• Kontakt
  • Riječ urednika

PRIMIJENJENA POEZIJA

PRIMIJENJENA  POEZIJA

Monthly Archives: Veljača 2017

Žarko Milenić: pjesme iz Bahdživandžija

24 Petak velj. 2017

Posted by antozirdum in Nekategorizirano

≈ Komentiraj

ZABORAVLJENA PJESMA

 

A tamo je negdje

U nekoj žutoj teki

Čamila zaboravljena

Odavno nepročitana pjesma

 

Ili je možda netko ipak

Nastavio pisati stihove?

Ili nešto sasvim drugo?

 

Autor tih stihova

Vlasnik izgubljene teke

Više nema tih riječi u glavi

Posvećenih ženi za koju danas

Ne zna je li ih zavrijedila

Ili nije

 

 

 

ODSJAJ, LJETO

 

Žut  je odsjaj ljetnoga dana

Što mi se javlja opet u snovima

Taj sjetni film djetinjih dana

Koje ne spominje nitko

 

Opet idem bos po striženoj travi

Nitko ne sluša moje korake

Osim mrtvih koje sam oživio

Zagorio u pravcu zelene rijeke

 

Slušao sam pjesmu ne razumjevši

Riječi oproštaja samoubojice

Samo je season prizivalo ljeto

A sun plavu kosu šutljive djevojke

 

Je li živa moja bivša voljena

Koje se sjetim samo utorkom

Kakvog nisam sanjao

Kakvom se nisam nadao

 

Otišla je nekamo, nekome

Jer nije odgovorila na dječje pismo

Je li tako bolje? Ne zna kao ni ja

Sad sami smo, sami i daleki

 

 

 

ZIMSKI PROZORI

 

Nevini su zimski prozori

i kada skrivaju zimsku idilu

bijeli pejzaži bijeli pogled

zid koji nas štiti

same i gole

u ovom hladnom svijetu

u kojem ne vidimo

ono vani, ono drugo

u bijelom svijetu

 

 

Anto Zirdum: VAKUMIRANJE NEODLUČNE DUŠE

22 Srijeda velj. 2017

Posted by antozirdum in Primijenjena poezija

≈ Komentiraj

vla

 

Kad pjesnici skriveni iza zavjesa

pendžeruše i windovsuše

prestanu biti

Kad iziđu iz svoje unesrećenosti

svijet će biti sasvim ljepše mjesto za život

svemir će pulsirati punim plućima

život neće proteći u snatrenju i

plagiranju plagiranih plagijata

autoerostskom samozadovoljavanju

nedovršenih duša, neostvarenih individua

neispunjenih ljubavlju i sebedarjem

nezainteresiranih ni za što izvan sebe

nesposobnih da se popune svojom prazniom

 

Punjenje praznine prazninom

plovidba prohujalim pustošima

je sizifovska rabota, usud bez suda.

vakumiranje vrećice prazne odlučnošću.

Anto Zirdum: CRNI LABUD – VATRENE PEČURKE

20 Ponedjeljak velj. 2017

Posted by antozirdum in SF POEZIJA

≈ Komentiraj

roza pecina

(obvezna lektira za deseti razred po NPP

Novog globalnog svijeta

Usvojen od Ministarstva obrazovanja NGS-a 2084. )

 

Nitko nije znao da je kineski sustav

za aktiviranje nuklearnih raketa

napravljen tako da ga ne može

aktivirat jedan, niti  dva

ni bilo koliko pojedinaca.

Netko se dosjetio da to čini stroj

i to samo u nemogućem u slučaju

kada na pitanje legitimnog predstavnika

treba li izvršiti odmazdu za neki čin

dobije milijardu lajkova u sat vremena.

Pošteni kinezi su znali da njih ima

puno više od milijardu,

pa da se stvar ne bi otela kontroli

programiraše stroj da prirtisne gumbu

samo ako više o 50% klikova bude izvan Kine

i to iz svih država svijeta makar jedan.

Stvar je bila stroju jasno zadata.

Moralo je biti najmanje milijardu klikova

ali ako nije bilo iz cijelog svijeta

u roku od sat vremena

nitko nije mogao aktivirati gumb

općeg potopa, sveopće kataklizme.

Vrlo demokratičan scenarija za

apokalipsu.

Istina nije da baš nitko nije znao

za genijalni kineski izum.

