Tamara Čapelj: tri pjesme

 

ZID ŠUTNJE

modrica za jutarnju kavu

modrica za ispeglanu košulju

modrica za raskrvavljene djevojačke snove o ljubavi

modrica za ostavljenu zimnicu

modrica za obrisanu prašinu

modrica za teške cekere donesene iz prodavaonice

modrica za riječ

modrica za tišinu

modrica za probdjevenu noć uz bolesničku postelju

 

na životnom ruletu osvojeni

modrica, mrzovolja

psovka, ljutnja

okretanje glave

 

ubijen pogled

četiri zida

i šutnja

 

 

PJESMA O STAROJ DEVLI

Naborano čelo hladi okno

dok gleda kako život žuri niz ulicu,

sasušili se dani samohrane majke

a nekad su prekratki bili,

sad tavore,

ptići su pod tuđim nebom gnijezda svili,

tek poneko za zdravlje upita…

Ne znaju moja djeca

zašto gledam kako se mijesi pogača

iako sam to davno naučila,

ne znaju ni zašto izvadim

fildžan viška

kad popodnevnu mrku ispijam,

zna Devla

kad se kod mene razgovoruša pije

i čeka je

ako naiđe…

Ne znaju moja djeca

da joj njihove riječi ožive obraze

ni zašto joj svakog dana

u isto vrijeme

ramazanske somune kupuju,

ne znaju

niti pitaju,

samo poslušaju

jer je to red i jer je lako,

a ni ne slute

da će i meni,

možda,

jednog dana tako…

 

 SALIERI I MOZART DANAS

Odzvonilo je

zlatnim jaglacima

na kuhinjskom stolu,

mirisnom dekoru

za objedom uspjeha.

Utihnuše fanfare,

sad dvorski dekor

crvljiva jabuka,

zavist sama sebe

u tavi podgrijava.

Čemu čuđenje?

Jaglaci kratko žive,

opstaju crvljive jabuke,

ni kruh ni sol ni vino

ne liječe zablude.

Stoljeća sude.

Geniji ne gube.

 

 

Dijala Hasanbegović: U vojskama se ljudi uče biti kvalitetne igračke

VELIKI ODMOR
Postoje mjesta
na kojima se odrasli ljudi igraju
izmještajući jedni drugima kosti i oči.
Postoje mjesta
na kojima su nam udovi
zamjenjivi kao i umovi što su
i pod tom bezumnom komandom
svi smo napokon jednaki
onako kako je to zamislio
ljudski smrću opsjednuti bog:
u vojskama se ljudi uče biti
kvalitetne igračke
čija garancija ne smije isteći
dok ne isteknu ratovi
dok
sva krv ne istekne i ne ostavi iza sebe
redove dječačkih stopala
dva po dva
kao da ulaze u razred.
Na časovima muzičkog
vježbat će pjevanje
svih ptica koje su u sebi podavili
da bi mogli svoja smirena tijela
zamotati u zastave.
Pod njihovim je miškama
ostalo još nerazmotanih
ljubavnih pisama i slika
tu su ih grijali
sad ih više nema.
Je li ti dosadila vika ili si spreman
90 91
slušati još komandi koje zvone
kao početak časa dok iz zatišja
smrdi
na strašne paktove
na od laži vlažna obećanja
precima koji đubre
poljane tvog ponovnog rođenja.
Pitaš li se, ima li izbavljenja?
Pitaš li se više išta
dok gledaš kako je to sanjati
zauvijek u tuđim zastavama
zauvijek sam spavati
s njedrima punim
tepanja – gledaj!
Ukopavaju tvoje drugove po kostima.
Znaš li, ima li te
pod njihovim miškama?
Jesi li i ti umro u njihovim džepovima
stisnut među sasušene cigarete
i pljoske pune gorkog mladog znoja
je li ova borba bila tvoja
i koliko si ih dosad
izgubio?
Proći će petnaest minuta
uvijek minute prođu
vremena nema jer njega smo
kao i boga izmislili
kako bi prošlo petnaest minuta
kako bi prošle minute
u kojima se opraštamo

a ni sami ne znamo šta zakopavamo
šta ćemo iskopati
i koliko još dugo
koliko još imaš vremena
prije nego što postaneš tratina
po kojoj iz mlade trave
vire blijeda stopala.

 

Vijesti

Lažu vam
da je mrak mek kao jastuk
i da su dinje zrele lažu
da će plaće biti na vrijeme i da će
pas poživjeti još koju godinu
uz ispravnu prehranu.
Lažu da je sad sve u redu
kad je prestalo da puca po djeci
i da se rane daju zaliječiti
stabilnim zaposlenjima
i životima u zgradama
ofarbanim u boju graška
u modernim kvartovima
za mlade roditelje.
Lažu nas
svako jutro da znaju
koliko vjetar puše na sat
i koliko daleko od nas su oblaci
kako se zovu oblaci
kuda idu oblaci
hoće li se oblaci vratiti
i zašto oblaci.
LA – ŽU.
Lažu
vas
da je noć prošla mirno i bez ometanja
da je svanulo jutro, lažu
sve nas lažu
da su grumeni soli u našim gušama
nastali od presušenog mora
naših raspjevanih snova
a ne od taloga isplakanih suza – lažu.
Lažu vas da će sutra svanuti
da će dan biti i trajati
dok sunce ne zapadne, lažu vas
da će vam se dopasti ovaj život
pun smrvljenih oklopa kornjača
i krhotina morskih školjki,
sve vas lažu i lagat će vas i dalje.
Neka će.
Lažu da vrijedi slomiti kičmu
za sutra, prekosutra i zakosutra.
Kad kažu da moramo ustati i boriti se
za svaki dan – LAŽU
nema koristi
nema se kome moliti
nema nam niko pomoći.
Niko.
Niko nas i ne sluti.
Niko, baš niko i ne sni da živimo
i patimo i volimo
i beskvasni kruh solimo
bijelom krupnom staklastom solju.
Nema nikog i nikog nije briga
i drukčije ko vam kaže
zlikovac je i hulja!
Ni na čijim se leđima
ovaj svijet ne ljulja
i niko vas ne voli
nikakav dragi bog
nema nikakvog smisla
okanite se tog.
Smisla nema i nema svrhe
ni rođenje, ni svanuće, ni smrt
ni uskrsnuće i samo praznina
koja huči iz školjke
prislonjene uz uho
dovoljno je blizu zvuku našeg života
u beskrajnom, slučajnom, nemjerljivom
ravnodušnom svemiru.
Sve vas lažu.
I neka vas lažu.
Vi zaslužujete da budete slagani.
Mi zaslužujemo da budemo
opako prevareni
da se smijemo sretni i obmanuti
da se smijemo
da beskrajnom, slučajnom
nemjerljivom svemiru
umišljeno ponudimo bezvrijednu
kičastu bižuteriju zvuka našeg smijeha.
Sve nas lažu,
sve su nas lagali
i lagat će nas zauvijek.
Lažu.
Niko vas nikad nije volio
i kad se ugasite nikoga neće biti
da žali za vašom svjetlošću.
Laže ljubav – ta nabrekla, upaljena
bolna ogrebotina na jeziku.

