• Kontakt
  • Riječ urednika

PRIMIJENJENA POEZIJA

PRIMIJENJENA  POEZIJA

Category Archives: PRIKAZI

Ermin Čelenka:Poetska zavrzlama Ante Zirduma / Refleksije u kvintinama/

13 Srijeda velj. 2019

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ Komentiraj

Anto Zirdum - ZAVRZLAME NARCISA PRED IZLOGOM - korica prednja

 

Iz pera umjetnika neobičnog formata, nekonvencionalnog kakav je Anto Zirdum, čitat ćemo novo poetsko ostvarenje „Zavrzlame narcisa pred izlogom“. Pred nama je osam ciklusa petostihnih (a)refleksija, poetskih minijatura koje su jedna od najzahtjevnijih književnih formi. Kako je za pisanje poetskih minijatura potrebno golemo pjesničko umijeće i nadahnuće, tako je i sam Zirdum svaki od ciklusa naslovio riječju umijeće na koje dodaje jedan nekongruentni atribut:

I Umijeće ljubavi

II Umijeće zdvojenosti

III Umijeće zavođenja

IV Umijeće razdvojenosti

V Umijeće prijateljstva

VI Umijeće prirodnosti

VII Umijeće povijesnosti

VIII Umijeće reduciranja

Kroz stihove naslućujemo kako pjesnik pomno posmatra stvarnost, zbilju koja ga okružuje i sagledavajući sebe u njemu pokušava iskazati neizrecivo, pokušava zbilju okarakterizirati ozbiljno. Međutim, afazija kao orođena ljudska osobina nije permanentno stanje duha i logosa. Ono što se naizgled ne može u potpunosti iskazati, iskazano je tako da uvuče čitatelja i traži njegov angažman- a to jest osobina dobre poezije, da je moramo čitati kako u redovima tako i između redova. Svaka petostihna (a)refleksija stoji sama za sebe kao cjelina, ali funkcionira i kao dio poglavlja u kojem je jedna od osam, nevidljivim nitima duha povezane su u cjelinu. Svako će ih na drugačiji način doživjeti, nikog neće ostaviti ravnodušnim, i svako će popuniti i dopuniti dio svojeg neizrecivog, nevidljivom tintom u nenapisane praznine. Samim tim svaki čitatelj postaje (su)kreator u beskonačnoj vrtnji pokušaja da se iskaže neizrecivo, da se riječju prokaže smisao.

Od svih ovih ciklusa, od umijeća zavođenja i umijeća razvođenja, od umijeća zdvojenosti i umijeća razdvojenosti, prijateljstva i prirodnosti- gradi se jedno neraskidivo biće- reduciranog kazivanja. Pokušaj je to da se suvremeni čovjek prikaže i pokaže u svojoj zbilji, ozbiljno i lirski je subjekt zapitan nad njegovim bitisanjem nekad posredno nekad neposredno. Kako je unaprijed zadana kvintinska forma zahtijevala preciznost i konciznost, tako je i svaka kvintina kao što smo već rekli potekla kao mikrokosmos koji u doticaju sa drugim mikrokosmosima čini zavrzlamu makrokosmičkih doticaja i međudodira.

