SANELA HODŽIĆ: 5 pjesama

Festina lente

U njedrima vjetra

Korake ti slutim.

Nedirnuta čekam

Na heliksu mosta

„ Festina lente „.

Sarajevo moje

Milovat će tajnu

Čekanja u nadi.

Tiho će Miljacka

Proticati gradom

Nutrina joj bit će

Ogledalo naše.

U potaji

Navirat će

Znaci njene slutnje,

Da spoznat će ljubav,

Naš jedini grijeh.

Pod svjetlima grada

Opčinjeni svjedok

Izgladnjelih tijela

Što u ritmu plešu

Oplodit će strasno

Sve izvore daha

Jer i ona željno

Na rođenje čeka.

Miljacka čedna

Postat će pjesnik…

                    Vojnička  ruža

Snivam

Ružu crvenu

Prkosnu i

Na bojnom polju ubranu.

I usne tvoje na čelu.

I poljubac na vratu.

I niotkuda vjetar jak,

Što svlači me

Do gole kože.

Snivam.

Sunce

Dan

I mrak,

Tišinu što prekriva

Misli moje žive…

I uzdah ratnika

Što za gnijezdom čezne

I bat vojničkih čizama

Što najavljuju  odlazak…

Spuštam kamen

Obješen o vrat

Krotim strepnju i strah …

Dok život guta

Slijedbenike puta,

Časnog.

Vjerujem…

Ljubit ćeš me i sutra.

                   Anine  kalipte

Gavran crni

Kljunom ispisuje

Na ramenu  golom

Povijest duše moje.

Na usnama višnje

Nedozrele

Ispod ruku

Što lice skrivaju

Za pjesmom vape

Pa je dozivaju.

Zjenice su  sačuvale

Brižno

Među lišćem

I zelenom trskom

Ploveće gnijezdo

Anine kalipte.

Usidreno

U suzi

Pod okom.

Ima nešto,

U ptičijoj pjesmi

Dok ritmičnim tonom

Flamenko porađa

Igraju damari  u tijelu

Bose noge

Ispod suknje cvjetne

Pa procvali mak

U kosu zadijevam.

                  Lejlen

Nemoj Lejlen

Pustinjom da činiš

Grudi svoje

I srčanu stijenku.

I ne pati u

Noći bez nura

Dugoj

Tamnoj

Ljepšoj od svih noći.

Dojezdit će

Divlji

Razuzdani konji

Galopirat oko

Pješčanih dina

I na dvoboj

Neukrotiv konjanik

Što umjesto mača

Snažno srce ima.

Pokorit će

Grudi tvoje bijele

Što izmiču

Pod bluzom vezenom

Skinuti rubac

Sa bijelog lica

Piti vino sa usana.

Svečani vrisak

                   

Karneval

Karnevala

Neće

Probuditi jutro u

Mjesečevoj ulici.

Saplest će se u nedovršenoj priči

Pisanoj u tajnosti

Gustih šikara.

U odrazu rijeke

Nazirat će se lica

Gorčinom izbrazdana

Bez maškara

Što pale su

Sred prvih koraka.

Senzualna izvedba

Vatrenog plesa

U štiklama

I kosa izglacana

Neukrotiva

Rasplamsat će strasti

Utisnute u plamenu

Prošlog vremena.

Listovi na plastu,

Sumraka

Zadrhtat će

Dok prstima

Prepivaš

Reljef moga tijela

I tražiš težište

Na lijevoj strani grudi …

Ali…

Ništa više neće moći

Zadržati

Isprepletena tijela

Na obali čekanja …

Ostat će nedovršena priča

Pisana u

Tajnosti gustih šikara.

POETSKI MARATON NAPRETKOVIH PJESNIKA

U četvrtak, 22. 9. 2022. godine počeli su DANA MARKA MARTINOVIĆA CARA 2022. s PJESNIČKIM MARATONOM U ČAST MARKA MARTINOVIĆA A POVODOM 120-TE OBLJETNICE UTEMELJENJA HKD NAPREDAK.

Predsjednica HKD Napredak podružnica vitez Gordana Mišković je  istaknula da su se Šesti dani marka martinovića e i datumski poklopili sa proslavom 120.te obljetnice od utemeljenja HKD Napredak.  te da se ovaj program  najbolje ukapa u  svečanost jer  je izravno vezana za 120 napretkovih pjesnika od početka do danas a koji su uvršteni u prigodnu panoramu TREPERAVA SVJETLOST koju je priredio Anto Zirdum, a koji će izići u nakladi naše podružnice. Predsjednica je zahvalila prisutnim pjesnicima kao i onima koji sudjeluju putem audio video smimki.

Anto Zirdum je predstavio panoramu i mjesto Marka Martinovića u ukupnom napretkovom književnom stvaralaštvu. On je istaknuo da naša podružnica svoj program posvećuje velikom jubileju predstavljajući projekt prigodne panorame TREPERTAVA SVJETLOST – 120 NAPRETKOVI PJESNIKA, i golemom kamenu koji je Marko Martinović ugradio u ukupnom napretkovom naporu na polju nakladništva, odnosno književnog života posebice na prostorima Središnje Bosne.

