
1.
Razvezujem
noć
u
petlji tišine
otrivam
prazninu
grlim je
oko nogu
da ostane
u mom
stomaku
a ona
izlazi
na moja
usta
Tijelo je
moje
starica sijeda
i noć je
na njoj
moja haljina
crtež tišine
da li
da se raskrijem
ili da
ostanem
2.
Raskopčana strijela
odapet hod lutalice
brazda
moje sjeni
u susret tkivu
razuma
raskrivena
tajnom
metafora
paralele prostora
pohranjenog
jednog
trajanja čula
posvojenih memorija
marljivaca zaludjelih
neimara slika
pod hladnoćom
mojih žila
izuva misao
svoje obline
popunjene bezvremenom
prečešljana
počiva
plava raskopčana
svijetlost volje
zakivena
u
molitvenu tišinu
otisak
u
ništa
otisak pust
čude se sjenke
3.
Napor mišljenja
izlazi
na oči vremena
virtuelno
samotništvo
memorisano tkivo
mrtvozorja
dok
poezija
galantno hoda
rubovima
4.
Noć se otvorila
ukrila svoje tijelo
uzimam
ožiljak u ogledalu
sakriven
trikom krika
umivam
razbuđeno ludilo
poslije noći lova
na mlad mjesec
brišem peškirom
sluz
razvezanih
lanaca sjenke
modifikovalo se
vrijeme
kasni život
za jednokratnu
upotrebu
5.
Duboka noć
ulazi svečano
kroz ključaonicu
prostora
bez dodira
o ključ tjeskoba
okačila se
vrpca iluzije
pred vratima
poštar ostavlja
kovertu
zalijepljenu
mojim vremenom
zavoštanu
ugojenim jezikom
bezvremena
platiti dug
bačena opomena
poreznika
na san
Tatjana Vujović Kostić rođena je 1973. godine u Nikšiću. Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, odsjek filozofija.
Na međunarodnom konkursu u Beranama 2009. godine ušla je u uži izbor za nagradu „Najljepša ljubavna pjesma“ .
Odlukom Savjeta Međunarodne umjetničke kolonije “RIJEČ U KAMENU” Pag (Poljana) 2016. godine, pozvana da se predstavim knjigom “BONUM ULTIMUM” i da u daljem programu održi predavanje na temu Umjetnost i filozofija
Članica Udruženja književnika Crne Gore, Književne zajednice “Mirko Banjević”.
Prvu zbirku poezije “Vrijeme tišine” objavila je 2009.godine. Slijede zbirke “Posjednik svoga tijela” (2011) i “Bonum ultimum” (2015). U najavi je sledeca knjiga Sretanje vremena.
Pjesmom “Prošlost crta i ustaje jutro” ušla je u antologiju “Ženski vidokruzi” akademika Žarka Đurovića.