Anto Zirdum: PITANJA I ODGOVORI

potok

 

Često mi u mislima vrludaš

kao jedina, jedinstvena…

Ali ove misli nisu više podređene

prisili da te ponovno osvojim

One su sukobljene s istinom

o nejedinstvu i nespojivosti

 

Ručak u malenom gradu na jugu

u kojem smo prvi put

zajednički doručkovali

neke tri godine ranije

prevrnuo je toplu vodu duše

kada si iskreno izrekla:

Više sam bila nesretna nego sretna.

 

I ja sam bio često frustriran

mogućnostima i nemogućnostima

da se parkiramo u istoj garaži

Al nikad nisam bio nesretan…

I zato sam stalno zapitan:

Ima li izgleda  ljubav

U kojoj nesretnost  kao kanal oko tvrđave

odbija osvajača nevješta neplivača

i koji je smisao takve uzajamnosti?

 

Ako je to bilo pravo pitanje

onda dobih  adekvatan odgovor.

Oglasi

Omer Ibrahimagić: PJESME SANJANE

 SOTTO VRANDUCH

Brzim i iskrenim umišljajem isporim ostarjele sasušene libre,

oprašim se mudrostima, tragovima poštenja i dobrote.

Kratkim osvrtom u prohujalo činim i očevid života,

ne zaboravljajući trenutak koji dišem.

 

Dok sanjam o svemu, smotrim smjerno, pred stopala, ne dižući pogleda.

Svako malo, u crnilu polupraznog fildžana, čudesnost prošlosti tražim.

 

Kiše se spuštaju i romore, dotjeruju kamenite ploče,

mute mutnu vodu.

 

Kao da čujem kako šušte zamamni pokreti kraljičini,

utiskujuć se u perivoje i basamake.

Pogledom plemenitim miluje puk,

raduje se njegovoj sreći,

tuguje uz njegovu tugu.

Crven plašt hercegovački, bedeme bosanske natkriljuje i uljepšava.

 

Miješaju se lagani koračaji uznosite Katarine

sa urlicima hrabrih Ilirki,

koje su se otiskivale u zapjenušani bezdan,

samo da ne bi rimskim ženama postale.

 

Govori did,

tabore se bogumili,

ne daju na svoje.

Jedinu zemlju,

ljubomorno,

u srcu i duši čuvaju od zlokobnika.

 

Kiše stanu, oblaci nestanu, na nebu rasvjetljenja načine.

Rasprši se viševjekovni odslik,

zaplavi svod i dignu magle.

Nad Bosnom vodom i Vrandukom gradom.

 

  OLYMPUS DIGITAL CAMERA

NEDOSTAJU MI RIJEČI

 

Nedostaju mi riječi da je ispjevam.

 

Slova ulaze u mene kako hoće.

Ne mogu da ih izdvojim.

 

Stisnut i napučen,

zameten u haosu,

iscrpljen poplavama od kojih bježim,

ne posustajem.

 

Vapim za jednostavnošću.

Molim za običnost.

Sanjam pjesmu.

 

Budem li pohranio ono što čitam,

postaće filozofska.

 

Stavim li ono što čujem na ulici,

grmiće barbarski.

 

 

DUNJALUK OKO MENE

 

Uključim radio.

Govore o povoljnostima u obilascima Europe.

Cijena: sitnica.

Uporedim s platama.

Glava boli kolika je: sitnica.

 

Promijenim stanicu.

Ratni vojni invalidi potražuju više im puta obećano.

Onaj đon – obraz što je obećao više nije na toj poziciji (napredovao),

a onaj što jest, još nije obećao.

 

Uključim TV.

 

Operacije protiv starosti su postale potrebnije od onih koje otklanjaju bolest.

Otrov pod kožom* je, kako vidim, traženiji i skuplji nego lijek.

 

Klik.

 

Funkcije potkraj marta, nimalo ubjedljivo,

dogovaraju isplatu novembarske zarade napaćenim proleterima.

Bez zbrke, strke i srkleta.

Uz besplatne sokove, kafu, čaj i mineralnu. I kompletan ručak za 2.75 KM.

Iako su im buđelari puni ko šipak.

 

Vraćaju se iz nigdine, obraza naizgled čista, oni koji su ovoj zemlji rekli «zbogom».

A gdje kažeš «zbogom», tu te više nema.

Ovdje tako nije.

 

Promijenim kanal. Eksperti su zadovoljni porastom proizvodnje po glavi stanovnika.

Zaključuju: više je sitih (čitaj: manje je gladnih).

 

Pogledam kroz prozor.

Nevalja, neće na dobro!

Neke novopečene komšije u mjesecu borbe protiv nečistoće

toliko fulaju kontejner da mi nešto dođe žao.

A možda je za njih i ovo mjesec borbe protiv čistoće, ko i prošli.

Može biti da i ja nisam u redu pa zaboravljam.

 

Ili sam lud ili mi noge smrde.

Pomirišem nogu.

Fala Bogu, nisam poludio.

* Botulinum toksin je pripravak koji se koristi u neurologiji, dermatologiji i estetskoj hirurgiji

 

 

SVJETLA U NOĆI

 

Sjedim u purpurnoj stolici,

dovoljnoj za mene,

odveć potrebnoj za nas.

 

Zamišljam ih kako se pojavljuju,

ovdje,

gdje ljubav pozvoni i dok se ne govori o njoj.

Kada se samo šuti i kada je se ne očekuje.

 

Njima je iluminacija smisao života,

njihovo je trepćuće zeleno neizmorivo.

Oni su safiri pobodeni u postavu od satena,

koja diše i pulsira poput dijademe u očima koje plaču.

 

Mi smo fokusirani na putanju što je svjetlošću obojavaju.

Ne vidimo li ih, nema dvojbe: stvarno su nestali.

 

Noć začinjava sabah koji nas postepeno osvjetljava i otkriva.

Uz razgovore, u pola glasa,

u suzdržanosti,

razumljive tek onima koji ih mumljaju.