Pokojni Marko, je bio član najužeg inicijativnog odbora za obnovu rada HKD Napredak. 1991. godine i član odbora podružnice duži niz godina.

U Ovih 120 godina preko tisuću književnika je participiralo je raznim napretkovim programima, a preko 400 je objavilo književna djela, pjesme priče, drame i sl. u napretkovim glasilima ili u nakladi HKD Napredak.

Od 1902 do 1948.  Napredak je objavio oko 70 publikacija među kojima središnje mjesto zauzima napretkov godišnjak. Od obnove do danas objavljeno je oko 700 knjiga,  što lijepe književnosti što znanstvenih i publicističkih djela među kojima je i dalje napretkov godišnjak, kao i nekoliko godišnjaka u podružnicama među kojima je i naš viteški napretkov kalendar.

 Od 1991 do 2003. godine Marko Martinović je objavio  tri knjige pod znakom HKD Napredak, ali se kao recenzent ili urednik pojavljuje u četrdesetak knjiga, od kojih je barem 30 objavljeno u nakladi HKD Napredak.  

U ovom prigodnom pjesničkom zborniku Treperava svjetlost (sintagma je to iz stiha Ante Marjanovića objavljene u zborniku iz 1997.)  nalazi se  petnaestak autora,

Profesorica Sanja Babić se osvrnula na Martinovićev književni lik i pjesništvo.

U samom maratonu neposredno su sudjelovali  pjesnici iz viteškog okružja zastupljeni u panorami: Sanja Babić, Sanja Strukar Križanac,  Mirjana Jezilžić, Božena Volić, Ivan Volić, a pridružili su im se i pjesnik iz Busovače Ajdin Alibabić i pjesnikinja iz Viteza Marijana Strukar

Stihove pokoljnog Marka govorila je njegova kćerka Helena, a Ivo Jandrić je interpretirao pjesmu Anke Topić  čiju pjesmu je uglazbio i čitao stihove pokojnog Ive Ćurka. Učenice srednje škole Helena Suičić i  Marija Jurić  su interpretirali poeziju Ive Totića i Anke Topić.

Audio i vido zapisima obratili su se: Miroslav Pilj, Ivica Budulica Strikan, Nihad Mešić River, Maja Tomas, Anita Martinac, Marela Jerkić Jakovljević.

U glazbenom dijelu nastupili su Viteški akordi, prijatelji pokojnog Marka Martinovića.

MARINA KLJAJO RADIĆ: 5 pjesama

MOSTAR

Moj grad obavijala su polja

pijana od loze

i krvava od jagoda.

Moj grad mirisao je

beharom trešanja

i dahom planina.

Danas moj grad umire.

Pijan od bola

krvav od smrti

miriše na paljevinu.

Ali živi.

ISUS I DOBRI ČOVJEK

U dobrom čovjeku

Isus prostre ležaj

I nastani se

Svako jutro upali

Svjetiljku vjere

I bdije

U tegobama i opasnostima

Uspori mu korak

Ili ga skrije

Čista duša

Blista kroz prozore

Bezljublja svijeta

NA POSTELJI LABUDOVA PERJA

Ledena noć zime.

Samoću varam

Mislima o tebi

Grije me čudesna moć

Nas dvoje u jednom

Trenutci urasli

U stijenku srca

Dolaziš u poeziji

Topla plimnog vala

Grliš me u ritmu

U padu snježne pahulje

Tijelo ti je prozračno

Lagano i bijelo

Levitiraš

Samo jasno prepoznajem

Tvoje oči

Pune mene

Ništa ne govoriš

Osim moje ime

Posve mirno te primam

Kao tijelo haljinu

Gutam svečanu blizinu

Tvoga siromašnog bogatstva

I svojih stidljivih čežnja

Probudim se na

Postelji labudova perja

SKRIVENI BOG

Prstima stišćem

Drvenu kuglicu, brojanicu

Želim Te osjetiti

Uprisutniti.

Uzalud

Ne čuješ moju molitvu

Skriven u utrobi planine

Smišljaš kako pomoći

(I može li se više uopće pomoći?)

Rukama dotičeš nebo.

Vidim oblake koji ljube Ruke.

Vidim rane koje zakrvavljuju oblak.

Klečim i zazivam milosrđe

Znam se snaći

Pripremam divlje zelje

I točim crno vino u dvije čaše

Preživjet ću…

Začuđen, sjedaš za moj stol.

ZLATO RIJEČI

Zaodjenut ću svoju

Patnju

U zlato Riječi

I nitko

Ne će znati

Otkud mi

Zlato

I gdje mi je nestala

Patnja

Riječi će

Naći oči

Za suze

Kroz vremena

Ivo Mijatović Ico; DVIJE PJESME IZ DVADESETDRUGE

MISAO PJESNIKA

Prvo, moram imati ideju,

potom, izabrati temu…

Sada su na redu rečenice.

Na početku,

ne patim od gramatike,

već pišem,

pišem,

pišem…

I misao ne dotjerujem.