 

Psovka

Bio je tako lijep dječak
i svi su ga voljeli
bio je tako dobar dječak
pametan petnaestogodišnji dječak
voljele su ga učiteljice curice
njihove mame voljele su ga gospođe
iz kantine imao je uvijek
osmijehom upaljene oči i u rana je jutra
izgledao kao da sa sobom nosi sunca
dah i dok je prolazio pored svih
pod nogama mu se
kovitlao anđeoski prah
ne znam šta mu se dogodilo
susjeda je bila nemilosrdno
romantična to jutro cijelo
je predsoblje grmilo
njenim glasom dubokim jakim ritmičnim
i moja je majka rekla:
ne znam.
Šutjela je
pa je ponovila: ne znam
a ja sam bio kao da i nisam u dnevnoj sobi
i pretvarao se da spavam na kauču dok su
pričale o meni kao da me nema ili sam mrtav
a bio sam tako dobar dječak.
Pedagogica mi dolazi na vrata
ili me vode u neku ustanovu
ili sam mnogo poseban
majka pokušava izgurati
susjedu natrag u njen stan
pedagogica mršava duguljasta
velikih usta ulazi
sjeda u malo predsoblje mama udara
laktovima i koljenima u pokućstvo udovi su
joj puni udaraca – okrenuti se u našem stanu
je kao okrenuti se
u kutiji šibica
u kojoj je svaka već gorjela.

Gospođo T.
Branko je bio dobar dječak
ja sam tu da pomognem
da shvati šta nije u redu
ja sam tu da ne pati
rekla je pedagogica i izvukla
moj crtež iz torbe nasred stolnjaka
na mimoze izgledao je
kao Jackson Pollock na zidu svoje
babe i prišao sam i rekla je: ne boj se sjedi
majka je gledala moj crtež ravnodušnim
pogledom od stakla
bio sam ponosan na njen pogled
bio sam ponosan što se nije ni pomakla
kad joj je pedagogica rekla:
sjednite.
Je li Vam jasno gospođo šta vidite
pred sobom: jeste
je li Vaš sin bio izložen stresu
adolescenti to prenesu u razne sfere
života naprimjer seks
(riječ adolescent zvuči kao dijagnoza)
i skloni su ponašanju ekscesnom dodala je
šta vi vidite na slici, gospođo T.?
Genitalije.
(genitalije isto zvuči kao dijagnoza)
da rekla je moja mama ženske
genitalije na to najviše
podsjeća ne gospođo ne podsjeća to jesu
ženske genitalije ispričavam se
reče mama ali nisu
to je slika ženskih genitalija.
Mislim da ne shvaćate problem
dovoljno ozbiljno gospođo T.
mislim da mu pristupate
površno i slobodno
čajnik u kojem je vrila voda
za kafu je zapištao dugo
i visoko i cijela je kuhinja mirisala
na kamenac i klor
profesor likovnog je mislio
da je u pitanju neki stvor
kako je to mislio mama
je zbunjena
(profesor likovnog svako jutro prije posla
umoči prst u teglu marmelade
na otvorenom prozoru i poliže ga)
samo želim reći gospođo T.
da ćemo ovo zaboraviti
ali Branko mora znati
Branko slušaj
ti moraš znati da je neuljudno
crtati ljudske genitalije
u školi to je kao psovka
(zašto je to psovka?)
to nije udžbenik biologije
(zašto to nije udžbenik biologije?)
to je čas likovnog obrazovanja mama
me pogledala
pročitao sam u slici njenih zjenica
da joj stajanje noge
presijeca i leđa
joj se grbe rekao sam:
oprostite
rekao sam neću više
bilo je to glupo
rekao sam da mi je jasno
znam da je savjetovanje
besplatno a ni privatno
da nije skupo duboko se
izvinjavam nema veze
Branko važno je da si ti dobro
ako ti bilo šta treba ja sam tu na šporetu
je nešto pošlo po zlu
i kafa je iskipila
i crna lava je tekla
i pušila se
po podu i
po maminim stopalima
u trenu je pedagogica skočila
kao da je neko otvorio vatru
i otišla rušeći
kišobrane u kutu
i zakačivši nekoliko jakni na putu
do vrata zakačivši
susjedu laktom iskrala se
i mama je progacala
kroz vrelu lokvu i uzela
crtež sa stola i zalijepila ga
čvrsto magnetom za hladnjak
odmaknula se i klimnula glavom
susjeda je rekla:
Svjetlana, bože sačuvaj.

A bio sam tako dobar dječak.

 

Ona koju ne možeš zaboraviti

Ona gori na suncu
ona se okreće prema
mjesecu gaji suprotna osjećanja
ali dijeli s njime
boju lica i dlanova.
Ona se ogleda u napuklom ogledalu
jer se boji
neprerezanih slika ima jako malo
njen album je pun isječenih glava.
Ona diše pod vodom i rijetko spava
i govori stvari koje samo ona može reći
da ne zazuje u uhu kao halucinacija.
Javljat će ti se njene riječi u snu i vidjet
ćeš nju u svim napuklim ogledalima.
Ona prolazi livadom s kosom u rukama
i lirika je čini nervoznom
i često je na mukama
kad treba pisati o smrti ljubavi ratu seksu
smislu ili mrtvoj prirodi
i divi se tajno pjesnicima
koji su bili dovoljno bolesni
da pišu o vazama s cvijećem
s kojim ona nema neki poseban
odnos osim što misli da je cvijeće
bolje živo nego mrtvo
što je sasvim obrnuto od onoga
što misli o svijetu u kojem
ne smiješ reći da si gladan
ali smiješ vikati bos s nebodera
i izići na naslovnici
novina u kući ima
koliko da prekriju kut obrastao u plijesni
i u njima su izrezani svi likovi
koji podsjećaju na njenoga oca
nema već godinama
otišao je prije nekoliko stotina noći
i sve slike otad služe
da se iz njih izrezuju njegove oči.
Ona nikad nije bila očajna
ni pred jednim muškarcem
ali sa unutrašnje strane lakta
ima tanke ožiljke od
vremena koje je provela slušajući
kako je nikome ništa
osim tijela nikad nije htjela
biti ništa drugo i dugo je
dugo buljila u vijesti na televiziji
u sliku
ispresijecanu bodljikavom žicom
i lica ispresijecana
bodljikavom žicom
i ta je slika bila
savršena istina o svemu
je znala dovoljno da zna
da ne smije reći kada nema
ali smije uzeti kad se nudi
da su ljudi ljubazniji kad se trudi
sakriti koliko ih želi udaljiti
odmaknuti dlanom odgurnuti
duboko u kadar zamagliti
izoštriti svoju sliku i opet je
rezati i slagati oči u kut.
Ona se smije sama i ona se smije bez glasa
Ona vidi kad se upali svjetlo ispred kuće
i kad se ostavi posuda
s vodom da duša pije četrdeset dana ona
vidi to svjetlo i usred bijela dana
njoj je to svjetlo vječno upaljeno:
kad raširi haljinu svi mjeseci
za nju zađu.

