Azem Gvozden: 5 ZA DJEČICU

 

Leptir i sova

Kladili se jutros

leptir i sova

ko će više skočiti

sa crvenog krova

Opkladu je presjekao

sokol sivi

šampionske pobjede

bit će svjedok živi

Molim vas upute

moje slijedite

označavam start

sada krenite

Zaleprša leptir

zaklepeta sova

on odleti daleko

ona sleti s krova

Da proglasim pobjednika

čast je meni

pobjednik je sovo

leptir šareni

 

Majka

Pitajte me vi moji vrli

ko je to

ko vas voli

ko vas grli

To biće je sunce

što nas nježno grije

ili možda oblak bijeli

što se s nama smije

To biće je zvijezda

što se noću pali

ili možda snijeg bijeli

ili pahuljak mali

To biće je izvor

najvećih ljubavi i želja

možda knjiga

ili majljepša bajka

svjetlo sreće i veselja

to biće je majka

Jesen u mom kraju

U mome selu

u mome zavičaju

sazrelo je voće

u mom rodnom kraju

Sazrele su šljive

jabuke žute

tu ispod plota

zerdalije ljute

Jesen je svoje

kose rasplela

uzduž i poprijeko

rodnog mi sela

Okićene voćke

kao neke mlade

nude svoju dušu

onom ko ih znade

Uživati u strasti

zrelo voće krasti

Zoološki vrt

Danas sam išao

u zoolpški vrt

na ulazu me dočeka

neki strašni hrt

Kažu to je

pustinjska hijena

a odmah do nje

kornjača lijena

Tamo strašni lav

da ti oko stane

došao taman

iz afričke savane

Slon gorostas

urliče od muke

u kavezu mu vezane

i noge i ruke

Antilope zebre

i arapske deve

u zoološkom vrtu

sve vrvi od vreve

Tu su ptice razne

majmuni i zmije

mnogo toga što se

u zoološkom krije

Medvjedi crni

i pande sive

u zoološkom vrtu

i oni žive

 

Dugin luk najljepših boja

Tamo gdje

horizonti namiguju

gdje sunce

svoju svjetlost njiše

budi se novo svanuće

jutro sanjivo uzdiše

Tamo gdje duga

luk najljepših

boja pravi

tamo su moji soneti

što govore o ljubavi

Tamo su igre sa suncem

iz lijepe dječije mašte

tamo je mirisno cvijeće

iz najljepše bašte

Tamo je govor mira

buđenje ljubičica

tamo gdje cvrčak svira

tamo je najljepša pjesma ptica.

Džemaludin Latić: SREBRENE PJESME

 

Tiho

 

Tiho zeče majku doji,
Tiho rastu zubi moji.

 

Tiho s grane listić pada,
Tiho mi se san potkrada.

 

Tiho Mjesec noću luta,
Tiho zrije kruška žuta.

 

Tiho trnu puž šaputa,
„Skloni mi se, bolan, s puta!“

 

Srebrena česma

 

Pod orahom, na kraj avlije,
slap iz duga grla lije.
Niko ko ona ne dariva.
Grle je bršljan i kopriva.
Grli je čovjek žednih usta
kad s njive dođe, kad susta.
Prhne i skvasi krila ptiče,
bumbar napuni svoje zembiljče.

 

 

BUBAMARA

Ona, iz roda leptirova,
ugleda me s kukurijeka.
Lijepa je vijest sa njom, nova!
Radostan je moj prst čeka!

 

Gore-dolje, tražeć puta,
mudra, pođe-stane.
Na vrhu šaputa, šaputa . . .
Raširi kaftane.

 

I u dalek svijet leti
ispod nebeske plaveti.

 

ČAROBNA KOLA

 

„Eto Jure!“ rano majčica zove
a nama se u te čase sniva.
Ah, dok Jure navine točkove,
spavaćemo mladi poput iva.

 

Podahle su u jurjevskom sjaju.
Stresaju im rese bumbarovi ranci.
Jurina kola praše po zavičaju;
od sunca im točkovi, paoci, ruda i lanci.

 

NJEŽNO NAŠE SRDAŠCE

Ne idi svijetom srca otvorena,
Ne budi pjesnik, ne budi lud

Ne idi svijetom srca otvorena,
Krunice mriju, mrazna je svud

Ne idi svijetom srca otvorena,
Stvrdni ga u sedru, svij u školjku

Ne idi svijetom srca otvorena,
Da ga ne sprlje u ranom pupoljku

Ne idi svijetom srca otvorena,
Šarokop je zamka za prve vriježe

Ne idi svijetom srca otvorena,
U svakoj stopi grožđa reže

Ne idi svijetom srca otvorena,
Teška je hava tom golom  tiću

Ne idi svijetom srca otvorena,
Vukovi viju, poskoci sikću

Ne idi svijetom srca otvorena,
Zakopaj mu tajne, utrni glase

Ne idi svijetom srca otvorena,
U svojoj lőgi nek samo igra se

Što može zaspat,  ono – jednom,
To nježno srdašce naše čedno.

