Anto Zirdum: LJUBAV JE IZNAD SREĆE

Prikaz knjige Jasmine Hanjalić: PRSTEN I JABUKA – fiktivna biografija Umihane Čuvidine

Fikcionalna biografija prve bošnjačke pjesnikinje Umihane Čuvidine objelodanjena u knjizi PRSTEN I JABUKA a koja je izišla iz duše, iz mašte i iz pera Jasmine Hanjalić jedan je ne baš uobičajen pokušaj da se baci tračak svjetla na maglovita područja sarajevskog urbaniteta u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Ljubav je, naravno, ona središnja osa oko koje se vrti cijela priča, a neobična pojavnost ljubavne priče između Umihane  i  njezina suđenika Čamdži Muje barjaktara dala je autorici moto da propituje tu svevremenu, svugdjeprisutnu, samoharmonizirajuću silu koja opstoji da bi svijet postojao, koja nađe načina da  svaki nesklad  vrati ravnoteži a svakoj nesreći nadahnuće, da nadvlada fatalnosti koje okolnosti znaju nametnuti, naročito u teškim  ratnim vremenima. Postoje u običajima ratovanja neka pravila da  se recimo ne novače tak oženjeni ili pak oni koji imaju troje i više djece i sl. ali ne postoji nigdje pravilo da se zaljubljeni ili pak tek vjereni ne mobiliziraju. I to je zapravo okosnica priče o ovoj tragičnoj ljubavnoj priči, je ovo dvoje junaka priče vjerilo se iz iskrene ljubavi i neposredno doživljene privlačnosti u vremenima kada se zaručnici nisu morali ni poznavati jer je njihov brak bio dogovoren od njihovih roditelja i nije podrazumijevao nikakvu romantiku.  

Naime, taj urbanitet na pozornicu izvodi romantične suđenike koji se biraju, zaljubljuju, ašikuju potajno (teško je tu ući u stupanj slobode ali tajno ašikovanje je podrazumijevalo minimalno otkriveno lice, jer zaljubljeni nemaju potrebe skrivati to što se nudi s uvjerenjem da će oni pripasti jedno drugome)  tako da se njihova privlaćnosti isprepliće i u dubini u visini. I što je ovdje još znakovitije žene biraju, jer u pravilu muškarci tu teško mogu biti oni koji biraju. Naime djevojke ispozd zara vide mladiće a oni njih ne. Jasmina Hanjalić je taj zanos da se dođe do svoga izabranika maštovito i uvjerljivo dočarala pričpm o česmama, a kada se Mujo razboli pa ne prolazi kuda obično ide i gdje ona toči vodu, Umihana razvija mrežu mahalske cirkulacije informacija i o svemu je dobro i obaviještena.

Budući jer liječnica po profesiji Jasmina Hanjalić vrlo detaljjno opisuje bolest tzv. crnog prišta i vješto u priču uvodi liječnika fratra iz Kreševa  koji je zapravo svojim znanjem spasio Muju od bolesti koja je mnoge pokosijla.

Paralelno s ovimsnatrenjima o ucjelovljenju ljubavi pod jedan krov u javnom diskursu visi priča o ratu.  Dotično o gušenju prvog srpskog ustanka kojega u najvećoj mjeri guše snage iz Bosne. I tako dođe red i na Muju, njega mobiliziraše, a kad se ode u rat vjerojatnoća na strani smrti je veća. Mujo poginu, a Umihana ne ostade udovica jer se nisu stigli vjenčati.

I tu sada isplivava onaj romantičarski duh koji se uvukao i u patrijarhalnu Bosnu, odnosno u svijet srednje klase, trgovce i obrtnike urbanog Sarajeva.  Je li ovaj duh proizvod okolnosti (primjerice smanjenje broj potencijalnih ženika) ili je on proizveo okolnosti, to će uvijek ostati otvoreno pitanje, ali on je u ovoj noveli Jasmine Hanjalić činjenica.

Vizura iz koje je ova priča ispričana, zapravo, čini ovo prvo djelo iz okvira duge forme, nadasve zanimljivim jer se u njemu zrcalo ozrače vremena u kojemu se radnja događa. Naime, priču priča Umihanin daidža, učen čovjek, imam s Vratnika. Umihana je njegova miljenica ikao njegova sestra ima još djece, a on nema svoje. Biće da je Umihana njegova najbolja učenica, ona koja zna slušati i zna postavljati pametna pitanja. I on svoje bilješke piše u kasnim godinama tako da se nekada i više puta navraća na istu temu i u ovoj priči, Autorica konzistentno rekonstruira događanja vodeći računa da to bude Samo ono što je daidža mogao dokučiti. Naravno, ovakva vizura nameće i održena ograničenja, ali daje priči okus vremena u kojemu je nastajala.

