Veče kao svjetlac
Izbrisano leti iz duboke Titove pećine.
Bez pfeninga u džepu
Sjest ću na mermerni pod sarajevske
Katedrale
Umiti se zvukom orgulja i
Obrisati stopala pjesmom STID,
Koju je u snu napisao istambulski pjesnik
Melih Dževdet Andaj!
U sarajevskoj Katedrali
u orguljnom vatrometu
lice Franje Topić svetački reče:
Zaboravi mermerni pod, sjedi u klupu,
ti si moj drug iz božanske
školske klupe!
Orgulje govore da iza svemira
struji rat klizave naravi.
Senzualni osjeti borbenih svetaca
oblače ukusne pore TIJELA I rađaju se
u Bosni I Hercegovini!
Abeceda metamorfoza.
Milost plovi kroz svjetlost…
U licu Franje Topića
Put ne može izgubiti put!
Lice kao obala mora
zna moje dane kad sam bez pfeninga
u džepu…
Orguljne vibracije –
dizači tegova
dižu moj dah dok u sebi čitam
pjesmu STID…
“Obalo mora,
Stid me je pred tobom.
Kad god ostanem bez pare
Došetam do tebe da se izjadam.
Ali sutra ću se i ja zaposliti, a onda i oženiti.
Tada
izvoli i ti meni u goste,
obalo moja”