Iz prve knjige pezije  Dijale Hasanbegović, pod nazivom „Neće biti djece za rat“, IK „Vrijeme“,  Zenica 2016. 

Dijala Hasanbegović je novinarka, pjesnikinja i književna
kritičarka. Radila je za tjednik Dani kao književna
i pozorišna kritičarka i kao urednica Radio Sarajevo portala.

Objavljivala je eseje, poeziju i kritike
za različite književne časopise. Pjesme su joj prevođene
na engleski, poljski i norveški. Prvi engleski
prevod objavljen je u The American Poetry Review
(septembar, 2007). Živi u Sarajevu. Trenutno je kolumnistica
na portalu Diskriminacija.ba, posvećenom
borbi protiv socijalne, radne, rodne i drugih vrsta diskriminacije
u zemlji i regionu.

POPIS PRVIH KNJIGA POEZIJE BH PJESNIKINJA OD 1998. DO DANAS PO GODINAMA IZLAŽENJA

Od 1998. godine dodijeljuje se književna nagrada za prvu knjigu poezije bh pjesnikinja ANKA TOPIĆ i od tada se prati produkcija ovih knjiga.

MOLIMO PJESNIKINJE I NAKLADNIKE DA  AŽURIRAJU PODATKE I JAVE TKO JE SVE ISPUŠTEN SA POPISA NA adresu: anzortia@gmail.com

a knjige koje su se pojavile poslije 15. 5. 2014. da dostave u HKD Napredak 72250 Vitez kako bi bile nominirane za nagradu ANKA TOPIĆ 2020. godine

Plavom bojom označene su dosadašnje dobitnice nagrade ANKA TOPIĆ  2002, 2008 i 2014.

Ljubičastom bojom označene knjige koje su se našle u užem izboru 2002, 2008. i 2014.

 

Sanja BABIĆ – ĐULVAT,  

OKO RTA DOBRE NADE,  1998.

Finka FILIPOVIĆ

 RASUTE BLIZINE, 1998.

Maja KNEŽEVIĆ

            SOBA SA POGLEDOM NA GIMNAZIJU, 1998.

Meliha KOCO,

BOSANSKOHERCEGOVAČKI NEIMAR, 1998.

Branka PALAC NATALIJA

  KARIJATIDA, 1998.

Janja MIKULIĆ

  POZDRAVI SVE,1998.

MRĐA Kristina

POPUT SNA, 2000.

Merima MUSLIĆ

 ČEŽNJA, PLANJAX, Tešanj, 1998

Ljerka MIKIĆ

 MOLITVA, 1998.

 

Adisa BAŠIĆ – ČEČO,

HAVINE REČENICE,  1999.

Dragica ĐEKIĆ

SANJAM SNOVE PLAVE, 1999.

Alma DOGAN

RAZBACANI SNOVI, 1999.

Branka ĐORĐIĆ

 VRIJEDI ŽIVJETI, 1999.

Azra HODŽA

 DALEKO OD ZABORAVA, 1999.

Vladanka KAIĆ

NAJMLAĐIMA ZA LAGAN SAN I UGODAN DAN, 1999

Amina KUPUSOVIĆ

KAP, 1999.

Ljiljana LUKIĆ

 PLAVO JE BOJA NEBA, 1999.

Lucija MARKOVIĆ – ŠAKIĆ 

        ZVIJEZDE NAD SUZNOM DOLINOM, 1999.

Tanja STUPAR TRIFUNOVIĆ

KUĆA OD SLOVA, 1999.

Mira ŠUBAŠIĆ

U SNOVIMA I USPOMENAMA, 1999

Marina TRUMIĆ

IZMEĐU VARŠAVE I SARAJEVA, 1999.

 

Daliborka BRKOVIĆ

NA GREDI ZBILJE, 2000.

Đurđica ČILIĆ

MAPA SRCA, 2000.

Aleksandra ČVOROVIĆ

 ŠAPAT GLINENIH DIVOVA, 2000.

Atifa DOLINAR – TERZIĆ

SEHARA MOJE MAJKE, 2000.

Julka ERCEG

        MOSTOVI, 2000.

Eleonora FILIPOVIĆ

 I NA KONCU PJESME, 2000.

Sanela KUKO

BLIZANKINJE SVJETLOSTI, Mostar, 2000.

Stevka ŠMITRAN

SLAVIKA, 2000.

.

Ranka TODOROVIĆ GRUBEŠIĆ

        ČOVEK ZAGLEDAN U LJUDE,  2000.

Anđelka VUKIĆ

 MOJA JUŽNA DOLINA, 2000.

Nevenka GRČINA  SEKA

 VELIKO SRCE, 2000.

 Darijana PELEMIŠ

PJESME BAJKE,  2000.

Armela ZAHIRAGIC

 U PUSTINJI MALENOG MASLAČKA CVIJET, 2000.

Dragojla POPOVIĆ

 PREPOZNAJEM TE PO RUKAMA, Laktaši, 2001.

Nedžla PORČA

 MOJE PRVE PJESME, Travnik, 2001.

Nermina KURSPAHIĆ

 SKORO ĆE I TEBI KRAJ, Sarajevo, 2001.

Ana MARTIĆ

IGRA VJETROVA, Mostar,  2001.

Merima HASANBEGOVIĆ

            SVE MOJE LJUBAVI, Brčko, 2001.

