UGLJEŠA KESIĆ, PJESME ZA DJECU

KAD PORASTEM

Davno su mi ljudi mnogi

baš zadatak težak dali:

šta da budem kad porastem,

kad ne budem više mali?

Tata kaže: Bićeš zubar!

Tu je uvijek para laka!

Mama kaže: Budi glumac.

Može krojač? – reče baka.

Strina šapnu: Pjevač budi,

imaš tako divan glas!

Striko guknu: Ma fudbaler –

ti baš sportski imaš stas.

Ali mene nije briga

šta govore strine, tete.

Odluku sam ja donio – 

da ću vječno biti dijete.

PRAMIČAK

Za pramičak kose tvoje

ja bih svašta vjeruj dao,

i najbolje autiće –

ne bi mi ih bilo žao.

Dao bih i punu šaku

ja smokava slatkih,  suhih,

čudnovatu moju kapu

gdje se moja mašta kúpi.

Važan mi je taj pramičak –

jer on slatku tajnu krije,

šapnuće mi sad na uho

za kim srce tvoje bije….

MALI SLIKAR

Pokušô  sam što ću kriti

ja zaista slikar biti,

ali znanje moje bajno

u linije dve bi stalo.

Neko umije baš da crta

i da lijepo slaže boje,

al’ vjerujte ja to ne znam

već ja uvijek tjeram svoje.

Kist ja svaki očerupam,

a tuševe sve polupam

i blokova pune vreće

otišli su sad u smeće.

Zato javno kažem svima

neka znaju strine, tete – 

da ja neću slikar biti

već ću vječno biti dijete!

TAJNA

Ima jedna slatka tajna,

nježna, mala, ali bajna

u četiri se riječi sroči –

gdje gledaju njene oči?

Po razredu one kruže,

s njegovim se tajno druže –

pa joj pogled brzo skrene,

da ne budu otkrivene.

Tajna živi dok je sama,

za nju smije znati mama,

a osoba kad sazna par –

tad postaje javna stvar.

Uglješa Kesić je rođen 1. 10. 1980. godine u Banja Luci. Osnovnu, srednju školu i fakultet završio je u rodnom gradu gdje je stekao zvanje profesora istorije. Kroz život ga je uvijek vodila pisana riječ i već se 15 godina bavi pisanjem poezije i proze. Autor je tri zbirke poezije koje su izašle u Banjaluci: „Zažmiri“ (2018), „Noć kada su palili knjige“ (2020) i „Vilenjak Jan“ (2023). Najbolje je biti dijete, “Art print”, Banjaluka 2025 .

Za pjesmu „Vilenjak Jan“ dobitnik je nagrade Musa Ćazim Ćatić (za najbolju dječiju pjesmu u konkurenciji 262 pjesme). Pored nagrade Musa Ćazim Ćatić dobitnik je mnogih priznanja i zahvalnica za svoj rad. Saradnik je brojnih časopisa u inostranstvu i zastupljen je u mnogim zbirkama. Član je Udruženja književnika Republike Srpske, Instituta za dečiju književnost, PEN centra Bosne i Hercegovina i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Njegova književnost je prevedena na mađarski  jezik.

POPIS PRVIH KNJIGA BH PJESNIKINJA OD 1.1. 2021. DO 30.12. 2026.

Od 1998. godine dodjeljuje se književna nagrada za prvu knjigu poezije bh pjesnikinja ANKA TOPIĆ i od tada se prati produkcija ovih knjiga. Nagrada se dodjeljuje svakih 6 godina  trima BH pjesnikinjama ma gdje živjele. Nagrada se dodjeljuje na dan rođenja Anke Topić ( 4. 6.)  i to naizmjenično  u Vitezu i Žepću jer su HKD napredak podružnica uŽepču (gdje je Anaka Topić rođena) i podružnica u Vitezu (gdje je umrla) zajdnički utemeljili ovu književnu nagradu. Posljednja dodjela je bila 4. 6. 2021. u Žepču a Slijedeća dodjela  treba biti   4.6. 2027. godine u Vitezu.

Na popisu se nalaze i prve knjige poezije za djecu, ali prema propozicijama iste ne ulaze u konkurenciju. Također u konkurenciju ne ulaze knjige poezije i proze, a prema izmjenama i dopunama Pravila Nagrade u od 2014.  u konkurenciju ulaze dvojezične zbirke.

