• Kontakt
  • Riječ urednika

PRIMIJENJENA POEZIJA

PRIMIJENJENA  POEZIJA

Category Archives: Prevedena poezija

HASANAGINICA   u prijevodu J.W.Goethea

06 Srijeda stu. 2019

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

Übersetzung eines SazGesangs aus dem Morlackischen KarstGebirge

Was ist leuchtend weiß auf grünen Bergen?
Ist es Schnee noch, sind’s gar weiße schwäne?
Wär’s noch Schnee, er wäre längst geschmolzen.
Schwäne wären längst schon fort geflogen.
Schnee ist’s nicht und’s sind auch keine Schwäne.
Zelte sind’s des Aga-Hasan-aga,
den dort schwere Wunden bitter quälen.

 

Ihn umsorgen Mutter und Cousine,
was aus Scham die Liebste ja nicht konnte.
Als die bitt’ren Wunden besser waren,
ließ er seiner treuen Lieben sagen:
„Warte nicht auf mich im weißen Schlosse,
nicht am Hof, noch im FamilienKreise!“

Als die Hohe Frau verschtand die Worte,
schtand sie elend schtarr, schtill in Gedanken,
da schallt HufLärm rauf vom weißen Hofe
und die Hasansche flieht hin zum Fenster,
um turmabwärts sich den Hals zu brechen.
Ihr nach rennen rufend die zwei Töchter:

„ Kehre um zu uns, geliebte Mutter,
s’ist nicht unser Vater Hasan-Aga,
sondern Pintorovich, unser Onkel!“
Und die Hasan-Aginsche hält inne,
hängt alsbald am Halse ihres Bruders:
„Ja, mein Bruder, groß ist solche Schande,
fortzuschicken mich von den fünf Kindern!“

Doch der Beg schweigt, will nichts schprechen, aber
langt in seine SeidenHemdBrustTasche,
zieht für sie heraus das ScheidungsSchreiben,
und er fordert nun legale Heirat,
daß sie kehrt mit ihm zurück zur Mutter.

Als die Edle das gelesen hatte,
küßte sie die Schtirnen der zwei Söhne
und zwei Töchtern rosigrote Wangen,
doch vom Sohn, dem Winzling in der Wiege,
konnte sie sich keineswegs so trennen,
bis sie packte fest behänd der Bruder,
der sie kaum vom Söhnchen reißen konnte,
setzte sie sodann zu sich auf’s treue Pferdchen,
das vom weißen Hof mit ihr fort trabte.

Wenig Zeit nur, nicht mal eine Woche,
wenig Zeit verging zuhause für die
gute Dame, bis von guter Herkunft
allseits werben Edle um die Gute,
doch am meisten Imotskas GerichtsHerr.

Ihren Bruder bittet dann die Fürstin:
„Bruder, ach, ich wollt dir niemals solches!
Gib mich nur nicht hin für einen and’ren,
würd mir dies das elend Herz doch schprengen,
wenn ich meine armen Kinder sehe.“

Pintorovich-Beg beachtet’s gar nicht,
sondern gibt sie dem SchariaRichter.
Nochmals bittet die Edle den Bruder,
ihr ein weißes BriefBlättchen zu schreiben
und es Imotskas Richter zu senden:

„Hiermit begrüßt dich die Braut nun recht šön,
aber sie bittet dich auch im Schreiben,
daß du, wenn du die BrautWerber sendest,
für die Braut ’nen dichten Schleier mitbringst,
wenn es ruhig wird am Hofe Hasans,
daß mich seh’n nicht meine armen Kinder.“

Als das weiße Briefchen kommt zum Richter,
ruft er Gäste zur HochZeit zusammen,
geht im HochZeitsZug, die Braut zu holen.
Gut erreicht der Zug die Braut zuhause,
macht sich mit der Guten (, gut verschleiert)
auf den RückWeg (feiernd).