Autorica je iz tri poznate pjesme Umihane Čuvidine izvršila rekonstrukciju njezine nerealizirane ljubavi u ovozemaljskom tjelesnom jedinstvu a u priči Kose na kapiju ona na najbolji mogući način opisuje  tu transformaciju ženske osobe poslije tri godine žalosti

U samoj Umihaninoj pjesmi ČAMDžI MUJO I LIJEPA UMA, kaže da Za godinu lice ne umila/a za drugu se ne nasmijala/a za treću kosu neoprala/ Kad nastade četvrta godina/rusu  kosu rukom odrezala… Autorica se ne osvrće na činjenicu da Uma tri godine kose nije prala jer se podrazumijeva da djevojka u iskrenoj žalosti želi biti  neuredna odnosno nema potrebu biti uredna, ali moguće je da tu postoji neki teško dokučiv  misterij, jer u pojavnom smislu neoprana kosa, kao i oprana, kod muslimanki se nije mogla vidjeti, barem što se tiče vanjskoga svijeta. Autorica  težište priče prebacuje na trenutak transformacije tj rezanje vjerojatno poduge kose. Tu u priču prvi put ulazi daidžinca, jer daidža naprosto ne može dokučiti tananu žensku dušu. Tu i daidža priznaje da nije znao što bi činio nego ono što je daidžinca rekla, jer ona je  nekim samoženamasvostvenim senzusom razumjela misterij odrezane kose. Jasmina Hanjalić je na kraju ove priče zaključila da poslije tri godine naučimo živjeti s bolom koju je izazvala nesreća.

Poslije toga Umihana će početi spjevavati svoje pjesme, kako bi ljubav između nje i njezina suđenika ostala da živi u uspomenama u nostalgičnim pjesmama. Jasna Furtinger u svome osvrtu mudro zaključuje da je u Umihanino, a bit će onda i autotičino, načelo kako je   Ljubav je iznad sreće, jer ona opstoji i kada se ljubljenici ne su-sreću u ovozemaljskom smislu sretanja. Jasmina Hanjalić na kraju svoje knjige donosi tri kojima je autorstvo prve pjesnikinje u Bošnjaka potvrđeno.

I bez obzira koliko ovo bila fkicionalna biografija, i ono malo poznatih činjenica  trebalo je provjeriti da bi čitatelja uvjerila. Jasmina Hanjalić je postigla tu uvjerljivost a samim djelom je riješila glavni problem daižine vizure o tom ratu u kojemu Mujo poginu, (koja nikako nije mogla biti suvremena)  tj. izrazila svoj sud o ratu (za tamo nekog gospodara) kao ružnoj, tužnoj i krajnje besmislenoj pojavi a jedna od najbesmislenijih rogobatnosti je upravo to skretanje puta ljubavi na stazu nostalgije iz koje se porodi nova ljepota. Pjesma.  A to je najbolja preporuka za čitanje ove knjige.

POZNATI REZULTATI NATJEČAJA ZA UČENIKE OSNOVNIH ŠKOLA POVODOM MEĐUNARODNOG DANA DJEČJE KNJIGE

HKD Napredak , podružnica Vitez je raspisao dva natječaja za učenike osnovnih škola Lašvanske doline i to:

prvi za poeziju nadarenih učenika a

drugi za  najbolji likovni rad koji ilustrira neku pjesmu za djecu povodom Međunarodnog dana dječje knjige.

Na natječaj za poeziju stiglo je 58 pjesama.