Znam! Neka će bježati,

druga lutati,

poneka čak otići.

Sama mora svoj put napraviti.

I najbolje što mogu

učiniti za nju je,

primiti je natrag ako se vrati.

VEČERNJA PJESMA SNA

Život mi je dao mnogo toga da vjerujem,

zatvaram oči,

lebdim…

Kamena klupa na kojoj sjedim

ista je ona naša.

Nedostaje: rasvjetni stup,

tvoja topla ruka

u mojoj ruci,

i vjetrovi što uzdižu

i pomiču ti kosu.

Ako dođeš, ponesi kišobran!

Sakrij nas od pogleda

i povedi u sobu,

onu plavu, s pogledom na nebo.

Tad ostani sa mnom

dok je nebo

još zlatno,

kako bih mogao uhvatiti

sunčevu svjetlost na tvojim grudima

i usnama dotaknuti onu mrlju na koži,

zašećerenu istočnim grijehom.

Stanko – Stanislav Bašić: PJESME 

 

ŠUMA GORI

Šuma gori

Šuma gori

Šum smrti unjihuje travke

Uz nemir ciku i jauk

Za morem ribe tuže

Za počinkom izgubljena stada

I pastirove beznadne riječi

Dno postojanja

presahlog jezera

žabokrečina… uskovitlana noć

Planina za sve grudi očvrsla

i noć meka

srebrnim prahom posuta

pjenuša izgrižene snove

rasute uspomene crnih prstiju

Na rame legao ciničan osmijeh nade

pepeo izgubljenog imena

oblaci gnusni

Šuma gori

Šumi žuta smrt

Šum smrti unjihuje trave

,

LJUBAVNA PJESMA

Ti si moj blagi nemir i moja crna

slutnja

Ti si moja prva pričest i moj prvi pater

noster

i moja prva ave marija

Ti jesi u svakom mojem biću

nastanjena

Ti jesi moja crna pratnja moj britki prvi

Jao

Tko te takvom  u mojem biću satkao

Taj slatki ponor to sunčano podne

Ako nisi iz mojega sna  iz mene izronila

Dabogda se se niukakavu vremenu ne

Stanio

Ti mi se svakoga rujna svakoga

Kolovoza javljaš

I moje vrijeme bez tebe više nije vrijeme

Ti si moj blagi krajolik moj novi bog

kojem se

molim

Sva priroda je za tebe istkana

Ja tobom potvrđujem prisustvo boga

Ja tobom opravdavam hram u kojem

Padam

Večer se u tvom liku javlja i ja se

tobom zaogrćem

Kiše  mi novu glazbu najavljuju

Kamen u mojoj ruci dobiva oblik

tvojega bića

Postajem zrak da bi te opravdao

Postajem zvuk da bi te dosegao

Ti si moj čisti san i moja posljednja

 misa

moj posljednji amen moja prva aleluja

Ti si moja prva pričest i moja

  posljednja ispovijed

PISMO

      Draga mama, jutros se Slavko vratijo iz Bosne i proda je duvan. Kaže da donijo puno para i da ćemo posle mise kupit puno medenjaka.

      Ante je jutros čuva kravu i konja. Ja sam varijo puru. Draga mama, ja svako jutro molim Boga da ozdraviš i da se što prija vratiš. I svaku večer prid spavanje ja se molim. I jučer sam u školi molijo pa me učitelj ubijo. On kaže da nema Boga i da sam ja glupan što u njega virujem. Baš je oni naš učitelj opak. Đava ga odnijo, Bože mi prosti.

PETNAESTA ELEGIJA

                         Sestri Leopoldini

I more i pijesak i kamen.

I ljudi u bijelim sobama.

I moja Leopoldina  sva u bijelom.

I mir među kricima.

Pa kada se vratiš u svoj log,

to drago biće sa svetačkim aureolom

tako tupo padne i u sobi guši svoju

  kob.

Pa kada divlje zamrmori more,

ti, tu, zatečena pod tim žarkim pod tim

hladnim

nebom,

samo ženske krike, molbe,  i opet

smijeh, i opet

smijeh,

i neke obiteljske posjetnice, i opet

utjehe tebi, –

a sve govoriš kako si puna nebeskog.

Mene boli tužni ishod tvoj sestro.

I more i pijesak i kamen.

I ljudi po bijelim sobama.

I divlje zamrmori more.

I mir među kricima.

I moja Leopoldina sva u bijelom.

MAGARE

Dugouho i sijedo

čim okenji se.

Odmah revati zna.

Na njega teret

koliki hoćeš

stavi.

I samar kakav god nađeš.

Polako, polako bata

na svojim tankim nogama.

Ako se most gdje ispriječi

Uzalud tučeš ga.

Ništa ne dadneš mu

koru s drveta gulit će.

Dugouho i sijedo

čim okenji se.

Na njega teret koliki hoćeš

metni.

Ništa ne dadneš mu

koru s drveta gulit će.

,

DJEVOJAČKA PJESMA

Na tijelu, već, bore duboke.

Kleto ruho,

Ruho sakupljeno, nevjestinsko.

Čekala dan

što nikad ne dođe.