Indijci su nekako saznali za to

pa su napravili isti takav

ali još demokratičniji.

Oni su znali da bi Kinezi

mogli prvo napasti njih

pa su programirali stroj da pritisne gumb

ako za pola sata dobije dvije milijarde klikova

a od kojih samo trećina treba biti iz Indije

a ostali iz svih zemalja svijeta osim Kine.

Pravo je čudo da Amerikanci nisu prvi saznali

za ovu novu demokratičnu rašomonijadu.

No, Rusi su to provalili prije.

Naravno, njima se to učinilo baš razumno

ali nisu se osvrtali na kinu i Indiju

Njima je trn u oku bila Amerika

Zato su prema njoj primijenili kineski scenarij.

Na kraju su Ameri doznali za ovu

lajkaćku demokraciju te kao baš demokratska sila

oni prihvatiše Indijski scenarij.

Tada se u tajnim sferama počelo spekulirati

da je to savršen sustav odvraćanja

i idealan scenarij da se zlo ne dogodi.

 

Ali uvijek ima neka kvaka.

 

Bilo je još nuklearnih sila a kod njih su

ključeve pakla držala pod dva čovjeka.

U Iranu samo jedan. On je drugi ključ dao

u ruke Gospodaru svih svjetova a ne samo

ovoga našega zemaljskoga.

 

Početak kraja ove civilizacije  trajao je oko dva sata

koji minut kraće ili duže, nebitno.

 

Indija je prekršila notu da se ne miješa u

pitanje Tibeta u koji je bio umiješan Nepal.

i dobrano uvrijedila najmnogoljudniju svjetsku  silu.

Njihov predsjednik je rekao da će se to odraziti

na svjetsku ekonomsku situaciju

(koja poslije pandemije korona virusa nikako nije bila dobra)

i zvecnuo atomskom bombom.

Za sat vremena  dobio je milijardu klikova

iz svih zemalja svijeta i stroj je,

bez obzira na to što to njihov predsjenik

nije mislio ozbiljno, već tek s namjerom

da sačuva kineski ponos

pritisnuo gumb i dogodio se klik-bum.

Desetak nuklearnih glava palo je na

najagušće dijelove Indije.

Nekoliko minuta poslije,

bez sagledavanja posljedica,

prije nego su slike užasa mogle obići svijet

Indijski predsjednik je saopćio da su Kinezi

bezobzirno napali nedužne Indijce

i postavio upit ima li se pravo Indija braniti.

Za pola sata njihov stroj dobio je

dvije milijarde klikova

(čak nekoliko stotina i iz Kine)

i odradio ono za što je programiran.

Sat poslije čitav svijet je znao što se dogodilo

 

Procurila je i tajna o tome da je

tri milijarde ljudi kliknulo za katastrofu

a da nisu ni znali da svojim lajkovima i klikovima

u ta dva sata ubijaju pola milijarde ljudi na licu mjesta.

Pod ruševinama je ostalo još toliko i ugušilo se

jer im nije imao ko priteći u pomoć

 

U narednih godinu dana  od posljedica radijacije,

podleglo je  još milijardu stanovnika planeta

a isto toliko nastradalo je narednih 20 godina

u herojskim akcijama dekontaminacije

i čišćenja pepela sa površine Zemlje.

Strašno je bilo gledati kako se djeca rađaju

bez udova, sa tri oka, bez ušiju, bez jezika.

Još jezivije  bijaše gledati mutante

koji su gubili svoj antropomorfni izgled.

Sveopći užas nije sišao s lica ljudi

dok se jednog dana nije pojavilo čisto nebo

i prelijepo sunce koje je ugrijalo promrzle kosti

i vratilo zelenilo na sivu planetu.

Koliko je među umrlim bilo onih

koji su kliknuli svoju  smrt i kataklizmu

može se tek nagađati i izvoditi

ali negdje oko milijarde bi to moglo biti.

 

Od cijelog čuda potopa neba

budućim naraštajima je prenošena

angdota o Ajatolahu koji je imao

sve ovlasti da sam odluči o pritiskanju gumba.

Nazvali su ga američki i ruski predsjednici

i obavijsetili o tome kako je svijet

na pragu kataklizme te su sve oči uprte u Teheran

jer u njegovim je rukama ključ opstanka.

