Anto Zirdum: BEDEM LJUBAVI

Ja nisam Jean- Paul

Ti nisi Simonet

Jer to ne možemo biti

Mada bi možeda i željeli

 

Ti nisi Ana Karenjina

Ne zato što nema lokomotiva

već zato što voziš auto

Ja nisam Vronski

Odveć star da bi ratovao

al još uvijek čeznem za borbom

 

Mi smo dva bića

Naslonjena na  bedem ljubavi

Ja plaćeni bubojica veza

S jedne strane

Ti koja bi pomiješala vino i vodu

S druge strane bedema

 

Mi smo dva svijeta prolazna

A bedem ljubavi odolijeva

Jer on uravnotežuje

Svje naše neravnoteže

Jer on usklađuje

Sve naše nesklade

Jer on je tu sam po sebi

Dovoljan je oslonac

I neprobojan zaklon

Za one s obe strane

 

Sretni su oni koji se dosjete

Prebaciti konop kojim će se

Oboje popeti  na  visoki vrh

Te zajahati Bedem ljubavi

Kao krilatu zraku svijetla

U sedlu bez kolana

Jezditi zajedno bez

Vezivanja i obvezivanja

i u sutonu se radovat praskozorju

 

Tatjana Vujović: pet pjesama

1.

Razvezujem
noć
u
petlji tišine
otrivam
prazninu
grlim je
oko nogu
da ostane
u mom
stomaku
a ona
izlazi
na moja
usta
Tijelo je
moje
starica sijeda
i noć je
na njoj
moja haljina
crtež tišine
da li
da se raskrijem
ili da
ostanem

2.
Raskopčana strijela
odapet hod lutalice
brazda
moje sjeni
u susret tkivu
razuma
raskrivena
tajnom
metafora
paralele prostora
pohranjenog
jednog
trajanja čula
posvojenih memorija
marljivaca zaludjelih
neimara slika
pod hladnoćom
mojih žila
izuva misao
svoje obline
popunjene bezvremenom
prečešljana
počiva
plava raskopčana
svijetlost volje
zakivena
u
molitvenu tišinu
otisak
u
ništa
otisak pust
čude se sjenke

3.

Napor mišljenja
izlazi
na oči vremena
virtuelno
samotništvo
memorisano tkivo
mrtvozorja
dok
poezija
galantno hoda
rubovima

4.

Noć se otvorila
ukrila svoje tijelo
uzimam
ožiljak u ogledalu
sakriven
trikom krika
umivam
razbuđeno ludilo
poslije noći lova
na mlad mjesec
brišem peškirom
sluz
razvezanih
lanaca sjenke
modifikovalo se
vrijeme
kasni život
za jednokratnu
upotrebu

5.
Duboka noć
ulazi svečano
kroz ključaonicu
prostora
bez dodira
o ključ tjeskoba
okačila se
vrpca iluzije
pred vratima
poštar ostavlja
kovertu
zalijepljenu
mojim vremenom
zavoštanu
ugojenim jezikom
bezvremena
platiti dug
bačena opomena
poreznika
na san

Tatjana Vujović Kostić  rođena je 1973. godine u Nikšiću.    Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, odsjek filozofija.

Na međunarodnom konkursu u Beranama  2009. godine ušla je u uži izbor za nagradu „Najljepša    ljubavna pjesma“ .

Odlukom Savjeta Međunarodne umjetničke kolonije “RIJEČ U KAMENU” Pag (Poljana) 2016. godine, pozvana da se predstavim knjigom “BONUM ULTIMUM” i da u daljem programu održi predavanje na temu Umjetnost i filozofija

Članica Udruženja književnika Crne Gore, Književne zajednice “Mirko Banjević”.

Prvu zbirku poezije “Vrijeme tišine” objavila je 2009.godine. Slijede zbirke “Posjednik svoga tijela” (2011) i “Bonum ultimum” (2015). U najavi je sledeca knjiga Sretanje vremena.

Pjesmom “Prošlost crta i ustaje jutro” ušla je u antologiju “Ženski vidokruzi” akademika Žarka Đurovića.

Karmen V. Medija:JADI ZADNJEG BOGUMILA

Evo me i noćas na istom mjestu
Ja, ono bosansko
s granitom u grudima i staklenim nogama
tako me zovu svuda
Ah, dijete, nesretno bosansko…
Iz Bosne.
Nosim ovaj Plavi s ljiljanima, drugog nemam
A i šta će mi drugi
kad više ne žurim nikuda
Pokazujem ga umjesto sebe na pultovima
I po granicama traganja za zadnjim Smirajem
U boravcima dok reklamišu jeftina francuska vina
ja pričam o šljivama pod planinama
o sijelima, o teferičima i lijepim Eminama
Pričam, vala, o starim čudima i novim piramidama
A oni šute…
U očima im kob devedeset i neke
Ne razumiju
A kako i bi ovog sevdaha znali
kojeg ne vadim više iz prsa
Sve se bojim
neće me ni on više prepoznati

Evo me još ovdje
gdje kažu pjevalo se, igralo se
dok je tamo tutnjala izdaja, sijevalo, gorilo!
More biti da se igralo, pjevalo
more biti…
Nekad čovjek raspameti,
po žulju odigra kolo
Ja sam i noćas k’o uvijek na pragu zastao
Što li mora biti svaki visok ‘vako
kad god se sa povratka vratim?
Što ne naprave, pa da se ovaj pločnik, ovaj leden beton
samo ulije u vreo hodnik u koji bih stupio
pa da ne znam kad sam iziš’o
a kad u nj kročio
onda se ne bih tamo, lijevo od ove zgrade,
ovako poderan i polomljen
krio međ’ dva kontejnera
za stari papir i staklo
(a hvala im što ih smjeste u ćoškove mračne)
pa da djeca ne vide
da im je ćaća opet plak’o

Karmen (rođ. Medija) Velagić, rođena 06.09.1964. u Bihaću. Objavila sam 2006 g. roman za djecu i omladinu ”Potraga za Plavim kristalom” i zbirku satira ”Domovina i Dijaspora.” Obje knjige sam promovisala na Internacionalnom velesajmu knjige u Frankfurtu, 2006 godine. Roman je preveden na njemački jezik. Drugo, izmjenjeno izdanje ovog romana objavila je 2014 godine izdavačka kuća ARTE, Beograd. Roman je dobio 1. nagradu najboljeg romana za djecu i omladinu 2015. u Beogradu.
Objavila sam, pripremila i financirala zbornik poezije i proze Graditelji mostova, u kojem sam okupila autore iz BiH, R Hrvatske, R Srbije i Makedonije.
Autor sam nekoliko pozorišnih djela za djecu, između kojih je i ”Bosnitis,” koji se u više navrata izveo u Švedskoj (pozorišna grupa Sedef, Malmö), Švicarskoj i BiH.
Autor sam drame Emina iz Midgarda.
Objavljujem pod imenom Karmen V. Media