Pusti dari nevjestinski.

Na prozoru cvijeće zapušteno.

Iz njega smijesi demonski.

Tugo.

Prokleta zemlja rađala.

Suza iz oka padala. Obraz veseo kazivala.

Među svijetom se smijala.

Nikomu ništa ne kazivala.

Vrt moj sad korov zapada.

(Tko da ga plijevi?)

I kakvu pjesmu da zapjevam.

Tugo.

Nikad sina odnjihati.

N ikad nikomu družica.

Sudbo.

Na tijelu bore duboke.

Čekala dan. Noć.

I ova zemlja prokleta

I ona, i ona će rađati.

Sudbo. Drugo.

Stanko Bašić (Broćanac, Posušje, 15. travnja 1945.), pjesnik, pisac za djecu, književni kritičar i novinar. 

BIBLIOGRAFIJA

Glasnik” (pjesme), Svjetlost, Sarajevo, 1969.

Žilište” (pjesme), 1973.

“Mame i tate” (pjesme za djecu), 1976.

“Era vodenjaka – izazov za kršćanstvo” (kritička studija), Teovizija, Zagreb, 2001.

Razgovorom prema životu: hrvatske povijesne teme”, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Zadar, 2003.

“Kada nisam ja jesam” (zadarski ratni dnevnik), Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.

“Moje vjetrenjače – to hrvatstvo, ta Hrvatska” (eseji), Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.

“Kršćanstvo i new age”, Balans centar, 2015.

“Mlada Kapljica”, Balans centar, 2016.

“U krugu čitanja” (književna kritika o djelima Stanka Bašića), Zadar, 2018.

“Rane priče”, Zadar, 2018.

PRIČE U UŽEM IZBORU ZA NAGRADU  „MARKO MARTIONOVIĆ CAR“ 2022.

Na ovogodišnji MEĐUNARODNI NATJECAJ ZA  PRIČU „MARKO MARTONOVIĆ CAR“ 2022.   pristiglo je 30 priča.  Jedna je diskvalificirana iz formalnih razloga, a poslije prvoga kruga bodovanja žiri je u drugi krug  izlučio slijedećih 10 priča:

šifraNaziv priče
MelekANĐELI
Kolajna BIJELE SUZE
Nuda veritasDUBO(K)REZ
dar-2022LJUDI KOJI GRICKAJU KORICE
SlavicaZAŠTO
PigmalionMUZEJ SUTRAŠNJICE
Ra1214IMAGINE
Colop 32SVI RAJEVI NASTALI  SU U PUSTINJI
Vašarski šeširDANI KAD SU BOGOVI CIJEDILI NEBO POPUT LIMUNA
Malahit 66SAN BADNJE VEČERI  

Po završetku drugog kruga glasovanja znat će se tri  pobjedničke priče.

PROGRAM DANA MARKA MARTINOVIĆA CARA 2022.

22. 9. 2022.  U 18,00  MARKO MARTINOVIĆ CAR U NAPRETKOVOJ POETSKOJ PRODUKCIJI  – pjesnički maraton povodom 120-te obljetnice HKD Napredak (120 minuta)

23. 9. 2022. u 19,00 PROMOCIJA KNJIGE IVICE BUDULICE STRIKANA “Tisuću i još ba(lala)jki”

24. 9. 2022. u 18,00 SVEČANA DODJELA GODIŠNJE MEĐUNARODNE KNJIIŽEVNE NAGRADE ZA PRIČU „MARKO MARTINOVIĆ CAR“

Svi programi održavaju se u prostorijama Napretkovog doma u Vitezu.

Preliminarni popis 120 autora i pjesama uvrštenih u prigodnu panoramu napretkovih pjesnika za 120 godina od utemeljenja HKD Napredak

TREPERAVA SVIJETLOST -120 NAPRETKOVIH PJESNIKA

U ovu prigodnu panoramu uvršteni su pjesnici koji su od 1906. godine objavljivali pjesme u Napretkovim godišnjacima i to je prvi uvjet. Oni književnici koji su objavljivali prozu, eseje, drame i sl. nisu uvršteni, ali se nalaze na popisu na kraju panorame i on broji oko 390 autora. (iznimka je Ivo Andrić koji je 1948. objavio neku crticu, a nije objavio pjesmu u godišnjaku).

Drugi uvjet je da su bili posebni gosti Šopovih dana na Plivi, a radi se o najznačajnijim pjesnicima suvremenog doba.

Treću skupinu uvrštenih čine dobitnice nagrade “Anka Topić” za prvu knjigu poezije.

Četvrtu skupinu čine pobjednici natječaja posvećenog liku i djelu Ive Andrića, te nekoliko pobjedničkih pjesama sa Graha za Iliju Ladina (dok je napredak bio organizator).

Peti uvjet je knjiga poezije objavljena u nakladi HKD Napredak -bilo koja podružnica. Potpun uvid u cje3lokupnu produkciju nismo uspjeli ostvariti ali samo ovih knjiga ima više od 120. Netko će jednom vrlo je vjerojatno napraviti taj uvid i moguće napraviti neki izbor ali to nije bila namjera ovog priređivača.

