Vojka Smiljanić-Đikić rođena je 1932. godine u Varcar Vakufu ( Mrkonjić Gradu) Filozofski fakultet završila je u Beogradu. Dobitnica je Nagrade Udruženja prevoditelja BiH 1975. Umrla u Sarajevu 20. 8. 2016.
Bila je urednica Trećeg programa Radio Sarajeva na kojemu je novinarsku karijeru započela davne 1974. godine, a uređivala je “Sarajevske sveske” od 2002. godine kada je taj časopis pokrenut s ciljem promicanja vrijednosti regionalne suradnje i međusobnog razumijevanja
Objavila je pet knjiga njezine poezije i to: “Pesme”( 1967.), “Tkači vetrova”, “Pepelnica”, “Druga Zemlja” i “Prevođenje mora”.
Izbor njezinih pjesama prikupljen je u knjizi pod nazivom “Tradiure la mer i objavljen” je u Francuskoj.
Njena poezija je predstavljena u njemačkom magazinu “Sinn For”’ te u brojnim drugim časopisima diljem Europe.
Njezini radovi se također mogu naći u brojnim svjetskim antologijama: Anthology of women’s worldwide poetry ( PEN Centar, Španija, Velika Britanija), A Poem of a day ( Velika Britanija, London) i Scar on the stone Contemporary Poetry from Bosnia (Irish pages, Dublin).
Strah
Ćutanje i strah
Zbog onog što se moglo reći
Ćutanje i bol
Zbog onog što je već rečeno
Ćutanje i očaj
Među zidovima i oblacima
Ćutanje i strah
U duši mojoj
Među zvezdama
Među ljudima
Ćutanje i strah
Nakon saznanja da “nema toga jezika/koji bi opevao
tugu/sinova rtazbaštinjenih pre rođenja” saznanja koje
podcrtava historijski užas Balkana gdje se ideologija odrekla
vlastitog jezika kao stajališta identiteta dolaze stihovi
koji istinu izmještaju s onu stranu historije ali i s onu stranu
života. Upravo tu. U svijetu između smrti i života ovu
zbirku pjesama nastanjuju i mrtvi i živi, i historija i metafizika,
pri čemu život kao poraz od pre njegovog početka, ne
gubi smisao, ne raspada se u paramparčad, nego se okuplja
u drugačije, u estetskom poretku vrijednosti, u pjesmi
kao svom autentičnom kraju… (Iz recenzije za knjigu DRUGA
ZEMLJA, 2000.)
Enver Kazaz