12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Crne su jabuke rodile ove jeseni.
Crne.
Čudim se
jer stabla su izgledala čarobno i nevino
okićena bijelim beharom
ovog proljeća.
Šta nam je to ljeto učinilo?
Plašim se da neko dijete na putu do škole
ne ubere neku od crnih jabuka
i podijeli ih sa drugarima iz učionice
prije nego što im učitelj objasni ovu crnu metaforu
prije nego što nas snijeg savlada,
prije nego zaboravimo na behar.
Plašim se da će nevina zemlja progutati neku od košpica.
Toga se plašim.
Toga se plašim.
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Jer, o okusima se
baš
kao ni o ukusima
ne raspravlja.
U jabuku ću zagrist
točno u podne
usnama razdijeliti njene polutke,
kao što sat razjedinjuje vječnost.
Ne zaboravljajući pritom
na Adamov čin izdaje
što ga nekoć zagrizom jabuke
učini.
Slatku ili gorku …
Nebitno
jer u konačnici
okus je refleksija
vlastitog nepca.
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
ja i ti
ko u priči
čardak ni na nebu ni na zemlji
moja si radost
muka
od zlata jabuka
u jabuku ću zagrist: slatka ili kisela
ja
sit kavana
tebe
zidovi jedu
duguješ mi jetru
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Ako je slatka, znači nije kisela
Godina ova koja dolazi,
Ako je tužna znači nije vesela,
Takva je ljubav kada prolazi.
A kako može ljubav da prodje,
Jabuka svake godine radja
Zaključam srce kad ona dodje,
Da strijelom trulu metu ne gadja.
Zagristi može ko ima zube,
Biserno-zdrave,kameno-bijele,
Još uvijek volim kad mene ljube
Svejedno dal’ su slatke,kisele.
Nekad je zelena,nekad prezrela,
Od nekih bejase muka,
Nevazno dal’ je slatka kisela,
Nek nije potpuno gnjila,,,jabuka.
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Nekako koračali boemi, sa rajom
Kaldrmom i prašnim putevima
Šeretski se smijući životu
Zagrizli jabuke, iz nje rakije pravili
Slatke i kisele
Pa otišli Nebu na odmor
Jedan nedavno a jedan
Eto, prošle godine
Sad rukom pod ruku
Pjevaju
U jabuku će zagristi
Slatku il’ kiselu
Njima svejedno
Ilija će k’o gromovnik zagrmjeti
Mahić će osmjehom mahnuti
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Zagrizoh jabuku
iz radoznalosti
što uz osmjeh vijugajući tijelom
žena mi je dala
slatka je bila
S gorkim okusom
na usnama
ovozemaljskim glibom
u grlu je nosim
Goli i bosi i ja i žena
pogazismo zapovijed
potomci naši
kisele jabuke će gristi.
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Životna radost je zagriz jabuke sočne i slatke.
Svih boja i nijansi: od crvene, žute,do šarene i zelene.
Slatki sokovi života okreću rumanu stranu.
Gdje je strast,slast, užitak i ponekad ugoda života.
Dobitak!
S druge strane kada zagrizeš!
Halapljivo, pohotno, uzimaš njene slasti.
Osjećaš prvo kiselost pa gorčinu, a svjrstan nisi da prevaren si.
Sve jabuke nisu za jelo, pa od zagriza se sliva sok.
Žestok i kiseo.
To je voće zabranjeno od kojeg ti klone duša i tijelo.
Moraš znati dijeliti okuse i nemoj biti ohol i pohlepan.
Na vrijeme prepoznaj pravu jabuku.
Koja se otkinuta kotrlja nizbrdicom tebi u naručje.
Vječno je sama i čeka tebe da bude uzeta i ubrana.
Uzmi je slobodno!!!
Ona je dar i milošća koju ti sudbina nudi.
Prilika za sreću se ne čeka, ona se uzima.
Privija na grudi.
( čitano na performansu „Grah za Iliju Ladina 8.10.2016.)
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Dok život sazrijeva i vri,
vragolasto očekujem novi dan
bez kraja koji bi trajao
i dušu toplinom grijao.
Prkoseći slinavo slanim okusom,
s novim sutonom se uvijek vraćaju
Kvrgavi i hrapavi glasovi
iz usta izbacuju vlažnu tugu
Radost sa usana žarom treperi,
obrazi se smijuljkom crvene,
sa čela melemom znoj miriše,
u medeni nektar sve se pretvara.
Eh, kako je teško usamljen biti,
noći dočekivati i tuge lomiti
ili u dvoje radosti jutra dočekivati
i kapi soka sa usana piti.
Zaboravi tugu,
radost život vraća
i dok se vrijeme valja,
jutro se sa suncem rađa.
