
Do Kozograda jedan vodovod vodu vodi
a kad Turci po svajetu babe
vodu presijekoše kraljici suze potekoše.
Ne zna što je s djecom, al zna da njih
ko životinje skupocjenog krzna love
jer prijestolja bez prijestolonasljednika
lakše se pod drugu krunu podjarme.
S Kozograda dva puteljka odvode
kroz dvojbe pune zasjeda i strepnje.
Negdje kod Konjica osvrnula se
i tužno oprostila od nebotićnih gora:
Zbogom ostaj moja Bosno slavna
I u tebi do tri dobra moja,
Vode s izvora Radakovice,
Ribe iz Bukovice
I pšenice iz Liješnice.
Jugu je hitala rodnom Blagaju
i s ocem još južnije se sklonila od bure
da bi na kraju sa svojom pratnjom
u Rimu, uz mjesečnu skrb od 100 dukata
kao i mnoge bivše vladarice
apatridskog boga molila
da ne prestane sanjati dvore u domovini.
Na sve načine majčinska duša
pokušavaše otkupiti svoju djecu
al jamstva većega od pedigrea
kraljevske dinastije nije imala
a to onima u čijem u srcu dukati kucaju
biješe baš bez ikakva pokrića
te odbiše pozajmiti toliki novac.
(Prinčevi i princeze bijahu najskuplja
roba u osmanskoj veletžnici roblja).
I što duže u egzilu venuše
Uži zavičaj – humke u zemlji Humskoj
širi zavičaj – kraljevstvo bez kralja
bijaše sve dalje i tuđije, blijeđe i tužnije.
A vjera joj po potrebi vladara iz sjena velikih
dom joj je prognan u samostane rimske
djeca joj u sužanjstvu slobodno žive
a i ona sama bila je ono što nije
i zato u posljednje dane
(pred)posljednje Bosanske kraljice
njezino srce mrtvičavo ječi:
joj joj joj mirna Bosna je neprebol moj
Ovo pisa Dijak Doborski