 

Sve podsjeća kao pogled kroz ključaonicu u sunčano jutro.

Škiljiš, jer oko ne može primiti toliki sjaj.

 

Samo ga pokret ključem može sačuvati.

Bude li, poput fijuka brz.

 

Tromostovlje,

                                                                     Ljubljana, 2014.

 

 

 

O PISCU

 

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima i portalima: Pulsus, Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front slobode, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Radio Gornji grad, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca, Književne vertikale, Hrvatski Glasnik, Izvornik, Diwan, Almanah, Avangrad, Strane, Pulse, Script, Gradina, Fioka, Zvezdani kolodvor, Scriptorium, Afirmator, Književni pregled, Eckermann, Bobovac, Balkanski književni glasnik, Plus i Književna sehara.

 

Publicirao je knjige:

«Boje Sunca» (proza, 2000.),

«Ćilibar i perle» (poezija, 2007. i 2008.),

«Obične riječi» (poezija, 2012.),

«Vaša priča, naša knjiga» (proza, 2012.),

-«Poznavanje prirode i društva» (poezija, 2014.).

Koautor je prve zbirke poezije ljekara – liječnika u Bosni i Hercegovini «Šest bijelih mantila» (Tuzla, 2007.). Antologiziran: «Antologija bošnjačke pripovijetke 1900.- 2003.» (Fojnica, 2004.) i «Zašto tone Venecija (Bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana)» (Zagreb, 2012.). Zastupljen je u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona.

Primio je nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).

Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.

 

Anto Zirdum: ADAMOVA JABUČICA

kula marka polovine

Na Kotrčuli sam otkrio

da recept za liker od amerene

nije isti na sjevernoj i južnoj strani

i da je ta tamnica okružena vodom

bastion sna o slobodi

koja Kanavelića porodi.

U sjenci kule Marka Pola

snatrio sam kako ću u povratku

posjetiti svoju bivšu dragu

koja mi je pisala da je

počela nešto novo, s tipom

koji nema ni facebook profil

ni pametni telefon i bavi se

sasvim realnim poslom,

da joj čestitam i podržim u izboru.

Bivša draga bila je razdragana

i ispriča mi kako ju je

poslije osamnaest dana

neki zgubidan zaprosio pričajući bajke

al’ ga ona provalila i raskrinkala

njegove namjere da se uvali

dobro situiranoj dami

 

Mislio sam da je to onaj tip

bez pametnog telefona

a ispostavilo se da je to sasvim drugi tip

koji ima preko četiri tisuće prijatelja na facebooku

i čije pjesmotvore lajka skoro pet stotina prijateljica.

Zbunjeno sam gledao tu predstavu

za potapanje moje frajerske sujete

a ona na rastanku prošapta:

Čuvaj se bebeo, ja samo tebe volim

U grlu mi  zape spoznaja

da svaki raj ima svoju zabranjenu jabuku.

 

NIKOLA ŠIMIĆ TONIN: ULFETA TUCO BABICA OD TISUĆU SRCA

KNJIŽEVNI KUTAK

ULFI

ULFETA TUCO

BABICA OD TISUĆU SRCA

u Novoj Biloj

u BiH

u katoličkoj crkvi – bolnici

u lašvanskoj dolini okovanoj boli

UlfetaTuco

iz Žepča

Bošnjakinja

vrletima života

u improviziranom porodilištu

pomogla uz svijeće donijeti

uz svijeće srca

325 beba

UlfetaTuco

Babica od tisuću srca

za vrijeme – nevrijeme

Hrvatsko – Bošnjačkih sukoba

ostala

„žene nisu imale nikoga“

nije razdvajala ljude

njoj su uvijek bili

svi isti

no, dogodilo se da nisu:

jedan je mladić ispred njene kuće

olujita glasa

bacio na tlo

bacio u blato

pretukao

htio joj strgnuti

oko vrata

lančić od zlata

za tjedan dana

još uvijek u modricama

Ulfeta

dovede joj isti taj

bez mrve srama

u krletci vraga

svoju ženu na porod

prvi joj susjed ukrao kravu

od ljudskog se razodjenuo

čovjek nije

kravu koja je hranila porodilje

na nju pucaju

dok porađa žene

kiše suza guta

nije mogla dalje

bez stalne straže

„Dragog i dobrog…

View original post još 32 riječi

Tamara Čapelj: tri pjesme

tamara capelj

 

ZID ŠUTNJE

modrica za jutarnju kavu

modrica za ispeglanu košulju

modrica za raskrvavljene djevojačke snove o ljubavi

modrica za ostavljenu zimnicu

modrica za obrisanu prašinu

modrica za teške cekere donesene iz prodavaonice

modrica za riječ

modrica za tišinu

modrica za probdjevenu noć uz bolesničku postelju

 

na životnom ruletu osvojeni

modrica, mrzovolja

psovka, ljutnja

okretanje glave

 

ubijen pogled

četiri zida

i šutnja

 

 

PJESMA O STAROJ DEVLI

Naborano čelo hladi okno

dok gleda kako život žuri niz ulicu,

sasušili se dani samohrane majke

a nekad su prekratki bili,

sad tavore,

ptići su pod tuđim nebom gnijezda svili,

tek poneko za zdravlje upita…

Ne znaju moja djeca

zašto gledam kako se mijesi pogača

iako sam to davno naučila,

ne znaju ni zašto izvadim

fildžan viška

kad popodnevnu mrku ispijam,

zna Devla

kad se kod mene razgovoruša pije

i čeka je

ako naiđe…

Ne znaju moja djeca

da joj njihove riječi ožive obraze

ni zašto joj svakog dana

u isto vrijeme

ramazanske somune kupuju,

ne znaju

niti pitaju,

samo poslušaju

jer je to red i jer je lako,

a ni ne slute

da će i meni,

možda,

jednog dana tako…

 

 SALIERI I MOZART DANAS

Odzvonilo je

zlatnim jaglacima

na kuhinjskom stolu,

mirisnom dekoru

za objedom uspjeha.