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Kako ćeš razumjeti Boga
Njegove razloge i nakane
Kad joj je on to dopustio
Vražici prevarantskoj
Mamu joj maminu
Kako ćeš razumjeti Boga
Njegove konstelacije
I zakone gravitacije
Kad ni Krleta ne razumiješ
Smotanog travara
Kad puši marihuanu
Ni njega ne razumiješ
Pa kako ćeš razumjeti nju
Oca joj očinjeg
Kad je ni Bog ne razumije
Jer da je znao kakva je
I na što sve je spremna
On, svemogući u svojoj kući
Ne bi zabranio
Nego ne bi nikad
Ali nikad za nikad
Dopustio
Da joj mater spominjemo
Da joj oca pljujemo
I rod i porod
I grb bosanski da joj odvaljujemo
Od vijeka do vijeka
Od pamtivijeka do kraja vijeka
Da joj jabuku predbacujemo
I izgon zamjeramo
I opet, naivne budale,
Grizemo li grizemo
K’o majmuni
Koji rade što majmuni rade
Koji rade što majmuni vide
K’o djeca
Koja se grijeha ne stide
Jer što je za dijete grijeh
Ako mu izaziva smijeh
I radost
I ljubav
I blagost
I život ubav…
I grizemo li grizemo
Slatku il’ kiselu
I ne prestajemo
Iako je grijeh
Jer se nadamo
Da ni On nije baš toliko sveznajući
I svemoćan
Da je i On barem malo
Poročan
Kad drukčije ne znamo voljeti
I bez ljubavi ne znamo živjeti
I mamu joj maminu
I jabuku joj slatku il’ kiselu
I oca joj očinjeg
I rod joj i porod
I nek ide u ponor
Odakle se ne vraća
Jer sve se na koncu plaća
I tamo bismo je potražili
Ne bi li opet grizli i voljeli
I Boga psovali što nas napravi
Na svoju sliku i priliku.
Vitez, 2016.
Za „Grah za Iliju Ladina“
12 Srijeda lis. 2016
Posted in Grah za Iliju Ladina
Kad verige čvrsto stegnu nutrinu,
a zidovi pregrade puteve ravnice,
sloboda je let i dah ptice
pjesmom razgrćem oblake i tminu.
U jabuku ću života zagristi smjelo,
okusit ću svu slast i gorčinu,
jer pjesmom se duša umiva u vinu,
a tijelo postaje ispunjeno cijelo.
Kao da duša raste uz izvor i staru česmu,
u Vitezu sam počast pjesniku dao,
Ladan je rekao i dobro je znao,
u jabuku ću zagrist kao u pjesmu.
I živjet ću kao običan mali list,
slobodnog uma kad vjetar me nosi,
moje su oči boje, a prsti kist,
riječ, riječ baš ona nek’ životu prkosi.
I neka stih vječno izvor poji,
u Vitezu nek pjesme granice miču,
u jabuku ću zagrist o ljudi moji,
jer želim živjet život i ovu priču.
A ti pjesniče snivaj u miru,
baš kao što pjesnik snivati treba,
dotakao si blaženstvom, granicu neba,
a ja ću kovitlati u nemirnom viru.
( čitano na performansu „Grah za Iliju Ladina 8.10.2016.)
Valerio Orlić, hrvatski književnik, pjesnik, rođen je u Rijeci 13. veljače 1967. godine gdje živi i stvara. Književne radove objavljivao u domaćim i inozemnim publikacijama (Književnom peru, Sovremenosti, Irin-Pirinu, Trendu…). Do danas je objavio (16) šesnaest knjiga. Pjesme su mu uglazbljivane te prevođene na talijanski, engleski, njemački, španjolski, francuski, češki, slovenski, slovački, poljski, bugarski, ruski, romski, albanski i makedonski jezik. Objavljivan u inozemnim antologijama i zbornicima.
Osnivač je i predsjednik: Hrvatskog književnog društva, te redovni Član nekoliko kulturnih asocijacija: Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih haiku pjesnika, Društva haiku pjesnika – Rijeka.
– Pokretač je MEĐUNARODNOG FESTIVALA KNJIŽEVNOSTI – Dani prijatelja knjige u Rijeci. Časopisa za kulturu – Književno pero, književne manifestacije na Pagu u spomen na književnika Antu Zemljara, Književne nagrade Josip Eugen Šeta, književnih večeri pod nazivom Književni set…Voditelj Književnog klub u Rijeci.
Do sada je objavio slijedeće zbirke pjesama;
1.) TRAG SUDBINE (1997.); nakladnik, CD Biblioteka VAL, Rijeka.
2.) OKOVI BOJA & SAKUPLJAČI ZAMKI (1997.); nakladnik, CDM Biblioteka VAL, Rijeka.
3.) SREBRNE NITI (1998.); nakladnik, ANDROMEDA, Rijeka.
4.) ZABRANJEN ULAZ NEOVLAŠTENIM OSOBAMA (1999.); nakladnik, ANDROMEDA, Rijeka.
5.) GOSPODAR SVOGA VREMENA (2003.); nakladnik, ANDROMEDA, Rijeka.
6.) PRAZNINA / IL VUOTO / THE EMPTINES, haiku (2003.) nakladnik, DRUŠTVO HAIKU PJESNIKA- Rijeka.
7.) IZGUBLJENA MISAO (2004.); nakladnik, TRILER, Rijeka.