 

On je samo odgovorio:

Jedan ključ je kod mene a drugi u Allahovim rukama

Ako mi se Uzvišeni javi da pritisnem gumb

ja ću slijediti njegovu uputu…Bez njegova poziva

moja ljudska malenkost ne može

uzimati u ruke sudbinu čovječanstva…

 

Ruski predsjednik je bio nervozan:

Čovječe, kako misliš da će ti se dragi Allah javiti?

 

Putem društvenih mreža i e-mailom sigurno neće

a na telefon se više neću javljati.

 

 

Valerio Orlić: TRI NA GRANICI SNA I JAVE

18 Subota velj. 2017

Posted by antozirdum in SF POEZIJA

≈ Komentiraj

OČIMA SMRTI

Kroz pukotinu nebeskog svoda

provlače se prozirne siluete.

Anđeli života već odavno lete.

A smrt na uzdama curi ko voda.

 

Ova je soba sablasno bijela,

niz lice se slijevaju dvije kapi.

Tijelo na odru odavno hlapi

a duša ne želi noćas iz tijela.

 

Iscurilo je vrijeme na pješčanom satu,

u nepoznati svijet baš mi se ne da.

Dok obasjan ležim u bijelom zlatu,

očima smrti sebe gledam.

 

I tek onda spoznah da život je lijep,

pa se natrag prelijem u svoje tijelo.

Još neko vrijeme bijah slijep,

ali čuh glasove kroz svjetlo bijelo.

 

Oprosti Bože ako sam kriv

što ne smogoh snage tebi se dati.

Na pragu odluke mrtav il’ živ?!

Uspio sam ipak, na trenutak zastati.

 

SAN

Prohladni vjetar uokolo vije,

puti su mračni, hladni i strmi.

Nebo krupne suze lije,

noćas puca, sijeva i grmi.

 

Tresu se ruke i noge same,

od straha duša ječi i plače.

U mraku protrči kostur tame,

te ga zasiječem zlatnim mačem.

 

Kostur ranjen u tamu bježi,

po zemlji tražim tragove krvi.

Koža mi se od straha naježi,

kad ugledah kako izviru crvi.

 

Potrčim ustrašen prema tami pakla,

i zastanem kad začujem plač iz groba.

Okrenem se a u odrazu stakla,

kostur mi kaže:  Ovo je tvoja soba.

 

Mač od snova brzo izvučem,

pa razbijem staklo u tisuću komada.

Probudih se, skočih i hitro obučen,

istrčim na ulicu, u stvarnost grada.

 

ŽIVOT

U tamnoj noći anđeli strepe,

bijeli je zastor prekrio lijes.

Kroz mali otvor oči slijepe,

proviruju i zapaljuju krijes.

 

Čisti se urok, zemlja zaškripi.

Trnci zažare bijela tjelesa,

na nebu mjesec pomalo kipi,

kroz dim se nazire tanki rub lijesa.

 

Život prolazi, umire u cvatu,

iz dubine duplji pogled viri.

Smrt se rađa u trenu, u satu…

sa životom se svađa i polako miri.

 

Sve ode u noć što zgasne,

u zemlju crnu, u duboki mir.

Oči su postale kristalno jasne,

smrt na odru slavi svoj pir.

 

Dok pjesmom veličam život

kroz smrt i slavim svoj svjetlosni dan.

Crveni ljiljani krase mi vrt,

život je treptaj, život je san…

Nihad Mešić River:Valentinovo 5476.

15 Srijeda velj. 2017

Posted by antozirdum in SF POEZIJA

≈ Komentiraj

 

Letio je sazvježđima.

Dugo već ne usni da besmrtan nije.

Nježnosti željan

još otkako se prije hiljadu godina

posvađao sa ženom Srebrnom

kad je uhvati kako flertuje

s mlađahnim Vihorom,

 

Hrabriša pomisli

da nije bilo pametno

ostavljati ženu

znajući da je pravih besmrtnih žena

deset puta manje

od prenapučene muške

besmrtne populacije

koja se nikako smanjivala

nije od ukinuća ratova.

 

Nedostajala mu je njegova Srebrna.

Pomisli kako ne bi imao ništa protiv

da ponekad pogleda Vihora,

ali da mu makar ponekad napravi

onu njenu bosansku sirnicu i zagrli ga,

barem jednom u sto godina.

