• Kontakt
  • Riječ urednika

PRIMIJENJENA POEZIJA

PRIMIJENJENA  POEZIJA

Monthly Archives: Veljača 2018

SJENKA SJEĆANJA

20 Utorak velj. 2018

Posted by antozirdum in LJubavna poezija

≈ Komentiraj

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Ni jedan raskid ne može izbrisati ožiljke

oni lebde u međuprostoru dvije praznine

i otvorenih očiju samoobmane gledaju.

 

Vide ono kad nisu htjeli ništa propustiti

i da će moć budjenja osjećanja u drugima

u njima živjeti dok  budu postojali

 

Zaneseni da su pronašlji svoju drugu polovicu,

slijepo su se bacili u vrtlog iluzije

da su slobodni uzvišeni i neponovljivi

 

No, i na pustom otoku kao sijenka palme

stalno bi ih pratila njihova prošlost,

sjećanja i okolnosti u kojima su zatečeni.

 

Zaboravili su na one starinske:

ponesi kišobran kad kiša ne pada

ako padne dvoje se pod njega mogu skloniti

 

Ne otvaraj prozor ako su noći hladne.

ljubav će sama naći pukotinu

da se uvuče i uklopi u  toplinu

 

anto zirdum

Vanda Babić: dvije bliske

20 Utorak velj. 2018

Posted by antozirdum in LJubavna poezija

≈ Komentiraj

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

LJUBAV

Odlazim teška koraka
iz naše priče
koja je davno ispričana
u kućama naših pradjedova
što su se sastajali
pred kaminom i
vatre su gorjele njihovim
pričama, gorjele snagom
stoljeća i
srele se u nama.
I, ne pitaj zašto odlazim
prejaka je vatra
da bih ostala.

LJUBOMORA

Gubim tlo pod nogama
i čini mi se kako se
cijeli svijet okrenuo, samo zato
što je ona tik uz tebe
uključila neki program
i ne sluteći naslonila glavu
na rame na kojemu sam
ja, ostavila svoje suze.

Anto Zirdum: DVOJE razDVOJEnih

18 Nedjelja velj. 2018

Posted by antozirdum in LJubavna poezija

≈ Komentiraj

 

Riječi su nemoćne da izraze

kako čist duh jasno vidi

snažnu silu želje

koja razdvojene ljubljenike

okiva u zvijezde

dok su kratko zdvojeni

 

Nervoza neobjašnjiva

kao težak teret

i neka čudna tuga

isto tako snažna prožme ih

kad je razdvojenost duga

 

Zato je ona najteži test

izdržljivosti i odanosti

u prostorno-vremenskom kontinuumu

na kojemu najveće bodove osvajaju

samo najzdvojenije duše

koje odgovore o usudu

ne traže u mutnoj vodi

Zilhad Ključanin:SAINT ILIJA S NEBA ME PITA: ZAŠTO PIŠEŠ?

17 Subota velj. 2018

Posted by antozirdum in Grah za Iliju Ladina

≈ Komentiraj

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Miri Petroviću

 

Pišem, Ilija,

Samo zbog jednog

Starog fotoaparata

 

Da nema tog fotoparata

Ne bih kunem se

Pisao

 

Poklonio si ga, Ilija,

Mojoj kćerki Biseri

Kada se predrat rodila

 

Tada si i mladim supružnicima

Poklonio jednu zdjelicu

Nikad manju nisam vidio

 

Da roditelje kad kusaju natjera

Da im ljubav bude tolika

Da se nikad ne posvađaju

 

Odtada je Sveti Ilija

Na nebu slomio

Nebrojeno konjskih kopita

 

Zdjelica se negdje izgubila

Ali se uvijek pojavi

Kad supružnici se mrko zgledaju

 

Sve nam je izgorjelo, Ilija,

A fotoaparat jedini

Ostade

 

Nikad nijedna fotografija

Iz njega se nije

Izgnijezdila

 

 

 

Filma za tvoj aparat, Ilija,

Nigdje na dunjaluku

Nema

 

Ali kćerka Bisera ipak

Magistrira

Umjetničku fotografiju

 

I doktorirat će na fotografiji

Koju već desetljećima štanca

Jedan fotoaparat bez filma

 

Sad svi se skupimo

Pred fotoaparatom

Kad god nesreću oćutimo

 

Kusamo iz one zdjelice

Kao iz Grala

Sreće

 

I čekamo da nam blicne

Sa neba

Sveti Ilija Gromovnik

 

A kada se to desi

Uvjeren sam

Pisanje mi trebati neće.