Utihnuše fanfare,

sad dvorski dekor

crvljiva jabuka,

zavist sama sebe

u tavi podgrijava.

Čemu čuđenje?

Jaglaci kratko žive,

opstaju crvljive jabuke,

ni kruh ni sol ni vino

ne liječe zablude.

Stoljeća sude.

Geniji ne gube.

 

 

Dijala Hasanbegović: tri pjesme iz prve knjige

Vijesti

Lažu vam
da je mrak mek kao jastuk
i da su dinje zrele lažu
da će plaće biti na vrijeme i da će
pas poživjeti još koju godinu
uz ispravnu prehranu.
Lažu da je sad sve u redu
kad je prestalo da puca po djeci
i da se rane daju zaliječiti
stabilnim zaposlenjima
i životima u zgradama
ofarbanim u boju graška
u modernim kvartovima
za mlade roditelje.
Lažu nas
svako jutro da znaju
koliko vjetar puše na sat
i koliko daleko od nas su oblaci
kako se zovu oblaci
kuda idu oblaci
hoće li se oblaci vratiti
i zašto oblaci.
LA – ŽU.
Lažu
vas
da je noć prošla mirno i bez ometanja
da je svanulo jutro, lažu
sve nas lažu
da su grumeni soli u našim gušama
nastali od presušenog mora
naših raspjevanih snova
a ne od taloga isplakanih suza – lažu.
Lažu vas da će sutra svanuti
da će dan biti i trajati
dok sunce ne zapadne, lažu vas
da će vam se dopasti ovaj život
pun smrvljenih oklopa kornjača
i krhotina morskih školjki,
sve vas lažu i lagat će vas i dalje.
Neka će.
Lažu da vrijedi slomiti kičmu
za sutra, prekosutra i zakosutra.
Kad kažu da moramo ustati i boriti se
za svaki dan – LAŽU
nema koristi
nema se kome moliti
nema nam niko pomoći.
Niko.
Niko nas i ne sluti.
Niko, baš niko i ne sni da živimo
i patimo i volimo
i beskvasni kruh solimo
bijelom krupnom staklastom solju.
Nema nikog i nikog nije briga
i drukčije ko vam kaže
zlikovac je i hulja!
Ni na čijim se leđima
ovaj svijet ne ljulja
i niko vas ne voli
nikakav dragi bog
nema nikakvog smisla
okanite se tog.
Smisla nema i nema svrhe
ni rođenje, ni svanuće, ni smrt
ni uskrsnuće i samo praznina
koja huči iz školjke
prislonjene uz uho
dovoljno je blizu zvuku našeg života
u beskrajnom, slučajnom, nemjerljivom
ravnodušnom svemiru.
Sve vas lažu.
I neka vas lažu.
Vi zaslužujete da budete slagani.
Mi zaslužujemo da budemo
opako prevareni
da se smijemo sretni i obmanuti
da se smijemo
da beskrajnom, slučajnom
nemjerljivom svemiru
umišljeno ponudimo bezvrijednu
kičastu bižuteriju zvuka našeg smijeha.
Sve nas lažu,
sve su nas lagali
i lagat će nas zauvijek.
Lažu.
Niko vas nikad nije volio
i kad se ugasite nikoga neće biti
da žali za vašom svjetlošću.
Laže ljubav – ta nabrekla, upaljena
bolna ogrebotina na jeziku.

 

Psovka

Bio je tako lijep dječak
i svi su ga voljeli
bio je tako dobar dječak
pametan petnaestogodišnji dječak
voljele su ga učiteljice curice
njihove mame voljele su ga gospođe
iz kantine imao je uvijek
osmijehom upaljene oči i u rana je jutra
izgledao kao da sa sobom nosi sunca
dah i dok je prolazio pored svih
pod nogama mu se
kovitlao anđeoski prah
ne znam šta mu se dogodilo
susjeda je bila nemilosrdno
romantična to jutro cijelo
je predsoblje grmilo
njenim glasom dubokim jakim ritmičnim
i moja je majka rekla:
ne znam.
Šutjela je
pa je ponovila: ne znam
a ja sam bio kao da i nisam u dnevnoj sobi
i pretvarao se da spavam na kauču dok su
pričale o meni kao da me nema ili sam mrtav
a bio sam tako dobar dječak.
Pedagogica mi dolazi na vrata
ili me vode u neku ustanovu
ili sam mnogo poseban
majka pokušava izgurati
susjedu natrag u njen stan
pedagogica mršava duguljasta
velikih usta ulazi
sjeda u malo predsoblje mama udara
laktovima i koljenima u pokućstvo udovi su
joj puni udaraca – okrenuti se u našem stanu
je kao okrenuti se
u kutiji šibica
u kojoj je svaka već gorjela.