 

Tuzla, 14. 2.2017.

Anto Zirdum:ROĐENI U ATOMSKOM SKLONIŠTU

12 Nedjelja velj. 2017

Posted by antozirdum in SF POEZIJA

≈ Komentiraj

 

Bio sam lijep i pametan, marljiv i pošten

roditelji mi nadjenuli ime NOA,

želeći valjda da budem miljenik Sveznajućeg

a tako i bi: Svevišnji mi se ukaza i reče:

 

Noa, pokupi sinove svoje i žene njihove,

kćerke svoje i muževe njihove

i sve životinje koje mogu živjeti pod zemljom

od svega po par, i otiđi u atomsko sklonište

na planini Ararat, za koje više nitko ne zna

a opremljeno je za 40 godina života

Ulaz za sobom zaruši sa 40 tona kamenja

i ne izlazi dok ne prođe 40 godina, ni za živu glavu

Tako učinih, a onda doista bi kataklizma.

Neki bogataš, car ili predsjednik, napravio je

ovo, baš po svojoj volji jer svega bijaše taman

da 40 ljudi preživi 40 godina, osim svjetla.

Generator se pokvario a rezervnih dijelova nije bilo

netko je samo to zaboravio ostaviti za one koji će

ljudski život produžiti kada planeta procvjeta pečurkama.

No, sinovi i žene njihove, kćeri i muževi njihovi

ne mogoše sputati nagon života i u toj tami

Počeše se množiti ko krtice i zečevi.

Tridesete godine i hrane poče nestajati

te tunele počeše kopati u potrazi za glistama…

Unuk moj Enoh kopao je prema površini

da ne bijah priseban, i dobre pameti

bez obzira što su me stare kosti žuljale

došlo bi do katastrofe, jer Svevišnji  mi je rekao:

Ni za živu glavu, a to je značilo upravo to.

I tako, prođe zadanih četrdeset godina

i ja krenuh onim Enohovim kanalom ka površini

Enoh je malim nožićem došao do  žilja

a moje srce zadrhta kao kad sam svoju dragu

ugledao na prvom sastanku

Staračkom rukom probio sam rupu i trak svjetla

ko priviđenje probi se u rupu

Enoh ko krtica skoči nazad, a ja osjetih bol

zasljepljenja i shvatih da moram čekati noć

da bi svoje potomke izveo da vide

ono što je ostalo od našega svijeta.

Izašli su, al nisu ništa vidjeli, ne zbog mraka

a bolje i da nisu, jer će im moj bivši svijet

ostati u sjećanju onakvim kakvog sam ga ja predočio,

a njima će njihov svijet ipak biti draži jer je njihov.

Joe Haldeman:SAULOVA SMRT

12 Nedjelja velj. 2017

Posted by antozirdum in SF POEZIJA

≈ Komentiraj

muto

I.
Ja bjeh fratar, al’napustih to
prije neg’ mi knjige, molitva i
učenje ohladiše krv,
i pridružih se Richardu k’o
plaćeni vojnik.
(Ne Richard za kog ste čuli, tek
čovjek što kupi naslov za svoje  ime.)
I u njegovoj službi sretoh  Saula.

Od prvoh dana službe zavoljeh  Saula;
njegov lak humor me pridobi.
Prizna mi da Saul mu nije ime;
on uze drugo ime za krv.
(Pa i ja sam – moje ratno ime
bješe tek riječ kojom doma nazivamo
običnog vojnika.)

Osjećah se k’o doma k’o plaćeni vojnik.
Svidje mi se društvo ljudi k’o  Saul.
(Premda se večina Richardovih  ljudi tek
tukla za pljačku nakon svršetka.)
Voljeh oružja zveket, prolivenu krv –
življah škrto obećanje svog  imena.

Saul mi obeća reći pravo ime
kad završi se igranjem vojnika.
(Ja rekoh isto; zaklesmo se na krv.)
Al’ nikada ga neću znati osim k’o Saula:
Umro je prije neg’ duga vojna svrši,
umirući za razlog nepravedan.

Samo budale traže razlog  pravedan
budale i djeca željni da steknu ime.
Imah šezdeset godina da mislim o tome
(Šezdeset godina ničiji vojnik.)
Šezdeset godina otkako mačotvori Saula
I namoči moje tijelo njegovom
pušećom krvlju.