Ako se netko ne nalazi među odabranima za ovu panoramu, a zadovoljava prvi uvjet neka se

         

I.

JOSIP MILAKOVIĆ, 1861. Ne će da jede

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ, 1865. Slavenska lipa

ALAUPOVIĆ TUGOMIR 1870. Himna Napretkova

IVAN ŠARIĆ EVANGELIST 1871. ‘Gospin laudate’

DRAGUTIN DOMJANIĆ,  1875. Napretku

VLADIMIR NAZOR .1876. Tomislav

ANKA TOPIĆ 1881. Napretkovu nakladnom domu

IZIDOR POLJAK 1883. Djevici Snježnoj’

DRAGAN DUJMUŠIĆ,1884. U Opatiji

MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA  1887. Crveni makovi

PAVAO SENJIĆ TVRTKOVIĆ, 1891. Stogodišnjak

TIN UJEVIĆ 1891. Hrvatskim mučenicima

IVO ANDRIĆ 1892. Potonulo

NIKOLA KORDIĆ, 1897. Nedjelja na selu

MATE BALOTA,  1898.  Koza

CVITE (CVJETKO) ŠKARPA. 1898. Ptica

ILIJA JAKOVLJEVIĆ, 1898. Navuci šešir na čelo

MIROSLAV FELDMAN, 1899. Moja pjesma

SIDA KOŠUTIĆ, 1902. Osmijeh

FRANO ALFIREVIĆ 1903. Ljudi, žene i gradovi

GABRIJEL CVITAN.1904.  Bezgrješnom Začeću

NIKOLA ŠOP, 1904. Isus u posjeti kod nas

STANISLAV ŠIMIĆ 1904. Nedjela nedjelje

TON SMERDEL, 1904.  Suton u Emausu

ALIĆ SALIH, 1906.  Golub

VLADIMIR KOVAČIĆ, 1907. Hvaljen Isus, moja stara bako
JERONIM KORNER, 1909 . Moja duša 

LJERKA PREMUŽIĆ , 1910. Tane

MARIN FRANIČEVIĆ,. 1911 O zrikavcima i krvavom ljetu

VINKO NIKOLIĆ, 1912. Uskrsna poruka majci

ENVER ČOLAKOVIĆ 1913. Kako da ti kažem

II

LUKIĆ, VITOMIR  1929. Maricija funebre

ILIJA LADIN.  1929. Bože sve kako si rekao

ZVONIMIR BALOG, 1932. Magla

ANĐELKO VULETIĆ  1933. Kad budem velik kao mrav

PETAR GUDELJ, 1933. Zemlja u jeziku

MARKO MARTINOVIĆ 1933. Uspavanka provinciji

VESELKO KOROMAN 1934. Doći će vrijeme

MARINA TRUMIĆ, 1939. Razumjeti Bosnu

RAJKO GLIBO, 1940. Silah ćuprija

LUKO PALJETAK, 1943. Čovjek koji pjeva

MARKO VEŠOVIĆ,, 1945. San o Andriću

IVAN KORDIĆ, 1945.Ciganina dva

ANTE MATIĆ 1945. Demejna

ANTO STANIĆ, 1945.   Covid – 19

ADMIRAL MAHIĆ 1948. Lice Franje Topića

IVA NUIĆ 1948.  Povratniku.

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ-KRAJINOVIĆ 1948. Prizor s Putnikova brda

IVO ĆURAK 1949. Iz kolekcije ratnih snova

BRANKA NATALIJA PALAC,  1949. Nema odlaska

BOŽENA VOLIĆ 1949. Stina

PEŠORDA MILE , 1950. Moj otac

KREŠIMIR ŠEGO, 1950. Stojna kuća

BOŽICA JELUŠIĆ, 1951. Slovo  o  slavi

GRADIMIR GOJER 1951. Papa Franjo

VESNA HLAVAČEK 1951. Moj  prijatelj

RADICA LEKO, 1952. Trenutak

JELICA SELAK, 1952. Pitanja, pitanja…

FABIJAN LOVRIĆ, 1953. Tajna graha

MIRA ŠUBAŠIĆ, 1953. Gusji prosvjed

SANJA PILIĆ 1954. Kamo si krenula?

ŠIMO EŠIĆ, 1954. Prevrnuo se svijet naopačke

ANTO MARINČIĆ 1954. Prvi i zadnji pečat

ŽELJKO IVANKOVIĆ 1954. Ratna škola ili poduka

koju demantira iskustvo

MIRO PETROVIĆ 1954.Fojnička zvona

MILE STOJIĆ, 1955. Bratstvo i sestrinstvo

ZDRAVKO KORDIĆ,  1955. Iz zemlje niču najljepše boje domovine

RUŽICA SOLDO, 1956. Sizif i mrav

MIRJANA JEZILDŽIĆ. 1956. Vizita

ANTO ZIRDUM 1956. Ovisni od neovisnosti

MARELA JERKIĆ  JAKOVLJEVIĆ , 1956. Rađanje

MAJA TOMAS  1956. Savez neraskidiv

ANTO GAVRIĆ,1957. Dijete

IVICA BUDULICA STRIKAN 1957, Neka dođu Cigani

DRAGAN MUČIBABIĆ 1957. Na Plehanu

MLADEN VUKOVIĆ,  1958. Naprijed napretkovci!