MOLIMO PJESNIKINJE I NAKLADNIKE DA  AŽURIRAJU PODATKE I JAVE TKO JE SVE ISPUŠTEN SA POPISA NA adresu: knjiznica.poezije.at@gmail.com a knjige koje su se pojavile od 1. 1. 2021. do 31. 12. 2026. dostave u HKD Napredak, Kralja Tvrtka 1.  72250 Vitez  (makar jedan primjerak, a poželjno je knjigu poslati i u PDF formatu) . Iste bće ostati u fundusu MEDJUNARODNE KNJIŽNICE POEZIJE “ANKA TOPIĆ” i biti dostupne čitateljima diljem svijeta.

2021.

  1. Đenana IKANOVIĆ, TI RIJEDAK SI BISER, 2021.
  2. Blanka KRALJEVIĆ, MOJE PREOBRAŽENJE,  2021.
  3. Marija PAVKOVIĆ , ČEKANJA, 2021.
  4. Azemina KREHIĆ-HALILOVIĆ  ZRCALO OD MJEDI, 2021.

2022.

  • Maja MIHAJLOVIĆ, BRODOVI, BOGOVI I MALI POŽARI U RUKAMA”, Banja Luka, 2022.
  • Dženita MEMIĆ, BIJEG, Lukavac 2022.
  • Selma ASOTIĆ, RECI VATRA,2022.
  • Ana ŠIMIĆ, SAMOVANJE, Tuzla, 2022.
  • Ljiljana TOLJ: SRCU NAJDRAŽE USPOMENE, Ljubuški, 2022. 
  • Azemina Dokaza KLOBODANOVIĆ, NA ZALASKU, 2022. e-knjiga 
  • Elma ĐOGIĆ,  POSLJEDNJA MJESEČEVA KĆI, 2022. 
  • Amela DELIĆ , VJETROVA DOM, : 2022,
  • Senada UŽIČANIN, Konture za nevidljive glasonošice, Tuzla, 2022.

2023.

  • Jelena PROTRKA, NEBO I ZEMLJA , Posušje, 2023.
  • Božena VOLIĆ, POETSKI AKVAREL, 2023.
  • Karla KEVO;  MALA DJEVOJČICA VELIKIH SNOVA, MH Stolac, 2023.
  • Emina BOJIĆ, IZMEĐU OBALA DUŠA, 2023.
  • Ozrenka FIŠIĆ: MAGLENO MORE, 2023.  (virtualno objavljeno 2008.)
  • Meliha ŠUŠKAVČEVIĆ , NIŠTA PROSJEČNO U ŠOLJICI SVEMIRA, 2023.

2024.

  • Razija BUHARALIJA, ŠAROPLET, 2024.

2025.

  • Sara TUKA., PISMA KOJA NISMO ČITALI, 2025.
  • Ružica DUJIMOVIĆ – KRIŠTO, O svemu pomalo, o jednom najviše, 2025.

SNAŽNOLEDNA POEZIJA SANJE BABIĆ ĐULVAT

Prvi osvrt na zbirku poezije Sanje Babić Đulvat JEDNA LJUBAVNA I OSTALE PJESME, HKD Napredak Vitez, 2024.

Ne precjenjuj ambis trenutka

Ne podcjenjuj hrabrost mog duha

Koji dolazi sa zvijezde daleke

Sanja Babić Đulvat

Rijetko imam sretnu priliku susretanja sa (sa)zrelom poezijom koja, uz dar da se kiti, slaže poetske slike, glagolja i kotrlja stihovlje,  proniče u istine duboko u nama i oko nas i nepretenciozno promeće pouke i poruke.  Književnica Sanja Babić Đulvat, Travničanka koja svoj radni vijek proživljuje u Vitezu, Pojavila se 1998. godine s prvom knjigom poezije OKO RTA DOBRE NADE., koja se našla u širem izboru za nagradu „Anka Topić“ što samo po sebi ima jasno (na)značenje. Poslije toga se pojavila s nekoliko romana a ostavila je traga i u dječjoj književnosti. Nedavno se pojavila njezina druga knjiga poezije JEDNA LJUBAVNA I OSTALE PJESME.  Naziv zbirke koja koristi već korištene i starim ljubiteljima poezije poznate sintagme, upućuje na  knjigu koja ima neki koncept i sublimira poruku koja je kod mene morala izazvati viša očekivanja.

