mars se približio,
skoro je legao na bodlju plehanskog trna.
po zapuštenoj ravnici
širi se miris dima iz rakijskog kazana.
teturavi gosti griju ruke kobasicama
tek skinutim sa žara.
ponoć već davno otišla na počinak.
ovdje su i psi umorni,
leže lijeno promatrajući pijanu tekućinu
koja u curcima bježi iz cijevi
puneći veliki, emajlom obložen sud.
tek pokatkad kriještanje nervozne ptice
s obližnje lipe
proteče kroz plavetnilo pristiglog jutra
prateći ljude u sutrašnju neizvjesnost
plehanske praznine.
PRIMIJENJENA POEZIJA 