ANTUN LUČIĆ, 1958. Bosna na bok

ŽELJKO KOCAJ, 1958. Ništa ti, Ilija, o jabuci ne znaš

DRAGAN MARIJANOVIĆ, 1958. U Bosni bilo nebilo

JOSO ŽIVKOVIĆ SOJA 1960. Traženja

FRANJO BRATIĆ, 1960. Uređujem kuću   

ZDENKO ANTUNOVIĆ, 1960. Strah

BORO JELIĆ, 1960. Kad ovo jednom

MIROSLAV PILJ, 1961. Tren

MILJENKO BUHAČ, 1961. Mostar – Svakome po jedna humka i obala

ŽARKO MILENIĆ , 1961. Kralj, vojvoda i kraljica

FINKA FILIPOVIĆ, 1961. Slike života

ZVONIMIR MIKULIĆ – ĐONO ,1961. Jozo Jukin

MARINA KLJAJO – RADIĆ,  1962. Tragovi

NIKOLA ŠIMIĆ TONIN, 1962, U Šopovoj bolesničkoj sobi

JASMINA HANJALIĆ, 1963. Sunčana strana istine    

MILJENKA KOŠTRO, 1964. Pitanje jutru

JOSIP MLAKIĆ, 1964. Dvadeseto stoljeće

JASNA PRIMORAC, 1965. Mama

SANJA BABIĆ ĐULVAT, 1965. Mostovi

NIHAD MEŠIĆ RIVER, 1965. Andrić, Travnik i ja

MILJENKO JERGOVIĆ 1966. Koncentracioni logor

MILO JUKIĆ, 1966. Rastanak

SUZANA LOVRIĆ,  1966. ipak se pretvaram

SNJEŽANA ŠUŠNJARA, 1966. Svjetlost

IVO TOTIĆ 1967. Sin tišine

VANDA BABIĆ 1967. Boka

DARKO CVIJETIĆ,  1968. Argonautska

BRANKO SERDAR.1968. Let

KRUNOSLAV ŠETKA, 1971. Depresija

.KORNELIJA PANDŽIĆ, 197?  – Iznenađenje

SANJA STRUKAR KRIŽANAC, 1971. Generalna proba diktature

SANIJELA MATKOVIĆ, 1973. Igra zrcala

ANITA MARTINAC, 1973.Na Grahu Ilije Ladina s Admiralom

ĐURĐICA ČILIĆ, 1975. Djed

LIDIJA PAVLOVIĆ.GRGIĆ, 1976. Kao da je lako

IVAN MAROS 1978. Autocenzura

VESNA VUJIĆ, 1981. Kako se ne osjećati krivim kad pišeš pjesme

MARIJA MARIĆ, 1984. Apokalipsa

MELIDA  TRAVANČIĆ 1985. Halucinacija

ANITA PAJEVIĆ  1989. Rogovi u suncu

IVAN VRLJIĆ 1989 Od čega žive djeca u kolibi

MIRZANA PAŠIĆ KODRIĆ 1991. Razdijeljena

ŠIMA MAJIĆ, 1992. Slika iz Černobila

VLADANA PERLIĆ, 1995. Moj brat sa Sirijusa B

IVAN VOLIĆ, 1996. Da bi ujutro vrijedilo ustati

Ovo je  preliminarni  popis koji može pretrpjeti još izmjene, ovisno o  primjedbama samih autora.

Mole se zastupljeni autori da se očituju o svojoj zastupljenosti i izboru pjesme najkasnije do 22. 9, 2022.

Također se mole autori (živi) da snime svoju pjesmu i pošalju na e-mail priređivača Ante Zirduma: anzortia@gmail.com.

Napominjemo da su promocije planirane u Vitezu, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banja Luci, Kotoru i Zagrebu  u 2022.

Prezentacija projekta održat će se 22. 9. 2022. u Vitezu u okviru Dana Marka Martinovića Cara i tom prigodom bit će upriličen 120 minutni poetski maraton u kojemu će uživo nastupiti zastupljeni pjesnici koji gravitiraju Vitezu, a pjesnici iz udaljenijih krajeva mogu nastupiti s video uratkom. Stihove umrlih pjesnika čitat će glumci.

Zvonimir Mikulić Đono: 5 pjesama

JOZO JUKIN

Da sam pošao stopama djeda Joze

sada bi barem bilo vinograda

ili maslinik u Letuši il’ šipak,

smokva na onoj Božjoj škripini

Ali, eto, nisam. Što ću?

Ne čudi, zna se kako je krvavo

s ljuta krša kruh jesti

pa zato od mene nikad djeda Joze,

ni blatine, ni ulja, ni smokve sušioke.

I veli meni moj prijatelj Ante,

a Antinih većina drži vodu,

‘Ajde, pusti, po maslinama i vinu

tebe nitko zapamtio ne bi,

al’ sigurno će jednom netko reći,

Aaaa, znam, Đono,

onaj  Milin, mlađi, što kuće gradi,

onaj što ga je malo odnijelo na knjige.