Gospođo T.
Branko je bio dobar dječak
ja sam tu da pomognem
da shvati šta nije u redu
ja sam tu da ne pati
rekla je pedagogica i izvukla
moj crtež iz torbe nasred stolnjaka
na mimoze izgledao je
kao Jackson Pollock na zidu svoje
babe i prišao sam i rekla je: ne boj se sjedi
majka je gledala moj crtež ravnodušnim
pogledom od stakla
bio sam ponosan na njen pogled
bio sam ponosan što se nije ni pomakla
kad joj je pedagogica rekla:
sjednite.
Je li Vam jasno gospođo šta vidite
pred sobom: jeste
je li Vaš sin bio izložen stresu
adolescenti to prenesu u razne sfere
života naprimjer seks
(riječ adolescent zvuči kao dijagnoza)
i skloni su ponašanju ekscesnom dodala je
šta vi vidite na slici, gospođo T.?
Genitalije.
(genitalije isto zvuči kao dijagnoza)
da rekla je moja mama ženske
genitalije na to najviše
podsjeća ne gospođo ne podsjeća to jesu
ženske genitalije ispričavam se
reče mama ali nisu
to je slika ženskih genitalija.
Mislim da ne shvaćate problem
dovoljno ozbiljno gospođo T.
mislim da mu pristupate
površno i slobodno
čajnik u kojem je vrila voda
za kafu je zapištao dugo
i visoko i cijela je kuhinja mirisala
na kamenac i klor
profesor likovnog je mislio
da je u pitanju neki stvor
kako je to mislio mama
je zbunjena
(profesor likovnog svako jutro prije posla
umoči prst u teglu marmelade
na otvorenom prozoru i poliže ga)
samo želim reći gospođo T.
da ćemo ovo zaboraviti
ali Branko mora znati
Branko slušaj
ti moraš znati da je neuljudno
crtati ljudske genitalije
u školi to je kao psovka
(zašto je to psovka?)
to nije udžbenik biologije
(zašto to nije udžbenik biologije?)
to je čas likovnog obrazovanja mama
me pogledala
pročitao sam u slici njenih zjenica
da joj stajanje noge
presijeca i leđa
joj se grbe rekao sam:
oprostite
rekao sam neću više
bilo je to glupo
rekao sam da mi je jasno
znam da je savjetovanje
besplatno a ni privatno
da nije skupo duboko se
izvinjavam nema veze
Branko važno je da si ti dobro
ako ti bilo šta treba ja sam tu na šporetu
je nešto pošlo po zlu
i kafa je iskipila
i crna lava je tekla
i pušila se
po podu i
po maminim stopalima
u trenu je pedagogica skočila
kao da je neko otvorio vatru
i otišla rušeći
kišobrane u kutu
i zakačivši nekoliko jakni na putu
do vrata zakačivši
susjedu laktom iskrala se
i mama je progacala
kroz vrelu lokvu i uzela
crtež sa stola i zalijepila ga
čvrsto magnetom za hladnjak
odmaknula se i klimnula glavom
susjeda je rekla:
Svjetlana, bože sačuvaj.

A bio sam tako dobar dječak.

 

Ona koju ne možeš zaboraviti

Ona gori na suncu
ona se okreće prema
mjesecu gaji suprotna osjećanja
ali dijeli s njime
boju lica i dlanova.
Ona se ogleda u napuklom ogledalu
jer se boji
neprerezanih slika ima jako malo
njen album je pun isječenih glava.
Ona diše pod vodom i rijetko spava
i govori stvari koje samo ona može reći
da ne zazuje u uhu kao halucinacija.
Javljat će ti se njene riječi u snu i vidjet
ćeš nju u svim napuklim ogledalima.
Ona prolazi livadom s kosom u rukama
i lirika je čini nervoznom
i često je na mukama
kad treba pisati o smrti ljubavi ratu seksu
smislu ili mrtvoj prirodi
i divi se tajno pjesnicima
koji su bili dovoljno bolesni
da pišu o vazama s cvijećem
s kojim ona nema neki poseban
odnos osim što misli da je cvijeće
bolje živo nego mrtvo
što je sasvim obrnuto od onoga
što misli o svijetu u kojem
ne smiješ reći da si gladan
ali smiješ vikati bos s nebodera
i izići na naslovnici
novina u kući ima
koliko da prekriju kut obrastao u plijesni
i u njima su izrezani svi likovi
koji podsjećaju na njenoga oca
nema već godinama
otišao je prije nekoliko stotina noći
i sve slike otad služe
da se iz njih izrezuju njegove oči.
Ona nikad nije bila očajna
ni pred jednim muškarcem
ali sa unutrašnje strane lakta
ima tanke ožiljke od
vremena koje je provela slušajući
kako je nikome ništa
osim tijela nikad nije htjela
biti ništa drugo i dugo je
dugo buljila u vijesti na televiziji
u sliku
ispresijecanu bodljikavom žicom
i lica ispresijecana
bodljikavom žicom
i ta je slika bila
savršena istina o svemu
je znala dovoljno da zna
da ne smije reći kada nema
ali smije uzeti kad se nudi
da su ljudi ljubazniji kad se trudi
sakriti koliko ih želi udaljiti
odmaknuti dlanom odgurnuti
duboko u kadar zamagliti
izoštriti svoju sliku i opet je
rezati i slagati oči u kut.
Ona se smije sama i ona se smije bez glasa
Ona vidi kad se upali svjetlo ispred kuće
i kad se ostavi posuda
s vodom da duša pije četrdeset dana ona
vidi to svjetlo i usred bijela dana
njoj je to svjetlo vječno upaljeno:
kad raširi haljinu svi mjeseci
za nju zađu.

 

Iz prve knjige pezije  Dijale Hasanbegović, pod nazivom „Neće biti djece za rat“, IK „Vrijeme“,  Zenica 2016. 

POPIS PRVIH KNJIGA POEZIJE BH PJESNIKINJA OD 1998. DO DANAS PO GODINAMA IZLAŽENJA

Od 1998. godine dodijeljuje se književna nagrada za prvu knjigu poezije bh pjesnikinja ANKA TOPIĆ i od tada se prati produkcija ovih knjiga.

MOLIMO PJESNIKINJE I NAKLADNIKE DA  AŽURIRAJU PODATKE I JAVE TKO JE SVE ISPUŠTEN SA POPISA NA adresu: anzortia@gmail.com

a knjige koje su se pojavile poslije 15. 5. 2014. da dostave u HKD Napredak 72250 Vitez kako bi bile nominirane za nagradu ANKA TOPIĆ 2020. godine

Plavom bojom označene su dosadašnje dobitnice nagrade ANKA TOPIĆ  2002, 2008 i 2014.

Ljubičastom bojom označene knjige koje su se našle u užem izboru 2002, 2008. i 2014.

 

Sanja BABIĆ – ĐULVAT,  

OKO RTA DOBRE NADE,  1998.

Finka FILIPOVIĆ

 RASUTE BLIZINE, 1998.

