĆ, STANISLAVA

ČAUŠEVIĆ, DŽEMALUDIN

ČAUŠEVIĆ Kimeta

ČAVKIĆ, FEJZULAH

ČERKEZ, VLADIMIR

ČULIĆ, Jovo

ČVOROVIĆ, ALEKSANDRA

Ć

ĆATIĆ, Musa Ćazim

ĆOPIĆ, BRANKO

ĆOSIĆ, PETAR.

ĆOSIĆ, ANTO

ĆOROVIĆ, SVETOZAR

D

DAMJANOVIĆ, LARA

DAMJANOVIĆ, Đuro

DAUPOVIĆ, Šefik-Fiko

DERAKOVIĆ, Kasim

DERVIŠEVIĆ, HUSEIN

DESTANOVIĆ, MIRSADA

DIJAK, VLADO

DIZDAREVIĆ, ZIJA

DRPA, MILENA

DURAKOVIČ, FERIDA

DŽ

DŽAFIĆ, RIZO

DŽOGOVIĆ, Bela

Đ

ĐAKOVIĆ, Petar

ĐEDOVIĆ, MEHMED

ĐEKIĆ, Dragica

ĐURĐEVIĆ, Mišo

ĐURĐIĆ, JOVICA

E

EŠIĆ, ŠIMO

F

FEKETE – SULLIVAN, MARIJA

FEMENIĆ, STANISLAV

FINCI, JOZEF

G

GARDAŠ, ANTO

GLIŠIĆ, JELENA

GRČINA, NEVENKA SEKA

H

HAJDAREVIĆ, HADŽEM

HALILOVIĆ SEADA

HAMZIĆ, EMSURA

HANDAN, KEMAL

HARBIĆ Rafija,

HASAGIĆ Alija Dubocanin

HASIĆ ZEJĆIR

HOROZOVIĆ, IRFAN

HOZIĆ ADVAN

HOZIĆ EMIRA

HROMADŽIĆ, AHMET

HUMO,Hamza

I

IBRAHIMOVIĆ, Amir

ILIČIĆ, JAGODA

ISAAC, Salih

ITEBEJAC, LJUBICA

IVANKOVIĆ, ŽELJKO

J

JANJUŠIĆ, Rada

JAŠAREVIĆ, ADNADIN

JAŠAREVIĆ, SENUDIN

JENKIĆ, Dragoljub

JEZILDDŽIĆ, FRANO

JURIĆ, Sonja

JURKOVIĆ, JURE

K

KADIĆ LEJLA

KADRIĆ ŠIJAN, AMRA

KADRIĆ, HALID

KAJAN, IBRAHIM

KAJIĆ, VLADANKA

KAPETANOVIĆ, Boro

KAPIDŽIĆ – HADŽIĆ, NASIHA

KARAČIĆ, Vendelin

KARAN, Vasilije

KARAPETROVIĆ, Miloš

KENOVIĆ-SALIHOVIĆ, FIKREATA

KIŠEVIĆ, ENES

KIKIĆ, HASAN

KLARIĆ IVAN

KLJAJIĆ, Ružica

KOBAŠ, IVO

KOKOŠAR, MIROSLAV

KOLENDA SMAJLOVIĆ RAHNAMA

KOŠTRO, MILJENKA

KOVAČ, Fuad

KOZARČANIN, IVO

KOZIČ PRERADOVIĆ, Stevka

KRAJIŠNIK, TEREZA

KRZMANIĆ, FRANJO

KUČUK, FAHRUDIN

KUJUNDŽIĆ, ATIF

KUKIĆ, GORDANA

KULENOVIĆ, Skender

KULIDŽAN, Dragan

KUŽET, Dušanka

L

LATIĆ, Džemaludin

LIVOPOLJAC Orijana

LOLIĆ, AZRA

LOMOVIĆ, BOŠKO

M

MAHMUTEFENDIĆ, KEMAL

MAJIĆ, VLATKO

MAMELEDŽIJA, RABIJA

MARIČIĆ, ĐURO

MARKOVIČ, MILAN.