 

 

Sarajevo, 22. 12. 2012.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fabijan Lovrić: Cvjetko Milanja – Paradigmatska obilježja hrvatskog pjesništva

16 Petak velj. 2018

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ Komentiraj

 

Cvjetko Milanja: Hrvatsko pjesništvo 1950. – 2000. (IV. dio, knjiga 2.). Biblioteka 21. Stoljeće. Urednica: Višnja Bošnjak, 130 mm x 205 mm, meki uvez s krilcima, 366 str. AltaGAMA; Zagreb, srpanj 2012.

 

Književni teoretičar, povjesničar i kritičar Cvjetko Milanja (Zaglav na Dugom otoku, 1943) redoviti je profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, znanstveni je savjetnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, ali i vodeći kroatist u korpusu znanstvenog prosuđivanja i organizacije sustava hrvatske književnosti, umreženoga u određene književne pravce u kojima je pronalazio dostojne nositelje i interpretatore književnih vrijednosti, pridružujući tako hrvatsku književnost svim tokovima moderne europske književnosti, čiji su utjecaji nesumnjivi, ali i vrijednosno samostalni u svojim kreacijama; u ovom slučaju, pjesništvu[1].

Na promociji knjige u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu (početkom prosinca 2012.), Tvrtko Vuković je ustvrdio kako liberalni kapitalizam svojim škarama danas reže kadrove, katedre nacionalnih filologija pa i književnike, ocijenio je, kako je u tim okolnostima Milanja za našu kulturu napravio čudo dok mu naša kultura na to vraća čuđenjem. Vuković smatra kako Milanja u svom pristupu najprije upotrebljava teoretski um, a onda se bavi poetičkim opusima. Milanjino je čitanje interdisciplinarno, rekao je dodavši kako su njegove knjige od presudne važnosti za razumijevanje političnosti jezika. Po Vukovićevim riječima autor se ne libi donošenja vrijednosnih sudova.

Drugi kritičar na promociji, Branko Maleš, smatra kako je knjiga ispletena esejističkim narukvicama koje upućuju na sociokulturno stanje vremena, u kojem konstituira pjesnički subjekt, koji bi trebalo zadržati ili proširiti.

 

1.

 

Sam autor na kraju knjige, Umjesto zaključka[2] piše:

„Hrvatsko pjesništvo u svojemu pedesetogodišnjem razvitku, to jest u drugoj polovici 20. stoljeća, ima nekoliko velikih značajnih grupacija ili generacija, shvaćenih u smislu kakve im je pridavao Šoljan (1972: 315.-324.), a i drugi predstavnici grupacija. To je jamačno razvidno i iz mojega prikaza toga pjesništva (Milanja, 2000. , 2001. , 2003. , kao i ove knjige). To su grupacija krugovaša, grupacija razlogaša, grupacija pitanjaša, grupacija kvorumaša i postitsa, uz „prijelazne“ ofaše. Riječ je, dakako, o grupacijama i u književnopovijesnom, i u poetičkom smislu, ali riječ je i o društvenom horizontu i njemu korespodentnoj instanciji subjekta, kakvoga je iznjedrila književna praksa, u sferi teorijskoga i u sferi praktičkoga uma. Ili drugačija rečeno, radi se o ideji svijeta, filozofiji života, koncepciji društvene stvarnosti, pitanju političkog, i s obzirom na društvenu ulogu intelektualca, pisca, humanističkoga djelatnika, i s obzirom na ideju književnosti, njene uloge, propedeutičke i estetičke, s obzirom na poetičku realizaciju i stilskoparadigmatski aranžman.“

U prvom dijelu obuhvaćeni su autori: Branko Čegec, Vjekoslav Boban, Božica Pažur, Zoran Mašović, Žarko Paić, Goran Rem, Miroslav Mićanović, Delimir Rešicki, Hrvoje Pejaković, Milan Maćešić, Kemal Mujčić Artnam, Miloš Đurđević, Sanja Lovrenčić, Sanja Marčetić, Maja Gjerek, Nikola Petković, Krešimir Bagić, Božica Zoko i Zorica Radaković. Ovaj osobni izbor onih koji su zavrijedili, obilježili određenu generaciju, epohu, u ovom izboru ispisuju i svoju povijest, jer autoru kao što je Milanja, odavno je ustvrđena znanstvena ozbiljnost i neupitna stručna podloga. To, što bi netko drugi izabrao druge reprezentativne književnike, ne umanjuje znanstveni pristup i teorijsko obilježje, podjele, koje je odredio Milanja. Čak i Maleš napominje kako bi odabir književnika, pjesnika kao nositelja određenih paradigmi, trebalo proširiti, s čime se slažem, ali, temeljno nije ugroženo ovakvim odabirom ma koliko ga proširili u nadogradnji. S toga, nabrojeni kvorumaši i pripadaju određenome, a sloboda izbora pripada autoru.