A svakog od nas na nešto odnese.

I što drugo mogu, nego i dalje žigat

novi laz u svom knjigogradu,

jer za maslinik, smokvik, vinograd,

za zemlju, sada je ionako kasno.

Ali za Jozu Jukinog oteti od zemlje,

sačuvati od zaborava, nikad nije kasno.

Pjesmom. Nego kako?

TRI

Tri cvijeta,

tri svijeta,

a jedno nebo.

Tri groba,

tri majke,

a jedna tuga.

Tri mita,

tri sna,

a samo jedna istina:

Bez truna srca,

požderat će mržnja

sva tri.

KAKO?

Dopade te milost

rasti i cvasti,

na ovoj stijeni,

gdje valja biti

i svoj i svačiji

I sin, i otac

i muž, i brat

učenjak i vjernik,

sudac  i krvnik,

ratnik i pjesnik

Samo, kako sve to

u istoj koži

i ostati čovjek,

da nikomu suzom

oko ne zacakli?

GODOVI I PLODOVI

Raspukli godovi,

dozrjeli plodovi.

Svjedoci vremena,

čuvari sjemena

ljudi s kamena

drevnoga znamena.

Taoci bremena,

tvrđi od kremena.

Rugaju se kletvi

i Koščevoj žetvi.

Prkose usudu,

pljuju na osudu.

Raspeta nevina,

ljuta žeževina,

kivnima žlibina,

a meni sudbina.

Bolna mi milina

ta Hercegovina.

ZAJEDNO

Obasut ću te snenu vrelim poljupcima,

zakriliti velom satkanim od osmijeha

da ti oko zaiskri ognjem dragosti

u ovo zimsko jutro svjetlucavo od inja,

u ovom ispraznom svijetu ledenih srca.

Mnogi prestadoše govoriti srcem,

ali nas dvoje se ne predajemo;

poduprijet ćeš me kada klonem,

pridržat ću te kada se sapleteš.

Zajedno kročimo skokovitim putovima

k svjetlu izbavljenja onkraj početka.

Zajedno – usud ili izbor

svejedno,

Zajedno – za-jedno, kao jedno

dok na koncu ne prijeđemo u uspomenu

i tamo zauvijek postanemo

jedno.

iz zbirke Godovi i plodovi, HKD Napredak Ljubuški, 2021.

JASNA PRIMORAC: pet pjesama

S A R A J E V O

Vidiš li ovaj grad prijatelju?
To je mjesto u kom sam rođena.
Grad u kom je teška borba vođena.
Grad ljudi, ljubavi i ptica.
Grad sa ženama najljepšega lica.
Znaš li prijatelju koliko mi znači?
Roditelja nemam, a Sarajevo je moj otac i moja mati,
znam prijatelju da želiš o Sarajevu mnogo znati.
Bilo što da ti kažem, neću da slažem
Sarajevo je srce ,ljubav i duša
Sarajevo su djeca, cvijeće, Grad i ulice,
u Sarajevu prijatelju kad glupost napraviš
gubiš svoje lice, Sarajevo je čaršija,
rijeka Bosna i Miljacka, Sarajevo su prijatelju sve Sarajlije
u gradu rođene, i one sudbinom u Sarajevo dovođene.
Sarajevo je planeta prijatelju, u njemu kada se
jednom napiješ vode sa Baš-čaršije
napio si se sreće, napunio dušu rahatom
koji se samo ovdje možeš naći
među ljudima ispod planina
što su se nad njim nadvile kao anđeli s krilima.
Sarajevo smo ja i TI prijatelju!anđel

MAMA

Kako sam nekada žurila kući
znajući da me čeka mama
koliko mi je puta rekla požuri,
da ne bude sama.
Taj zagrljaj mio i drag
srdačan osmijeh i kućni prag
topao čaj ili šalica mlijeka
znala sam da me na stolu čeka.
Dugo smo u noć pričati znale
i sada se toga sjetim
o zašto je sve ovako
i životom kao da proletim.
Danas te nema jedina moja
ja kući žurim da stignem na vrijeme
čemu užurbani koraci kada nema
meni najdraže žene.
Pjesmu ti pišem draga mama
umjesto cvijeća koje sam ti
često darovati znala
neka ovo bude iz srca i duše
za sve lijepo što si mi
u životu dala ,hvala ti draga MAMA!

RASPUKLA  NOĆ

Raspukla noć ko dinjina kora
pogled u tminu ko noćna mora.
Vani snježi ozimilo svuda
dugo je do jutra nema se kuda.
Stotine misli u zagrljaju noći,
i jedna želja da san će doći.
Ko izgubljeni putnik iz vlaka što ode
tmina pritišće nikako da ode.
Dođite snovi u zagrljaj moj,
u ovoj hladnoj noći nitko više nije svoj.
Barem da snovima obiđemo draga mjesta,

jer život je duga cesta
nekome kratka, nekome duga
nekoga sreća prati, a nekoga tuga.  