 Žiri u sastavu: Sanja Babić Đulavat, Anto Zirdum i Mario Mlakić eurovizijskim sustavom bodovanja izlučio je 10  pjesama koje ulaze u uži izbor i to su: (abecednim redom autora)

  1. DEA BAVRKA, OŠ Vitez
  2. SLAVEN BELJAN, KŠC „Petar Barbarić“ Travnik
  3. MIA BUHIĆ, OŠ Vitez
  4. IVAN ČOVIĆ, KŠC „Petar Barbarić“ Travnik
  5. KLARA JERKOVIĆ, OŠ Vitez
  6. MIA MARJANOVIĆ, KŠC „Petar Barbarić“ Travnik
  7. LANA MILIČEVIĆ, OŠ NOVI TRAVNIK
  8. MARIJA MAGDALENA MLAKIĆ, OŠ Fra Marijan Šunjić, Novi Travnik
  9. MIHAELA PEŠA, OŠ Vitez
  10. LENA VREBAC, OŠ DUBRAVICA

Dobitnici priznanja za prvo, drugo i treće mjesto bit će javno obznanjeni na dodjeli nagrada 4. 4. 2023. u Napretkovom domu u 18,00. a ostalih 7 autora će dobiti pohvalu.

Na natječaj za likovne radove  stiglo je 62 likovna rada )oslikavanje motiva pjesama.

Žiri u sastavu: Anto Zirdum, Zoran Kupreškić i Marina Alilović izlučio je 10  likovnih radova koje ulaze u uži izbor i to su: (abecednim redom autora)

  1. JOSIP BATALIJA, OŠ DUBRAVICA
  2. AMELIJA FERUŠIĆ, KŠC „Petar Barbarić“ Travnik
  3. REBEKA GRUBEŠIĆ, OČ BUSOVAČA
  4. MARKO GRGIĆ, OŠ VITEZ
  5. LUCIJA JUKIĆ, OŠ DUBRAVICA
  6. MIA JURIŠIĆ, OŠ NOVI TRAVNIK
  7. STELA KOKIĆ, OŠ BUSOVAČA
  8. EVA MATOŠEVIĆ, OŠ NOVI TRAVNIK
  9. ENA SAVIĆ, OŠ NOVI TRAVNIK
  10. IVA VELTE, OŠ VITEZ

Dobitnici priznanja za prvo, drugo i treće mjesto )najbolje slike) bit će javno obznanjeni na dodjeli nagrada 4. 4. 2023. u Napretkovom domu u Vitezu s početkom 18,00. a ostalih 7 autora će dobiti pohvalu.

TREPERAVA SVIJETLOST ZATREPERILA U TUZLI

Sinoć je u Jazz Cafeu Tuzla održana promocija knjiga Treperava svjetlost, na dvanaestoj riverijadi tradicionalnom okupljanju pjesnika i ljubitelja lijepe riječi, koje ovaj put bilo posvećeno  120 napretkovih pjesnika .  O knjizi i književnom aktivizmu priređivača Ante Zirduma  govorili su Nihad Mešić River, jedan od recenzenata i autora zastupljenih u prigodnoj panorami (organizator Riverijade) i dr. Larisa Softić Gasal.

Nihad Mešić, između ostaloga je naglasio da ovaj Zirdumov izbor svjedoči o izuzetno bitnoj kulturološkoj povijesti HKD Napredak, podršci koju su redovito dobijali talentirani autori, kako do tada nepoznati široj javnosti, tako i oni etablirani koji su, u pravilu, sa zadovoljstvom sudjelovali na različitim manifestacijama koje je organizirao  Napredak. Nadalje, imena autorica i autora uključenih u ovu po Zirdumovim riječima “panoramsku” knjigu kazuju, da podrška autorima nije bila rezervirana isključivo za one koji su se izjašnjavali Hrvatima, nego da je najvažniji kriteriji bio, prije svega, kvalitet. Bilo da se radi o pjesmama koje su objavljivane u Napretkovim godišnjacima, ili su sudjelovale na natječajima koje je Napredak organizirao ili podržavao, radi se o djelima koja zaslužuju pažnju, posebno imajući u vidu kulturno-historijske okolnosti i činjenicu da je “najstariji” uključeni autor po godini rođenja Josip Milaković (1861) rođen 135 godina ranije od “najmlađeg”  Ivana Volića (1997).

Čitatelji će, bez ikakve sumnje, uživati u izboru u koji su, pored ostalih, ali nikako ne manje bitnih, uključeni: Vladimir Nazor, Dragutin Tadijanović, Anka Topić, Ivo Andrić, Salih Alić, Tin Ujević, Sida Košutić, Tin Ujević, Mate Balota, Silvije Strahimir Kranjčević. Nikola Šop, Ljerka Premužić, Enver Čolaković, Ilija Ladin, Marko Martinović Car, Ivan Kordić, Admiral Mahić, Jozefina Dautbegović- Krajinović, Gradimir Gojer, Vesna Hlavaček, Fabijan Lovrić, Šimo Ešić, Željko Ivanković, Maja Tomas, Dragan Mučibabić, Dragan Marijanović, Jasmina Hanjalić, Jasna Primorac, Šima Majić, Mirzana Pašić Kodrić, Miljenko Jergović, Lidija Pavlović Grgić, Vladana Perlić… 

Umjesto svoje pjesme zastupljne u knjizi River je pročitao pjesmi pokojnog pjesnika Rajka Glibe  Taze haber iz Proklete avlije koji je dobio nagradu na istom natječaju u Travniku 2010. kada je i on dobio nagradu.

