ERMIN ČELENKA SKOMORANIN: konkluzije iz glombine srca mojega

DIDASKALIJE

na početku

jedno već znam da život ću dijeliti kao što ljudi mjere vrijeme: u dvije ere

jedna je prije, a druga nakon tebe

i šta imam od toga?

vrijeme mi opet teče,

nezaustavno

                                                                    

poezija ne bira žrtve (pjesnike)

 

stigne te osjećaj beznađa

utrtog u stazama nade i traganja

i ti, ne znajući, već si pjesnik

svaka tvoja naredna molitva i kletva-

već je poezija!

proljeće obojiš bojama jeseni,

ljeto prodangubiš slovom se igrajuć,

jesen pozlatiš da nikad ne prođe!

ti si rob života:

mesom i košću obuzdavaš dušu lepršavu

ime ti i nije nužno, zvat ću te

Sanjar

traganja

dan je lijep

kao pjesma

pjesma je kao život

život je lijep?

o da, da, da….

aj lajk dis gejm!

a to je neka igra?

jašta je!

igra, igra…dječija, naivna-

igra skrivača!

ko se nije sakrio i masku stavio, magarac bio!

i tako se traga, i traga

pa…

View original post još 687 riječi

Oglasi

Anto Zirdum: ZDVOJENI I RAZDVOJENI

petostihne refleksije iz rukopisne zbirke PETOSTIŠJE

suton

SMIJEH

 

smijeh kao infuzija

uranja u krvotok

i budi pospane snove

za najuzvišenije

trenutke našega života

cropped-potok

NA OBALI  JEZERA

 

bura se smiri

na obalu izbaulja stih

o slikanju sebe

s leđa i gledanju

nas iz međumeđa.

kula marka polovine

VJERA U ŽIVOT

 

Tvoju vjeru u život

Pokušavam dokučiti

jer si san koji struji

središtem crvotečine

između starosti i smrti

vio na izvoru

SAMO JE JEDAN IZBOR PRAVI

 

U kolibi našeg

suočavanja sa istinom

izbor je jedan

a vijerni su odani

svome izvoru

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

ISKRENOST

 

Prije iskrena

govora i razgovora

dobro se zagrcati

Al’ najvažnije

treba biti rečeno

ruza

ŠUTNJA ZDVOJENIH

 

U šutnji dva cvijeta

ima više ljubavi

nego među parovima

koji se svakodnevno

sretno susreću.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

RAZDVOJENOST ZDVOJENIH

 

U razdvojenosti našoj

ima više zdvojenosti

U izbjegavanju

da se susretnemo

zajedništvom smo prožeti

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

USAMLJENI

 

Oni koji sanjaju

idealnu vezu

u  gluhoj tišini noći

čuju sjenke

i otkucaje nečujnog sata

Anto Zirdum:IMA LI FORMULE ZA LJUBAV

petostihne refleksije iz rukopisne zbirke PETOSTIŠJE

POGLAVLJE: IMA LI FORMULE ZA LJUBAV

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

LABIRINT LJUBAVI

Izgubili smo se

u labirintu ljubavi

nisam se  sjetio

odmotavati klupko

ti ne posu mrvice

 

macak

ŠKOLA LJUBAVI

U školi  ljubavi

pod dva krova

pa li smo iz svega

samo sjećanja

nisu nikada propala

kugla kjubavi

 

IDILIČNA KUĆA LJUBAVI

idila ne postoji

ako ne ucjelovimo

isprekidanu crtu ljubavi

putujući stazama

od nemira do svemira

 

vali

JEDNO U SVEMU

Ti si sve u jednome

Dom u kući

Prostirka za molitvu

I pokrivač pod kojim

Urgentno reintegriram

 

more

IZ FORMULE ZA LJUBAV 1

Gdje se ljubomorom

potpaljuje vatra ljubavi

plamen je snažan

zakratko sprži uspomene

tu ljubav usahne

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

IZ FORMULE ZA LJUBAV 2

nepovjerenje se uvuklo

ljubav napušta

dom bez poštovanja

jer ostaje bez stubova

bet temelja i krova

most kameni krov

IZ FORMULE ZA LJUBAV 3

Ljubav je oprezna

kao hodač po žici,

vaga zategnutost

odmjerava vjetrove

koji je mogu srušiti

Dm9QDClWwAAvKyM

IZ FORMULE ZA LJUBAV 4

Kad se dvoje

istinski  predano vole

i bezuvjetno ljube,

tu je sreća neumorna

a daljina premostiva.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

ZAGRLJAJ  ZA RAJ

Šest dana molim

Da me  rajska svjetlost obasja

A sedmog pomislim

na tvoj zagrljaj

i tu je preporuka za raj

 

