IVO TOTOĆ:BLAGI OSMIJEH IZVJESNOSTI

Te je noći po prvi put potonuo

mjesec za gradinom

Sjaj prizora ublažio je strepnju

što mi to donosi dan?

                 *

Tog dana jedna je ptica prekinula

njihanje i pljeskanje stabala

Sama na nebu nad gradinom

neko je vrijeme lebdjela

Ne znam kada je odlepršala

                 *

Tada se i ono malo oblaka razišlo

i prestao je puhati vjetar što je

do tog časa prašinu nosio

Tad sam se sjetio zvonjave dan prije

po prvi put u desnom uhu

                 *

Te se noći jedna mala rijeka

počela ulijevati u jednu veću

Te sam noći po prvi put sanjao

vatreni bljesak na horizontu

                 *

Od te je noći izvjestan

blagi osmijeh strpljenja

Iako je pravo govoreći

putovanje tek otpočelo

IN MEMORIAM: SAVKO PEĆIĆ PESA (1949-2022)

KNJIŽEVNI KUTAK

NE BUDI ME KAD SPAVAM

Kad spavam ne budi me

Sanjam svoje snove prošlosti

Zato

Ne budi me u snu

Zaboraviću prošlost

Koja prolazi

Mirisom vremena

 

Ne daruj mi torbu punu sreće

Ni šarene laže pričalice

Pusti me da uživam

U svojim snovima vremena

Koja mi vraćaju prošlost

I zavrću vrijeme u trajanje

 

Probudi me kad ne spavam

Da vidim šta ću da sanjam

U vremenu koje dolazi

Da ne nagazim na travu buniku

I za sva vremena sebično

Sve zaboravim

 

Utješi me

Da se sjetim osmijeha pogledom

Kako izranjam iz prošlosti

U sadašnjost da bi vidio

Svoju budućnost

Koju neću dohvatiti

 

Savko Pećić 

( iz knjige poezije “EHOS POEZIJUS”

 

View original post

Šukrija Pandžo: PJESME ZA DJECU

KONCERT KRAJ RIJEKE

Svirala moja od rakite,
kraj plave rijeke svira,
dođu leptiri da me zakite,
a vjetar kosu dira.

Slušaju ovce, kudrov, ptice,
i ćute – svirala jeca,
gledaju blago u moje lice,
k’o da su mala djeca.

Tad cvrčak žive takne rukom,
zapjeva glasno iz trave,
a za njim odmah sa zviždukom
kosovi crni se jave.

Svi se trudimo ko će bolje,
dirnuti u žicu i dirku,
pa iznad šume i niz polje
prosuti pjesmu i svirku.

LIST NA PUTU

Sagnula se mala seja

nad utrti put,

i podigla list sa zemlje

i crven i žut.

.

Pa pomisli: on boluje,

metla ga na dlan,

a nad njime smiješio se

tih jesenji dan.

.

I kap kiše, gle, na njemu:

to je suza trag,

pognula se i spustila

na nj poljubac blag.

.

Zašuškao list uveli,

sletio na put,

i zaspao snom dubokim

rasplakan i žut.

PROLJETNI DAN

Dobro jutro djeco, proljeće vas zove,

Jutros je stiglo i s njim prve laste,

Otvorite prozor i čut’ ćete tiho

Kako trava raste.

Proljeće je došlo, skita se kraj rijeka

I svirale kida sa vrba i svira,

Ogrnuto nebom plavljim od spomenka,

Sunčanim prstima po kosi nas dira.

Dobro jutro, kaže jaglacu u travi,

Ljubičici šapne, visibabu dirne,

Pomiluje kukurijek po kudravoj glavi

I krasuljke razaspe niz livade mirne.

Jutros je stiglo – na prozore kuća,

Orače zove na oranje rana,

I pune šake rumenoga sunca

Pticama prospe ispod sočnog granja.