Al’ prokletstvo! živjesmo za  tijela i krv.
Smrad mrtvaca trunućih, bješe tek
slatki parfem za takve kao
što smo ja i Saul.
( Moj jezik mira nema ime
za razuzdani užitak odlaska u vojnike).
U srcu me zaboli ponekad kad
znam da sve se svrši.

Srce mi bješe tvrdo k’o kamen
kad se to svrši;
kad konačno mi bje dosta krvi.
(I znah da prestar sam za  vojnika.)
Ništa mi ne osta nego tek
da odem doma i steknem ime
na putima mira, zaboravljajući
rat i Saula.

Na putevima krvi steknu ime
(Premda bješe tek plaćeni vojnik)

Zavoljeh Saula prije neg’ sve  se svrši.
II

Plaćeni vojnik nema budućnosti;
kažu njegov način života jedva da je ljudski.
A ipak, on ima svoj mali krvavi svijet
(Dijelom bol i rane i zavoji natopljeni krvlju,
dijelom strah i slava upoznati)
ograđen sjajnom ogradom od  mačeva.

Al’ kako se naučih voljeti borbu mačevima!
Drugi svijet dom moje prošlosti i budučnosti –
jednom kad se čelik,oko i ruka  upoznaše
jedno s drugim, tad je taj čelik bio skoro ljudski
(sa svim ljudskim ukusom za krv).
Osjetih da mač i ja možemo uzeti svijet.

Osjetih da Saul i ja možemo  uzeti svijet;
cijeli svijet za taoce našim  mačevima.
Veza što je osjetismo biješe jača neg’ puka krv
(premda mogu vidjeti osvrčući se u budućnost
veza što je osjetismo bješe nešto tek ljudsko:
potreba za ljubavlju kad smrt se upozna.)

Bjesmo čarobnjaci, a smrt nam bješe poznata;
naši mačevi držahu svu magiju na svijetu.
(Richard drža da to skoro nije ljudski,
brzina kojom parirasmo tuđim  mačevima,
(zauvijek krateć’ tuđu sitnu budučnost.)
Nikad ogrebani, a uvijek ogrezli u krvi.

Napadnuti u krčmi, boreći se  do gležnja u krvi,
boreći se leđa o leđa, na način poznat.
Saul se okliznu, izgubi uporište i budučnost.
Široka ka oštrica zgromi i
posla sa ovog svijeta.
U ljutitoj tuzi ubih taj, pa sve
druge mačeve;
tada zaključah vrata i umorih
sve ljudsko.

Nikakvog izbora, neg da
umorim sve ljudsko.
Nitko u toj krčmi ne bješe strana krv.
(Onima koji žive s kopljima i
uzmahanim mačevima,
unutrašnji dijelovi ljudi
postanu poznati.)
Saulova utroba ne bješe nalik
ničemu na ovom svijetu:
sve ih moram ubiti da spasim
svoju budučnost.

Saulova utroba ne bješe
ljudska, već poznata:
nikad mi ne reče da je s
drugog svijeta :
nikad mu ne rekoh da sam iz
njegove budućnosti.

Bogdana Trivak: ČUDESNA ZEMLJA

06 Ponedjeljak velj. 2017

Posted by antozirdum in Prevedena poezija

≈ Komentiraj

TERRA MERAVIGLIOSA

Terra merravigliosa

Meravigliosi nessi crea

Violette di montagna sotto la palma

Mimose innevate

In un giorno cresce un lilla’

In un batter d’occhio

Il seme sboccia

La montagna

Bacia il mare

Le nuvole dimenticano il funerale

Ciottoli bianchi nella sabbia

Come frutto d’amore

Nuovi nessi

Nella terra meravigliosa

Alla foce del fiume.