Als es ruhig war am Hofe Agas,
šauten doch zwei Töchter aus vom Fenster,
als zwei Söhne plötzlich vor sie traten
und zur Mutter heftig drängend schprachen:
„Kehr zu uns zurück, geliebte Mutter,
daß mit dir wir froh zu abend essen!“

Als die Hasansche das hörte, sprach sie
an den Leiter der Hochzeit gewendet:
„Gott vergelts dir, Bruder Brautführer!
Laß beim Hof die Pferde für mich halten,
daß ich meine Armen noch beschenke!“

Nah beim Hofe die Pferde anhaltend,
schenkte sie Schönes den armen Kindern:
Jedem Söhnchen vergoldete Dolche,
jeder Tochter bodenlang ein PrachtKleid,
aber dem Kleinen in der BabyWiege
šickt sie für schpäter beschtickte Kleider.

Doch der Held sieht alles. Hasan-aga
ruft dann zu sich seine beiden Söhne:
„Kommt nur zu mir, meine Ärmsten beide,
denn für euch will nie sich jeh der Mutter
Herz erweichen, das hart wie Eisen ist!“

Als die Hasan-Aginsche dies hörte,
schlug sie weiß im Gesicht zu Boden,
trennte sich im Schturz von ihrer Seele,
traurig schauend noch auf ihre Armen.

 

 

 

Rainer Strobelt: haiku dvojezično

28 Utorak svi. 2019

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

iz stroja

neki zvukovi

nepoznati precima

 

from the device

some noises

our forefathers would not know

—

domar ludnice

u zgradu uđe

s krepkim korakom

 

asylum’s caretaker

entering the building

with steady steps

—

kraj dana

montažna kuća

gdje je jutros bila rupa

 

same day’s evening

prefabricated house

instead of hole that morning

—

gledam u zrcalo

dobro što se u slici

pridružiš i ti

 

looking into the mirror

good to see you

joining in the picture

—

radim u vrtu

stalno pokraj mene

crvendać

 

garden work

staying all by my side

a robbin

—

nagli početak proljeća

milujem čizme

i uzmem sandale

 

and suddenly spring

patting my boots

I take out the sandals

—

vedro jutarnje nebo

srame se moje brige

i raziđu se

       

blue morning sky / my sorrows feel ashamed / and break up

 

©Rainer Strobelt, Haiku zbornik Ludbreg 2016. – 2018.

07 Subota lis. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

SUVREMENA POLJSKA POEZIJA

Početkom listopada u Vitezu u Travniku, HKD Napredak je ugostio poljske pjesnike Agnješku Žuhovsku i Inu Frankovsku te prevoditelja Jaceka Lenkjevića, koji su pored svoje poezije predstavili suvremene poljske pjesnike Gžegoža Gnjadija i Vjeslava Jaroša  koji je preminuo koncem prošle godinte.  Nekoliko je povijesno relevantnih poveznica poljske i bosanskohercegovačke političke i kulturne scene, ali svakao najznačajnije su  osobe: Elizabeta Pjast (Kujavska) supruga bana Stjepana II Kotromanića; Jadviga, poljska kraljica unuka Bana Stjepana II Kotromanića koju je Papa Ivan Pavao Drtugi proglasio sveticom i zaštitnicom Europe, te krakovski student Ivo Andrć, koji se u Krakovu duhovno oblikovao. Naravno da postoje i druge veze, naročito one kada su ove dvije države bile u zajedničkom austro-ugarskom carstvu ali  Sveta Jadviga i Ivo Andrić su bili osovina oko koje se razvila ideja druženja i stvaranja nekih novih mostova između naših kultura.

U programima su se sa naše srednobosnske strane pojavili: Željko Kocaj, Rabija Mameležija, Božena Volić, Mirjana jezildžić, Sanja Strukar Križanac i Anto Zirdum, a u travniku su svesrdo nagažiranje na uspjehu pjesničke večeri dali glumci Hrvatskog kazališta Travnik.

Ovdje donosimo blic uvid u poeziju naših poljskih prijatelja.

