(obvezna lektira za deseti razred po NPP
Novog globalnog svijeta
Usvojen od Ministarstva obrazovanja NGS-a 2084. )
Nitko nije znao da je kineski sustav
za aktiviranje nuklearnih raketa
napravljen tako da ga ne može
aktivirat jedan, niti dva
ni bilo koliko pojedinaca.
Netko se dosjetio da to čini stroj
i to samo u nemogućem u slučaju
kada na pitanje legitimnog predstavnika
treba li izvršiti odmazdu za neki čin
dobije milijardu lajkova u sat vremena.
Pošteni kinezi su znali da njih ima
puno više od milijardu,
pa da se stvar ne bi otela kontroli
programiraše stroj da prirtisne gumbu
samo ako više o 50% klikova bude izvan Kine
i to iz svih država svijeta makar jedan.
Stvar je bila stroju jasno zadata.
Moralo je biti najmanje milijardu klikova
ali ako nije bilo iz cijelog svijeta
u roku od sat vremena
nitko nije mogao aktivirati gumb
općeg potopa, sveopće kataklizme.
Vrlo demokratičan scenarija za
apokalipsu.
Istina nije da baš nitko nije znao
za genijalni kineski izum.
Indijci su nekako saznali za to
pa su napravili isti takav
ali još demokratičniji.
Oni su znali da bi Kinezi
mogli prvo napasti njih
pa su programirali stroj da pritisne gumb
ako za pola sata dobije dvije milijarde klikova
a od kojih samo trećina treba biti iz Indije
a ostali iz svih zemalja svijeta osim Kine.
Pravo je čudo da Amerikanci nisu prvi saznali
za ovu novu demokratičnu rašomonijadu.
No, Rusi su to provalili prije.
Naravno, njima se to učinilo baš razumno
ali nisu se osvrtali na kinu i Indiju
Njima je trn u oku bila Amerika
Zato su prema njoj primijenili kineski scenarij.
Na kraju su Ameri doznali za ovu
lajkaćku demokraciju te kao baš demokratska sila
oni prihvatiše Indijski scenarij.
Tada se u tajnim sferama počelo spekulirati
da je to savršen sustav odvraćanja
i idealan scenarij da se zlo ne dogodi.
Ali uvijek ima neka kvaka.
Bilo je još nuklearnih sila a kod njih su
ključeve pakla držala pod dva čovjeka.
U Iranu samo jedan. On je drugi ključ dao
u ruke Gospodaru svih svjetova a ne samo
ovoga našega zemaljskoga.
Početak kraja ove civilizacije trajao je oko dva sata
koji minut kraće ili duže, nebitno.
Indija je prekršila notu da se ne miješa u
pitanje Tibeta u koji je bio umiješan Nepal.
i dobrano uvrijedila najmnogoljudniju svjetsku silu.
Njihov predsjednik je rekao da će se to odraziti
na svjetsku ekonomsku situaciju
(koja poslije pandemije korona virusa nikako nije bila dobra)
i zvecnuo atomskom bombom.
Za sat vremena dobio je milijardu klikova
iz svih zemalja svijeta i stroj je,
bez obzira na to što to njihov predsjenik
nije mislio ozbiljno, već tek s namjerom
da sačuva kineski ponos
pritisnuo gumb i dogodio se klik-bum.
Desetak nuklearnih glava palo je na
najagušće dijelove Indije.
Nekoliko minuta poslije,
bez sagledavanja posljedica,
prije nego su slike užasa mogle obići svijet
Indijski predsjednik je saopćio da su Kinezi
bezobzirno napali nedužne Indijce
i postavio upit ima li se pravo Indija braniti.
Za pola sata njihov stroj dobio je
dvije milijarde klikova
(čak nekoliko stotina i iz Kine)
i odradio ono za što je programiran.
Sat poslije čitav svijet je znao što se dogodilo
Procurila je i tajna o tome da je
tri milijarde ljudi kliknulo za katastrofu
a da nisu ni znali da svojim lajkovima i klikovima
u ta dva sata ubijaju pola milijarde ljudi na licu mjesta.
Pod ruševinama je ostalo još toliko i ugušilo se
jer im nije imao ko priteći u pomoć
U narednih godinu dana od posljedica radijacije,
podleglo je još milijardu stanovnika planeta
a isto toliko nastradalo je narednih 20 godina
u herojskim akcijama dekontaminacije
i čišćenja pepela sa površine Zemlje.
Strašno je bilo gledati kako se djeca rađaju
bez udova, sa tri oka, bez ušiju, bez jezika.
Još jezivije bijaše gledati mutante
koji su gubili svoj antropomorfni izgled.
Sveopći užas nije sišao s lica ljudi
dok se jednog dana nije pojavilo čisto nebo
i prelijepo sunce koje je ugrijalo promrzle kosti
i vratilo zelenilo na sivu planetu.
Koliko je među umrlim bilo onih
koji su kliknuli svoju smrt i kataklizmu
može se tek nagađati i izvoditi
ali negdje oko milijarde bi to moglo biti.
Od cijelog čuda potopa neba
budućim naraštajima je prenošena
angdota o Ajatolahu koji je imao
sve ovlasti da sam odluči o pritiskanju gumba.
Nazvali su ga američki i ruski predsjednici
i obavijsetili o tome kako je svijet
na pragu kataklizme te su sve oči uprte u Teheran
jer u njegovim je rukama ključ opstanka.
On je samo odgovorio:
Jedan ključ je kod mene a drugi u Allahovim rukama
Ako mi se Uzvišeni javi da pritisnem gumb
ja ću slijediti njegovu uputu…Bez njegova poziva
moja ljudska malenkost ne može
uzimati u ruke sudbinu čovječanstva…
Ruski predsjednik je bio nervozan:
Čovječe, kako misliš da će ti se dragi Allah javiti?
Putem društvenih mreža i e-mailom sigurno neće
a na telefon se više neću javljati.
PRIMIJENJENA POEZIJA 