 

2.

 

Drugi dio ove knjige posvećen je postistima, a u Uvodu, autor piše:

„Kao uvod u ovo problemsko polje čini mi se najprimjerenije ukazati na neka određenja koja su katalogizirali sami akteri scene, a koji su ujedno i teoretičari, kritičari, književni povjesnici i pjesnici koji pripadaju tom polju. Riječ je Tvrtku Vukoviću i Sanjinu Sorelu, iako bi im se mogao pridodati i Jahić te Šodan, s njihovim antologijama i uvodima u njih. No, kako su one ili „parcijalne“ (Šodanova), ili „prostorne“ (Jahić), one ili govore samo o jednom, tematskom, polju, ili pak detektiraju „sumu“ pjesničke proizvodnje određenoga vremenskoga odsječka, te nisu usredištene samo na cjelinu pjesništva postističke grupacije. Kako je kronološki Vuković ranije objavio svoju panoramu (Off.line, Hrvatsko pjesništvo devedesetih, 2001.) od Sorela (Isto i različito, 2006.), mi ćemo istaknuti srž njegove vizure, kao i Sorelove, uz napomenu da sam te antologije detaljnije i kritičnije prikazao u drugom radu (Milanja, 2012.).“[3]

U ovoj grupi zastupljeni su autori: Tomislav Domović, Damir Šodan, Sibila Petlevski, Miroslav Kirin, Simo Mraović, Tvrtko Vuković, Miljenko Jergović, Drago Glamuzina, Tomica Bajsić, Rade Jarak, Davor Šalat, Ivica Prtenjača, Lana Derkač, Ivan Herceg, Sanjin Sorel, Ervin Jahić, Robert Roklicer, Alen Galović, Tihana Jendričko, Krešimir Pintarić, Tatjana Gromača, Evelina Rudan, Dorta Jagić, Ana Brnardić i Marko Pogačar.

Sve te, različite poetike, usustavljene u paradigmatske okvire dviju grupacija, daju sociološkopolitičku opredijeljenost, trajnost u vremenu određenih granica u kojima je njihovo djelovanje zabilježeno, njihov rad vrednovan i znalački obrazložen vrijednostima pojedinačnih poetika na što se budući znanstvenici mogu osloniti kroz daljnja teorijska istraživanja. To je moguće ako se ukaže potreba za poetikom jedne grupacije, koja bi obuhvatila još neke autore, te zadovoljila vrijednosni sud o istom u okviru jedne knjige, međutim, Milanjin pristup ostaje temelj. Tu temeljnu vrijednost isticali su mnogi, a sveučilišni profesor i vrstan teoretičar književnosti, Ante Stamać, kaže; kako će Milanjinu paradigmu valjati slijediti.[4]

Zasigurno je kako gibljivosti svjetskog poretka i pjesnička imaginacija umrežuju emocionalna djelovanja i čine preobrazbu i u pjesničkim ostvarenjima, ali temeljnih načela i protoka ideje u emocionalnom naboju stvaralaštva, trebaju ostati na temeljima protočnosti i jasnoće pjesničkoga izraza. U takvom stvaralaštvu ne smije biti nejasnoća ili pisanja pjesama nerazumljivo i bez osnovnih značajki ritmičnosti, što neki pripisuju slobodi izraza, ali, u kompliciranom jeziku nema glazbenog osjećaja riječi, nema jezične svježine i misaonih sekvenci koje plijene, nadahnjuju i lako se pamte kako bi veoma brzo ušle u svijet praktičnosti, u jezik svakodnevice i tamo ostale zauvijek. Hrvatska pjesnička riječ ima takvih, svijetlih primjera, visokoestetskih, koji se mogu usporediti s ponajboljim europskim i  svjetskim primjerima.

U tom nastojanju i Milanja završava svoju knjigu različitih pjesničkih poetika, različitih izraza, ali pod istom lupom kritičkoga, znanstvenostručnog rakursa, odakle rasvjetljava, ukazuje na mogućnosti i vrijednosti takvih mogućnosti kako bi zaživjela u praksi, što pjesništvu mora biti cilj, mora biti opravdanje kako pjesma jeste i ostaje cvijetom lijepe književnosti, a pjesnici, direktni potomci Njegove volje koja im daruje mogućnost nesvakidašnjeg izraza, nesvakidašnjeg slikanja svijeta: „Za poetiku, kao „rezultat“ prethodnog stanja moglo bi se jednom rečenicom reći: iz jezika natrag ka stvarnosnom.“ (C. M. , str. 337.).