 

Wieslaw Jarosz (Vjeslav Jaroš) 1956. – 2016.

KAO DA NIJE TAKO

Kao da je tajna

Da isti kao što si za nekoga

Još jedinog i danas

Takav češ biti čovječe

Ranije ili kasnije

Za svakoga.

I možeš da si misliš

Da se to samo tebe ne tiče

No najčešće dobar čovjek si misli

Da će baš njega dobro da obiđe

Pa čovjek zao – daje zlo.

 

 

Grzegorz Gniady (Gžegož Gnjadi): 1970.

 

SVIJET PO SVEDENBORGU

 

Ograničenost je beskraj

Točka je ishodište  u geometriji

jer je prva na svijetu

Razgraničiti sebe od sebe

Duše pravednika u mozgu i plućima

Vanzemaljci – tvorci Jahve

Ništavilo koje zamjenjuje tvar

Ogledala su odraz misli

Čovjek je odraz neba

nebo je odraz Gospodnji

 

Shizofrenija je prokletstvo i spasenje

 

 

Agnješka Žuhovska

  

LIJEPO VRIJEME ZA MAZOHISTE

 

Rekli su ocu:

Po takvom vremenu umiru infarktaši.

 

Uzeo bolovanje

i do večeri na kanabeu patio.

Ujutru zaboravio.

 

Sanjao sam danas

maskenbal

Otac u drečavom kombinezonu

s ljubičasto-ružičastim prugama

(Volio je te boje

međutim majka se ljutila kada ga je nosio,

zbog neozbiljnosti.)

Otac s drvenim mačem među parovima plesaše

I svi se smješkaše.

 

Je li to znači

da je otac živ i dobro se osjeća

ili da je umro

i dobro se osjeća

A možda samo

po takvom vremenu umiru infarktaši.

 

 

Ina Frankovska

 

SNIJEG

Gurnimo ljudske sudbine kao snježne kugle

spojene raznolikošću božijih matrica

u beskonačnoj sekvenciji formula

misteriozno tkanih

od čestica uzbuđenja i kadrova očnih polja

 

otekli sferni oblici

navlačeni na zemljišni prsten

žele nešto više

usmjeravaju se vertikalno ka nebu

nespretno se penju jedan na drugi

 

ova treća, bremenita s previše značenja

klizi dolje

 

precizna konstrukcija opjeva

život kao točak.

 

prepjev: Agnješka Žuhovska-Arent

 

Ina Frankovska: poljska pjesnikinja

25 Ponedjeljak ruj. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

ina F

Solarijum

 

Ljubiš

za nestati

raspršiti se u ništavilu

 

ostaviti

sebe/mene u sebi

(tako čini kiša

pupoljcima cveća)

 

hiljade

mašta

prikazivanih uzbuđenja

besmislenih

ispitivanja

za izjaviti

……………

– može li se

rekonstruisati

sunce?

– može se. – odgovirićeš

(na koži).

 

SNIJEG

Gurnimo ljudske sudbine kao snježne kugle

spojene raznolikošću božjih matrica

u beskonačnoj sekvenciji formula

misterijozno tkanih

od čestica uzbuđenja i kadrova vidnih polja

 

 
otekli sferni oblici

navlačeni na zemljišni prsten

žele nešto više

usmjeravaju se okomito ka nebu

nespretno se penju jedan na drugi

 

ova treća, bremenita s previše značenja

klizi dolje

 

precizna konstrukcija opjeva

život kao točak.

prepjev: Agnješka Žuhovska-Arent

 

 

ELIZA SEGJET: dvije pjesme

14 Petak srp. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

 

Друкчији

 

На изнуреним рукама

неме траке са Давидовом звездом

су говориле:

 

иде Друкчији.

 

Тај изразити у гомили

је шапутао:

 

они, који мене штитите –

дозволите да зачувам

свој понос,

 

но питао је себе

да ли је живот

добро

ништа лоше него смрт?

 

Догодио се живот

 

Некима се

догодио Живот

иза бодљикаве жице.