Pogledamo li pak značenje riječi „zavrzlama“ vidjet ćemo da se tumači i kao obmana duga ili čula, prevara i majstorluk, prividnost- pa nakon čitanja stičemo jasniju predstavu o tome što nam se pokušava kazati zavrzlamom, koju izvodi narcis u izlogu. Narcis je nepobitno suvremeni čovjek, okovan mrežama umreženja koje su strašnije od bilo koje himere ondašnjeg straha davnog čovjeka. Suvremeni čovjek seboljubac nije ni svjestan da ono što mu daje prividnu i golemu moć da stigne, pročita, iskomunicira sve na vrijeme i u tačno određenom roku, zapravo dovodi do otuđenja koje će nadmašiti kamijevsku predstavu otuđenosti. Na samom početku Narcis iz izloga u ciklusu pjesama Umijeće ljubavi dospijeva u labirint iz kojeg više nema putokaza ka izlazu iz vlastite samozaboravljenosti i ravnodušnosti. Narcis nema mira ni u (sve)miru jer gradi iluziju idiličnih ljudskih i ljubavnih odnosa. Gradeći sliku o sebi i oko sebe, upada u zamku samoobmane. Nakon toga u Umijeću zdvojenosti neophodno je suočenje sa istinom u kolibi za suočavanje sa istinom. Teško se u Narcisovom svijetu može spariti ono što je raspareno, zdvojiti ono što je razdvojeno, zavoditi ono što se razvodilo. Ljubav se potpaljuje na lomači istine, u istoimenoj pejsmi. Pojam ljubavi kao takve u savremenim životima ljudi poprima narcistična samoodređenja. Cijelom zbirkom provlači se ideja i tendencija promišljanja o životu savremenog čovjeka koji se sve više druži na društvenim mrežama i u virtualnom svijetu, a sve manje u stvarnom ljudskom obliku druženja.

Narcisoidnost je posljedica mogućnosti da u društvu sa jednom osobom, samim sobom, projiciramo sliku idealnog sebe i istu prezentiramo svima koji je mogu vidjeti, u principu cijeli svijet. Narcisi na taj način, putem društvenih mreža i u virtualnom svijetu, mogu urediti svoj izlog onako kako im se najviše svidja s tim da mogu izabrati i publiku koja će im se klanjati i diviti im se. Ako je definiciran narcisodini poremaćaj ličnosti kao  psihički poremećaj koji uzrokuje pojačan doživljaj samovažnosti i duboku želju za primanjem pažnje i divljenja, Zirdum je dijagnosticirao da mnogo poejdinaca u našem društvu, pa I mi sami treba da se pozabavimo svojom dijagnozom i simptomatikom.

Sama ideja da se piše o ovakvim vizijama stvarnosti, o ovakvom de facto stanju u savremenom društvu je duboko humanistička i nadasve je ljudski gest vrijedan pažnje. Pokušaj da se isticanjem dijagnoze na nenametljiv način postavi nekoliko potrebnih pitanja današnjem čovjeku s dijagnozom. Kud si krenuo i odakle ideš? Nije li ovo vrtnja od antičkih do savremenih dana? Beskonačno isplitanje najveće zavrzlame u povijesti ljudskog roda- kulpka, koje toliko spetljano ipak ima i redoslijed otpetljavanja. Pjevao je Zirdum i o Zavrzlami klupka, i pisao, sluteći vjerojatno da će se ono jedanput morati stati otplitati. Pa krenimo, do ove nevelike knjige, goleme književne vrijednosti.

 

Siječnja, 2019.g.

Fabijan Lovrić: Cvjetko Milanja – Paradigmatska obilježja hrvatskog pjesništva

16 Petak velj. 2018

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ Komentiraj

 

Cvjetko Milanja: Hrvatsko pjesništvo 1950. – 2000. (IV. dio, knjiga 2.). Biblioteka 21. Stoljeće. Urednica: Višnja Bošnjak, 130 mm x 205 mm, meki uvez s krilcima, 366 str. AltaGAMA; Zagreb, srpanj 2012.

 

Književni teoretičar, povjesničar i kritičar Cvjetko Milanja (Zaglav na Dugom otoku, 1943) redoviti je profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, znanstveni je savjetnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, ali i vodeći kroatist u korpusu znanstvenog prosuđivanja i organizacije sustava hrvatske književnosti, umreženoga u određene književne pravce u kojima je pronalazio dostojne nositelje i interpretatore književnih vrijednosti, pridružujući tako hrvatsku književnost svim tokovima moderne europske književnosti, čiji su utjecaji nesumnjivi, ali i vrijednosno samostalni u svojim kreacijama; u ovom slučaju, pjesništvu[1].