DR. Larisa Softić Gasal istaknula je Zirdumovu predanost u književnim aktivnostima koje se realiziraju u HKD Napredak, a koje imaju izniman značaj za kulturni život u Bosni i Hercegovini te sama in terpretirala pjesme Miljenke Koštro, Lidije Pavlović Grgić i Ilije Jakovljevića ukratko objasnivši snagu i ljepotu svake od pročitanih pjesama.

Okupljeni pjesnici su na samom početku pročitali po jednu svoju pjesmu a onda su svi interpretirali pjesme iz knjige. Zanimljivo je da su i okupljeni ljubitelji poezije dobili knjigu te su i oni po svome izboru  pročitali po jednu ili dvije pjesme. Tako je između ostalih čitana poezija darka Cvijetića, Sonje Pilić, Envera Čolakovića, Željka Ivankovića. Ante Gavrića, Miroslava Pilja, Branke Natalije Palac, i drugih a završeno s pjesmom Ive Andrića.
Priređivač knjige Anto Zirdum je iskazao svoju radost što su se u toj ugodnoj atmosferi Jazz kluba u Tuzli okupile dobre duše, jer namjera ove knjige, koja je izišla povodom sto dvadesete obljetnice od utemeljenja HKD Napredak, je dati povoda za okupljanje i osnaživanje  svijeta dobrotom i ljubavlju, vječitim okupacijama pjesnika, a što je za ovaj trenutak sveopće sumračnosti civilizacije od posebne važnosti. Na kraju je zahvalio svojim kolegama i dragim ljudima te najavio da će njegov slijedeći dolazak u Tuzlu biti akcija prikupljanja knjiga poezije za utemeljenje specijalizirane biblioteke poezije u HKD Napredak Vitez.

Na Dvanaestom umjetničkom druženju poznatom kao Riverijada, svoje priče i pjesme, uz domaćina Nihada Mešića Rivera, su čitali: Selma Kopić, Tatjana Tomić, Majda Zukić, Mehmed Meša Đedović, Zekija Jahić, Mladen Marko Tokić, Alma Tursunović, Tanja Mulavdić, Gabriela Spahić, Halida Čamdžić i Dino Hukić.

Anto Zirdum: 5 desetostihnih pjesama

GENIJI NA GNJILIŠTU

Glad za znanjem  mladih genijalaca

je kao miris lipe u lipnju, ako ne

nahranimo njihovu želju za priznanjem

bit će kao lipe u listopadu.

.

Raskošna razgranatost njihove darovitosti

neće natkriliti  one koji se nagonski sklanjaju

 u hladovinu osrednjih prosvjetitelja

.

vođa bez vizije ne mogu dokučiti

kako lucidnost Kišnog čovjeka

.

može spasit svijet kad sva moć zakaže

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

KRUNA LJUBAVI

oni koji su ostali na obali

i bacali poglede po pučini

nikada neće otkriti ljubav

jer ona je skrivena u bespregledu

.

zaboravit će  da su i oči imali

i slijepi će tumarati stadionima

svijeta sami u totalnoj tami

tek oni koji se otisnu

ka pučinskoj pustopoljini

.

okrunit će ljubav između neba i zemlje

RIJEKE PRED INFARKTOM

Ako su šume pluća planeta

onda su rijeke njen  krvotok

ako fekalije više ne teku s vodom

nego voda teče s fekalijama

.

djeca se ne kupaju u rijekama

riječni rakovi povukli prema potocima

a zaljubljenih nema na obalama

ako se ljudska savjest ne ogleda

u zmazanom i zamašćenom krvotoku

.

rijeke su pred infarktom

MOGU LI PJESNICI PROMIJENITI SVIJET

pitanje je (pre)važno

mogu li pjesnici pjesmama

nabolje promijeniti svijet

floskule su razne

.

jedna krije paradoks

da pjesnici uljepšavaju

a nikako ne mijenjaju svijet

.

no, zar našminkan, harmoniziran

na sve strane destruiran svijet

.

nije samim tim već i promijenjen nabolje

U ŠKOLI LJUBAVI POD DVA KROVA

U školi ljubavi pod dva krova

Voljeti se uči po dva programa

Ti si pala iz svoje historije

A ja sam više puta ponovio povijest

Tvoja biologija je bila nešto mlađa

A ja sam se uzdao u halo efekt

Ocijena iz kemije i zaribao

.