Тамо су се родили Бројеви,

– Радили,

– Умирали,

 

– А смрт?

посећивала их не само

на купању.

свим

онима

у пругастим, прљавим оделима

могао би се догодити –

живот

 

 

 

 

 

 

Grzegorz Gniady(Gžegož Gnjadi): pjesme

14 Petak srp. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

G Gnjadi sa suprugomn

*.*.*

Pitaš me zašto pišem o smrti

Neznam ti odgovoriti

Možda moji prijatelji iz dalekih zemalja

očekuju to

Možda sam Europejac

sa grižnjom savjesti

Za vrijeme večere stavljam

ti u usne komade piletine

Tvoja zelena bengalska tunika

sija od srebrnih šljokica

Sutra ćemo u šumu

Razgovarat ćemo o kazalištu

ratu u Siriji

i crnim štiklama

koje želiš kupiti

Nasmijana ćeš leći

na zlatnom lišću

a ja ću razmišljati o onim

koji su prerano ugasili svjetla

 

Crni Petak

Deset je tisuća metaka rasparalo
mlada srca
okrvavljene indekse i nedovršene
ljubavne pjesme
Mrtva se lica neće više nikada
osmjehnuti
Oči neće vidjeti magnolije
Prsti neće napisati pismo
Hladne sjene puze po zidovima
Majčino zapomaganje raspara zrak
Crna zemlja guta tragove stopala
Padaju vela iluzije
Lepršaju zelene zastave
Ariel

poljubac obješen
na Jaganjčevu vratu
poput zujanja dlana koji siječe zrak
Prikris koja umire danas ujutro
uzalud se trudi reproducirati posljednje sekunde
smisla svega
On samo čeka
Nehotice nastaje ovo nevidljivo
Kraj zamenjuje početak
razbijene želje

 

*.*.*
Marcinu S.
Jednom si mi za kavanskim stolom
rekao da sam nenormalni
jer sam čitao knjige o Grotovskom
umjesto da smuvam ovu brinetu
koja je prošla mimo nas talasajući bokovima

Zbog čega si toliko gadan?
Jedva prije nekoliko godina htio si biti poput Stahure
Mašte su se razvejale kao dim

Pitao si što želim
Samo trun ljubavi – odgovorio sam
Izašao si bez riječi lupeći vratima

Mudrost

Pjesnik – čovjek lijepi i ružni
a prije svega gluh

sjedi na najvišim vrhu
buljeći u paučinasti kut
prozračen od tisuća očiju
baca čini na samoglasnike
podcrtava noktom nerazumljive riječi

nemoj ga dirati prozračni je
jučer sam vidio da plače od Mudrosti

Portret Mao Cetunga

Na trgu Tjananmen visi
portret srednjovjekovnog muškarca
Zelena vojnička bluza
vedro lice
hipnotički pogled

Izaslanstva donose cvijeće
Djeca maše zastavicama
turisti slikaju

Dvjesto metara dalje stara žena
prodaje amajlije s njegovim licem
Izgleda da je zadovoljna

Jučer jedeći patku na sičuanski način
pitao sam se tko je ovaj čovjek
s portreta
veliki Kormilar
ili
Ukleti Holandez

Svijet po Svedenborgu

Ograničenost je beskraj
Točka je prvo u geometriji
jer je prva na svijetu
Razgraničiti sebe od sebe
Duše pravednika u mozgu
i plućima
Vanzemaljci – tvorci Jahve
Ništavilo koje zamjenjuje tvar
Ogledala su odraz misli
Čovjek je odraz neba
nebo je odraz Gospodnji

Shizofrenija je prokletstvo i spasenje
Smrt u kapeli
u spomen arhiepiskopu San Salvadora
Oskaru Arnulfo Romero
ubijenog 24. srpnja 1980.