Maina ŽIGA

             SAMO DA NE ODRASTEM, Brčko, 2001.

Amila SPAHALIĆ

 ODJEDNOM ZABORAV, Tuzla,  2001.

Danijela VASILJEVIĆ

             VULKAN POD SNIJEGOM, Modriča, 2001.

Jadranka MILIC

 NITI OD SREBRNOG PRUĆA ,  Banja Luka, 2001.

Medina DŽAMBEGOVIĆ

PELJARA I SEDAM OPUSAKA, Sarajevo, 2001.

Tihana MAJSTOROVIĆ

STAZE,  Sarajevo, 2001.

Seada DELIĆ

PLAVI SAN, Gračanica, 2001.

 Mirzeta MEMIŠEVIĆ

TOLIKO RASTA,  2001.

 

Sejida ČEHAJIĆ

PUT JASNI, Zenica, 2002.

Sanja TRAJKOVSKI

SAN, Mostar, 2002.

 Anica MIŠETIĆ

RAZIGRANE PČELICE, Orašje, 2002.

Mirjana MILKOVIĆ,

SVE JE U OVOJ KUĆI , Sarajevo, 2002.

Ivanka NADAREVIĆ

STAZAMA MLADOSTI , Orašje,  2002.

Milijana DAVIDOVIĆ  

DUŠA RIJEKE / EJ FIZIKO UČENA Banja Luka, 2002.

 Ljerka LUKIĆ

          SNOVIĐENJE,  Toronto, Lukavac 2002.

 

Ajla KARAJKO

MOJI SNOVI, Travnik, 2003.

Alisa MALIČEVIĆ

PROVINCIJALKA, Novi Travnik, 2003.

Marija MARIĆ

IZ PREDGRAĐA UMA, Travnik, 2003.

Tereza KRAJIŠNIK

NA VRHU, Novi Travnik,  2003.

Jelena MIŠKOVIĆ,

DEVET KRUGOVA, Livno, 2003.

Vanja BAVRKA

 UBIRUĆI SVJEŽE PROCVALE JAGLACE, Novi Travnik, 2003.

Mira ŠOKIĆ.

  ZAŠTO ? Orašje,  2003.

Slavica CRNJAC,

            DIVLJA RUŽA, Mostar, 2003.

Dušanka PANTIĆ

TRENUTAK VJEČNOSTI, Bijeljina, 2003.

Stojanka ZAKIĆ,

 PLAVA ZVIJEZDA, Bijeljina 2003.

Suzana DRAGIĆ STUPAR,

 RELJEF SNA, Banja luka, 2003.

Gordana PETAKOVIĆ

 NAGOVJESTAJ SMISLA, Banja Luka, 2003.

Jovanka JOVIĆ

NEPOSLANA PISMA,  Istočno Sarajevo, 2003.

Ranka PEULIĆ

SUMNJA U MEDJUVREMENU , Banja Luka, 2003.

Sanja LUKIĆ DJUKIĆ

OBRONCI SJECANJA, Banja Luka, 2003.

Nevena STOŠIĆ

LUDI ZOOLOŠKI VRT, 2003.

 Miljenka KOŠTRO

CVIJETNJAK NA KAMENJARU, 2003. 

 

Radmila OPAČIĆ

SRCE NA DLANU,  Trebinja, 2004.

Ajla TERZIĆ,

 KAKO TEŠKO PIŠEM, Sarajevo, 2004.

Željana NIKOLIĆ

CRVENO NEBO, Brčko, 2004.

Ljiljana AĆIMOVIĆ

 PRIČE IZ ŠOLJE, Banja Luka, 2004.

Dragana KUSLJIĆ

 NAGA STOPA ,   Banja Luka, 2004.

Bjanka ALAJBEGOVIĆ

 IZMEĐU DVOJE  – BETWEEN THE Two, Sarajevo 2004.

 Inda MULAAHMETOVIĆ,

 PUSTIT ĆU SEBE NA SLOBODU, Sarajevo, 2004.

Ljijana LALIĆ,

 ŠKOLJKE, 2004.

Šejla ŠEHABOVIĆ,

 MAKE UP; Sarajevo, 2004.

Esma MURATOVIĆ

 KORIJENJE NE U UMIRE, Sarajevo, 2004.

Anila GAJEVIĆ

             BIVŠA, Sarajevo, 2004.

Dragana KUŠLJIĆ

 NAGA STOPA, 2004.

Mira SAVANOVIĆ – PEJIĆIĆ

 PESME OGLEDALO DUŠE MOJE,  2004.

Radojka VJEŠTICA,

 PJESME MOJE MLADOSTI MOJE TUGE I RADOSTI, 2004

 

 Džana  MUMINOVIĆ

 ALBEDO,  2005.

Nura FADILA HAVER (NURA BEGIĆ)

PLAVI KONJI,  Sarajevo, 2005.

Marija DEŽIĆ,

             HOĆU ŽIVJETI DALJE, Brčko, 2005.

Marijana MIJIĆ

 PJESME, Brčko, 2005.

Amela ISLAMOVIĆ

 LICE I NALIČJE, Brčko, 2005.

Petra RAJKOVIĆ,.

U VRTLOGU, Bijeljina, 2005.

Biljana JOVIČEVIĆ

  MJESEČEVA DUGA, Teslić, 2005.

Gracijela RUBEN ROZI

 NA DUŠI ĆUPRIJA,  Kotor Varoš, 2005.

Nina SALKIĆ

 SLOVO O EVI, Maglaj, 2005.

Marijana DOMINIKOVIĆ,

 BISERI IZ BURE, Orašje 2005. (zajedno s Mirom Šubašić)

Ljubica  ITEBEJAC

 PROCVJETALE SJENE MLADOSTI, 2005.

Dušanka MARČETIĆ-VESKOVIĆ

 SARAJEVSKI VIDICI, 2005.

Pejka  MEDIĆ

 JAVNA TAJNA, 2005.

Snežana NIKOLIĆ

  PISANJA DUŠE, 2005.

Mara SAJLOVIĆ

 NAMOTAVANJE MJESEČINE,  2005.

Hatidža JASENKOVIĆ ZEĆO

VRTOVI OD SNOVA, 2005

Lejla KADIĆ

ŠTO JA NEMAM ČAROBNA KRILA, 2005.

 

Jozefina Ruža MARIĆ-GRGIĆ

USPOMENE, Orašje: 2006.

Emira VELIĆ-SUNDKVIST

HODAČI CESTAMA, 2006.