Anto Zirdum:UMIJEĆE POVIJESNOSTI

Petostihne (a)refleksije

iz rukopisne zbirke

NARCIS NA MJESEČINI

poglavlje:UMIJEĆE POVIJESNOSTI

ostaci crkve

SKIM SI MOŽEBIT TAKAV SI

Dugo je sjedio

Na studentskom trgu

Učini mu se

Kao da je mladji

Ustade – kosti zaskripaše

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OPTIMISTI I PESIMISTI

optimisti uvijek

i svugdje nešto poprave

pesimisti  se vrate

tamo  odakle su i pošli

jer lete bez cilja.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

KRIŽARSKI DŽIHAD

oklopljeni misionari

lome kičmu krivovjernim

zaštitinicima neovisnosti

nikakvo pravovjerje ne može

procvjetati bez mača i krvi

prozori

PRVI BOSANSKI BAN

u pravo vrijeme bi

na gubitničkoj strani

te mladog Kulina

ostavi u zalog fiskalnoj disciplini

prema Konstantinopolisu.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA 

HISTORIA EST MAGISTRA VITAE

 povijesne istine

dodvornici uljepšavaju

kukavice prešućuju

iz tog uljudbenog horora

baš se ne  da naučiti

OLYMPUS DIGITAL CAMERA 

SVOJE VOLI TUĐE CIJENI

tko svoje gradi

ni tuđa sjećanja

neće rušiti

domaju napusti

ni tuđinu voljeti

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

ČUĐENJE BANOVICE VOJSLAVE

NA BILINOM POLJU AD 1204.

otkud  pravovjernim

nesnošljivost tolika,

da bi zbog desetine

i ispravnog mucavca

proglasili krivovjernim

 


OLYMPUS DIGITAL CAMERA

HOMO DOGMATIKUS

čitav život

proživje čekajući

kad će u behaziji

nestati budalaštine

nije dočekao

 

 

Anto Zirdum:UMIJEĆE ZAVOĐENJA

PETOSTIHNE REFLEKSIJE

iz rukopisne zbirke PETOSTIŠJE

poglavlje: umijeće zavođenja

raspukli kesten

 

 SINDROM PRVOG DJTETA

 

Prvorođena djeca

svu pažnju dobiju

i izgube je

u dobroj mjeri

rođenjem drugog

IMG_20160619_203624

SINDORM ZLATNE UDICE

 

Zlatnu udicu

zabacuju zavodnici

za zlatnu ribicu

koja će ispuniti

želju za obožavanjem.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SINDROM SAVRŠENOSTI

 

savršeni skrivači starih

rana na burzi ljubavi

uvjereni da zavrijeđuju

potpunu predanost

nude puno traže sve

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SINDROM STALNE ZAUZETOSTI

 

Najmanje vremena

da učine nešto korisno

imaju zgubidani

Uvijek su zauzeti

žure da ne stignu.

DkVZ8zfWsAYufQj

SINDROM LAŽNOG NOVCA

 

Zavodnici  su

majstori hinjene ljubavi

prevarom pravu

dobiju kao prodavci

lažnog bezvrednog novca

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SINDORM IDEALNE VEZE

 

Oni koji sanjaju

idealnu vezu

u  gluhoj tišini noći

čuju sjenke

i otkucaje nečujnog sata

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SINROM ZAVRŠAVANJA REČENICA

 

Pomno slušaju

dekodiraju vokabular žrtve

i završavaju rečenice

kako bi dokazali da isto misle

imaju iste interese…

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

UDARILA VILA NA HALILA

 

Sivilom  zablista

Majstorstvo zavođenja

kad se dvoje

ravnosnažnih namjere

jedno na drugo.

 

 

 

Anto Zirdum: PLATONSKA LJUBAV

 

raspukli kesten

Platnonska ljubav je sami sukus

bezuvjetnog voljenja

jer ne traži ništa zauzvrat

 

Ne treba požrtvovni  objekt

jer izvire iz subjekta

i uvire u nj ko rijeka u jezero

 

Nije uvjetovana ničim

osim sama sobom

i u osnovi jednom Osobom

 

Ona drugu osobu osavršuje

kako bi u srcu subjekta

odrazila idealnost same ljubavi.

 

Platonska ljubav je pobjeda

duha nad posjedovanjem

bliskost nepremostivih udaljenosti.

Citat

Odluka o dodjeli bosanskohercegovačke književne nagrade za priču „MARKO MARTINOVIĆ CAR“ za 2018. — KNJIŽEVNI KUTAK

Na natječaj je stiglo 33 priče. Tri priče su diskvalificirane iz formalnih a ne estetskih razloga jer su ih poslala dva autora od kojih je jedan iz Niša, a jedan je crnogorac rođen u Peći a živi u Novom Sadu. Članovi žirija su neovisno bodovali prispjele priče eurovizijskim sistemom bodovanja u kojemu […]

via Odluka o dodjeli bosanskohercegovačke književne nagrade za priču „MARKO MARTINOVIĆ CAR“ za 2018. — KNJIŽEVNI KUTAK

Anto Zirdum: LJUBAV U TIŠINI

cropped-potok

 

U razdvojenosti našoj

ima više zdvojenosti

U nerazumijevanju našem

biva više razumjevanja

U pogledu na sat

klazaljke su češće poklopljene

U izbjegavanju da se susretnemo

Mi smo više zajedništvom prožeti

U osjećaju uzaludnosti,

mi smo ucjelovljeniji

U sjećanjima našim

memorije su prepune

U našoj šutnji

ima više ljubavi

nego među mnogim parovima

koji se svakodnevno sretno susreću.