Stao si preda oltara u bijeloj odori
gledajući našu patnju
Rekao si da treba imati nadu
i hrabrost
Molio si da opraštamo no ne zaboravljamo
Besmisleno je voljeti
samog sebe
izbjegavanje opasnosti života
Ponekad treba izgubiti
da se pobijedi

Jedan je metak razbio Tvoje riječi
Zašto nije te branio
Salvador premda označava Spasilac

Karneval

Povorka se zlatnih maska kotrlja
ulicama Rijo
Anđeli-Zombi se klanjaju
Bogu-Sotoni
Ljubavnici spleteni zajedno
kao korijenja mandragore ginu
nesvjesno svoga užitka
Djevojke-vješalice od ebanovine
životinjskih čula mrve svojim
stopalima dobrotu ljubav i predanost
Čak i Krist s ispruženim
ramenima osmjehuje se podrugljivo
A htio sam samo da im budem
brat
prepevala: Agnješka Žuhovska-Arent

Gžegož Gnjadi rođ. 1970 r. u Osvjenćimu – Poljska. Autor je pjesničke zbirke “Wilczy bilet” (Kraków 2011.), objavljivao je po časopisima i antologijama.

 

Agnieszka Żuchowska-Arendt (Agnješka Žuhovska) poljska pjesnikinja

12 Srijeda srp. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

 

agniska s knjigom

Lepo vreme za mazohiste

 

Rekli su ocu:

Po takvom vremenu umiru infarktaši.

 

Uzeo bolovanje

i do večeri na kanabeu patio.

Ujutru zaboravio.

 

Sanjao sam danas

maskenbal

Otac u drečavom kombinezonu

s ljubičasto-ružičastim prugama

(Voleo je te boje

međutim majka se ljutila kada ga je nosio,

zbog neozbiljnosti.)

Otac s drvenim mačem među parovima plesaše

I svi se smeškaše.

 

Da li to znači

da je otac živ i dobro se oseća

ili da je umro

i dobro se oseća

A možda samo

po takvom vremenu umiru infarktaši.

 

 

x    x    x

Čitam pismo svoje drage

leve šake

zatim – desne šake

isto činim sa stopalima

i s ostatkom tela

Kad isključim ceo sistem

mogu na počinak

Ako želiš da prilegneš pored

takođe moraš da isključiš svoj sistem

da do kratkog spoja

ne bi došlo

 

 

x    x    x

 

Izvestan Galilejac Veronom šetaše

mrzovoljno

uzduž i popreko i nazad

i još jednom

dok ne zažele da jednu grobnicu poseti,

koju još ne vide

ni izbliza ni iznutra

ali nastanjenu

te ne pristojaše

da  m i r n o  počivajuće uznemirava

– „Vratiću im za to život! –

– pomisli.

– To je razmena poštena“.

I izađe triput pozvana Julija,

bledoplava i napola od crva pojedena

u Veroni jedina prva gospođica

kojom se bogat trgovac oženi.

Uopšte ne zbog toga što je Romeo naći ne mogade,

tražio je komšijski po najopskurnijim jazbinama

i čudesnim toplim bordelčićima.

Na kraju Juliju ipak nađe,

jednom, u tramvaju,

kad debelom zadnjicom na torbu njegove žene sede

koja smesta prodornim zvonom

samog vozača alarmira.

„Safari! – poput italijana pomisli.-

Dva nilska konja za teritoriju se bore!“

Ali se smesta smiri

jer Julija na torbu s krompirom samo je sela,

a ne na onu s pivcetom za večernju fudbalsku utakmicu.

 

prepevala s poljskog: Biserka Rajčić

Darko Cvijetić – Pocztówki masowe z Bośni

06 Četvrtak srp. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

agnieszkazuchowskaarent

Jubileusz Wolanda

 

Gdy winda w Czerwonym Mrówkowcu odcięła głowę sześcioletniej

Stojance K. był lipiec 1992. i trwała wojna.

city-portraits-darko-cvijetic-9834-600x300Prądu nie było od wielu dni.

Potem włączyli na cztery godziny

 

Dwie dziewczynki bawiły się na klatce na soliterdrugim piętrze.