Na promociji knjige u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu (početkom prosinca 2012.), Tvrtko Vuković je ustvrdio kako liberalni kapitalizam svojim škarama danas reže kadrove, katedre nacionalnih filologija pa i književnike, ocijenio je, kako je u tim okolnostima Milanja za našu kulturu napravio čudo dok mu naša kultura na to vraća čuđenjem. Vuković smatra kako Milanja u svom pristupu najprije upotrebljava teoretski um, a onda se bavi poetičkim opusima. Milanjino je čitanje interdisciplinarno, rekao je dodavši kako su njegove knjige od presudne važnosti za razumijevanje političnosti jezika. Po Vukovićevim riječima autor se ne libi donošenja vrijednosnih sudova.

Drugi kritičar na promociji, Branko Maleš, smatra kako je knjiga ispletena esejističkim narukvicama koje upućuju na sociokulturno stanje vremena, u kojem konstituira pjesnički subjekt, koji bi trebalo zadržati ili proširiti.

 

1.

 

Sam autor na kraju knjige, Umjesto zaključka[2] piše:

„Hrvatsko pjesništvo u svojemu pedesetogodišnjem razvitku, to jest u drugoj polovici 20. stoljeća, ima nekoliko velikih značajnih grupacija ili generacija, shvaćenih u smislu kakve im je pridavao Šoljan (1972: 315.-324.), a i drugi predstavnici grupacija. To je jamačno razvidno i iz mojega prikaza toga pjesništva (Milanja, 2000. , 2001. , 2003. , kao i ove knjige). To su grupacija krugovaša, grupacija razlogaša, grupacija pitanjaša, grupacija kvorumaša i postitsa, uz „prijelazne“ ofaše. Riječ je, dakako, o grupacijama i u književnopovijesnom, i u poetičkom smislu, ali riječ je i o društvenom horizontu i njemu korespodentnoj instanciji subjekta, kakvoga je iznjedrila književna praksa, u sferi teorijskoga i u sferi praktičkoga uma. Ili drugačija rečeno, radi se o ideji svijeta, filozofiji života, koncepciji društvene stvarnosti, pitanju političkog, i s obzirom na društvenu ulogu intelektualca, pisca, humanističkoga djelatnika, i s obzirom na ideju književnosti, njene uloge, propedeutičke i estetičke, s obzirom na poetičku realizaciju i stilskoparadigmatski aranžman.“

U prvom dijelu obuhvaćeni su autori: Branko Čegec, Vjekoslav Boban, Božica Pažur, Zoran Mašović, Žarko Paić, Goran Rem, Miroslav Mićanović, Delimir Rešicki, Hrvoje Pejaković, Milan Maćešić, Kemal Mujčić Artnam, Miloš Đurđević, Sanja Lovrenčić, Sanja Marčetić, Maja Gjerek, Nikola Petković, Krešimir Bagić, Božica Zoko i Zorica Radaković. Ovaj osobni izbor onih koji su zavrijedili, obilježili određenu generaciju, epohu, u ovom izboru ispisuju i svoju povijest, jer autoru kao što je Milanja, odavno je ustvrđena znanstvena ozbiljnost i neupitna stručna podloga. To, što bi netko drugi izabrao druge reprezentativne književnike, ne umanjuje znanstveni pristup i teorijsko obilježje, podjele, koje je odredio Milanja. Čak i Maleš napominje kako bi odabir književnika, pjesnika kao nositelja određenih paradigmi, trebalo proširiti, s čime se slažem, ali, temeljno nije ugroženo ovakvim odabirom ma koliko ga proširili u nadogradnji. S toga, nabrojeni kvorumaši i pripadaju određenome, a sloboda izbora pripada autoru.

 

2.