 

 

[1] Cvjetko Milanja: Hrvatsko pjesništvo 1950. – 2000. (IV. dio, knjiga 2.). Biblioteka 21. stoljeće. Urednica: Višnja Bošnjak. AltaGAMA, Zagreb, srpanj 2012.

[2] Isto, str. 315.

[3] Isto, str. 159.

[4] Ante Stamać: Moje motrište. Vijenac br. 196 (06.09. 2001.) u Uzoran dobitak.

Tomislav Dretar: dvije posebne pjesme

15 Četvrtak velj. 2018

Posted by antozirdum in Primijenjena poezija

≈ Komentiraj

Ciganska fuga

Toplu si mi postelju pripremila
majko najbrižnija od svih majki

Toplu postelju prostrla si mi
Toplu postelju od Aljaske do Bengala

Toplu postelju od najmekšeg perja
Da utonem u san Da utonem u san

Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san

Da su mi u Rumunjskoj noge lomili
Da su me u Njemačkoj kao zvijer odstrijelili

Da sam u Jasenovcu bio na križ razapet
Da sam u Trstu bio na tržnici prodan

Toplu si mi postelju pripremila
Da utonem u san Da utonem u san

Da sanjam da sanjam
Da sve ovo bude samo običan san

 

 

Ciganski Bog

Emira D., bibliotekarka u Bihaću
gradu sa stotinjak Roma
upisala je jednog dana
među čitatelje i Roma R.R.
U rubrici «Zanimanje» upisano je :
«skupljač sekundarnih sirovina».
Otišao sam upoznati to njegovo zanimanje.
Njegovo dvorište bilo je puno i prepuno
kojekakvih metalnih, drvenih, staklenih
i inih otpadaka zrelih za smetljište.
I sve to nekih petnaest godina nakon
senzacionalnog uspjeha filma
«Skupljači perja» Aleksandra Petrovića
i u godini svjetskog uspjeha Kusturičinog
filma «Doma za vješanje» i u godini dizertacije
Rajka Đurića «Seobe Roma».
Tako su filmovi i znanost sišli među ljude,
ušli u narod, kako govore političari socijalizma.
Krug je sada potpun, zatvoren zajedno s narodom.
Vidio sam, po tome, kako se iz naroda, iz
zatvorenog kruga još jedino Bog izdiže.
Točka nad krugom.

 

 

Dragan Mučibabić: 5 novih

15 Četvrtak velj. 2018

Posted by antozirdum in Primijenjena poezija

≈ Komentiraj

1 -va

Ona luđakinja s golfom kecom

umalo ne spuca dijete sa školskom torbom.

 

Kraj šaltera u redu za struju dvojica penzionera

raspravljaju o nečijoj jetri.

 

Ciganka zamače niz ulicu

odšeta pod pazuhom dva kruha

jedan načet

miriše gladnim dječjim ustima.

 

Ostalo je sve kao i lani.

 

2-ga

Strpljiv k’o sapun u ruci

osipam se polako

a tvrdoglavost raste

 

Daleko predviđam

naslućujem

umaram

bitnim i nepobitnim stvarima

ne bi l´ bar malo

nad Bosnom nebo

raširio

 

3-ća

Pisci su gljive.

Velike gnojniaštarke

Sliju se u tintu

koja nikom ne treba.

Postanu nejestivi

do sljedeće kiše.

Tek da nadoliju pero

za buduća buntovništva

i popiju revolte za suze i propasti

nakon usputnih ljubakanja.

Teška li života,

silne li nemilosti, Bože…

 

4-ta

Sisah slamke

iz nekog gorkog pića

s okusom orahove ljuske

sasuh se ko zrcalo pred

seoskih filozofa  poglede

A tuđa ruka ne češe svraba

Ili ga uvijek gdje manje svrbi.

 

5-ta

U čemu je bit spomenogradnje

kad je svaki novi već buduća ruševina:

još malo pa ničeg domaćeg u Bosni.

Ljudi umotavaju duše u prljave papire

iz evropskih ćenifa.