Mersiha NOVALIĆ

MIR U SRCU. Sarajevo, 2006.

Senada ZATAGIĆ

              MOSTOVI, 2006.

Marela ZDENAC,

 NA DVA KRAJA VREMENA, Zenica, 2006.

Amela HUJDUR

VRISAK NIJEMOG DOBA,  Konjic, 2006.

Mirsada DESTANOVIĆ

IZGUBLJENA ŠARA, Travnik, 2006.

Tatjana BIJELIĆ

 RUB BEZ RUBA, Banjaluka, 2006.

Sanela BILALAGIC

 MIRIS DUŠE,   Sarajevo, 2006.

Marijana, DRINOVAC

 CVIJET OKRENUT SUNCU, Mostar 2006.?

Mira MAKIVIĆ

  ĆUTANJE JE MOJA MOLITVA, Banja Luka,  2006.

Zehra ČEHIĆ ZENAČIĆ

 U ZVJEZDANOM NEBU, 2006.

Bela DŽOGOVIĆ 

 NAS JE DVANAEST, 2006.

Vanesa KELAVA

ZVJEZDANI ODSJAJ, 2006.

Enisa POPOVIĆ – ČENGIĆ

 HALKA, Lukavac, 2006.

Ljiljana TADIĆ

 SVE MOJE BOJE, 2006.

 Vesna, VUJIĆ

 BIJELA JUTRA, 2006.

 

  Amra KADRIĆ ŠIJAN  

 NASMIJANA ŠUMA, Sarajevo, 2007.

Vanja MILOVIĆ,

KOLIJEVKA POKVARENOSTI, N. Travnik 2007.

Elma BEGLUK,

NOTE MOG DJETINJSTVA, Konjic, 2007.

Emina DŽAFEROVIĆ

 U IZLOGU BEZ STAKLA, Sarajevo, 2007.

Ankica POPOVIĆ SKENDEROVIĆ

ODBLJESAK DUŠE, Šamac, 2007.

 Danka ĐUKANOVIĆ

 MELEM ZA DUŠU, Višegrad, 2007.

 Dragana GRUJINOVIĆ

 LUTANJE KROZ ID, Banjaluka, 2007.

Dragana ZEC

 VRETENA SUDBINE, Banja Luka, 2007.

Melisa SLIPAC

 PLES IZMEĐU ZIDOVA, Banja Luka, 2007.

Miroslava – MIRA POPOVIĆ

 ČUDNA JE IGRA SUDBINE, Doboj, 2007.

Fadila ŠABIĆ

  LEPTIRI NARONE, 2007.

Željana NIKOLIĆ

 ŠAPAT NOĆI, 2007.

Jozefina PRANJIĆ

 PJESMA JE MOJ MIR, 2007.

Anesa KARAIAC-KOŠUTA

 TANKA NIT [Den tunna tråden],  Göteborg ,  2007.

Safeta OSMIČIĆ

IZMEĐU NAS. IK Šahinpašić, 2007.

 

 Aida HERCEG

 DESNI MOZAK, FGM, Kreševo, 2008.

Suzana LOVRIĆ,

 PISMA IZ UZALUDNOSTI , FGM, Kreševo,  2008.

Vesna HLAVAČEK,

  PUNI KRUG, Mostar, 2008,

Melida  TRAVANČIĆ

RITUAL, 2008.

Naida MUJKIĆ

OSCILACIJE, Zoro, Sarajevo , 2008.

Marija DRPA

NEPOZNATA MEĐU LJUDIMA, Modriča 2008.

Hava SAKIĆ

        IZ PODZEMLJA MOGA , 2008.

Rabija MAMELEDŽIJA

 ŠKOLSKA TORBA, Travnik, 2008.

Danja (Gašpar) ĐOKIĆ,

 MIRISNI TRAGOVI U MENI,  Judita” Okučani , 2008

Ajla HRUSTIĆ, Travnik, 1986.

 NUR U NEUVEHLOJ NADI, BZK Preporod,Novi Travnik 2008.

Belma MALKOČ

 MELODIJA ŽIVOTA, Udruga oboljelih od polimyelitisa… Kiseljak, 2008.

Samira BEGMAN – KARABEG.

 KOJI OVUD PROJDEŠ, «Dhira» – Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina, 2008.(prva knjiga poezije na bosanskom)

 Sanela KUKO,

 PRIČA, JA I GORKI BADEM, Dobra knjiga,  Sarajevo, 2008.  

 Viktorija ANIČIĆ

  PLAČ UMORNE GITARE, Moatar,  2008.

 

Slavica RAJIĆ

 ODJENUH SE PJESMAMA, HKD Napredak, Busovača, 2009.

 Ana KLJAJO

 OČEV GROZD, DHK HB, Mostar, 2009.

 Sonja JURIĆ

 NEVIDLJIVI PRSTEN, Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2009.(prva samostalna zbirka)

 Nada RUKAVINA

 MOĆ NADE, Orašje, 2009.

Marija PERIĆ-BILOBRK

 PoeSIEja, (dvojezično hrvatski – njemački) Wien, 2009. (prva samostalna zbirka)

 

 Martina DŽOIĆ

 MIRAZ BESANIH NOĆI, Orašje, 2010. 

 Ivona JUKIĆ

 SVAKODNEVNA VILA, IK Buybook, Sarajevo 2010.

 Hedina TAHIROVIĆ – SIJERČIĆ, Sarajevo, 1960.

 ČUJ, OSJETI BOL! (Ashun, hachar dukh!), KNS, Sarajevo, 2010.

 Amina BULJUBAŠIĆ

 ZA DUŠE SLIČNE MOJOJ, Duga, Zavidovići, 2010. 

 Zora ANTOLOVIĆ 

 SATDANA OD SNOVA, Dom kulture Žepče, 2010.

 Biljana GAJIĆ

 SNOVI NA DLANOVINA, ARTE, Beograd, 2010.

  Mirana ROGIĆ  

 ODRICATELJI DUHA ,  DHK HB, Mostar,2010.

 Majda Zukić-Ribić,   

            RIMOVANJE BIĆA,  Tuzla 2010.

Rahmana KOLENDA

 SREĆA SE OSMIJEHOM PIŠE,  2010.

Mubera ISANOVIĆ

  DRINKAČE, Sarajevo 2010.

 Lejla AVDIĆ

 IMAM SAN,  2010

 

Snježana BAOTIĆ

STIJENA USPJEHA, Domaljevac:2011.

Sevreta SMAJLOVIĆ,

 MJESEČEVA TREPAVICA, Bosanska riječ, Tuzla,  2011.