MARTIĆ, NIKOLA

MASLAĆ, MILE

MATANOVIĆ, JULIJANA

MIKIĆ, Aleksa

MIKIĆ Janja

MILADIĆ,JOVO

MILAKOVIĆ, JOSIP

MILENIĆ, ŽARKO

MILOŠEVIĆ, Velimir

MIŠETIĆ, ANICA

MITROVIĆ, Isaije

MUJKIĆ, AVDO

MULIĆ HAMDIJA

MULABDIĆ, EDHEM

MUSAGIĆ, MUJO

MUSIĆ, ALIJA

MURATBEGOVIĆ, AHMET

N

NAKIĆ, ŠEFKET

NAMETAK ALIJA

NASTIĆ, VLADIMIR

NIKOLETIĆ, TODE

NOGO, Rajko Petrov

NUIĆ, Iva

O

OMEROVIĆ, MUHAREM

ORAŠANIN, MILIJANA

OSMANCEVIC ĆURIĆ, ENISA

OSTI, JOSIP

OSTOJIĆ, LJUBICA

OSTOJIĆ, ZDRAVKO

P

PANDŽO, ŠUKRIJA

PAVLOVIĆ, RANKO

PAVLOVIĆ-GRGIĆ LIDIJA

PEJOVIĆ, JELENA

PLANJAC, BEJRUZIN HAJRO

POPOVIĆ, DRAGICA

PRERADOVIĆ, Ranko

PRŽULJ, ŽELJKO

R

RADANOVIĆ, Nenad

RAKITA, STANKO

RISOJEVIĆ , RANKO

RISTIĆ, .Anđelko

RORIĆ, IVICA VANJA

S

SALTAGIĆ, Idriz

SAMAKOVLIJA ISAK

SAMARDŽIJA, RADOSLAV

SARAJLIĆ, Izet

SARAJLIĆ, NAFIJA

SARAJLIĆ ŠEMSUDIN

SIJARIĆ, ĆAMIL

SEJFIĆ, Šeća

SEKULIĆ, DARA

SELAK, JELICA S

ELENIĆ SADIJA LALA

SEMANIĆ, ARIF

SLADOJE, Đorđo

SKRINJAR TVRZ,VALERIJA

SOLAR, PERO

SOLDO, RUŽICA

SMOLIĆ, ŽELJKO

STANIĆ, ANTO

STEVIĆ, PANTO

STIPANOVIĆ Đuro

STOJČINOVIĆ NIKOLIĆ Jovanka,

STOŠIĆ, Nevena

Š

ŠARIĆ, MUHIDIN

ŠARIĆ, ŽARKO

ŠENFELD – OLJAČA, KORNELIJA

ŠKOBIĆ, SAVO

ŠUBAŠIĆ, MIRA

ŠUVALIĆ, MURAT

T

TRIFUNOVIĆ, DUŠKO TRTAK, SMAIL TRUHELKA, AGATA

V

VLAJIĆ, ĐORĐE

VOJVODIĆ, LJILJANA

VOLIĆ, BOŽENA

VUKELIĆ, VID VICKO

VUKOVIĆ, Goran

VUKOVIĆ, MIRKO

Z

ZAKIĆ, STOJANKA SEKA

ZELJKO, RUŽICA

ZUBAC, PERO

ZUBAC- IŠTUK RUŽA

Ž

ŽUJO, VALERIJAN

Rabija Mameledžija: NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

SLIČICE

Svaku svoju užinu
I po neki slatkiš.
Davao sam za sličice
Koje su se kupovale.
I skupljale nemilice.

Krio sam ih u pernicu,
U malome pregradku.
Da ne vidi moja mama,
Ili neka tužibaba.

Pola, cijelo,cijelo
Igrali smo tako.
Sakupljati sličice
Nije bilo lahko.

Sličice su luksuz,
Tako otac kaže.
Odrasli zaboravljaju,
Što je djeci najdraže.

Kao da i oni ,
Nisu djeca bili.
Klikere i orahe,
Po torbama krili.