 

Drugi dio ove knjige posvećen je postistima, a u Uvodu, autor piše:

„Kao uvod u ovo problemsko polje čini mi se najprimjerenije ukazati na neka određenja koja su katalogizirali sami akteri scene, a koji su ujedno i teoretičari, kritičari, književni povjesnici i pjesnici koji pripadaju tom polju. Riječ je Tvrtku Vukoviću i Sanjinu Sorelu, iako bi im se mogao pridodati i Jahić te Šodan, s njihovim antologijama i uvodima u njih. No, kako su one ili „parcijalne“ (Šodanova), ili „prostorne“ (Jahić), one ili govore samo o jednom, tematskom, polju, ili pak detektiraju „sumu“ pjesničke proizvodnje određenoga vremenskoga odsječka, te nisu usredištene samo na cjelinu pjesništva postističke grupacije. Kako je kronološki Vuković ranije objavio svoju panoramu (Off.line, Hrvatsko pjesništvo devedesetih, 2001.) od Sorela (Isto i različito, 2006.), mi ćemo istaknuti srž njegove vizure, kao i Sorelove, uz napomenu da sam te antologije detaljnije i kritičnije prikazao u drugom radu (Milanja, 2012.).“[3]

U ovoj grupi zastupljeni su autori: Tomislav Domović, Damir Šodan, Sibila Petlevski, Miroslav Kirin, Simo Mraović, Tvrtko Vuković, Miljenko Jergović, Drago Glamuzina, Tomica Bajsić, Rade Jarak, Davor Šalat, Ivica Prtenjača, Lana Derkač, Ivan Herceg, Sanjin Sorel, Ervin Jahić, Robert Roklicer, Alen Galović, Tihana Jendričko, Krešimir Pintarić, Tatjana Gromača, Evelina Rudan, Dorta Jagić, Ana Brnardić i Marko Pogačar.

Sve te, različite poetike, usustavljene u paradigmatske okvire dviju grupacija, daju sociološkopolitičku opredijeljenost, trajnost u vremenu određenih granica u kojima je njihovo djelovanje zabilježeno, njihov rad vrednovan i znalački obrazložen vrijednostima pojedinačnih poetika na što se budući znanstvenici mogu osloniti kroz daljnja teorijska istraživanja. To je moguće ako se ukaže potreba za poetikom jedne grupacije, koja bi obuhvatila još neke autore, te zadovoljila vrijednosni sud o istom u okviru jedne knjige, međutim, Milanjin pristup ostaje temelj. Tu temeljnu vrijednost isticali su mnogi, a sveučilišni profesor i vrstan teoretičar književnosti, Ante Stamać, kaže; kako će Milanjinu paradigmu valjati slijediti.[4]

Zasigurno je kako gibljivosti svjetskog poretka i pjesnička imaginacija umrežuju emocionalna djelovanja i čine preobrazbu i u pjesničkim ostvarenjima, ali temeljnih načela i protoka ideje u emocionalnom naboju stvaralaštva, trebaju ostati na temeljima protočnosti i jasnoće pjesničkoga izraza. U takvom stvaralaštvu ne smije biti nejasnoća ili pisanja pjesama nerazumljivo i bez osnovnih značajki ritmičnosti, što neki pripisuju slobodi izraza, ali, u kompliciranom jeziku nema glazbenog osjećaja riječi, nema jezične svježine i misaonih sekvenci koje plijene, nadahnjuju i lako se pamte kako bi veoma brzo ušle u svijet praktičnosti, u jezik svakodnevice i tamo ostale zauvijek. Hrvatska pjesnička riječ ima takvih, svijetlih primjera, visokoestetskih, koji se mogu usporediti s ponajboljim europskim i  svjetskim primjerima.

U tom nastojanju i Milanja završava svoju knjigu različitih pjesničkih poetika, različitih izraza, ali pod istom lupom kritičkoga, znanstvenostručnog rakursa, odakle rasvjetljava, ukazuje na mogućnosti i vrijednosti takvih mogućnosti kako bi zaživjela u praksi, što pjesništvu mora biti cilj, mora biti opravdanje kako pjesma jeste i ostaje cvijetom lijepe književnosti, a pjesnici, direktni potomci Njegove volje koja im daruje mogućnost nesvakidašnjeg izraza, nesvakidašnjeg slikanja svijeta: „Za poetiku, kao „rezultat“ prethodnog stanja moglo bi se jednom rečenicom reći: iz jezika natrag ka stvarnosnom.“ (C. M. , str. 337.).