Trzecia jeździła windą i usłyszawszy głosy

Zatrzymała windę na drugim.

Tam w ciężkich drzwiach rozbito szkło.

Stojanka K. nie otwierała drzwi.

Wychyliła głowę przez wybity otwór i wołała koleżanki.

 

Ktoś wezwał windę.

Stojanka K. była zbyt lekka by wykazać obciążenie.

Lampki na piętrach pogasły.

 

Dekapitowane ciało jeszcze drgało w kabinie

Gdy ten (ktoś) otworzył drzwi z zamiarem wejścia.

 

Za dwa dni minie 19 lat od tej chwili.

Wciąż nie starto krwi

Która i teraz tworzy ogromną czerwoną plamę.

Trudno ją rozróżnić we wszechogarniającym brudzie ścian między piętrami.

 

A on.

Który obmacuje zasuszone jaja i zgniata w nich

Upadłe anioły

Siedzi na dachu windy i trzyma w…

View original post još 318 riječi

Nadija Rebronja – Utopia Flamenco

06 Četvrtak srp. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

agnieszkazuchowskaarent

od lewej: poetka Nadija Rebronja, tłumaczka od lewej: poetka Nadija Rebronja, tłumaczka

manuel, o tym co widział

jadł kolację.

trzy jaja sadzone i sałatkę.

ona brała prysznic

patrzyła jak tonie

w odpływie wanny

łowiąc widelcem jaja sadzone.

maleńki.

Świadom jej piersi nad sobą

gdzieś na niebie

 

 

miguel, bankier   

człowiek

wyczyścił buty

założył marynarkę

w przejściu

splunął do wody

nie myślał

o wrogach

tego wieczoru woda

i rozpuszczona ślina w niej

wypluła ciało człowieka

na powierzchnię

grajkowie z metra

 

jesteśmy białą przestrzenią

obramowaną liczbą zer

kręgiem jest horyzont

kręgiem jest pętla

wokół szyi

Nadia 2

Nadija Rebronja (ur. 1982. Novi Pazar, Serbia) – poetka, eseistka, krytyczka literacka, autorka zbioru poezji Ples morima (Taniec dla mórz, 2008) oraz Alfa, Alef, Elif (wybór wierszy z przekładem na język  hiszpański, 2011) oraz studium teoretyczno-literackiego Derwisz albo człowiek, życie i śmierć. Kontekst religijny w powieści Derwisz i śmierć Meszy Selimovicia (2010)

View original post

Boris Jovanović Kastel: NIKAD JE NIJE VIDIO GOLU/NON LA VIDE MAI NUDA

09 Petak lip. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

18987424_1609785609040672_873310275_o

 

NIKAD JE NIJE VIDIO GOLU

 

Imala je plave uvojke.

Danju dok je spavala

(noću je živjela spremajući ispite)

nosio je njenu crvenu haljinu

kao zastavu u svim bitkama,

od Tuđemila i Lepanta

do Vučjeg dola i Sutjeske.

Obojenu barutom,

probijenu fišecima i suncem,

nagriženu morskom solju

ili iscijepanu burama,

pred noć vraćao je

na njenu vješalicu od spužvine kosti.

Kada je – ranjen đuletom Barbarosinih

potomaka – priznao poraz

i spustio haljinu na polja koplja –

djevojkaje postala

model jedne globalne televizije.

Nikad je nije vidio golu.

Bitke za Mediteran su se nastavile

a njemu je trebala zastava

i uvojci – za rese.

  1. X 2007.

 

 

NON LA VIDE MAI NUDA

 

Aveva riccioli biondi.

Di giorno mentre dormiva

(la notte viveva preparando gli esami)

portava il suo vestito rosso

come un vessillo in ogni battaglia

da Vučji Do, fino a Lepanto e Sutjeska.

Sporco di polvere da sparo,

perforato dalle cartucce e dal sole,

corroso dal sale marino

o strappato dai venti,

sul far della sera lo rimetteva

sul suo attaccapanni d′ avorio.

