MOLITVA PRED ODLAZAK
Kao što vjerni pas, svim bićem svojim
nježno svoga gospodara ljubi
i ja zahvalan pred tobom stojim,
ljubim Te, Divni, ljubim i ljubim,
sa svom slobodom svojom ljubim….
S prirodom cijelom, rijekama, morem,
sa živim bićima, vulkanima, gorjem,
sa svecima i budućim pokoljenjem,
sa zvijezdama i nevidljivim svijetom,
i sve pred tvoje noge stavljam:
Sve dana,
sve kucaje srca,
i boli, i suze slane,
i Anđele silne, braću i sestre svih boja,
i bića još neznana,
i razna sunca, pustinje, prašume crne
i sve što ima izabrana,
Tvoje je i dajem Tebi,
Samo me uzmi k sebi!
Srijemska Mitrovica, 14. kolovoza 1951.
ORGULJE
Onaj tko ima bistro oko,
srce mudro i iskustvo boli,
taj vidi u ponor duboko,
osjeća tko mrzi ili voli.
On sam mora biti kao fino glazbalo,
S talentom da stvara razne zvuke.
Glazbalo, pjevalo il’ plakalo,
odrazuje muke.
I orgulje dok ih sabran slušaš,
Pružaju ti uzvišene slasti.
Kad zanesen netko na njih svirne,
potresu se od neznane strasti
i ljudsko te nešto dirne.
Srijemska Mitrovica, 28. srpnja 1951.
BOLEST
To se ona titra kao šapat,
Skrivenom silom podmuklo stvara,
razara tijelo i lomi dušu.
Ona je tajna koja umara.
Tek veseli, za čas samo sjetni
kao dan proljetni.
Nosi nas brzo u daljine neke
kao da diže i stavlja na krila,
o onda sputava dah,
otežava hod kao teška svila.
Najteži su časi kad kiše romone
i usne se suše a uši nam zvone,
misli se mrse i sve se zapliće
a ljudi čudni k’o smiješe figure
s orlom i najljepšim cvijetom,
vratolomno jure.
A kad sunce plane
i u nama svane,
duša se pokrene da poleti pravo
kao ševa, soko ili zraka
tamo do oblaka.
Srijemska Mitrovica, 23. srpnja 1951.
MASKA
Ah, krasno je kada nitko nije znao
kad si uzdisao…
Volio si maglom zastrt brijeg
kad tek slutiš što se pod njim krije
bujna trava, gajevi il’ snijeg…
Tako ideš s plemenitom krinkom,
Svatko misli: on je sretno biće,
bol njegova nikog se ne tiče.
Vješto brišeš bore sa svog čela
Svuda radost da posiješ,
Na uvrede blago se nasmiješ.
A kad dođeš kući, dahneš,
tiho rukom mahneš,
zbaciš masku i pokriješ lice.
Ah, krasno je kada nitko nije znao
kad si uzdisao…
Srijemska Mitrovica, 30. kolovoza 1951.
LASTE
U koji dan i čas one azurom kruže?
Zašto se tako kupe tvoreć crnu dugu?
Tko će im pokazat stazu i prugu
da nađu pravi put?
A zašto kreće, male, zašto bježite od nas?
Nisu vam tamo valjda kukci ukusni tako
nit će vas pjesnik koji shvatiti ovako.
Stoga vam tužan cvrk.
S vama pošla bi moja duša
na pero jedno bi stala,
slobodna u bezdanu mora
da vrisne od sreće, pa makar pala.
I malen nebom trag, i zbogaom, drage moje.
Odoste u dalek kraj.
Vratite se ipak, tamo ste gosti,
kod nas vas čeka raj.
Oštrokrile, brze strijele
sijeku plavet uz svrkut, kratak, krt.
Bog nek’ vas čuva laste,
da na tom putu izbjegnete smrt.
Srijemska Mitrovica, 3. Rujna 1951.
PRIMIJENJENA POEZIJA 