ULICA JORGOVANA

Parne i neparne kuće stoje
Duž cijele ulice moje.
Pred svakom kućom,
Jorgovan raste.
Cvijeta i miriše,
Kada stignu laste.

Duž cijele ulice moje,
Jorgovan cvijeta u dvije boje.
Bijeli i plavi jorgovani,
Ukras su ulice moje.
Od kako znam za sebe,
Oni tu uvijek stoje.

S početka mjeseca aprila,
Jorgovan krasi avlije naše.
Grozdastim cvjetovima,
Veselo maše prolaznicima.

Zbog jorgovana,
Koji joj avlije krase.
Moja ulica u cvjetne i mirisne,
Ulice svrstava se.

ČERGA

U tihoj noći vatra pucketa.
Pospani cvrčak tiho se javlja.
Oko vatre: žene, garava djeca,
Večera se užurbano priprema.

Prispjeli putnici sa puta daleka.
Pa obrok kraj vatre i lonca čekaju.
Sitna djeca uz vatru se skupljaju.
I majci u toplo krilo sjedaju.

Napola goli i bosih nogu,
Uz vatru se griju.
Stariji sjede ozbiljna lica.
Potiču vatru iz flaše nešto piju.

Na domak vatre svezan Šarov.
Strpljivo sa djecom večeru čeka.
Nekakvo meso u tavi se prži.
Sa par žutih mirisnih paprika.

Večera je spremna i svi sjedaju.
Na sredinu sofra postavlja se.
Gladna čeljad da se okrijepe
I da nahrane se .

Sutrašnja večera hoće li biti,
Gdje će zanoćiti to niko ne zna?
Ni oni sami predvidjeti ne mogu.
Gdje će zanoćiti njihova čerga?

DJEČACI ULICE MOJE

Stasali dječaci ulice moje.
Da romobil i bicikl voze.
Svaki od njih je poseban.
Na svojstven način neobičan.

Riad je koji mjesec stariji.
Fariz i Mahir su ga sustigli
Maid je najmlađi i svi su
Do pedala svoih bicikla porasli.

Svako popodne oživi mahala.
Dječaci su na svojim vozilima.
Jure dovikuju se, a Boga mi
I utrkuju se!

Budno oko brižnih mama.
Motri pažljivo na dječake.
Koji oponašaju odrasle.
Glumeći tako mali, momke jake.

Bude i ogrebotina, ali se junački podnose.
Razbijaena koljena, zguljeni dlanovi.
Često se dogode, jer u ovim trkama,
Neizbježni su klizanja i padovi.

Brzo se prebole i zaborave rane.
Na nježnim dječijim rukama i nogama.
Uvijek ispočetka počinje trka.
Koja za sada nema pobjednika.

Pobjednici su svi oni.
Rastu bezbrižno takmičeći se.
Voljeni i paženi od sojih najdražih.
Zdravi su i normalni.

Vid Vicko Vukelić: NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

MOJA MOLITVA

Pozivam sve loše ljude
što oružje grubo vole,
u nebo da pogledaju
i da Bogu se pomole.

Pozivam sva srca tvrda
Što ne suze i ne bole,
u nebo da pogledaju
i da Bogu se pomole.

Pozivam sve glave hladne
mržnji noćas da odole,
u nebo da pogledaju
i da Bogu se pomole.

Neka ljubav svetom vlada,
zlatnik stavlja ruka svaka
pod jastuke uspavanih
devojčica i dečaka.

Neka ljubav strela bude,
srce malo biće meta,
molitva je pesma ova
za svu decu ovog sveta.

RUŽNO PAČE

Smeju mi se danas
drugari iz škole
što mi oči jednu
debeljucu vole.

Drugarima kažem
da ozbiljno to je,
da je mnogo volim
baš debela što je.

Ne zezajte opet
ljubazno vas molim,
jer to ružno pače
jako mnogo volim.

Kad me neko grdi
i rečima rani,
teši me i bodri,
na mojoj je strani.

Lepotica biće,
desiće se čuda
i verujem da će
izrast’ u labuda.