Halska poezija se cijedi iz žvala

padajuć na jetre  otrovane

genetski modificiranim civilizacijama

sumnjive kvalitete

Sanja Strukar Križanac: bez naslova

15 Četvrtak velj. 2018

Posted by antozirdum in Grah za Iliju Ladina

≈ Komentiraj

Bljeskaju crno -bijele fotografije
tihe priče davne prošlosti iz kolibe

Ta koliba je čovjek
sa svojim istinama ,
u kojoj se rađala
i radost i bol koja ih hranila,

dočekivala
svako jutro raširenih ruku
pruzala
i radost i tugu
i blagost i zlobu

Postelja slamnata
samo je znala,
kako zive djeca u kolibi

Kako izrastoše
da ih ne nače ,
zub vremena
i ne zavedoše
lazni sjaj bisera,
rasutih okolo kolibe

I nije pjesma bila pjesma
sem poja lastavica pod strehom

Njihova duša rasla je
blagoslovljena,
molitvom starice kraj prozora
odoljevajući vremenu

Od sjemena ljubavi izrasla
ta djeca su,
neukrotivo sa sudbom se hrvala,
kolibu posječivala
dok je ne samlješe u prah
zubi vremena

Još samo laste
odlaze i vraćaju se
pod strehu.

 

Pretplati se

  • Entries (RSS)
  • Comments (RSS)

Arhiva

  • Siječanj 2023
  • Studeni 2022
  • Rujan 2022
  • Kolovoz 2022
  • Srpanj 2022
  • Lipanj 2022
  • Ožujak 2022
  • Veljača 2022
  • Siječanj 2022
  • Prosinac 2021
  • Studeni 2021
  • Listopad 2021
  • Lipanj 2021
  • Svibanj 2021
  • Travanj 2021
  • Ožujak 2021
  • Siječanj 2021
  • Prosinac 2020
  • Studeni 2020
  • Listopad 2020
  • Rujan 2020
  • Kolovoz 2020
  • Srpanj 2020
  • Svibanj 2020
  • Siječanj 2020
  • Prosinac 2019
  • Studeni 2019
  • Rujan 2019
  • Lipanj 2019
  • Svibanj 2019
  • Travanj 2019
  • Ožujak 2019
  • Veljača 2019
  • Siječanj 2019
  • Studeni 2018
  • Rujan 2018
  • Kolovoz 2018
  • Srpanj 2018
  • Svibanj 2018
  • Travanj 2018
  • Ožujak 2018
  • Veljača 2018
  • Siječanj 2018
  • Studeni 2017
  • Listopad 2017
  • Rujan 2017
  • Kolovoz 2017
  • Srpanj 2017
  • Lipanj 2017
  • Svibanj 2017
  • Travanj 2017
  • Ožujak 2017
  • Veljača 2017
  • Siječanj 2017
  • Prosinac 2016
  • Studeni 2016
  • Listopad 2016
  • Rujan 2016
  • Kolovoz 2016
  • Srpanj 2016
  • Lipanj 2016
  • Svibanj 2016
  • Ožujak 2016
  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015
  • Rujan 2015
  • Kolovoz 2015
  • Srpanj 2015
  • Lipanj 2015
  • Svibanj 2015
  • Travanj 2015

Kategorije

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA
  • Grah za Iliju Ladina
  • LJubavna poezija
  • Nagrada "Anka Topić"
  • Nekategorizirano
  • Poezija za djecu
  • Prevedena poezija
  • PRIKAZI
  • Primijenjena poezija
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija
  • SF POEZIJA

Meta

  • Registriraj se
  • Prijava

Arhiva

Arhiva

Blog statistike

  • 128.901 hits

Poezija za djecu

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA (8)
  • Grah za Iliju Ladina (54)
  • LJubavna poezija (12)
  • Nagrada "Anka Topić" (22)
  • Nekategorizirano (93)
  • Poezija za djecu (77)
  • Prevedena poezija (26)
  • PRIKAZI (5)
  • Primijenjena poezija (46)
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija (7)
  • SF POEZIJA (15)
Follow PRIMIJENJENA POEZIJA on WordPress.com

Najnoviji komentari

antozirdum o Preliminarni popis 120 autora…
Autori i pjesme uvrš… o Ranko Risojević: NAJLJEPŠE PJE…
Jasmina Hanjalić o Dodjeljena nagrada “Anka…
samka1 o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…
Jasmina Hanjalić o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…

Blog statistike

  • 128.901 hits

Hours & Info

3999 Mission Boulevard,
San Diego CA 92109
1-202-555-1212
Lunch: 11am - 2pm
Dinner: M-Th 5pm - 11pm, Fri-Sat:5pm - 1am

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
  • Prati Pratim
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...