 

 

[1] Cvjetko Milanja: Hrvatsko pjesništvo 1950. – 2000. (IV. dio, knjiga 2.). Biblioteka 21. stoljeće. Urednica: Višnja Bošnjak. AltaGAMA, Zagreb, srpanj 2012.

[2] Isto, str. 315.

[3] Isto, str. 159.

[4] Ante Stamać: Moje motrište. Vijenac br. 196 (06.09. 2001.) u Uzoran dobitak.

REZULTATI PROSUDBE PRIČA PRISPJELIH NA NATJEČAJ ZA PRIČU „MARKO MARTINOVIĆ CAR“ ZA 2017.

08 Petak ruj. 2017

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ Komentiraj

sokolac

 

 

Na natječaj je stiglo 11 priča i sve su odgovorili teškoj zadatoj temi: srednjovjekovne kraljice, banice i princeze.  Žiri je imao zadatak da svatko neovisno boduje prispjele priče eurovizijskim sistemom bodovanja u kojemu najbolja priča dobiva 10 bodova i tako redom do 1. U ovom slučaju samo jedna priča je ostajala bez bodova.  Maksimalan broj bodova je 30.

Za prvo mjesto priče su trebale osvojiti od 28 do 30 bodova.

Zbrajanjem bodova došlo se do rang liste na kojoj je poredak slijedeći:

 

Šifra  1005  osvojila 26 BODOVA

Šifra  TEUTA osvojila 23 BODA

Šifra OČI osvojila 23 BODA

 

Žiri predlaže Odboru podružnice HKD Napredak u Vitezu da se dodijeli jedna druga i dvije treće nagrade, jer na ovom natječaju nije bilo priče koja se nedvojbeno izdvojila kao pobjednička.  Žiri  predlaže da se pričama pod šifrom ĐORDANO i TAKO 111 dodijeli posebna pohvala.

 

 

ŽIRI:

 

  1. Željo Kocaj
  2. Larisa Softić Gasal
  3. Vatroslav Matić

 

 

UZBURKANA TIŠINA UNUTARNJEG VIDA

06 Ponedjeljak velj. 2017

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ 1 komentar

Recenzija knjige Jasmine Hanjalić: OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE

noj-naslovnica

Druga knjiga poezije Jasmine Hanjalić pokušava se zaokružiti u 60 pjesama, kao da hoće poručiti da je njezino pjesmotvorstvo dozrelo i tvori misono-poetičku cjelinu kojoj nije potrebno niti tematsko niti stilsko grupiranje pjesama u neke cjeline. Pjesme nemaju ni redoslijed ni kontinuitet, ali zbirka je niz reakcija na fenomenologiju suvremene svakodnevice, poveznanih malterom vlastite zapitanosti, zanesenosti, zabluđenosti, a zašto ne reći i zaljubljenosti.

U odnosu na prvu zbirku ovdje je manje stilske jednoobraznosti, ali se i u ovoj zadržavaju dvostihne i trostihne pjesme. No,i mnogo više je pjesama tzv. slobodnog stiha u kojima se ipak održava logičko-ritmička disciplina i sklad. Uočljiv je veći napor i napredak da se na osobit način iskoristi jezik kao tvorbeno tkivo pjesme što se ponajbolje očituje u pjesmi DOKLEN DOBAR I VJERAN MI BUDNEŠ koja govori o fenomenu vjenčanja i braka dobrih Bošnjana.

Pomnijim isčitavanjem pjesama iz ove zbirke da se uočiti često korištenje ptica kao simbola i karaktera, a u pjesmi Nespremni za let pjesnikinja zometaforičku priču počinje sa krpeljom, pa preko puža i guštera završava sivim kukavicama koje, kako to pjesnikinja dobro karakterizira: ostaju gosti u svojim gnijezdima! U ostalom sama zbirka je tako znakovito naslovljena sa nojem, koji zabada glavu u pijesak kako ne bi video stvarnost oko sebe, a kriještanje je zapravo lajtmotiv cijele zbirke, te zato autorica u samom naslovu spominje i druge ptice.