Nažalost oboje smo pali

Ti iz geografije ja iz zemljopisa

.

Na karti nismo našli školu s jednim krovom

SANELA HODŽIĆ: 5 pjesama

Festina lente

U njedrima vjetra

Korake ti slutim.

Nedirnuta čekam

Na heliksu mosta

„ Festina lente „.

Sarajevo moje

Milovat će tajnu

Čekanja u nadi.

Tiho će Miljacka

Proticati gradom

Nutrina joj bit će

Ogledalo naše.

U potaji

Navirat će

Znaci njene slutnje,

Da spoznat će ljubav,

Naš jedini grijeh.

Pod svjetlima grada

Opčinjeni svjedok

Izgladnjelih tijela

Što u ritmu plešu

Oplodit će strasno

Sve izvore daha

Jer i ona željno

Na rođenje čeka.

Miljacka čedna

Postat će pjesnik…

                    Vojnička  ruža

Snivam

Ružu crvenu

Prkosnu i

Na bojnom polju ubranu.

I usne tvoje na čelu.

I poljubac na vratu.

I niotkuda vjetar jak,

Što svlači me

Do gole kože.

Snivam.

Sunce

Dan

I mrak,

Tišinu što prekriva

Misli moje žive…

I uzdah ratnika

Što za gnijezdom čezne

I bat vojničkih čizama

Što najavljuju  odlazak…

Spuštam kamen

Obješen o vrat

Krotim strepnju i strah …

Dok život guta

Slijedbenike puta,

Časnog.

Vjerujem…

Ljubit ćeš me i sutra.

                   Anine  kalipte

Gavran crni

Kljunom ispisuje

Na ramenu  golom

Povijest duše moje.

Na usnama višnje

Nedozrele

Ispod ruku

Što lice skrivaju

Za pjesmom vape

Pa je dozivaju.

Zjenice su  sačuvale

Brižno

Među lišćem

I zelenom trskom

Ploveće gnijezdo

Anine kalipte.

Usidreno

U suzi

Pod okom.

Ima nešto,

U ptičijoj pjesmi

Dok ritmičnim tonom

Flamenko porađa

Igraju damari  u tijelu

Bose noge

Ispod suknje cvjetne

Pa procvali mak

U kosu zadijevam.

                  Lejlen

Nemoj Lejlen

Pustinjom da činiš

Grudi svoje

I srčanu stijenku.

I ne pati u

Noći bez nura

Dugoj

Tamnoj

Ljepšoj od svih noći.

Dojezdit će

Divlji

Razuzdani konji

Galopirat oko

Pješčanih dina

I na dvoboj

Neukrotiv konjanik

Što umjesto mača

Snažno srce ima.

Pokorit će

Grudi tvoje bijele

Što izmiču

Pod bluzom vezenom

Skinuti rubac

Sa bijelog lica

Piti vino sa usana.

Svečani vrisak

                   

Karneval

Karnevala

Neće

Probuditi jutro u

Mjesečevoj ulici.

Saplest će se u nedovršenoj priči

Pisanoj u tajnosti

Gustih šikara.

U odrazu rijeke

Nazirat će se lica

Gorčinom izbrazdana

Bez maškara

Što pale su

Sred prvih koraka.

Senzualna izvedba

Vatrenog plesa

U štiklama

I kosa izglacana

Neukrotiva

Rasplamsat će strasti

Utisnute u plamenu

Prošlog vremena.

Listovi na plastu,

Sumraka

Zadrhtat će

Dok prstima

Prepivaš

Reljef moga tijela

I tražiš težište

Na lijevoj strani grudi …

Ali…

Ništa više neće moći

Zadržati

Isprepletena tijela

Na obali čekanja …

Ostat će nedovršena priča

Pisana u

Tajnosti gustih šikara.