KLJUČIĆ ZA OSMEH

Moj ključić za osmeh-
to su lepe reči,
ne može da niko
u tome me spreči.

Svima ću da kažem-
dobar dan i zdravo,
da kulturan budem
na to imam pravo.

Hvala, doviđenja,
oprosti, izvini,
nije teško reći,
samo ti se čini.

Pokušaj i biće
drago tvojoj mami,
kad ključić za osmeh
okreneš u tami.

Opet svima kaži-
dobar dan i zdravo,
da kulturan budeš,
na to imaš pravo.

Hvala, doviđenja,
oprosti, izvini,
nije teško reći,
samo ti se čini.

О АУТОРУ
Вид-Вицко Вукелић
Рођен 28.06.1971. године у Бањалуци.
Објавио седам књига и четири сликовнице.
Добитник многих награда: Награда за најосећајнију љубавну песму, награда за најемотивнију љубавну песму, златну плакету за текст на фестивалу дечије песме „Пчелице“ Лакташи, награду за најбољу сатиричну песму, награда за најизазовнији афоризам, добитник признања у Београду за постигнуте резултате из области у књижевности (Задужбина Здравко гојковић)
Творац химне Ђурђевданског фестивала у Бањалуци, творац химне Дома за незбринуту дјецу „Рада Врањешевић“ у Бањалуци. Један је од оснивача Поетског круга „Стиховница“ у Бањалуци за који је написао текст химне.
Ушао у неколико књига љубавне поезије и поезије за децу. Десетак његових песама је музички обрађено и извођено на фестивалима дечије песме. Написао је неколико рок балада које су музички обрађене.

Ljubica Ostojić: NAJLJEPŠE PJESME ZA UNUČICU

DJEDOVI

Šta Djedovi na nebu rade?
Oni voćke mlade rado sade,
Da zvjezdanog ploda dadu,
Unucima dolje, za nagradu.

Šta oni još na nebu čine?
Motre na rast djedovine,
Da im unuci ne zanemare,
Neke lijepe običaje stare.

Ozgor rado pripovjedaju
Pred ulazak unuka u san,
Kako im sjetovi izgledaju,
Na neki divan davni dan.

Sanjarica san taj tumači:
Usnut svog Djeda s neba,
Uvijek sretno sutra znači,
A tog bome uvijek treba.

BAKE

Šta rade stare Bake
Kad odu u nebo
Da tamo žive?
One smotaju oblake,
Pa pletu za unuke
I za unučice,
Džempere i kapice:
Bijele, ružičaste, sive;

Šta tamo još rade Bake?
Hvataju sunčeve zrake,
Pa tkaju finu svilu,
Šivaju haljinice lake,
I košulje sunčane,
Za unučice i unuke,
Radosno, bez muke;

A šta te stare Bake
Koje na nebu žive,
Zapravo tamo učine,
Od sve silne mjesečine?
Smišljaju slastice nove,
Pa onako slasne, svježe,
Šalju unucima u snove;

Zar oni što tamo borave
Sve ovdje ne zaborave?
Može se dosta staviti
U zaborave plave,
Ali se unuci ne mogu
Nikako zaboraviti,
Jer oni zapravo dolaze
U ovozemna gnijezda:
Uprav s dalekih zvijezda.

POLJUPCI ZA ONE IZ BAJKI

U bajci o Crvenkapici
Odluku bih o poljupcu
Imala baš vrlo laku,
Od srca bih poljubila
I Crvenkapicu, i Baku.

I u Snjeguljici mi je
Odluka isto laka:
Neka Princ poljubi
Usnulu Snjeguljicu,
Sedam ću poljubaca
Podijeliti, na sedam
Dragih mi prijatelja,
Sedam Patuljaka.

U bajci o Pepeljugi
Nikog ne bih ljubila,
Radije bih bila Vila
Što čarolijom stvara
One balske haljine
Raskošne i duge,
Za male Pepeljuge.

Na bih poljubila
Ni Kuku Kapetana
Iz Petra Pana,
Ni Pinokia, nestaška,
A nešto ne bih niti
Parincezu, na zrnu graška.

