Sustigao me mir
za kojim sam čeznuo bježeći od njega
i tako miran presjedit ću na terasi
iznad grma rascvale ruže
gledajući kao bilje raste u obilje
upijajuć mirise raznobojnog cvijeća
kušajuć ljekovite biljke
(uglavnom prosušenje) za sve tegobe i boljke
i uhvatit riječima misli
koje sazrijevaju i samo što nisu otpale…
A jednom ili dvaput pobjeći ću
na obalu našeg oceana
ne da tebe susretnem
u hladu jasmina
nego sjećanja na budućnost
u kojima neumorno rondamo
po našoj smežuranoj ljubavi
razapetoj između stepeništa i
plaže na kojoj je utihnula
zanosna melodina nemira