Quando – ferito dal cannone dei discendenti di

Barbarossa – accettò la sconfitta

E abbassò il vestito a mezz′ asta –

La ragazza divenne il modello pettoruto

Di una televisione globale.

Ma non la vide mai nuda.

La battaglie per il Mediterraneo continuarono

E al lui servi il vessillo e

I riccioli – per le frange.

 

Traduzione di Maria Teresa Albano

PjesmaizantologijeLetteraturaMontenegrina  (2008)

← Older posts

Pretplati se

  • Entries (RSS)
  • Comments (RSS)

Arhiva

  • Siječanj 2023
  • Studeni 2022
  • Rujan 2022
  • Kolovoz 2022
  • Srpanj 2022
  • Lipanj 2022
  • Ožujak 2022
  • Veljača 2022
  • Siječanj 2022
  • Prosinac 2021
  • Studeni 2021
  • Listopad 2021
  • Lipanj 2021
  • Svibanj 2021
  • Travanj 2021
  • Ožujak 2021
  • Siječanj 2021
  • Prosinac 2020
  • Studeni 2020
  • Listopad 2020
  • Rujan 2020
  • Kolovoz 2020
  • Srpanj 2020
  • Svibanj 2020
  • Siječanj 2020
  • Prosinac 2019
  • Studeni 2019
  • Rujan 2019
  • Lipanj 2019
  • Svibanj 2019
  • Travanj 2019
  • Ožujak 2019
  • Veljača 2019
  • Siječanj 2019
  • Studeni 2018
  • Rujan 2018
  • Kolovoz 2018
  • Srpanj 2018
  • Svibanj 2018
  • Travanj 2018
  • Ožujak 2018
  • Veljača 2018
  • Siječanj 2018
  • Studeni 2017
  • Listopad 2017
  • Rujan 2017
  • Kolovoz 2017
  • Srpanj 2017
  • Lipanj 2017
  • Svibanj 2017
  • Travanj 2017
  • Ožujak 2017
  • Veljača 2017
  • Siječanj 2017
  • Prosinac 2016
  • Studeni 2016
  • Listopad 2016
  • Rujan 2016
  • Kolovoz 2016
  • Srpanj 2016
  • Lipanj 2016
  • Svibanj 2016
  • Ožujak 2016
  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015
  • Rujan 2015
  • Kolovoz 2015
  • Srpanj 2015
  • Lipanj 2015
  • Svibanj 2015
  • Travanj 2015

Kategorije

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA
  • Grah za Iliju Ladina
  • LJubavna poezija
  • Nagrada "Anka Topić"
  • Nekategorizirano
  • Poezija za djecu
  • Prevedena poezija
  • PRIKAZI
  • Primijenjena poezija
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija
  • SF POEZIJA

Meta

  • Registriraj se
  • Prijava

Arhiva

Arhiva

Blog statistike

  • 128.924 hits

Poezija za djecu

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA (8)
  • Grah za Iliju Ladina (54)
  • LJubavna poezija (12)
  • Nagrada "Anka Topić" (22)
  • Nekategorizirano (93)
  • Poezija za djecu (77)
  • Prevedena poezija (26)
  • PRIKAZI (5)
  • Primijenjena poezija (46)
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija (7)
  • SF POEZIJA (15)
Follow PRIMIJENJENA POEZIJA on WordPress.com

Najnoviji komentari

antozirdum o Preliminarni popis 120 autora…
Autori i pjesme uvrš… o Ranko Risojević: NAJLJEPŠE PJE…
Jasmina Hanjalić o Dodjeljena nagrada “Anka…
samka1 o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…
Jasmina Hanjalić o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…

Blog statistike

  • 128.924 hits

Hours & Info

3999 Mission Boulevard,
San Diego CA 92109
1-202-555-1212
Lunch: 11am - 2pm
Dinner: M-Th 5pm - 11pm, Fri-Sat:5pm - 1am

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
  • Prati Pratim
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...