 

ČUDESNA ZEMLJA

Čudesna zemlja

Čedesne spojeve radi

Planinske ljubičice pod palmom

Ni okrenuti se ne može

Sjeme-pupoljak stiže

Planinski vrhovi

More ljube

Oblaci ne mare za sprovode

Bijeli kamenčići u pijesku

Kao plod ljubavi

Novi izazovi u

Čudesnoj zemlji

Na ušću rijeke

bogdana

 

Bogdana Trivak (rodom iz Zenice) dobitnica je:

POČASNE DIPLOME, 21 V 2016, Talijanske nacionalne književne nagrade “Fiume Aterno Pescara Lungofiume dei Poeti” (Rijeka Aterno Pescara Riječni tok pjesnika) Regije Abruzzo pjesnikinji i književnici Bogdani Trivak za poeziju Terra Meravigliosa (Čudesna zemlja)

Menzione D’Onore per la poesia Terra meravigliosa (Čudesna zemlja) alla II° Edizione Fiume Aterno Pescara Lungofiume dei Poeti 21 05 16. Presso la Sala Consiliare del Comune di Pescara Sabato 21 Maggio 2016 è avvenuta la premiazione della II° Edizione Fiume Aterno Pescara Lungofiume dei Poeti…

UZBURKANA TIŠINA UNUTARNJEG VIDA

06 Ponedjeljak velj. 2017

Posted by antozirdum in PRIKAZI

≈ 1 komentar

Recenzija knjige Jasmine Hanjalić: OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE

noj-naslovnica

Druga knjiga poezije Jasmine Hanjalić pokušava se zaokružiti u 60 pjesama, kao da hoće poručiti da je njezino pjesmotvorstvo dozrelo i tvori misono-poetičku cjelinu kojoj nije potrebno niti tematsko niti stilsko grupiranje pjesama u neke cjeline. Pjesme nemaju ni redoslijed ni kontinuitet, ali zbirka je niz reakcija na fenomenologiju suvremene svakodnevice, poveznanih malterom vlastite zapitanosti, zanesenosti, zabluđenosti, a zašto ne reći i zaljubljenosti.

U odnosu na prvu zbirku ovdje je manje stilske jednoobraznosti, ali se i u ovoj zadržavaju dvostihne i trostihne pjesme. No,i mnogo više je pjesama tzv. slobodnog stiha u kojima se ipak održava logičko-ritmička disciplina i sklad. Uočljiv je veći napor i napredak da se na osobit način iskoristi jezik kao tvorbeno tkivo pjesme što se ponajbolje očituje u pjesmi DOKLEN DOBAR I VJERAN MI BUDNEŠ koja govori o fenomenu vjenčanja i braka dobrih Bošnjana.

Pomnijim isčitavanjem pjesama iz ove zbirke da se uočiti često korištenje ptica kao simbola i karaktera, a u pjesmi Nespremni za let pjesnikinja zometaforičku priču počinje sa krpeljom, pa preko puža i guštera završava sivim kukavicama koje, kako to pjesnikinja dobro karakterizira: ostaju gosti u svojim gnijezdima! U ostalom sama zbirka je tako znakovito naslovljena sa nojem, koji zabada glavu u pijesak kako ne bi video stvarnost oko sebe, a kriještanje je zapravo lajtmotiv cijele zbirke, te zato autorica u samom naslovu spominje i druge ptice.

U odnosu na ranije pjesme u ovima se počesto susreće nešto što bi se moglo nazvati unutarnja dramatizacija pjesme. U ovim pjesmama autorica susreće razne likove (čistača ulica, majku Srebernice, dedo…) s kojima uspostavlja dijalog, ili u najmanju ruku nešto pita ili pak na upit daje odgovor. Naravno, ovaj postupak više je prisutan u njezinim angažiranim pjesmama, u onim u kojima propituje rogobatnost suvremene zbilje, ili pak prati angažiranje drugih na istom zadatku te podcrtava i podupire njihov napor da ovaj svijet u ovom vremenu učine mjestom makar malo boljim za življenje.

Jasmina Hanjalić svoju potrebu da otvoreno prozbori, reagira, ukaže, više ne skriva u rijetkima razumljive sublimate, već jasno i nedvosmisleno udara u srž, opisuje viđeno i proživljeno bez sklanjanja neugodnih slika sa svoga mentalnog ekrana. Njezina poezija time nije ništa izgubila, dapače dobila je snagu iskrenosti i odlučnosti da se glava drži uspravno, a oči otvorene, srce osjetljivo, dušu koja isijava jednu poetiku hrabrosti, bunta, ali ne onoga koji samo psuje, nego onoga koji upozorava i poručuje.