Maja KNEŽEVIĆ

            SOBA SA POGLEDOM NA GIMNAZIJU, 1998.

Meliha KOCO,

BOSANSKOHERCEGOVAČKI NEIMAR, 1998.

Branka PALAC NATALIJA

  KARIJATIDA, 1998.

Janja MIKULIĆ

  POZDRAVI SVE,1998.

MRĐA Kristina

POPUT SNA, 2000.

Merima MUSLIĆ

 ČEŽNJA, PLANJAX, Tešanj, 1998

Ljerka MIKIĆ

 MOLITVA, 1998.

 

Adisa BAŠIĆ – ČEČO,

HAVINE REČENICE,  1999.

Dragica ĐEKIĆ

SANJAM SNOVE PLAVE, 1999.

Alma DOGAN

RAZBACANI SNOVI, 1999.

Branka ĐORĐIĆ

 VRIJEDI ŽIVJETI, 1999.

Azra HODŽA

 DALEKO OD ZABORAVA, 1999.

Vladanka KAIĆ

NAJMLAĐIMA ZA LAGAN SAN I UGODAN DAN, 1999

Amina KUPUSOVIĆ

KAP, 1999.

Ljiljana LUKIĆ

 PLAVO JE BOJA NEBA, 1999.

Lucija MARKOVIĆ – ŠAKIĆ 

        ZVIJEZDE NAD SUZNOM DOLINOM, 1999.

Tanja STUPAR TRIFUNOVIĆ

KUĆA OD SLOVA, 1999.

Mira ŠUBAŠIĆ

U SNOVIMA I USPOMENAMA, 1999

Marina TRUMIĆ

IZMEĐU VARŠAVE I SARAJEVA, 1999.

 

Daliborka BRKOVIĆ

NA GREDI ZBILJE, 2000.

Đurđica ČILIĆ

MAPA SRCA, 2000.

Aleksandra ČVOROVIĆ

 ŠAPAT GLINENIH DIVOVA, 2000.

Atifa DOLINAR – TERZIĆ

SEHARA MOJE MAJKE, 2000.

Julka ERCEG

        MOSTOVI, 2000.

Eleonora FILIPOVIĆ

 I NA KONCU PJESME, 2000.

Sanela KUKO

BLIZANKINJE SVJETLOSTI, Mostar, 2000.

Stevka ŠMITRAN

SLAVIKA, 2000.

.

Ranka TODOROVIĆ GRUBEŠIĆ

        ČOVEK ZAGLEDAN U LJUDE,  2000.

Anđelka VUKIĆ

 MOJA JUŽNA DOLINA, 2000.

Nevenka GRČINA  SEKA

 VELIKO SRCE, 2000.

 Darijana PELEMIŠ

PJESME BAJKE,  2000.

Armela ZAHIRAGIC

 U PUSTINJI MALENOG MASLAČKA CVIJET, 2000.

Dragojla POPOVIĆ

 PREPOZNAJEM TE PO RUKAMA, Laktaši, 2001.

Nedžla PORČA

 MOJE PRVE PJESME, Travnik, 2001.

Nermina KURSPAHIĆ

 SKORO ĆE I TEBI KRAJ, Sarajevo, 2001.

Ana MARTIĆ

IGRA VJETROVA, Mostar,  2001.

Merima HASANBEGOVIĆ

            SVE MOJE LJUBAVI, Brčko, 2001.

Maina ŽIGA

             SAMO DA NE ODRASTEM, Brčko, 2001.

Amila SPAHALIĆ

 ODJEDNOM ZABORAV, Tuzla,  2001.

Danijela VASILJEVIĆ

             VULKAN POD SNIJEGOM, Modriča, 2001.

Jadranka MILIC

 NITI OD SREBRNOG PRUĆA ,  Banja Luka, 2001.

Medina DŽAMBEGOVIĆ

PELJARA I SEDAM OPUSAKA, Sarajevo, 2001.

Tihana MAJSTOROVIĆ

STAZE,  Sarajevo, 2001.

Seada DELIĆ

PLAVI SAN, Gračanica, 2001.

 Mirzeta MEMIŠEVIĆ

TOLIKO RASTA,  2001.

 

Sejida ČEHAJIĆ

PUT JASNI, Zenica, 2002.

Sanja TRAJKOVSKI

SAN, Mostar, 2002.

 Anica MIŠETIĆ

RAZIGRANE PČELICE, Orašje, 2002.

Mirjana MILKOVIĆ,

SVE JE U OVOJ KUĆI , Sarajevo, 2002.

Ivanka NADAREVIĆ

STAZAMA MLADOSTI , Orašje,  2002.

Milijana DAVIDOVIĆ  

DUŠA RIJEKE / EJ FIZIKO UČENA Banja Luka, 2002.

 Ljerka LUKIĆ

          SNOVIĐENJE,  Toronto, Lukavac 2002.

 

Ajla KARAJKO

MOJI SNOVI, Travnik, 2003.

Alisa MALIČEVIĆ

PROVINCIJALKA, Novi Travnik, 2003.

Marija MARIĆ

IZ PREDGRAĐA UMA, Travnik, 2003.

Tereza KRAJIŠNIK

NA VRHU, Novi Travnik,  2003.

Jelena MIŠKOVIĆ,

DEVET KRUGOVA, Livno, 2003.

Vanja BAVRKA

 UBIRUĆI SVJEŽE PROCVALE JAGLACE, Novi Travnik, 2003.

Mira ŠOKIĆ.

  ZAŠTO ? Orašje,  2003.

Slavica CRNJAC,

            DIVLJA RUŽA, Mostar, 2003.

Dušanka PANTIĆ

TRENUTAK VJEČNOSTI, Bijeljina, 2003.

Stojanka ZAKIĆ,

 PLAVA ZVIJEZDA, Bijeljina 2003.

Suzana DRAGIĆ STUPAR,

 RELJEF SNA, Banja luka, 2003.