POETSKI MARATON NAPRETKOVIH PJESNIKA

U četvrtak, 22. 9. 2022. godine počeli su DANA MARKA MARTINOVIĆA CARA 2022. s PJESNIČKIM MARATONOM U ČAST MARKA MARTINOVIĆA A POVODOM 120-TE OBLJETNICE UTEMELJENJA HKD NAPREDAK.

Predsjednica HKD Napredak podružnica vitez Gordana Mišković je  istaknula da su se Šesti dani marka martinovića e i datumski poklopili sa proslavom 120.te obljetnice od utemeljenja HKD Napredak.  te da se ovaj program  najbolje ukapa u  svečanost jer  je izravno vezana za 120 napretkovih pjesnika od početka do danas a koji su uvršteni u prigodnu panoramu TREPERAVA SVJETLOST koju je priredio Anto Zirdum, a koji će izići u nakladi naše podružnice. Predsjednica je zahvalila prisutnim pjesnicima kao i onima koji sudjeluju putem audio video smimki.

Anto Zirdum je predstavio panoramu i mjesto Marka Martinovića u ukupnom napretkovom književnom stvaralaštvu. On je istaknuo da naša podružnica svoj program posvećuje velikom jubileju predstavljajući projekt prigodne panorame TREPERTAVA SVJETLOST – 120 NAPRETKOVI PJESNIKA, i golemom kamenu koji je Marko Martinović ugradio u ukupnom napretkovom naporu na polju nakladništva, odnosno književnog života posebice na prostorima Središnje Bosne.

Pokojni Marko, je bio član najužeg inicijativnog odbora za obnovu rada HKD Napredak. 1991. godine i član odbora podružnice duži niz godina.

U Ovih 120 godina preko tisuću književnika je participiralo je raznim napretkovim programima, a preko 400 je objavilo književna djela, pjesme priče, drame i sl. u napretkovim glasilima ili u nakladi HKD Napredak.

Od 1902 do 1948.  Napredak je objavio oko 70 publikacija među kojima središnje mjesto zauzima napretkov godišnjak. Od obnove do danas objavljeno je oko 700 knjiga,  što lijepe književnosti što znanstvenih i publicističkih djela među kojima je i dalje napretkov godišnjak, kao i nekoliko godišnjaka u podružnicama među kojima je i naš viteški napretkov kalendar.

 Od 1991 do 2003. godine Marko Martinović je objavio  tri knjige pod znakom HKD Napredak, ali se kao recenzent ili urednik pojavljuje u četrdesetak knjiga, od kojih je barem 30 objavljeno u nakladi HKD Napredak.  

U ovom prigodnom pjesničkom zborniku Treperava svjetlost (sintagma je to iz stiha Ante Marjanovića objavljene u zborniku iz 1997.)  nalazi se  petnaestak autora,

Profesorica Sanja Babić se osvrnula na Martinovićev književni lik i pjesništvo.

U samom maratonu neposredno su sudjelovali  pjesnici iz viteškog okružja zastupljeni u panorami: Sanja Babić, Sanja Strukar Križanac,  Mirjana Jezilžić, Božena Volić, Ivan Volić, a pridružili su im se i pjesnik iz Busovače Ajdin Alibabić i pjesnikinja iz Viteza Marijana Strukar

Stihove pokoljnog Marka govorila je njegova kćerka Helena, a Ivo Jandrić je interpretirao pjesmu Anke Topić  čiju pjesmu je uglazbio i čitao stihove pokojnog Ive Ćurka. Učenice srednje škole Helena Suičić i  Marija Jurić  su interpretirali poeziju Ive Totića i Anke Topić.

Audio i vido zapisima obratili su se: Miroslav Pilj, Ivica Budulica Strikan, Nihad Mešić River, Maja Tomas, Anita Martinac, Marela Jerkić Jakovljević.

U glazbenom dijelu nastupili su Viteški akordi, prijatelji pokojnog Marka Martinovića.

MARINA KLJAJO RADIĆ: 5 pjesama

MOSTAR

Moj grad obavijala su polja

pijana od loze

i krvava od jagoda.

Moj grad mirisao je

beharom trešanja

i dahom planina.

Danas moj grad umire.

Pijan od bola

krvav od smrti

miriše na paljevinu.

Ali živi.

ISUS I DOBRI ČOVJEK

U dobrom čovjeku

Isus prostre ležaj

I nastani se

Svako jutro upali

Svjetiljku vjere

I bdije

U tegobama i opasnostima

Uspori mu korak

Ili ga skrije

Čista duša

Blista kroz prozore

Bezljublja svijeta

NA POSTELJI LABUDOVA PERJA

Ledena noć zime.