 Sandra  DŽANANOVIĆ

ČIPKA OD TRNJA, KNS Sarajevo, 2011.

 Jasmina HANJALIĆ

 SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU, VAT, Vitez, 2011.

 Aida ŠEČIĆ

 LUTKE, Fondacija fra Grgo Martić, Kreševo 2011.

 Ana Christen JEZERČIĆ

 ŠARENI BISERI DJETINJASTVA, VAT Vitez, 2011.

Šeća  SEJFIĆ

BAŠTE DJETINJSTVA, Sarajevo 2011.

Sanijela MATKOVIĆ

 PARTITURE SNA, Matica hrvatska, Široki Brijeg,  2011.

 Maja STANOJEVIĆ

ANATEMA HLJEBA NASUŠNOG, BK,  Novi Sad 2011.

 Mirveta ISLAMOVIĆ

            NAPETA KOŽA, LimesArt Prijepolje 2011.

 Džeraldina Dina DELIĆ

 ŠAPAT DUŠE, Maglaj  2011.

Nura SULJKANOVIĆ

LJETO NA PROZORU, Tuzla 2011.

Naida HRUSTEMOVIĆ

ZAMAK TULIPANA, Sarajevo, 2011.

 Azra ZOLOTA AŠČIĆ

POSVETE I VJETAR,  2012.

Miljana  ORAŠANIN

KORAK U BESKRAJ, Pale, 2012.

 Aleksandra MARILOVIĆ

MIRAZ U ZVIJEZDAMA, BK Novi Sad 2012

 Ilhana ŠKRGIĆ

THANATONAUT, Bihać,  2012.

Vera STANIĆ

CVIT JUBAVI, Zagreb, 2012.

Vera KOROPKIN RATKOVAC

 KAP ROSE NA DLANU, Derventa 2012.

Nina HALILBAŠIĆ

IZMEĐU ISTINE I GRIJEHA, Bihać 2012.

Katarina MAROŠEVIĆ

        BOCA U MORU 2012.

Alma Anica BERANATOVIĆ

TEBI, HRVATSKI BRANITELJU, 2012.

 

Anesa KAZIĆ

BEZ DOMOVINE,  Fojnica 2013.

Mirjana JEZILDŽIĆ

SPOMENAK, Busovača 2013.

Biba SARAČEVIĆ

POTRAGA ZA SJEĆANJEM, Tuzla, 2013.

Jela ŠIMIĆ 

• MOJOJ LJUBAVI, 2013.,

 Glorija LUJANOVIĆ

MUŠKARAC KOJEG NEMAM, Novi Travnik,  2013.

 Veldina ALIBEGOVIĆ  

88 ISPOVIJEDI. Velika Kladuša 2013.

 Hanifa AHMETAŠEVIĆ

TRENUCI, Kakanj, 2013

 Sanja STRUKAR KRIŽANAC

NA VRATIMA SNA, Zagreb, 2013

 Jasna PRIMORAC,

NIJANSE ŽIVOTA, 2013.

 Senka MEMIŠAGIĆ KUČUKALIĆ

VEČERAS JECA GITARA, Derventa, 2013

 Senada BRČANINOVIĆ,

 SVIJETLO TIŠINE, 2013.

 Jagoda ILIČIĆ

VANILA MED I SUNCOKRETI Tuzla, 2013.

 Esma BANDIĆ

RAZGOVORI SA ŠEJHOM, Sarajevo  2013.

Danica GAVRIĆ

KAMEN NA KAMENU, 2013

 

Šima MAJIĆ 

POTKOŽNI SJEVER,  Tomislavgrad, 2014.

Faiza HARAČIĆ – HELJA  

GOVOR TIŠINE, Tuzla, 2014.

Alma BULJUBAŠIĆ MAGLIĆ

DOLJE NA DNU ČEŽNJE, VAT, Vitez, 2014.

Tanja PLJEVALJČIĆ

• DRUGA STRANA SRCA MOG,  Foča, 2014.

Mirzana PAŠIĆ KODRIĆ

• LIRSKA SUBJEKTA (o flertu i odanosti) 2014.

Mediha KAPETANOVIĆ

•  “69” Čapljina,  2014.

Enesa MAHMIĆ

• FAUSTOVA KĆI,  2015.

Larisa SOFTIĆ GASAL

• IGRA, Tuzla, 2015.

Velida ZUKAN,

• ŽIVCI NIŠTA NE GOVORE, Stolac, 2015.

 Sanja RADULOVIĆ

• LEPET KRILA MAJKE PTICE, Doboj, 2015.  

Selena BERIĆ

• KAPUTIĆ, 2015.

Ljerka ĆETKOVIĆ-MILOŠEVIĆ

• PODIGNI GLAVU, Bijeljina, 2015.

Lidija PAVLOVIĆ GRGIĆ,

• LETEĆI LJUDI, 2015. 

Anita PAJEVIĆ

• PERLINOV ŠUM, 2016.

Tamara ČAPELJ

• VENERINA ORBITA. Sarajevo, 2016.

Emina ĐELILOVIĆ

• OVAJ PUT BEZ HISTORIJE, Sarajevo, 2016.

Snežana KUNTOŠ TROBOK

• ZNAM KOJE JE BOJE RAJ, Sarajevo 2016.

Safija VEHABOVIĆ

• SAPFINI MAGIJSKI HARFOVI, Zenica, 2016

 Bogdana TRIVAK

• ORFEO DELLA DAMA, 2016.

Merima HADANOVIĆ

•  KIHOTESKE, Zenica 2016.

Gloria La Marr (Nevenka NEDIĆ)

• ZLATNO DOBA. Ugljara: 2016.

Ivana RISTIĆ

• LJUBAV SE ZOVE IMANOM TVOJIM, 2017.

Dijala HASANBEGOVIĆ

• NEĆE BITI DJECE ZA RAT, Sarajevo 2017.

Anila KAHROVIĆ – POSAVLJAK

• KOŠČICE, Mak Dizdar, Stolac 2017. ???

Amela MUSTAFIĆ,

•  UMIRANJE DJETINJSTVA, 2017.

Belma GLIBIĆ

• KOBALTNO SUNCE, Sarajevo 2018.

Indira Jašarević ČANDIĆ

• MAJEVIČKI NOKTURNO”,????.

Ana MARIĆ

• ŠTO SE SMIJEŠ? Mosatar, 2018.

Ružica ČELAN

• UZDASI MOJE DUŠE, Kreševo, 2018.

