
*.*.*
Pitaš me zašto pišem o smrti
Neznam ti odgovoriti
Možda moji prijatelji iz dalekih zemalja
očekuju to
Možda sam Europejac
sa grižnjom savjesti
Za vrijeme večere stavljam
ti u usne komade piletine
Tvoja zelena bengalska tunika
sija od srebrnih šljokica
Sutra ćemo u šumu
Razgovarat ćemo o kazalištu
ratu u Siriji
i crnim štiklama
koje želiš kupiti
Nasmijana ćeš leći
na zlatnom lišću
a ja ću razmišljati o onim
koji su prerano ugasili svjetla
Crni Petak
Deset je tisuća metaka rasparalo
mlada srca
okrvavljene indekse i nedovršene
ljubavne pjesme
Mrtva se lica neće više nikada
osmjehnuti
Oči neće vidjeti magnolije
Prsti neće napisati pismo
Hladne sjene puze po zidovima
Majčino zapomaganje raspara zrak
Crna zemlja guta tragove stopala
Padaju vela iluzije
Lepršaju zelene zastave
Ariel
poljubac obješen
na Jaganjčevu vratu
poput zujanja dlana koji siječe zrak
Prikris koja umire danas ujutro
uzalud se trudi reproducirati posljednje sekunde
smisla svega
On samo čeka
Nehotice nastaje ovo nevidljivo
Kraj zamenjuje početak
razbijene želje
*.*.*
Marcinu S.
Jednom si mi za kavanskim stolom
rekao da sam nenormalni
jer sam čitao knjige o Grotovskom
umjesto da smuvam ovu brinetu
koja je prošla mimo nas talasajući bokovima
Zbog čega si toliko gadan?
Jedva prije nekoliko godina htio si biti poput Stahure
Mašte su se razvejale kao dim
Pitao si što želim
Samo trun ljubavi – odgovorio sam
Izašao si bez riječi lupeći vratima
Mudrost
Pjesnik – čovjek lijepi i ružni
a prije svega gluh
sjedi na najvišim vrhu
buljeći u paučinasti kut
prozračen od tisuća očiju
baca čini na samoglasnike
podcrtava noktom nerazumljive riječi
nemoj ga dirati prozračni je
jučer sam vidio da plače od Mudrosti
Portret Mao Cetunga
Na trgu Tjananmen visi
portret srednjovjekovnog muškarca
Zelena vojnička bluza
vedro lice
hipnotički pogled
Izaslanstva donose cvijeće
Djeca maše zastavicama
turisti slikaju
Dvjesto metara dalje stara žena
prodaje amajlije s njegovim licem
Izgleda da je zadovoljna
Jučer jedeći patku na sičuanski način
pitao sam se tko je ovaj čovjek
s portreta
veliki Kormilar
ili
Ukleti Holandez
Svijet po Svedenborgu
Ograničenost je beskraj
Točka je prvo u geometriji
jer je prva na svijetu
Razgraničiti sebe od sebe
Duše pravednika u mozgu
i plućima
Vanzemaljci – tvorci Jahve
Ništavilo koje zamjenjuje tvar
Ogledala su odraz misli
Čovjek je odraz neba
nebo je odraz Gospodnji
Shizofrenija je prokletstvo i spasenje
Smrt u kapeli
u spomen arhiepiskopu San Salvadora
Oskaru Arnulfo Romero
ubijenog 24. srpnja 1980.
Stao si preda oltara u bijeloj odori
gledajući našu patnju
Rekao si da treba imati nadu
i hrabrost
Molio si da opraštamo no ne zaboravljamo
Besmisleno je voljeti
samog sebe
izbjegavanje opasnosti života
Ponekad treba izgubiti
da se pobijedi
Jedan je metak razbio Tvoje riječi
Zašto nije te branio
Salvador premda označava Spasilac
Karneval
Povorka se zlatnih maska kotrlja
ulicama Rijo
Anđeli-Zombi se klanjaju
Bogu-Sotoni
Ljubavnici spleteni zajedno
kao korijenja mandragore ginu
nesvjesno svoga užitka
Djevojke-vješalice od ebanovine
životinjskih čula mrve svojim
stopalima dobrotu ljubav i predanost
Čak i Krist s ispruženim
ramenima osmjehuje se podrugljivo
A htio sam samo da im budem
brat
prepevala: Agnješka Žuhovska-Arent
Gžegož Gnjadi rođ. 1970 r. u Osvjenćimu – Poljska. Autor je pjesničke zbirke “Wilczy bilet” (Kraków 2011.), objavljivao je po časopisima i antologijama.