NIKAD JE NIJE VIDIO GOLU
Imala je plave uvojke.
Danju dok je spavala
(noću je živjela spremajući ispite)
nosio je njenu crvenu haljinu
kao zastavu u svim bitkama,
od Tuđemila i Lepanta
do Vučjeg dola i Sutjeske.
Obojenu barutom,
probijenu fišecima i suncem,
nagriženu morskom solju
ili iscijepanu burama,
pred noć vraćao je
na njenu vješalicu od spužvine kosti.
Kada je – ranjen đuletom Barbarosinih
potomaka – priznao poraz
i spustio haljinu na polja koplja –
djevojkaje postala
model jedne globalne televizije.
Nikad je nije vidio golu.
Bitke za Mediteran su se nastavile
a njemu je trebala zastava
i uvojci – za rese.
- X 2007.
NON LA VIDE MAI NUDA
Aveva riccioli biondi.
Di giorno mentre dormiva
(la notte viveva preparando gli esami)
portava il suo vestito rosso
come un vessillo in ogni battaglia
da Vučji Do, fino a Lepanto e Sutjeska.
Sporco di polvere da sparo,
perforato dalle cartucce e dal sole,
corroso dal sale marino
o strappato dai venti,
sul far della sera lo rimetteva
sul suo attaccapanni d′ avorio.
Quando – ferito dal cannone dei discendenti di
Barbarossa – accettò la sconfitta
E abbassò il vestito a mezz′ asta –
La ragazza divenne il modello pettoruto
Di una televisione globale.
Ma non la vide mai nuda.
La battaglie per il Mediterraneo continuarono
E al lui servi il vessillo e
I riccioli – per le frange.
Traduzione di Maria Teresa Albano
PjesmaizantologijeLetteraturaMontenegrina (2008)