Gordana PETAKOVIĆ

 NAGOVJESTAJ SMISLA, Banja Luka, 2003.

Jovanka JOVIĆ

NEPOSLANA PISMA,  Istočno Sarajevo, 2003.

Ranka PEULIĆ

SUMNJA U MEDJUVREMENU , Banja Luka, 2003.

Sanja LUKIĆ DJUKIĆ

OBRONCI SJECANJA, Banja Luka, 2003.

Nevena STOŠIĆ

LUDI ZOOLOŠKI VRT, 2003.

 Miljenka KOŠTRO

CVIJETNJAK NA KAMENJARU, 2003. 

 

Radmila OPAČIĆ

SRCE NA DLANU,  Trebinja, 2004.

Ajla TERZIĆ,

 KAKO TEŠKO PIŠEM, Sarajevo, 2004.

Željana NIKOLIĆ

CRVENO NEBO, Brčko, 2004.

Ljiljana AĆIMOVIĆ

 PRIČE IZ ŠOLJE, Banja Luka, 2004.

Dragana KUSLJIĆ

 NAGA STOPA ,   Banja Luka, 2004.

Bjanka ALAJBEGOVIĆ

 IZMEĐU DVOJE  – BETWEEN THE Two, Sarajevo 2004.

 Inda MULAAHMETOVIĆ,

 PUSTIT ĆU SEBE NA SLOBODU, Sarajevo, 2004.

Ljijana LALIĆ,

 ŠKOLJKE, 2004.

Šejla ŠEHABOVIĆ,

 MAKE UP; Sarajevo, 2004.

Esma MURATOVIĆ

 KORIJENJE NE U UMIRE, Sarajevo, 2004.

Anila GAJEVIĆ

             BIVŠA, Sarajevo, 2004.

Dragana KUŠLJIĆ

 NAGA STOPA, 2004.

Mira SAVANOVIĆ – PEJIĆIĆ

 PESME OGLEDALO DUŠE MOJE,  2004.

Radojka VJEŠTICA,

 PJESME MOJE MLADOSTI MOJE TUGE I RADOSTI, 2004

 

 Džana  MUMINOVIĆ

 ALBEDO,  2005.

Nura FADILA HAVER (NURA BEGIĆ)

PLAVI KONJI,  Sarajevo, 2005.

Marija DEŽIĆ,

             HOĆU ŽIVJETI DALJE, Brčko, 2005.

Marijana MIJIĆ

 PJESME, Brčko, 2005.

Amela ISLAMOVIĆ

 LICE I NALIČJE, Brčko, 2005.

Petra RAJKOVIĆ,.

U VRTLOGU, Bijeljina, 2005.

Biljana JOVIČEVIĆ

  MJESEČEVA DUGA, Teslić, 2005.

Gracijela RUBEN ROZI

 NA DUŠI ĆUPRIJA,  Kotor Varoš, 2005.

Nina SALKIĆ

 SLOVO O EVI, Maglaj, 2005.

Marijana DOMINIKOVIĆ,

 BISERI IZ BURE, ”””’ 2005. ?

Ljubica  ITEBEJAC

 PROCVJETALE SJENE MLADOSTI, 2005.

Dušanka MARČETIĆ-VESKOVIĆ

 SARAJEVSKI VIDICI, 2005.

Pejka  MEDIĆ

 JAVNA TAJNA, 2005.

Snežana NIKOLIĆ

  PISANJA DUŠE, 2005.

Mara SAJLOVIĆ

 NAMOTAVANJE MJESEČINE,  2005.

Hatidža JASENKOVIĆ ZEĆO

VRTOVI OD SNOVA, 2005

Lejla KADIĆ

ŠTO JA NEMAM ČAROBNA KRILA, 2005.

 

Emira VELIĆ-SUNDKVIST

HODAČI CESTAMA, 2006.

Mersiha NOVALIĆ

MIR U SRCU. Sarajevo, 2006.

Senada ZATAGIĆ

              MOSTOVI, 2006.

Marela ZDENAC,

 NA DVA KRAJA VREMENA, Zenica, 2006.

Amela HUJDUR

VRISAK NIJEMOG DOBA,  Konjic, 2006.

Mirsada DESTANOVIĆ

IZGUBLJENA ŠARA, Travnik, 2006.

Tatjana BIJELIĆ

 RUB BEZ RUBA, Banjaluka, 2006.

Sanela BILALAGIC

 MIRIS DUŠE,   Sarajevo, 2006.

Marijana, DRINOVAC

 CVIJET OKRENUT SUNCU, Mostar 2006.?

Mira MAKIVIĆ

  ĆUTANJE JE MOJA MOLITVA, Banja Luka,  2006.

Zehra ČEHIĆ ZENAČIĆ

 U ZVJEZDANOM NEBU, 2006.

Bela DŽOGOVIĆ 

 NAS JE DVANAEST, 2006.

Vanesa KELAVA

ZVJEZDANI ODSJAJ, 2006.

Enisa POPOVIĆ – ČENGIĆ

 HALKA, Lukavac, 2006.

Ljiljana TADIĆ

 SVE MOJE BOJE, 2006.

 Vesna, VUJIĆ

 BIJELA JUTRA, 2006.

 

  Amra KADRIĆ ŠIJAN  

 NASMIJANA ŠUMA, Sarajevo, 2007.

Vanja MILOVIĆ,

KOLIJEVKA POKVARENOSTI, N. Travnik 2007.

Elma BEGLUK,

NOTE MOG DJETINJSTVA, Konjic, 2007.

Emina DŽAFEROVIĆ

 U IZLOGU BEZ STAKLA, Sarajevo, 2007.

Ankica POPOVIĆ SKENDEROVIĆ

ODBLJESAK DUŠE, Šamac, 2007.

 Danka ĐUKANOVIĆ

 MELEM ZA DUŠU, Višegrad, 2007.

 Dragana GRUJINOVIĆ

 LUTANJE KROZ ID, Banjaluka, 2007.