Ensar Bukarić: SVAŠTARNICA

 

Svaštarnica

 

 Pažnja, pažnja

klinci i klinceze!

 

Poslušajte ove rime

Svaštarnica mi je ime!

 

Sve što plače

sve što hoda

što donosi ptica roda.

 

Sve što sanja

sve što plete,

i sve što se zove dijete.

 

Sve što slini

sve što skuplja značke

sve što voli

i ptice i praćke.

 

Samo ono ima pravo

da mu kažem

zdravo, zdravo!

 

Sve što skuplja lutke

i sve što se smije,

sve što nosi kike,

skriva simpatije.

 

Samo ono ima pravo

da mu kažem

zdravo, zdravo!

 

Ozarite svoja lica.

Sa vama je Svaštarnica!

 

Otvaramo strane sjajne.

Otkrićemo dječje tajne.

Zatvorite dobro vrata

da ne čuju mama, tata!

 

Ići ćemo kod Eskima

i saznati šta je zima.

 

Kazaćemo ko se voli,

i koga to zubić boli.

 

Učićemo pjesme naše.

Putovati avionom.

One što se leta plaše

vozićemo kamionom.

 

Naćulite dobro uši!

Mozak ima da se puši!

 

Susrešćemo strašnog zmaja.

Igrati se do beskraja!

 

 

Pažnja, pažnja

klinci i klinceze!

 

Poslušajte ove rime

Svaštarnica mi je ime!

 

 Šumska priča

  

Šuma bijela, pusto sve je

škrto sunce samo viri

malo lane ne zna gdje je,

dok lagani vjetrić piri.

 

Jer slušalo mamu nije,

s pahuljama šumom krenu

pale su mu na nos dvije,

ali s puta brzo skrenu.

 

Sad razmišlja lane malo:

“Šta ako me sretne tama?

Tad bi sunce s neba palo,

ma, ne daj me, ne daj, mama”!

 

Mama srna sina čula,

pa trk tamo, gdje on plače

sa srca je pala kula,

jer sin oko majke skače

 

Da su djeci krila

 

 

Da su djeci ptičja krila

sva bi tada srećna bila.

Letjela bi svakog dana

sve do Kine i Japana.

 

Ne bi više mali Vasa

derao se iz sveg glasa,

što ne može da se vine

kao ptica, u visine.

 

Da su djeci ptičja krila

premala bi Zemlja bila,

i možda bi sva ta djeca

skoknula i do Mjeseca.

 

A bucmasta Alma mala

na Mjesec bi pohitala.

“Gore ima”, kaže ona,

“Mont Everest od bombona”.

.

Selmina pisma

 

 Donijela Selma u svoju školu

sva pisma stigla od prošlog ljeta,

sjela u klupu u glavnom holu

i pošla da čita poruke svijeta.

 

A to su pisma sa raznih strana

Brazila, Konga, Danske, Irana…

 

Uostalom, zašto da pričam više?

Čujte i sami šta sve tu piše.

 

Čula Holanđanka Margerita

kod nas da postoji nekakva pita,

što burek se zove, il’ tome slično

pa traži da Selma napiše lično

da li je to istina prava

kad burek jedeš da zaboli glava?…

 

Japanac Sato iz Jokohame

Ubija dosadu i broji dane.

Piše da neće algi ni riže,

prvim će brodom, evo ga stiže!

Hoće da proba naše ćevape,

a drugi puta baklavu šape,

pošto je sada samo na kratko

i nema vremena za nešto slatko…

 

Talijan Roberto traži pod hitno

da Selma snimi sve što je bitno

od Zaima, Himze, a i od Saje,

jer naše pjesme ne poznaje,

a sevdah je moderan već i u Rimu,

pa hoće spreman da dočeka zimu…

 

Zazvoni zvonce za ovu raju

što bulje u Selmu i slušaju.

Ustaje ona i pušta glas:

“Gotovo, rajo, počinje čas!”

I obeća za sve što u nju žmire

čitaće pisma i poslije lektire.

 

Moj zub stari

 

Moj zub stari,

što se klima i krvari

počeo je da se kvari.

 

I šta sada?!

I šta sada?!

 

Bogme, ništa!

Sad je kasno

da se radi išta!

 

I jedino sad se radi

zub moraće da se vadi!

 

A da sam na vrijeme htio

ja da odem kod zubara,

da se nisam stalno krio

nisam smio, nema para!

 

Nisam smio, nisam smio!

 

Ne bi bila crna rupa

da je usred usta krijem

ljutim se na sebe glupa

mogao bih da se smijem.

 

Da sam smio, da sam smio!

K’o biseri okeanski

zubi bi se bijelili.

Osmijeh ne bih nikad krio

i sretan bih mnogo bio.

 

Nakib Abdagić Kiban: DJEČIJA NACIJA

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

 

U jednoj  maloj zemlji iz bajke

jedni drugima ništa ne praštaju.

Očevi silni i s njima majke

zaboravili su da maštaju.

 

Razmisli malo, svijete veliki,

šta radiš našoj generaciji,

šta god se s vama dogodilo

mi pripadamo dječijoj naciji.