Ali ima jedna daleka,
Najljepša Princeza,
Ponekad i dobra Vila,
Ariel, moja unučica,
Nju bih rado poljubila.

Šefik Daupović Fiko: NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

PRINCEZA SARA

Princeza Sara,
nikad nije imala para.
Sav novac, trošila je
na hranu za ptice.

Svakodnevno,
nosila je na livadice,
u šumu i na polja.
Kad se vraćala,
koncerti ptičjeg hora
redovno su je pratili
do voljenog dvora.

Ptice, nije brinula
hladna i oskudna zima,
jer u darežljivom srcu
za sve uvijek mjesta ima.

Sa paketićima hrane
ispraćala je ptice selice,
da ne budu gladne,
dok južno sunce grane.

Svi su voljeli princezu Saru,
s njom slušali ptica pjev,
al’ sjetio se niko nije
za hranu dati ijednu paru.

Princeza Sara na to
nije obraćala pažnju.
I dalje je bila sretna –
jer iskrenu ljubav
niko ne može kupiti.

CVIJEĆE

Ima cvijeća koje ne voli
izlaziti iz prostorija i soba,
bez obzira
koje je godišnje doba.

Lijepo mu je i u vazi,
gdje se brčka dok vodu gazi,
ili u saksiji, gdje razmišlja
o svom rodu u galaksiji.

Bez obzira gdje se nalazi,
i u radosti i u tuzi,
ono nam je uvijek na usluzi.
Tad se svesrdno angažira,
da se što ljepše aranžira.

Ipak, svakom cvijetu,
najljepše je u buketu.
U njemu se kriju
najsrdačnije želje na svijetu.

NEOBIČNO POZNANSTVO

Nedavno upoznao sam se
s jednom snenom kravom
koja je žudila za slavom.
Mislila je, da za umjetnost
ima dara i s njim u gradu
može zaraditi više para.

Željela je biti manekenka
ili filmska diva, i to više nije
htjela od nikog da skriva.
Počela je naglo da mrša,
kao da nije s plodnog polja
već iz nekog siromašnog krša.

Ustajati rano bilo joj je lijeno.
Iz Evropske unije tražila je
frišku hranu i sijeno, iako
od cijene mlijeka nije joj
moglo biti i za hranu,
a kamoli za običnog lijeka.

Na slogan „Kupujmo domaće“,
znala je dugo da plače.
U tome je podržavao
samo jedan jarac
s ofarbanom bradom
koji je nekoliko puta
kamionom prošao gradom.

On je razradio plan
još dok je bio dan
kako najbrže stići u grad.
Nisu prešli ni pola puta,
zaustavilo ih je
čobanče sa prutom
koje je šetalo
nehajno istim putom.

Ranko Risojević: NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

TAJNE

U svakoj običnoj stvari,
u najmanjem imetku
naći ćeš mnoge čari
i poneku zagonetku.

Sve je išlo od ruku
tvome slavnom pretku:
ostavio ti je nauku
i poneku zagonetku.

I ti ćeš, u svoje vrijeme,
u posljednjem retku,
dati nasljedniku sjeme
i poneku zagonetku.

PJESNIK

Stigao sam sa Mjeseca
da vidim šta rade djeca.

Stigao sam iz davnina
u maštanju tvoga sina.

Stigao sam i s jeseni
u san tvoje lijepe kćeri.

Stigao sam odasvuda
kao kakva dvorska luda.

Svijet je tužan, stalno jeca,
možda će ga spasit’ djeca!

GOVOR DRVETA

Šta zbori
drvo dok gori?

Možda se ono sjeća
šumskog cvijeća
i djevojčice rumena lica
sa bluzom
od ljubičica.

Možda dok gori, drvo viče
na zmaja iz stare priče
da ostavi princezu
njenom vezu.

A možda, u zimsko veče,
u pepeo, s drvetom,
život šumski isteče.

 

Ivica Vanja Rorić; NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

 

SREĆA

Sreća je možda plava,
Sreća je možda zelena.
Sreća je uvijek velika,
I kada je malena.