Samoću varam

Mislima o tebi

Grije me čudesna moć

Nas dvoje u jednom

Trenutci urasli

U stijenku srca

Dolaziš u poeziji

Topla plimnog vala

Grliš me u ritmu

U padu snježne pahulje

Tijelo ti je prozračno

Lagano i bijelo

Levitiraš

Samo jasno prepoznajem

Tvoje oči

Pune mene

Ništa ne govoriš

Osim moje ime

Posve mirno te primam

Kao tijelo haljinu

Gutam svečanu blizinu

Tvoga siromašnog bogatstva

I svojih stidljivih čežnja

Probudim se na

Postelji labudova perja

SKRIVENI BOG

Prstima stišćem

Drvenu kuglicu, brojanicu

Želim Te osjetiti

Uprisutniti.

Uzalud

Ne čuješ moju molitvu

Skriven u utrobi planine

Smišljaš kako pomoći

(I može li se više uopće pomoći?)

Rukama dotičeš nebo.

Vidim oblake koji ljube Ruke.

Vidim rane koje zakrvavljuju oblak.

Klečim i zazivam milosrđe

Znam se snaći

Pripremam divlje zelje

I točim crno vino u dvije čaše

Preživjet ću…

Začuđen, sjedaš za moj stol.

ZLATO RIJEČI

Zaodjenut ću svoju

Patnju

U zlato Riječi

I nitko

Ne će znati

Otkud mi

Zlato

I gdje mi je nestala

Patnja

Riječi će

Naći oči

Za suze

Kroz vremena

Ivo Mijatović Ico; DVIJE PJESME IZ DVADESETDRUGE

MISAO PJESNIKA

Prvo, moram imati ideju,

potom, izabrati temu…

Sada su na redu rečenice.

Na početku,

ne patim od gramatike,

već pišem,

pišem,

pišem…

I misao ne dotjerujem.

Znam! Neka će bježati,

druga lutati,

poneka čak otići.

Sama mora svoj put napraviti.

I najbolje što mogu

učiniti za nju je,

primiti je natrag ako se vrati.

VEČERNJA PJESMA SNA

Život mi je dao mnogo toga da vjerujem,

zatvaram oči,

lebdim…

Kamena klupa na kojoj sjedim

ista je ona naša.

Nedostaje: rasvjetni stup,

tvoja topla ruka

u mojoj ruci,

i vjetrovi što uzdižu

i pomiču ti kosu.

Ako dođeš, ponesi kišobran!

Sakrij nas od pogleda

i povedi u sobu,

onu plavu, s pogledom na nebo.

Tad ostani sa mnom

dok je nebo

još zlatno,

kako bih mogao uhvatiti

sunčevu svjetlost na tvojim grudima

i usnama dotaknuti onu mrlju na koži,

zašećerenu istočnim grijehom.

Stanko – Stanislav Bašić: PJESME 

 