Dragana ZEC

 VRETENA SUDBINE, Banja Luka, 2007.

Melisa SLIPAC

 PLES IZMEĐU ZIDOVA, Banja Luka, 2007.

Miroslava – MIRA POPOVIĆ

 ČUDNA JE IGRA SUDBINE, Doboj, 2007.

Fadila ŠABIĆ

  LEPTIRI NARONE, 2007.

Željana NIKOLIĆ

 ŠAPAT NOĆI, 2007.

Jozefina PRANJIĆ

 PJESMA JE MOJ MIR, 2007.

Anesa KARAIAC-KOŠUTA

 TANKA NIT [Den tunna tråden],  Göteborg ,  2007.

Safeta OSMIČIĆ

IZMEĐU NAS. IK Šahinpašić, 2007.

 

 Aida HERCEG

 DESNI MOZAK, FGM, Kreševo, 2008.

Suzana LOVRIĆ,

 PISMA IZ UZALUDNOSTI , FGM, Kreševo,  2008.

Vesna HLAVAČEK,

  PUNI KRUG, Mostar, 2008,

Melida  TRAVANČIĆ

RITUAL, 2008.

Naida MUJKIĆ

OSCILACIJE, Zoro, Sarajevo , 2008.

Marija DRPA

NEPOZNATA MEĐU LJUDIMA, Modriča 2008.

Rabija MAMELEDŽIJA

 ŠKOLSKA TORBA, Travnik, 2008.

Danja (Gašpar) ĐOKIĆ,

 MIRISNI TRAGOVI U MENI,  Judita” Okučani , 2008

Ajla HRUSTIĆ, Travnik, 1986.

 NUR U NEUVEHLOJ NADI, BZK Preporod,Novi Travnik 2008.

Belma MALKOČ

 MELODIJA ŽIVOTA, Udruga oboljelih od polimyelitisa… Kiseljak, 2008.

Samira BEGMAN – KARABEG.

 KOJI OVUD PROJDEŠ, «Dhira» – Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina, 2008.(prva knjiga poezije na bosanskom)

 Sanela KUKO,

 PRIČA, JA I GORKI BADEM, Dobra knjiga,  Sarajevo, 2008.  

 Viktorija ANIČIĆ

  PLAČ UMORNE GITARE, Moatar,  2008.

 

Slavica RAJIĆ

 ODJENUH SE PJESMAMA, HKD Napredak, Busovača, 2009.

 Ana KLJAJO

 OČEV GROZD, DHK HB, Mostar, 2009.

 Sonja JURIĆ

 NEVIDLJIVI PRSTEN, Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2009.(prva samostalna zbirka)

 Nada RUKAVINA

 MOĆ NADE, Orašje, 2009.

Marija PERIĆ-BILOBRK

 PoeSIEja, (dvojezično hrvatski – njemački) Wien, 2009. (prva samostalna zbirka)

 

 Martina DŽOIĆ

 MIRAZ BESANIH NOĆI, Orašje, 2010. 

 Ivona JUKIĆ

 SVAKODNEVNA VILA, IK Buybook, Sarajevo 2010.

 Hedina TAHIROVIĆ – SIJERČIĆ, Sarajevo, 1960.

 ČUJ, OSJETI BOL! (Ashun, hachar dukh!), KNS, Sarajevo, 2010.

 Amina BULJUBAŠIĆ

 ZA DUŠE SLIČNE MOJOJ, Duga, Zavidovići, 2010. 

 Zora ANTOLOVIĆ 

 SATDANA OD SNOVA, Dom kulture Žepče, 2010.

 Biljana GAJIĆ

 SNOVI NA DLANOVINA, ARTE, Beograd, 2010.

  Mirana ROGIĆ  

 ODRICATELJI DUHA ,  DHK HB, Mostar,2010.

 Majda Zukić-Ribić,   

            RIMOVANJE BIĆA,  Tuzla 2010.

Rahmana KOLENDA

 SREĆA SE OSMIJEHOM PIŠE,  2010.

Mubera ISANOVIĆ

  DRINKAČE, Sarajevo 2010.

 Lejla AVDIĆ

 IMAM SAN,  2010

 

Sevreta SMAJLOVIĆ,

 MJESEČEVA TREPAVICA, Bosanska riječ, Tuzla,  2011.

 Sandra  DŽANANOVIĆ

ČIPKA OD TRNJA, KNS Sarajevo, 2011.

 Jasmina HANJALIĆ

 SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU, VAT, Vitez, 2011.

 Aida ŠEČIĆ

 LUTKE, Fondacija fra Grgo Martić, Kreševo 2011.

 Ana Christen JEZERČIĆ

 ŠARENI BISERI DJETINJASTVA, VAT Vitez, 2011.

Šeća  SEJFIĆ

BAŠTE DJETINJSTVA, Sarajevo 2011.

Sanijela MATKOVIĆ

 PARTITURE SNA, Matica hrvatska, Široki Brijeg,  2011.

 Maja STANOJEVIĆ

ANATEMA HLJEBA NASUŠNOG, BK,  Novi Sad 2011.

 Mirveta ISLAMOVIĆ

            NAPETA KOŽA, LimesArt Prijepolje 2011.

 Džeraldina Dina DELIĆ

 ŠAPAT DUŠE, Maglaj  2011.

Nura SULJKANOVIĆ

LJETO NA PROZORU, Tuzla 2011.

Naida HRUSTEMOVIĆ

ZAMAK TULIPANA, Sarajevo, 2011.

 Azra ZOLOTA AŠČIĆ

POSVETE I VJETAR,  2012.

Miljana  ORAŠANIN

KORAK U BESKRAJ, Pale, 2012.

 Aleksandra MARILOVIĆ

MIRAZ U ZVIJEZDAMA, BK Novi Sad 2012

 Ilhana ŠKRGIĆ

THANATONAUT, Bihać,  2012.

Vera STANIĆ

CVIT JUBAVI, Zagreb, 2012.