Poslije čitanja velikog broja kilavih i mlitavih rukopisa pa i izdatih knjiga poezije, ova je pravo osvježenje na našoj književnoj sceni. Toplo je preporučujem svima koji u poeziji ne traže samo ljepotu kliktanja,  kriještanja ili cvrkutanja već i poticaj za snažan govor, istinonosnu poruku o tome kako je potrebno izvaditi glavu iz pijeska i glasno prozboriti…

Lista 10 najčitanijih pjesnika za djecu na blogu 2016. godine

01 Srijeda velj. 2017

Posted by antozirdum in Poezija za djecu

≈ Komentiraj

011

 

  1. Ismet Bekrić
  2. Tode Nikoletić
  3. Ivica Vanja Rorić
  4. Rajko Petrov Nogo
  5. Nasiha Kapidžić Hadžić
  6. Velimir Milošević
  7. Enes Kišević
  8. Vid Vicko Vukelić
  9. Muhidin Šarić
  10. Duško Trifunović

Pretplati se

  • Entries (RSS)
  • Comments (RSS)

Arhiva

  • Siječanj 2023
  • Studeni 2022
  • Rujan 2022
  • Kolovoz 2022
  • Srpanj 2022
  • Lipanj 2022
  • Ožujak 2022
  • Veljača 2022
  • Siječanj 2022
  • Prosinac 2021
  • Studeni 2021
  • Listopad 2021
  • Lipanj 2021
  • Svibanj 2021
  • Travanj 2021
  • Ožujak 2021
  • Siječanj 2021
  • Prosinac 2020
  • Studeni 2020
  • Listopad 2020
  • Rujan 2020
  • Kolovoz 2020
  • Srpanj 2020
  • Svibanj 2020
  • Siječanj 2020
  • Prosinac 2019
  • Studeni 2019
  • Rujan 2019
  • Lipanj 2019
  • Svibanj 2019
  • Travanj 2019
  • Ožujak 2019
  • Veljača 2019
  • Siječanj 2019
  • Studeni 2018
  • Rujan 2018
  • Kolovoz 2018
  • Srpanj 2018
  • Svibanj 2018
  • Travanj 2018
  • Ožujak 2018
  • Veljača 2018
  • Siječanj 2018
  • Studeni 2017
  • Listopad 2017
  • Rujan 2017
  • Kolovoz 2017
  • Srpanj 2017
  • Lipanj 2017
  • Svibanj 2017
  • Travanj 2017
  • Ožujak 2017
  • Veljača 2017
  • Siječanj 2017
  • Prosinac 2016
  • Studeni 2016
  • Listopad 2016
  • Rujan 2016
  • Kolovoz 2016
  • Srpanj 2016
  • Lipanj 2016
  • Svibanj 2016
  • Ožujak 2016
  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015
  • Rujan 2015
  • Kolovoz 2015
  • Srpanj 2015
  • Lipanj 2015
  • Svibanj 2015
  • Travanj 2015

Kategorije

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA
  • Grah za Iliju Ladina
  • LJubavna poezija
  • Nagrada "Anka Topić"
  • Nekategorizirano
  • Poezija za djecu
  • Prevedena poezija
  • PRIKAZI
  • Primijenjena poezija
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija
  • SF POEZIJA

Meta

  • Registriraj se
  • Prijava

Arhiva

Arhiva

Blog statistike

  • 128.901 hits

Poezija za djecu

  • ANTO ZIRDUM POEZIJA (8)
  • Grah za Iliju Ladina (54)
  • LJubavna poezija (12)
  • Nagrada "Anka Topić" (22)
  • Nekategorizirano (93)
  • Poezija za djecu (77)
  • Prevedena poezija (26)
  • PRIKAZI (5)
  • Primijenjena poezija (46)
  • Rodoljubivo-domoljubna poezija (7)
  • SF POEZIJA (15)
Follow PRIMIJENJENA POEZIJA on WordPress.com

Najnoviji komentari

antozirdum o Preliminarni popis 120 autora…
Autori i pjesme uvrš… o Ranko Risojević: NAJLJEPŠE PJE…
Jasmina Hanjalić o Dodjeljena nagrada “Anka…
samka1 o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…
Jasmina Hanjalić o ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH…

Blog statistike

  • 128.901 hits

Hours & Info

3999 Mission Boulevard,
San Diego CA 92109
1-202-555-1212
Lunch: 11am - 2pm
Dinner: M-Th 5pm - 11pm, Fri-Sat:5pm - 1am

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
  • Prati Pratim
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • PRIMIJENJENA POEZIJA
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...