Jelena ANDRIĆ

• IZMEĐU DVA SVIJETA, 2019.

Lejla HURIĆ

• DODIR LJUBAVI,  2019.

Adna LANGIĆ

• SVEMIRKA. 2019.

Maja MALEŠIĆ

• LAĐAR, Kreševo 2019.

Anđelka MILIČEVIĆ

•  GLAS MOJE DUŠE, Šamac, 2019.

Edita DURATOVIĆ

• KRUG, Brčko 2019.

Gordana  ZEJNILAGIĆ

• TEBI S LJUBAVLJU, Zagreb,  2019.

Sandra CVITKOVIĆ

• LUCIDNI ZAPISI, Glamoč, 2019.

Žana BOŠKOVIĆ COVEN

• ZABORAVLJENA U STIHU,2019.

Emina SELIMOVIĆ 

• GENOCID U CRAZY HORSEU, Zenica, 2019. 

Marina VUKOVIĆ

• NE DIRAJ MI SNOVE, Foča, 2019.

Renata NALETILIĆ

• U GRDADU NARCISA, 2019.

Mediha MEHANOVIĆ,

•   TRAGOVI, Srebrenik, 2019.

.Vladana PERLIĆ

•   KUCANJE NA VRATA KULE  Banja Luka 2020.

 Amina HRNČIĆ 

• PUT U AGAPE, april , 2020

Žaklina KUTIJA

RIJEČI S VRHA VALA, Zadar, 2020

Snežana Kuntos Trobok:ZNAM KOJE JE BOJE RAJ

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Život je čaša ljubavi, puna

Iz pune se i pije,

Plamen koji greje hladna tela i

Iskra u oku koju smo izazvali mi.

Uzmi sve što možeš

Čitav svet, mesec na nebu i

Rukama prepleten zlatni venac

Koji se k’o ljuljaška lagano vije.

Život je smeh,

I oči od sreće kad sve same kažu a

Tugu smelo bace u nepovrat,

Rumeni obrazi ne mogu da lažu.

Voleti je, uzimati i davati.

Istinu negovati neizmerno i

Stvoriti delo ljubavne čari

Od osmeha, reči, uzdaha i stvari.

Život je nebo,

Prosuto sunce po stazi od cveća

I trenutak kad duši dođe kraj.

Ja znam koje je boje raj.

Vladimir Majakovski:Plitka filozofija na dubokim mjestima

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Postaću ne Tolstoj,
no nešto mnogo gore,
jedem,
pišem,
i ludim od toplog svoda.
Tko još nije filozofirao nad morem?
Voda.
K’o vrag ljut bijaše
ocean prošlo veče,
danas –
golubica na jajima,
pun smirenja.
Kolika razlika!
Sve teče
Sve se mijenja.
A ima voda svoje vrijeme:
plima, oseka,
jedno po jedno.
Samo kod Stjeklova
voda ne izlazi iz teme.
I to nepravedno.
Crknuta riba usamljena sred vode.
K’o slomljena krilca –
peraja trag.
I pliva tako, i ode vragu.
U susret trom, fokinog tjela,
brod iz Meksika,
a mi – tamo sada.
Drugačije i ne može.
Podjela rada.
Kažu – kit.
Može biti.
Vrsta ribljeg Bijednog –
trostrukog obujma.
Samo kod Demjana brci su spolja,
a kit ih unutra ima.
Godine – galebi.
Poredaju se i u more zariju
kljukajući se ribom nemilice.
Pa se sakriju.
U samoj stvari, gdje su te ptice?
Ja sam se rodio, sisao isprva
živio, radio, i starost će doći
Evo, i život kao Azorski otoci,

će proći.

 

Ezra Pound: JEDNOM

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gledam mastilo svevremeno i crno,
što iz besmrtnog mi pera teče.
Zašto bi se netko na misao moju osvrno?
Sve je već u onom što sam pokušao.

Jednom zajedno bijasmo i to je dosta:
Kakva vajda stavljati to u rime?
Zar da u jesen dođe proljetno doba?
Ili svibanj iz sjeverca suhomrazne zime?

Jednom zajedno bijasmo, i to je dosta:
I što ako vjetar udari protiv kiše?
Jednom zajedno bijasmo i to je dosta.
Vrijeme to vidje, i ne vraća se više.

Tko smo mi da bi vidovitim znanjem
sutrašnjicu lagali našim zavještanjem?

 

MELIDA TRAVANČIĆ: NAGRADA «ANKA TOPIĆ» 2008.

 za knjigu  RITUAL,  Tešanj, 2008.

 

HALUCINACIJA

Godinama se ništa promijenilo nije,
poput manijaka plaziš za
mojim intimnim mirisima,
a gola se tijela iz noći u noć
luđački kovitlaju,
svuda se razliježu
uzdasi,
krikovi
već uvježbanih orgazama.
Ah, ah, ah…
Ako mi kažeš da me voliš
zaista ću se omotati Isidorinim šalovima
i dopustiti da me oni tamo odvedu
daleko, daleko, daleko,
jer godinama se ništa promijenilo nije.

 

ČUDOVIŠTE

Večeras kad ti poklonim svoje tijelo
želim da mi pričaš o smrti.
Vodit ćemo ljubav samo
ako mi budeš pričao o umiranju.
Umro si bezbroj puta.
Kako je bilo prvi? Drugi? Deseti? Stoti put?
Ljubavi, hoću sve pojedinosti.
U trenutku orgazma
sjećat ćemo se smrti.
Molim te!
Znam, od mojih riječi krv ti se ledi u žilama,
dah zamire, usta ostaju otvorena.
Ne boj se, pa ja te volim.
Poslije, ako mi dozvoliš skuhat ću ti indijski čaj.

 

DUHOVI

Nemir naročite jačine,
taložen dugi niz godina
kuca na vrata moje svijesti.
Bježim k tebi.
Poput fetusa ležim u tvom krilu,
hrapavim rukama dodiruješ
mi gole bokove,
i kao pravi umjetnik,
precizno
ucrtavaš liniju između mojih grudi.
Da nećeš poslije čitati sudbinu?
Ah, valjda misliš da tako treba.
Varaš se, muškarčino!
On je mrtav,
ti si samo njegova blijeda kopija
moć ti je uskraćena.
Hej, hej, hej
tako se, dragi moj ne čuvaju djevojčice,
dok na granici između sna i jave igra mašta.

 

 

MAJA STANOJEVIĆ: NAGRADA “ANKA TOPIĆ” 2014.

Za knjigu  ANATEMA HLJEBA NASUŠNOG, BK,  Novi Sad 2011.