ŠUMA GORI

Šuma gori

Šuma gori

Šum smrti unjihuje travke

Uz nemir ciku i jauk

Za morem ribe tuže

Za počinkom izgubljena stada

I pastirove beznadne riječi

Dno postojanja

presahlog jezera

žabokrečina… uskovitlana noć

Planina za sve grudi očvrsla

i noć meka

srebrnim prahom posuta

pjenuša izgrižene snove

rasute uspomene crnih prstiju

Na rame legao ciničan osmijeh nade

pepeo izgubljenog imena

oblaci gnusni

Šuma gori

Šumi žuta smrt

Šum smrti unjihuje trave

,

LJUBAVNA PJESMA

Ti si moj blagi nemir i moja crna

slutnja

Ti si moja prva pričest i moj prvi pater

noster

i moja prva ave marija

Ti jesi u svakom mojem biću

nastanjena

Ti jesi moja crna pratnja moj britki prvi

Jao

Tko te takvom  u mojem biću satkao

Taj slatki ponor to sunčano podne

Ako nisi iz mojega sna  iz mene izronila

Dabogda se se niukakavu vremenu ne

Stanio

Ti mi se svakoga rujna svakoga

Kolovoza javljaš

I moje vrijeme bez tebe više nije vrijeme

Ti si moj blagi krajolik moj novi bog

kojem se

molim

Sva priroda je za tebe istkana

Ja tobom potvrđujem prisustvo boga

Ja tobom opravdavam hram u kojem

Padam

Večer se u tvom liku javlja i ja se

tobom zaogrćem

Kiše  mi novu glazbu najavljuju

Kamen u mojoj ruci dobiva oblik

tvojega bića

Postajem zrak da bi te opravdao

Postajem zvuk da bi te dosegao

Ti si moj čisti san i moja posljednja

 misa

moj posljednji amen moja prva aleluja

Ti si moja prva pričest i moja

  posljednja ispovijed

PISMO

      Draga mama, jutros se Slavko vratijo iz Bosne i proda je duvan. Kaže da donijo puno para i da ćemo posle mise kupit puno medenjaka.

      Ante je jutros čuva kravu i konja. Ja sam varijo puru. Draga mama, ja svako jutro molim Boga da ozdraviš i da se što prija vratiš. I svaku večer prid spavanje ja se molim. I jučer sam u školi molijo pa me učitelj ubijo. On kaže da nema Boga i da sam ja glupan što u njega virujem. Baš je oni naš učitelj opak. Đava ga odnijo, Bože mi prosti.

PETNAESTA ELEGIJA

                         Sestri Leopoldini

I more i pijesak i kamen.

I ljudi u bijelim sobama.

I moja Leopoldina  sva u bijelom.

I mir među kricima.

Pa kada se vratiš u svoj log,

to drago biće sa svetačkim aureolom

tako tupo padne i u sobi guši svoju

  kob.

Pa kada divlje zamrmori more,

ti, tu, zatečena pod tim žarkim pod tim

hladnim

nebom,

samo ženske krike, molbe,  i opet

smijeh, i opet

smijeh,

i neke obiteljske posjetnice, i opet

utjehe tebi, –

a sve govoriš kako si puna nebeskog.

Mene boli tužni ishod tvoj sestro.

I more i pijesak i kamen.

I ljudi po bijelim sobama.

I divlje zamrmori more.

I mir među kricima.

I moja Leopoldina sva u bijelom.

MAGARE

Dugouho i sijedo

čim okenji se.

Odmah revati zna.

Na njega teret

koliki hoćeš

stavi.

I samar kakav god nađeš.

Polako, polako bata

na svojim tankim nogama.

Ako se most gdje ispriječi

Uzalud tučeš ga.

Ništa ne dadneš mu

koru s drveta gulit će.

Dugouho i sijedo

čim okenji se.

Na njega teret koliki hoćeš

metni.

Ništa ne dadneš mu

koru s drveta gulit će.

,

DJEVOJAČKA PJESMA

Na tijelu, već, bore duboke.

Kleto ruho,

Ruho sakupljeno, nevjestinsko.

Čekala dan

što nikad ne dođe.

Pusti dari nevjestinski.

Na prozoru cvijeće zapušteno.

Iz njega smijesi demonski.

Tugo.

Prokleta zemlja rađala.

Suza iz oka padala. Obraz veseo kazivala.

Među svijetom se smijala.

Nikomu ništa ne kazivala.

Vrt moj sad korov zapada.

(Tko da ga plijevi?)

I kakvu pjesmu da zapjevam.

Tugo.

Nikad sina odnjihati.

N ikad nikomu družica.

Sudbo.

Na tijelu bore duboke.

Čekala dan. Noć.

I ova zemlja prokleta

I ona, i ona će rađati.

Sudbo. Drugo.

Stanko Bašić (Broćanac, Posušje, 15. travnja 1945.), pjesnik, pisac za djecu, književni kritičar i novinar. 

BIBLIOGRAFIJA

Glasnik” (pjesme), Svjetlost, Sarajevo, 1969.

Žilište” (pjesme), 1973.

“Mame i tate” (pjesme za djecu), 1976.

“Era vodenjaka – izazov za kršćanstvo” (kritička studija), Teovizija, Zagreb, 2001.

Razgovorom prema životu: hrvatske povijesne teme”, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Zadar, 2003.

“Kada nisam ja jesam” (zadarski ratni dnevnik), Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.

“Moje vjetrenjače – to hrvatstvo, ta Hrvatska” (eseji), Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.

“Kršćanstvo i new age”, Balans centar, 2015.

“Mlada Kapljica”, Balans centar, 2016.

“U krugu čitanja” (književna kritika o djelima Stanka Bašića), Zadar, 2018.

“Rane priče”, Zadar, 2018.