 

Omer Ć. Ibrahimagić: Pjesme

HVAR

Hodamo pjacom, kupuje sipu,

ljubim joj lice, znam, ne bih smio,

bude mi ko da sam dobio gripu,

tad se još nisam ni brijo.

 

A godine mile i lipota stari,

crnu kosu sad šaraju bijele,

i sve one fine, ljudske stvari,

polove se, nisu cijele.

 

Da mi je, na trenutak, pod prstima,

osjetit toplinu kamena sa Hvara,

i da ujutro, ko nekad, pod krstima,

osvane vreća stara.

 

Da kosu gustu, smeđu, punu soli,

zamrsi njena ruka, onako,

i da mi šapne: «Neko te voli!

Ali ne bilo kako!»

………….

Veliki trajekt curi iz luke,

polako odlazi, prate ga ptice,

maše dok je ne zabole ruke,

il kliznu suze niz lice.

 

I sjećaš se jer te nešto fino dirne –

naslutiš, udahneš, zadrhtiš, gasneš,

slušaš tišine, a vjetar kad svirne,

samo sklopiš oči i zasneš.

 

ŠARENA  JAJA

Čini mi se da danas nema puno filozofije.

Uzmi pa pojedi!

I to ti je to.

 

Zahvali se, ako već moraš!

 

Davno, kada je skromnost bila ukrasni epitet, krasila su nam zime.

Vrijeme je teklo bezbrižnije. Znalo se.

Gdje te zaposli, tu ti za 30 godina arbajta i sat dadne.

Nisu nas, svako malo, upozoravali da je u žumancu dosta masnoće za čitav dan.

Jedina droga je bila «Droga» Portorož.

Peripetija urijetko, zlo se zdušno trijebilo, manje je bilo haram-para na hrpi.

Pred ciljem, bar za pedalj, uvijek koliko trun više dobra.

 

I tad je bilo mozzarelle, panacotte, tagliatele.

Canellona i tortellona.

Kuba i cigarilosa, sangrije.

Švajcarskih čokolada, irskog piva, avokada i papaja.

Blizu i daleko. Ali, to nas nije bilo briga.

 

Ona, onako raznobojna, šarenila su mi dane spoznaje.

Kao kaleidoskop, bojila mi oči i nutrinu,

pa su, smijem li kazat, prošarane i sad, u ovom sivilu posvemašnjem.

 

Lupajući jedno o drugo, lomili smo im ljuske,

tucajući se do iznemoglosti.

Zapamtih: «Nije važno koliko boja imaju i koja im je šara crtana,

već kakva ti ih ruka poklanja!»

 

Vidim li neke klince kad oko proljeća:

hodaju, trče ili lete milujući košarice u naručju,

mene taj prizor umiri.

Napravim pogled u retro i budem srećan kao onaj mali Omer nekoć,

ama i kao veliki Omer što sačuva Omera malca u sebi.

 

Za sve su zaslužna ili kriva, od volje vam, i jaja šarena.

Intermezzo dug dvadesetak zima, kao da je razmjerno kratak bio.

 

 

KLIKERI

 

Oko jedne male rupe, sjatilo se hejbe sitnih hipika, koji kiku na ušima nose.

Keceljama zagrnuti, bazamo po prašini školskog dvorišta.

Čuje se:«Hopa. Do hope. Tak. Ćorćik. Na dva. Na tri.

Tak-ćorente. Svemoje. Dvoki».

Balegari, sa klikerima postakljenim, igraju se.

 

Zaneseno nadneseni, nad bojama kristala, okruglih poput dunjaluka.

Cvikere skidaju, u kecelje meću.

Iza ćize poredani, bacaju kliševe, na zemlju kroz zrak.

Oči na zejtinu, sijaju.

 

Nadvirujemo se, ko je bolje hitio.

Iz roše izbijamo, obične za male, «bebe» zvane, mijenjamo,

ili za velike, već kako paše.

Odbijaju se komadi, neki što su krzavi više za igre nisu.

Kad ga veliki, «bumbar» zvani, u čelenku zgodi,

ode perla staklena u tačku, nekad se i u mjestu vrti, ko klizačica piruetu pravi.

 

Podignel se prašina, neko privuče kliš bliže rupi.

Ukebamo ga, kobajagi nije načisto zbog čega je pida.

 

Ušutel ptice i utihnel graja, glat znamo šta je.

Ide ili cajoš strog, ili Pikle opasni, možda i Ksenija što nas životu uči.

Nije poplava, ma ko da i jest!

Nestanemo li na vrijeme, svijet, ipak, propast neće!

 

Kupi klikere u džepove i štura, kud koji!