 

 Nasilja slast

(Marquisu de Sadu)

Kroz truležno okno što oči mu jesu,

aristokrata stari, Bastille

zatvorenik bivši,

bdi nad ulicom,

najstarijom heterom znanom.

I osmatra.

Tuda antička božica, evo, hodi,

monarhinja kakva, naizgled ćudi blage;

muškarce gledi mazno,

k’o mletačke figure karnevalske.

On instinkta nepogrešiva,

prepozna ju!

Nju! Putenu madame.

Njemu sličnu,

magnoliju u redovima trava.

Ljubavnicu bola, krvi što prska.

Svakojakih strava.

On u (vaz)DUHU čita,

što papirus je drevni,

da ona njegova je Sodoma, mila.

Polovina druga.

Grize udisaj,

mistifikacijom inspirisan,

čije će plodove

slatko, u rukama da drži.

Saveznika mača se lati,

prijatelja mudra,

i orfejski zaguguta veselo i strasno,

madrigal

što na usnama se klati:

“Ukusan je porok

i vazda se isplati!”

 

 Moja ‘Bosnia’

Tamo,
gdje obezglavljen predak mi spi
na korovnoj, trnovitoj zemlji,
gdje snovi djedova i baka
jedino nasljeđe su
potomku tuđem.
Tamo gdje se tri himne izvriskuju
i gdje čovjek religiozno mrzi.
Tamo, zemlja je moja.

Balzamovana budućnost čuva se
u sarkofagu.
Negdje na vrhu planine.
Neotkrivena još.
Misteriju i legendu o sebi širi.

Sabratu praštanje, anatemisano,
s krvlju zapisano,
mrtvo stoji u knjizi svetoj,
apokrifnoj,
što moderno i demokratski se čuva.

Aždaja sa jezika tri,
homosapienski,
totalitaristički vlada,
u ovčijoj koži demokratije.
To „new age“ Atila je.
Bič Božiji.
Omiljen ovdje.

Tu bivstvuje On. Mrav.
Beznađem opustošen, urbani kmet,
što plaća globu svoju,
prodanom Slovenu,
bratu svome.

Tamo…
naivnost mori nas k’o kuga,
a suze ne prestaju koritima teći.
Osveta u školama, još se uči,
a praunuk se ne vraća svojoj kući.

Tamo…
sklopiću lirske oči svoje,
da zaborav majčinski, me čuva,
u crnici ležaće bezimen grob
koji je oplakao, ovaj, jedan Bog.
Triju naroda.

 

 Kontaminacija

Kad osjetih tog zemljoradnika duha
opraši me vradžbine ludost.
Od straha sijedim jer ne vidim, a čujem.
Čujem šafranast korak joj ljut;
kruži oko mene, indijanski, kišu mi noseći.
(Kišu. Da. Jer kao Sunčev ljubimac
vuče se kiša.)
Prepelice iz pogleda moga
po sobi lete
i milina mi se po duši kao smola lijepi.
Osmijeha čopori sa lica šizofrenično
otimajući se u eho bježe,
gdje ih ruke da zgrabe ne smiju.
Histerija me moja po jeziku svrbi,
u oku najviše…
Biblijski to je prizor.
Suluda čovjeka!

Pitajte!
„Rak, lješnik, meduza, žito!“
Nepovezano kazaću.
Kao naga sam u noći zimskoj
kad u minut sjedeći, pretrčah mnogo.
Zbunjenost mi šamar udara.
Još jednom.
I uz uzdah me prođe.

To Ljubav, lopov,
na zadnja vrata mi uđe!

 

ŠIMA MAJIĆ: NAGRADA “ANKA TOPIĆ” 2014.

za knjigu  POTKOŽNI SJEVER, 2014.

 

SLIKA IZ ČERNOBILA

bolujući od leptira koji suše cvijeće u njemu,
moji ožiljci su otporni na moje tijelo
kao na preživljavanje od razglednica iz Černobila
i pjesama koje si umislio. ta kuća u kojoj i gluhoća ima uho
ne živi ni u kome više. najbolje se čujemo kad se nikad ne čujemo.
kad smo autistični kao bosonogi dječaci u plavim košuljama
koji se ne igraju rata. kao mjesec što ometa rad našega auta,
što se grči jer te volim fotografirati kad te nema.
osjećam se dijelom vrpce kada me uzmeš za slušalicu
umjesto za ruku, stišavam telekomunikaciju šutnje.

 

 

KOLIKO POSTO SU NAS VOLJELE OBIČNE STVARI?

volim hotele u kojima mahovine jedu odsutnosti
jer sam praznija jabuka više nego što su me jabuke prazne.
u zemlji u kojoj satnice zvuče kao sadnice
razgovaramo o trećem svjetskom ratu
sjedeći u nečijem dnevnom boravku
punom odgođenih krugova biciklom u Dansku i natrag.

odaju me sitnice ispale iz džepova, sastojci šampona za kosu
u koje se pretvaram prije nego zamolim nekoga da ga mirno prolije
dok još nisam postala najsjetnija osoba koju poznajem.
u naše glave kao da nikad nisu padale žarulje s neba bojeći se ozljede.
bilo je banalno i glupo sve o čemu smo pričali. bio je stvarno loš plesač.

 

 NETKO SE RASPLAKAO U DRŽAVI DANSKOJ

puna sam pitomih plodova, ali i pitomi plodovi su puni gorčine
kao što je svijet pun napuštenih kada
i kao što se volim ogledavati zbog onih koji nikada nisu vidjeli svoje lice.

kako ugušiti večernje informacije kuhinjskim tkaninama
i ne čuti kada se netko rasplače u državi danskoj
kad zapis o preosjetljivosti svih stvari tvoja je oblakonosna šutnja?

vijesti su jednake i kad ih slušam i kad ih ne slušam
pa nastojim da ih niti ne slušam niti slušam
u ovom hotelu s imenom europe.
ipak, neki ljudi su veoma ljubazni, ne upadaju mi u ptice.

 

 

 

 

Izet Sarajlić:TRAŽIM ULICU ZA SVOJE IME

 

Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime.

Velike, bučne ulice –
njih prepuštam velikanima istorije.

Šta sam radio dok je trajala istorija?
Prosto tebe volio.

Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo i prošetati poslije smrti.

U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom,
uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.

Bilo bi lijepo da bude popločana,
ali, na kraju, ni to nije ono najvaznije.

Najvažnije je to
da u ulici s mojim imenom
nikada nikog ne zadesi nesreća.