U odnosu na ranije pjesme u ovima se počesto susreće nešto što bi se moglo nazvati unutarnja dramatizacija pjesme. U ovim pjesmama autorica susreće razne likove (čistača ulica, majku Srebernice, dedo…) s kojima uspostavlja dijalog, ili u najmanju ruku nešto pita ili pak na upit daje odgovor. Naravno, ovaj postupak više je prisutan u njezinim angažiranim pjesmama, u onim u kojima propituje rogobatnost suvremene zbilje, ili pak prati angažiranje drugih na istom zadatku te podcrtava i podupire njihov napor da ovaj svijet u ovom vremenu učine mjestom makar malo boljim za življenje.

Jasmina Hanjalić svoju potrebu da otvoreno prozbori, reagira, ukaže, više ne skriva u rijetkima razumljive sublimate, već jasno i nedvosmisleno udara u srž, opisuje viđeno i proživljeno bez sklanjanja neugodnih slika sa svoga mentalnog ekrana. Njezina poezija time nije ništa izgubila, dapače dobila je snagu iskrenosti i odlučnosti da se glava drži uspravno, a oči otvorene, srce osjetljivo, dušu koja isijava jednu poetiku hrabrosti, bunta, ali ne onoga koji samo psuje, nego onoga koji upozorava i poručuje.

Poslije čitanja velikog broja kilavih i mlitavih rukopisa pa i izdatih knjiga poezije, ova je pravo osvježenje na našoj književnoj sceni. Toplo je preporučujem svima koji u poeziji ne traže samo ljepotu kliktanja,  kriještanja ili cvrkutanja već i poticaj za snažan govor, istinonosnu poruku o tome kako je potrebno izvaditi glavu iz pijeska i glasno prozboriti…

Melodiozna lirika Željka Kocaja

27 Petak svi. 2016

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ Komentiraj


 Željko Kocaj: RUMBA ZA ZDENKU K.

Kao pjesmotvorac Kocaj se pojavio ratnih godina sa melodičnim i ritmičnim pjesmama za pjevanje (Ne boj se sine tebe tata čuva) u kojima je odmah pokazao kako se o ne bavi nekakvim univerzalnim temama izvan svoga egzistencijskog kruga. On nije zahvaćao neke velike domoljubne teme već  iz tjeskobe svoje duše progovorio iskreno o onome što je u tom trenutku njemu bilo sveto. Još nekoliko takvih pjesama ostat će zapamćeno kao nešto što je odrazilo duh toga doba.

Poslije toga Kocaj se etablira kao prozni pisac prije svega kratkih priča, ali i jednoga romana i dvije drame. No, kako to biva svaki pojesnik sanja da napiše roman, a svaki prozni pisac sanja da napiše pjesmu.  Bude tu dosta pokušaja i vjerojatno polovica odmah u startu odustane, a druga polovica nekako uspije. Rijetko ti koji uspiju ostanu zapamćeni po tom dijelu, ali eto, ostvare san.

Pored ovih pjevljivih, posebno melodijski i ritmički složenih pjesama Kocaj je otišao korak dalje tj. u slobodnom stihu izrazio neka svoja osjećanja i reakcije na određena stanja i pojavnosti.  Primjerice, u pjesmi razumijevanje nerazumjevanja  on propituje pravo na drugačije mišljenje I opservira na temu straha te kaže : Ne treba se bojati onih koji te ne razumiju/ Sve dok te ne počnu vrijeđati što drukčije misliš…

U pjesmi Razgovor s Ilijom L… on poteže postupak reminensciranja (kakav je primijenio u nagrađenoj priči na Večernjakovom natječaju) sa pjesmama Ilije Ladina i onih koji su svoje pjesme posvetili njemu.

