PISMO ZA ALENA GINSBERGA
Vidio sam kako tehnologija jede
mozgove moje generacije
Kako se ljubavi gube
u binarnom sustavu računara
Kako s ponosom gradom
korača svaka fukara
Kako se ruralna pandemija
krije ispod svakog stakla
Loše kopije jeftinih naočala
Kako mlade majke histerično čuvaju
svoju djecu u tramvaju
Nazivajući ih debilima
Kako se u neoliberalnoj paroli nitko ne snalazi
Kako u svakom segmentu ljudskog života
Bjesnimo izgubljeni
A u duši prljavi
Kako se mrzovoljno rugamo svakoj pažnji
Kako iskorjenjujemo svaki oblik sreće
Kako iskonski priželjkujemo pažnju
U polumračnom skutu naša četiri zida
Kako su muškarci šatro zajebani
Kako žene sve više postaju lezbe
Kako svi volimo i poštujemo jedni druge
Kao da rata bilo nije
Kako sami sebe predstavljamo
u najboljem mogućem svjetlu
Krijući se iza sopstvenih laži, prevare i zlobe
Kako nam život cirkulira iz dana u dan
Po kladionicama i promašenim listićima
Kako nam breme prolazi kao utakmica
Kao da smo glumci u teatru apsurda
Jer Sarajevo je loša kopija lažnog kozmopolitizma
Pod dirigentskom palicom
Liberalnog Šerijata
SUOSJEĆAM SE
Suosjećam se s
istinitošću plitke pameti
koja zna,
a ne vidi,
da je i čovjek i opanak pametniji
nego čovjek sam
Suosjećam se
sa materijalnim i duhovnim
profitom na tuđoj muci
koja preko mainstream medija
ljude na pozitivnoj potenciji dijeli
množeći sveobuhvatnu glupost i maglu
u općem životnom prostoru
Suosjećam se sa žrtvama rata
Žrtvama mučenja, pljačke, progona i silovanja
Onima koje historija samo brojkama
preko vremena i prostora zatre i prenese
Samo se pitam,
i pitat ću se,
Zarad kakve nagrade je,
čovjek prinuđen
da preko sebe prenese sve patnje
i sve torture jezivog ljudskog uma
I kako uvijek kroz povijest pristaje
biti sljedbenik nekog “ispravnog” Boga?
Prenoseći svetu riječ Njegovu
kroz otimačinu,
palež i pljačku
MRAK SLOBODE
(Biljani Vukić)
Alkohol oslobađa
hedonističke svjetove mladosti
koje zatiremo strahom
Nisam te svjestan bio
Nisam ni sada
I ne želim te svjestan biti
sve do onog momenta
kada ti lice požuti kao stara fotografija
u mojim sjećanjima
Zora je kučka koja zarad
svjetlosnih čestica prodaje
svoju ljepotu
dnevnim obavezama
sumornim ljudima
institucionaliziranom volim te
i kapitalističkom ropstvu
da nam prije prođe vrijeme
Zato je svjetlost pakao
A mrak pod zvijezdama sloboda
U tebe gledam
Druga mi se u očima ne presijava
Priča traje
A zora tjera noć s prozora