KAD PORASTEM
Davno su mi ljudi mnogi
baš zadatak težak dali:
šta da budem kad porastem,
kad ne budem više mali?
Tata kaže: Bićeš zubar!
Tu je uvijek para laka!
Mama kaže: Budi glumac.
Može krojač? – reče baka.
Strina šapnu: Pjevač budi,
imaš tako divan glas!
Striko guknu: Ma fudbaler –
ti baš sportski imaš stas.
Ali mene nije briga
šta govore strine, tete.
Odluku sam ja donio –
da ću vječno biti dijete.
UJKINO ZLATO
Mamina sam ja princeza,
a tatina mala mrva,
dedina sam sjajna zvijezda
i bakina ljubav prva.
A tek ujko što me voli –
on mi lijepe pjesme piše,
paničar je veliki, znate,
prepadne se kada kišem!
Ujna mene stalno nosa,
uspava me nježnim trikom,
a u jastuk kad me stavi –
tad mi ne smije prići niko.
Tako rastem ja u sreći,
toplina me vaša grije –
jer kad beba brižno raste
i cijela se kuća smije!
PRAMIČAK
Za pramičak kose tvoje
ja bih svašta vjeruj dao,
i najbolje autiće –
ne bi mi ih bilo žao.
Dao bih i punu šaku
ja smokava slatkih, suhih,
čudnovatu moju kapu
gdje se moja mašta kúpi.
Važan mi je taj pramičak –
jer on slatku tajnu krije,
šapnuće mi sad na uho
za kim srce tvoje bije….
MALI SLIKAR
Pokušô sam što ću kriti
ja zaista slikar biti,
ali znanje moje bajno
u linije dve bi stalo.
Neko umije baš da crta
i da lijepo slaže boje,
al’ vjerujte ja to ne znam
već ja uvijek tjeram svoje.
Kist ja svaki očerupam,
a tuševe sve polupam
i blokova pune vreće
otišli su sad u smeće.
Zato javno kažem svima
neka znaju strine, tete –
da ja neću slikar biti
već ću vječno biti dijete!
TAJNA
Ima jedna slatka tajna,
nježna, mala, ali bajna
u četiri se riječi sroči –
gdje gledaju njene oči?
Po razredu one kruže,
s njegovim se tajno druže –
pa joj pogled brzo skrene,
da ne budu otkrivene.
Tajna živi dok je sama,
za nju smije znati mama,
a osoba kad sazna par –
tad postaje javna stvar.
Uglješa Kesić je rođen 1. 10. 1980. godine u Banja Luci. Osnovnu, srednju školu i fakultet završio je u rodnom gradu gdje je stekao zvanje profesora istorije. Kroz život ga je uvijek vodila pisana riječ i već se 15 godina bavi pisanjem poezije i proze. Autor je tri zbirke poezije koje su izašle u Banjaluci: „Zažmiri“ (2018), „Noć kada su palili knjige“ (2020) i „Vilenjak Jan“ (2023). Najbolje je biti dijete, “Art print”, Banjaluka 2025 .
Za pjesmu „Vilenjak Jan“ dobitnik je nagrade Musa Ćazim Ćatić (za najbolju dječiju pjesmu u konkurenciji 262 pjesme). Pored nagrade Musa Ćazim Ćatić dobitnik je mnogih priznanja i zahvalnica za svoj rad. Saradnik je brojnih časopisa u inostranstvu i zastupljen je u mnogim zbirkama. Član je Udruženja književnika Republike Srpske, Instituta za dečiju književnost, PEN centra Bosne i Hercegovina i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
Njegova književnost je prevedena na mađarski jezik.
PRIMIJENJENA POEZIJA 