Sreća je –imati oči,
Jer oči sve vide.
Šumu,nebo i oblak
I put kojim se ide.

Sreća je imati uši
Jer uši svašta čuju:
Šapat,šumor i žubor,
Tišinu i oluju.

Sreća je-imati ruke,
Jer rukama se grli.
Jer rukama se voli
I u svijet daleki hrli.

Sreća je –imati noge,
Jer nogama se šeta:
I tako,sve u šetnji
Stići ćeš na kraj svijeta…

Sreća je možda plava.
Sreća je možda zelena-
Ali uvijek velika,
I kad je mala.

 

Ivica Vanja Rorić  rođen je  u Foči kraj Doboja 1951. godine. U Derventi je pohađao učiteljsku školu, a studij je nastavio u Beogradu gdje je studirao na Filološkom fakultetu jugoslavensku književnost.

Od najmlađih dana, Rorić se posvetio djeci. Pisao je pjesme za djecu, a u Sarajevu je radio i na mjestu urednika “Vesela sveska”, dječjeg časopisa. I danas radi u Sarajevu kao pisac dječjih knjiga i kao vlasnik nakladničke kuće.

Najpoznatije knjige za djecu: “Doživljaji miša Šiša”, “Enci menci nakamenci”, “Đački kalendar”, “Pjesma do pjesme”, “Dječak grli svijet”, “Priča do priče” i mnoge druge.

 

Ivo Mijo Andrić : NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

BOSIOK – BOSILJAK

U narodu Bosiok
U knjigama Bosiljak
Na Bosnu me podsjeća
Ima miris oštar – jak.

Raste kao kućna biljka
Ukras je u svakoj bašti
Kad sjedite pored njega
Lijepo vam je – ko u mašti.

Bosiok se koristi
Na stotinu jedan način
Kao miris u kući
Kao čaj ili začin.

Sa stabljike Bosioka
Kidaju se grane
Pa se od njih naprave
Krasne ikebane.

Jednu takvu vidio sam
U stanu kod Vanje
Miris me je opio
Bio sam ko janje.

SMREKA – KLEKA

Ne treba vam herbarij
Niti skupe teke
U dva lista mogu stati
Iglice od Smreke.

Čak i sitne bobe
Od bockaste Kleke
Možete pohraniti
U obične teke.

Ali ako želite
Piti čaj od Smreke
Tada nisu dovoljne
Ni knjige ni teke.

Tad morate uzeti
Papirnatu kesu
U koju se iglice
I bobe natresu.

Čaj od Kleke pijete
Kad vas nešto muči
A teke vam služe
Da se bolje uči.

KADA UMRE GRIPA

Za ovu nas pjesmu
Ne zanima Lipa
Već opaka bolest
Koju zovu gripa.

Kada gripa napadne
Tad se svatko bori
Da mu organizam
Vatra ne sagori.

Doktor-vatrogasac
Tad čajem od Lipe
Gasi požar što je
Izbio zbog gripe.

Kada bolest prođe
I kad umre gripa
Iznad njenog groba
Zamiriše Lipa.

Dragica Popović: NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

SUNCE U TRAVI

Kada se budi zora
mliječnoplava
i kada ustaje trava,
lahor je pita:
,,Kakvo to sunce
u tvojoj kosi spava?”

Cijela se priroda
čudom čudi.
,,Otkud u livadi sunce?”
pitaju se čak i ljudi.
U tom se sa neba
oglasi sunčev zračak:
,,To je u livadi jutros
procvjetao maslačak!”

JELE

Na proplanku
vite jele
vješto su
kosu splele.
Zelene guste pletenice
krase šumu
i gori litice.

A do njih je
Bor zeleni
savio se ka Jeleni.
Ka zajedno zašumore,
ko da čujem plavo more.