Vera KOROPKIN RATKOVAC

 KAP ROSE NA DLANU, Derventa 2012.

Nina HALILBAŠIĆ

IZMEĐU ISTINE I GRIJEHA, Bihać 2012.

 

Anesa KAZIĆ

BEZ DOMOVINE,  Fojnica 2013.

 Biba SARAČEVIĆ

POTRAGA ZA SJEĆANJEM, Tuzla, 2013.

 Glorija LUJANOVIĆ

MUŠKARAC KOJEG NEMAM, Novi Travnik,  2013.

 Veldina ALIBEGOVIĆ  

88 ISPOVIJEDI. Velika Kladuša 2013.

 Hanifa AHMETAŠEVIĆ

TRENUCI, Kakanj, 2013

 Sanja STRUKAR KRIŽANAC

NA VRATIMA SNA, Zagreb, 2013

 Jasna PRIMORAC,

NIJANSE ŽIVOTA, 2013.

 Senka MEMIŠAGIĆ KUČUKALIĆ

VEČERAS JECA GITARA, Derventa, 2013

 Senada BRČANINOVIĆ,

 SVIJETLO TIŠINE, 2013.

 Jagoda ILIČIĆ

VANILA MED I SUNCOKRETI Tuzla, 2013.

 Esma BANDIĆ

RAZGOVORI SA ŠEJHOM, Sarajevo  2013.

 

Šima MAJIĆ 

POTKOŽNI SJEVER,  Tomislavgrad, 2014.

Faiza HARAČIĆ – HELJA  

GOVOR TIŠINE, Tuzla, 2014.

Alma BULJUBAŠIĆ MAGLIĆ

DOLJE NA DNU ČEŽNJE, VAT, Vitez, 2014.

Tanja PLJEVALJČIĆ

DRUGA STRANA SRCA MOG,  Foča, 2014.

 

Enesa MAHMIĆ

FAUSTOVA KĆI,  2015.

Larisa SOFTIĆ GASAL

IGRA, Tuzla, 2015.

Velida ZUKAN,

ŽIVCI NIŠTA NE GOVORE,  2015.

 Sanja RADULOVIĆ

LEPET KRILA MAJKE PTICE, 2015.  

Tamara ČAPELJ

VENERINA ORBITA. Sarajevo, 2016.

Emina ĐELILOVIĆ

OVAJ PUT BEZ HISTORIJE, Sarajevo, 2016.

Snežana KUNTOŠ TROBOK

ZNAM KOJE JE BOJE RAJ, Sarajevo 2016.

Lidija PAVLOVIĆ GRGIĆ,

LETEĆI LJUDI, 2016

Safija VEHABOVIĆ

SAPFINI MAGIJSKI HARFOVI 2016.

 

Ivana RISTIĆ

LJUBAV SE ZOVE IMANOM TVOJIM, 2017.

Dijala HASANBEGOVIĆ

NEĆE BITI DJECE ZA RAT, Sarajevo 2017.

 Belma GLIBIĆ

KOBALTNO SUNCE, Sarajevo 2018.

Snežana Kuntos Trobok:ZNAM KOJE JE BOJE RAJ

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Život je čaša ljubavi, puna

Iz pune se i pije,

Plamen koji greje hladna tela i

Iskra u oku koju smo izazvali mi.

Uzmi sve što možeš

Čitav svet, mesec na nebu i

Rukama prepleten zlatni venac

Koji se k’o ljuljaška lagano vije.

Život je smeh,

I oči od sreće kad sve same kažu a

Tugu smelo bace u nepovrat,

Rumeni obrazi ne mogu da lažu.

Voleti je, uzimati i davati.

Istinu negovati neizmerno i

Stvoriti delo ljubavne čari

Od osmeha, reči, uzdaha i stvari.

Život je nebo,

Prosuto sunce po stazi od cveća

I trenutak kad duši dođe kraj.

Ja znam koje je boje raj.

Vladimir Majakovski:Plitka filozofija na dubokim mjestima

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Postaću ne Tolstoj,
no nešto mnogo gore,
jedem,
pišem,
i ludim od toplog svoda.
Tko još nije filozofirao nad morem?
Voda.
K’o vrag ljut bijaše
ocean prošlo veče,
danas –
golubica na jajima,
pun smirenja.
Kolika razlika!
Sve teče
Sve se mijenja.
A ima voda svoje vrijeme:
plima, oseka,
jedno po jedno.
Samo kod Stjeklova
voda ne izlazi iz teme.
I to nepravedno.
Crknuta riba usamljena sred vode.
K’o slomljena krilca –
peraja trag.
I pliva tako, i ode vragu.
U susret trom, fokinog tjela,
brod iz Meksika,
a mi – tamo sada.
Drugačije i ne može.
Podjela rada.
Kažu – kit.
Može biti.
Vrsta ribljeg Bijednog –
trostrukog obujma.
Samo kod Demjana brci su spolja,
a kit ih unutra ima.
Godine – galebi.
Poredaju se i u more zariju
kljukajući se ribom nemilice.
Pa se sakriju.
U samoj stvari, gdje su te ptice?
Ja sam se rodio, sisao isprva
živio, radio, i starost će doći
Evo, i život kao Azorski otoci,

će proći.

 

Ezra Pound: JEDNOM

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gledam mastilo svevremeno i crno,
što iz besmrtnog mi pera teče.
Zašto bi se netko na misao moju osvrno?
Sve je već u onom što sam pokušao.

Jednom zajedno bijasmo i to je dosta:
Kakva vajda stavljati to u rime?
Zar da u jesen dođe proljetno doba?
Ili svibanj iz sjeverca suhomrazne zime?

Jednom zajedno bijasmo, i to je dosta:
I što ako vjetar udari protiv kiše?
Jednom zajedno bijasmo i to je dosta.
Vrijeme to vidje, i ne vraća se više.

Tko smo mi da bi vidovitim znanjem
sutrašnjicu lagali našim zavještanjem?