VJEČNA

Zašto se negdje netko veseli,

a netko ničega nema, zašto se previše troši

dok drugi gladan na počinak se sprema?
Zašto sreća u svima nama nije vječna,

život nekoga grli, a nekoga boli?
Budimo spremni pružiti ruku prijatelju ili bratu
zatvoriti vrata zlu i ratu pa vječno voljeti ljude

da svima nama dobro bude….

ZLATNA RIBICA

Kada bih poželjela
zlatnu ribicu sresti
Bio bi to slučajni susret na ovoj čudnoj životnoj cesti.
Tek tada bih ne samo tri,
već rijeku želja
pokušala izustiti.
Od slobode do čiste vode,
od jutra pa sve do sutra da sunce sja

svima nama  da se nikada i nigdje ne javi nikakva tama.
Pa kada bih želje nizala
tekle bi one ko tiha rijeka, bolesnima bih tražila lijeka,

 dječici maloj puno mlijeka, slatkiša igračaka i djetinjstva sretna

 bez plača i boli, tražila bih od ribice da čovjek čovjeka voli,
da mir vlada svuda, mržnja da nestane

 i da svo ludilo oko rata prestane.
Možda na svojoj životnoj cesti zlatnu ribicu sretnem ja

 pa rijekom života sve želje moje budu ispunjene,

 one su  u meni odavno pripremljene.

Jasna Primorac je pjesnikinja koja je rođena 27.ožujka  u Sarajevu.

Po vokaciji je prof. specijalist traumatske psihologije sa dugogodišnjim iskustvom u radu elektronskih medija radija i tv.

Trenutačno obnaša dužnost rukovoditeljice Odsjeka za jezike i govor RTV FBiH, te uređuje i vodi emisiju „ Večernji radio razgovori“ u dvosatnom trajanju svake srijede.

Tijekom rada je radila kao spikerica i urednica na Radiopostaji „Vrhbosna“ u okviru HKD „Napredak“.

Svoju medijsku zastupljenost iskazala je kao dopisna novinarka Radio Vatikana, Hrvatskoga radija (Zagreb), te Radija“ Herceg Bosna“.

Svoje profesionalno umijeće Jasna ja iskazivala u radu s mladim osobama u okviru psihoterapijskoga rada u okviru dobro poznate svjetske organizacije „Medecin du mond“ kao psihoterapeut.

Za svoje pjesništvo Jasna je nagrađivana domaćim i svjetskim nagradama.

Autorica je dvije zbirke pjesama dok je treća u pripremi.

banko serdar: 4 pjesme

LET

Nebo iznad grada

prekrile su ptice selice.

Kroz guste magle

za suncem lete.

Lete na zapad?

Ne čuje se ni krik

ni pjev,

samo zamah krila

što ih u budućnost nosi.

Odbacile su zakon jata.

Ne lete da im let

bude lijep,

lete da bi (pre)živjele.

AKO SE IKADA SRETNEMO

Ako se ikada sretnemo

prepoznat ću te po mirisu juga

i mirisu vječne mladosti.

Prepoznat ću te po istini

koju nosiš u očima.

Pričat ćemo o ljudima koje smo poznavali.

O ljubavi…

O ljubavi prema obitelji…

i prošlosti koju smo dijelili.

Pričat ćemo o našim ulogama u sadašnjosti.

O poeziji…

i domovini koju si davno napustila.

Ako se ikada sretnemo

nakon ovih dugih neobjašnjenih godina,

srest ćemo se na kraju priče.

DRHTAJI NAD ATLANTIKOM

Samo jedna kratka SMS poruka

bila je znak

da još ništa nije prestalo…

i dvoje zrelih ljudi sa radošću,

mladalačkim žarom u srcu,

vratiše se u vrijeme od prije 30 godina.

Istina je sve ove godine

drhtala nad Atlantikom…

Vrijeme ne liječi ništa.

Prava ljubav se ne gasi pauzama…

Ni godinama…

Niti daljinama.

Kako sada biti odrastao?

I mudar

da ih ovaj nalet emocija ne oprži?

Ne znam, je li ovo što im se događa

fer srcu i njezinom i njegovom?

Ali neki razlog ima.

Najveća je greška

misliti

Kako još imaju vremena.

PJESMA MLADIH SLAVUJA

Ogrnut svjetlom

na putu za vječnost

k nebu se diže Hrvojev grad,

nad slapom smješten

poviješću stiješnjen

sačuvao je ponos i sjaj.

Putniče svrati, zastani tu,

odmori tijelo, osvježi duh…

Poslušaj pjesmu mladih slavuja

što od davnina klizi niz slap.

To tiho šume bijela im krila

a svaka duša jedna je kap.

Stoljeća slavnih

i onih tamnih

duboke bore cure niz zid,

dok čiste ruke

Svetoga Luke

blagoslov Božji rose nad njim.

Putniče svrati, zastani tu,

odmori tijelo, osvježi duh…

Poslušaj pjesmu mladih slavuja…

O kako iskren njihov je poj.

Živote svoje oni su dali

za grad Hrvojev i moj.