Kocajeve pjesme, skoro sve, su posvećene nečemu ili nekome (kćerci, sinu, ocu majci, Marku Martinoviću, Jozi Kafadaru itd) ali u zbirci dominira nekoliko ljubavnih pjesama i sve su posvećene jednoj ženi a u naslovu pjesme RUMBA ZA ZDENKU K.(koju je uzeo i za naslov svoje prve stihozbirke) autor otvoreno govori koja je to žena. No, vjerujem da je svake pohvale vrijedna ljubavna pjesma TO MUŠKARCI NE GOVORE, jer u ovoj pjesmi se osjeti  šapat mudrosti daleke, i nazire pjesnik, hoću reći Željko Kocaj je ostvario san…

I kao što Kocaj kaže:Knjigu kad otvaraš/polako zaviri/u svjetlost koju nosi/ oslušni šapat… koja čeka da joj strpljenjem osvojiš srce.

 

 

A. Z.1rumba

Pretplati se

  • Entries (RSS)
  • Comments (RSS)

Arhiva

  • Siječanj 2023
  • Studeni 2022
  • Rujan 2022
  • Kolovoz 2022
  • Srpanj 2022
  • Lipanj 2022
  • Ožujak 2022
  • Veljača 2022
  • Siječanj 2022
  • Prosinac 2021
  • Studeni 2021
  • Listopad 2021
  • Lipanj 2021
  • Svibanj 2021
  • Travanj 2021
  • Ožujak 2021
  • Siječanj 2021
  • Prosinac 2020
  • Studeni 2020
  • Listopad 2020
  • Rujan 2020
  • Kolovoz 2020
  • Srpanj 2020
  • Svibanj 2020
  • Siječanj 2020
  • Prosinac 2019
  • Studeni 2019
  • Rujan 2019
  • Lipanj 2019
  • Svibanj 2019
  • Travanj 2019
  • Ožujak 2019
  • Veljača 2019
  • Siječanj 2019
  • Studeni 2018
  • Rujan 2018
  • Kolovoz 2018
  • Srpanj 2018
  • Svibanj 2018
  • Travanj 2018
  • Ožujak 2018
  • Veljača 2018
  • Siječanj 2018
  • Studeni 2017
  • Listopad 2017
  • Rujan 2017
  • Kolovoz 2017
  • Srpanj 2017
  • Lipanj 2017
  • Svibanj 2017
  • Travanj 2017
  • Ožujak 2017
  • Veljača 2017
  • Siječanj 2017
  • Prosinac 2016
  • Studeni 2016
  • Listopad 2016
  • Rujan 2016
  • Kolovoz 2016
  • Srpanj 2016
  • Lipanj 2016
  • Svibanj 2016
  • Ožujak 2016
  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015
  • Rujan 2015
  • Kolovoz 2015
  • Srpanj 2015
  • Lipanj 2015
  • Svibanj 2015
  • Travanj 2015

Kategorije

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA
  • Grah za Iliju Ladina
  • LJubavna poezija
  • Nagrada "Anka Topić"
  • Nekategorizirano
  • Poezija za djecu
  • Prevedena poezija
  • PRIKAZI
  • Primijenjena poezija
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija
  • SF POEZIJA

Meta

  • Registriraj se
  • Prijava

Arhiva

Arhiva

Blog statistike

  • 128.919 hits

Poezija za djecu

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA (8)
  • Grah za Iliju Ladina (54)
  • LJubavna poezija (12)
  • Nagrada "Anka Topić" (22)
  • Nekategorizirano (93)
  • Poezija za djecu (77)
  • Prevedena poezija (26)
  • PRIKAZI (5)
  • Primijenjena poezija (46)
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija (7)
  • SF POEZIJA (15)
Follow PRIMIJENJENA POEZIJA on WordPress.com

Najnoviji komentari

antozirdum o Preliminarni popis 120 autora…
Autori i pjesme uvrš… o Ranko Risojević: NAJLJEPŠE PJE…
Jasmina Hanjalić o Dodjeljena nagrada “Anka…
samka1 o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…
Jasmina Hanjalić o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…

Blog statistike

  • 128.919 hits

Hours & Info

3999 Mission Boulevard,
San Diego CA 92109
1-202-555-1212
Lunch: 11am - 2pm
Dinner: M-Th 5pm - 11pm, Fri-Sat:5pm - 1am

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
  • Prati Pratim
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...