HAJDE DA SE IGRAMO

Hajde da se igramo!
Kako?
Čega?
Skrivalice!
Vadi iz kose
šnalice,
iz tašnice
gumice,
i sve druge
stvarčice
što u šaku
mogu stati
i lako
se sakrivati!
Šta da radi
ova stvar?
Neka uđe
u ormar!
A ova će
stvar skrivena
da poljubi Ognjena.
Sledeća će
skrivalica
vidjet’
ide l’ nastavnica.
I tako
svakog dana
igra se
u razredu
grupa mališana,
a u njihova
srca malena
po jedna je,
tajna ljubav
skrivena.

Dragica Popović, Vranjaci kod Modriče, 1948.

– HAJDE DA SE VOLIMO (Drugari, Sarajevo, 1988)
– ŽUTI KOLAČI (Drugari, Srajevo, 1991)
– ZVJEZDANO KOLO (Univerzitetska riječ, Nikšić 1998)
– LEPTIROV LET, SKC, Modriča, 2008.
– Zastupljenja u antologiji pjesnika za djecu u BiH 1991.

Surađivala je u časopisima za djecu: Zmaj, Modra lasta, Vesela sveska, Male novine, Kurirček, Detska radost.

“Rukopis Dragice Popović ne pripada u cjelini ni jednoj od navedenih škola savremene dječije književnosti.
Dragica Popović u suprotnostima svijeta odraslih i dječijeg svijeta pokušava i uspijeva naći odrednike koje ih zbližvaju. LJubav, međusobno povjerenje i razumijevanje najčešći su i najprirodniji razlozi za to pomirenje.
Druženje sa djecom i poznavanje dječije psihe rezultiralo je pjesmama koje su prožete duboko humanim porukama i pogledima. Takve pjesme će zbog toga u mladom čitaocu sigurno brzo steći sagovornika i istomišljenika.
Posebna vrijednost njenih rukopisa što je izgradila vlastiti stil koji je prepoznatljiv i uz istančan osjećaj za lijepo, opis zanimljivog detalja i sjećanja na vlastito djetinjstvo uspjela da nam podari vrijedne rukopise.”
Šimo Ešić

VLADANKA KAJIĆ, najljepše pjesme za djecu

Vrabac

Ptica mala cvrkuće
Na prozoru moje kuće,
Ne boji se zime,
Vrabac mu je ime

Mrvice od hljeba rado jede,
Jer ih mnogo voli,
A kad’ je gladan,
Stomak ga boli.

Krilima leprša i skakuće,
Ne ide daleko od kuće.
Kad’ bubice i crve hvata,
Donese i za svoga brata.

Zimi se često
Š golubovima druži,
Jede sve sa njima
I što mu ko pruži.

Da li je to moguće

Miš macu juri,
dedo u školu žuri,
koka liju uhvatila,
svraka medu namlatila.

Učiteljica se rasplakala
jer zadaću nije napisala.
Stara baka se igra tenisa
a mali mrav istukao Denisa.

Magarence sjedi u školskoj klupi,
a maca otišla novine da kupi.
Mali zečić pušku nosi
da ubije lovca,
a pjetao kukuriče
iz zatvorenog lonca.

Uspavanka za unuku

Spavaj, spavaj, curice,
Bakina mezimice,
Mila moja, spavaj
I lijepe snove sanjaj.

Kada se probudiš,
Baku ćeš da ljubiš.
I tebe će baka
Kad si tako slatka.

VLADANKA KAJIĆ Kragujevac, 1942.

– NAJMLAĐIMA ZA LAGAN SAN I UGODAN DAN, Planjax, Tešanj, 1999.

«…publika od sedam do deset godina može u ovoj knjizi prepoznati teme, stanja i raspoloženja karakteristične za svoj uzrast…Mjera začudnosti, to jest poetskog oneobičavanja primjerena je je baš to0m uzrastu – a naglasak je, ipak stavljen na jarkost i primamljivost slika iz svakodnevnog života, na kojima bi se dječja pažnja trebala više zaustavljati u smislu podsticanja i poduke. Vedrina i razigranost u osnovnoj intonaciji pjesama ritamski je dobro «pogođena» i realizirana, premda su poente, odveć direktne…»

Željko Grahovac