9.) U TIŠINI SJENE (izbor ljubavne poezije, 2006.); nakladnik ANDROMEDA, Rijeka.
10.) FAKER STIHOVA (pod pseudonimom Don Krak, 2006.); nakladnik, Biblioteka Eros, vlastita naklada, Rijeka.
11.) PUSTINJAK (2007.); nakladnik, Društvo hrvatskih književnika – Ogranak Rijeka i Verba d.o.o, Rijeka.
12.) VESELI VRTULJAK ( dječja poezija humanitarnog karaktera, 2008.); nakladnik; Hrvatsko književno društvo – Osvit i Liber d.o.o, Rijeka.
13.) RIJEKA ZA RADOZNALE I. (fijumanologija I.)
( koautor zbirke eseja, s temom – SJEĆANJE NA STARI GRAD KADA JE IMAO DUŠU, 2008.); nakladnik Hrvatsko književno društvo” Osvit”.
14.) SNJEGULJICA NA DAR ( koautor dječje zbirke, humanitarnog karaktera 2009.); nakladnik, Hrvatsko književno društvo.
15.) ŽIG OD TINTE (izabrane pjesme 2009; nakladnik Hrvatsko književno društvo
16.) SAMO JEDNU PJESMU NAPISAH ZA TEBE…( ljubavna poema prevedena na 13 svjetskih jezika, objavljena 2011. nakladnik Hrvatsko književno društvo)
Valerio Orlić, Croatian author and poet, born in Rijeka on the 13th of February, 1967, where he lives and writes. His literary works have been published in domestic and foreign publications (Književno pero, Sovremenost, Irin-Pirin, Trend…). So far sixteen of his books have been published. Some of his poems have been put to music and translated into Italian, English, German, Spanish, French, Czech, Slovenian, Slovak, Polish, Bulgarian, Russian, Romany, Albanian and Macedonian. His works have also appeared abroad in anthologies and almanacs.
He is the founder and president of the Croatian Literary Society and full-time member of several cultural associations: Croatian Writers’ Association, The Association of Croatian Haiku Poets, The Haiku Poets Association of Rijeka.
He is the initiator of the LITERATURE FESTIVAL “Book Friends Day” in Rijeka; Journal of Culture “Literary Pen”; Literary Manifestations on the Island of Pag in memory of writer Ante Zemljar; the “Josip Eugen Šeta” Award, and the Literary Evenings called the Literary Set…
Up to the present day he has published the following collections of poems;
1.) DESTINY’S STREAK (TRAG SUDBINE) (1997.); Publisher, CD Biblioteka VAL, Rijeka.
2.) CHAINS OF COLOR & TRAP COLLECTORS (OKOVI BOJA & SAKUPLJAČI ZAMKI) (1997.); Publisher, CDM- Biblioteka VAL, Rijeka.
3.) SILVER THREADS (SREBRNE NITI) (1998.); Publisher, ANDROMEDA, Rijeka.
4.) NO ENTRY TO UNAUTHORIZED PERSONS (ZABRANJEN ULAZ NEOVLAŠTENIM OSOBAMA)(1999.); Publisher, ANDROMEDA, Rijeka.
5.) BOSS OF HIS OWN TIME (GOSPODAR SVOGA VREMENA) (2003.); Publisher, ANDROMEDA, Rijeka.
6.) PRAZNINA / IL VUOTO / THE EMPTINESS, haiku (2003.) Publisher DRUŠTVO HAIKU PJESNIKA- Rijeka.
7.) A LOST THOUGHT (IZGUBLJENA MISAO) (2004.); Publisher, TRILER, Rijeka.
9.)IN THE SILENCE OF A SHADOW (U TIŠINI SJENE) a selection of love poems, 2006; Publisher ANDROMEDA, Rijeka.
10.) A FUCKER’S VERSES (FAKER STIHOVA) (under the pen name of Don Krak, 2006.); Publisher, Biblioteka Eros, one’s own edition, Rijeka.
11.) THE HERMIT (PUSTINJAK) (2007.); Publisher, Croatian Writers Association – Branch of Rijeka and Verba d.o.o, Rijeka.
12.) A MERRY CAROUSEL (VESELI VRTULJAK) (children’s poetry of a humanitarian nature, 2008); Publisher, Croatian Literary Society – Osvit and Liber d.o.o, Rijeka.
13.) RIJEKA FOR THE INQUISITIVE (RIJEKA ZA RADOZNALE I.) (fijumanologija I.)
(co-author of collection of essays on the theme RECOLLECTIONS ON THE OLD TOWN WHEN IT HAD A SOUL, 2008); Publisher, Croatian Literary Society “Osvit”’.
14.) SNOW WHITE AS A GIFT (SNJEGULJICA NA DAR) ( co-author of children’s poems, of a humanitarian nature, 2009); Publisher, Croatian Literary Society..
15.) A SIGNET OF INK (ŽIG OD TINTE) (selected poems 2009; Publisher, Croatian Literary Society.
16.) I Only Wrote One Poem for You…(a long poem of love translated into 13 languages, issued in 2011 by Publisher: Croatian Literary Society.
PRIMIJENJENA POEZIJA 