Baš ovih zadnjih nekoliko mjeseci intenzivno sam priređivao Panoramu hrvatskih pjesničkih glasova 21 stoljeća i bez ikakvoga okolišanja naznačio da sam prilikom odabira nastojao izbjeći Ljubavne i domoljubne pjesme koliko je to god moguće jer antologija, panorama, zbornika na ovu temu ima i previše. No, znao sam da to neće baš biti moguće jer naprosto ima pjesnikinja sa tri ili pet knjiga poezije i u svima one blude po svojoj unesrećenosti i ljubavnim dvojbama i trokutima da naprosto morate izabrati jednu tu ljubavnu. Sličan je slučaj i s domoljubnima pa i bogoljubnima.  Ovo navodim da čitatelj shvati da ovaj prikazivač ove DRUGE najnovije knjige  Sanje Babić Đulvat ima već neki stav o poeziji i da ne preferira previše tu autoterapijsku notu, koje uvijek mora biti, ali kad se poezija svede na to onda je ukoričenje takve poezije i komuniciranje šire populacije poprilično degutantno bez obzira koliko te unutarnje refleksije s dna čežnje mogu biti poetične.

 Da ne bude nesporazuma odmah ću reći da je knjiga Sanje Babić puna ljubavi… Nisam brojao ali pojma ljubavi i njegovih sinonima  ima podosta. Naprosto poezija ne može bez ljubavi jer je ona taj neki sveopći virus kojim je inficirano svekoliko odnošenje između ljudskih jedinki i njihovih individualnih samosti i samosvojnosti.

Zato ova jedna ljubavna u nazivu knjige  podrazumijeva  onu ljubavnu u kojoj se nužno mora pojaviti mjesečina….

Na 29. stranici pjesnikinja pokazuje na je srođena s bićem suvremenog čitatelja, i jednom meta pjesmom, naprosto zaskače zaljubljenike  ove poetike, naziva ih sretnicima i zapravo potiče na strpljenje, a to može samo  onaj lirski subjekt koji je hrabro otkočio duhovne kočnice, priznajući da nije lako Otpustiti očekivanja/ bez hrabrosti vojnika.

Ako listaš ovu knjigu

i tražiš ljubavnu pjesmu

onda si sigurno sretnik

jer slutiš cilj

Brzo će, već žuri

Afrodita

u kočiji s malim vrapcima.

I doista na 36. stranici LJUBAVNA. Ne treba  komentirati njezinu jednostavnost i jedinstvenost u oceanima svijeta punim LJUBAVNIH  nedorečenih, nedomišljenih, nedoživljenih i neoživljenih pjesama.

To samo govori iz sebe.

LJUBAVNA

Iznova i uvijek

zavolim ti oči

zbog kojih nestaje

ulica i cijeli jedan

grad.

Zaboravljam raskrižje

dok ti pružam svoj dan

i noć je bez iščekivanja

dželata.

Duša ne zna za bol

Dok ti dajem dah

Za dah.

Poljupce tko bi zaboravio

Kad mjesečina ih vjerno

Prati.

Zar je važno ako se rastanemo?

Ljubav nas osuđuje na smrt

I bezvremenost jednako.

Sama činjenica da mjesečina stanuje u njezinoj ljubavnoj pjesmi upućuje da je ova poezija nježna ali čvrsta, proživljena i promišljena,  nepretenciozna ali iskrena. Ova poezija  upliće zlatnu nit osobnih doživljaja s punom samosvjesnošću o univerzalnosti većine tema kojima se poezija najčešće bavi.

Ova zbirka, način na koji je građena, i životnost tema i motiva te način na koji ih rasvjetljavaju reflektori njezina duha,  uzdiže u uži popis knjiga poezije s velikim P.   Ova poezija je udarila šamar tim našim strahovima da se suočimo s obzirima koji nas uvijek uvuku u ralje autocenzure. Ona je oslobodila taj istinski i iskonski potencijal pronicanja u tanane sfere  gordijevskim čvorovima zavezanih istina,  koje pjesnikinja  tako briljantno secira. Ona zaslužuje da se stvarno čita i isčitava.

A o ostalim pjesmama poslije drugog čitanja.

Anto Zirdum

ZORICA KRAJINOVIĆ-MARINIĆ

 BIT ĆE LAKŠE

Meke pahulje silaze promrzlim zrakom,

pa obavijaju uspavani mir nad poljima, šumama i stazama.

Približili se božićni blagdani,

ali tamo gdje rasli smo mi, nemaju koga više obradovati.

Ovih dana trebao bi netko svetu pjesmu zapjevati,

a ničijeg glasa nema.

Trebao bi netko crkveno zvono oglasiti

a nema crkve, ni zvona nit zvonara.

Trebali bi kroz prozore bljeskati okićeni krizmani,

a niti domaćini sijeku jelke nit’ ih djeca kite.

Trebao bi netko spravljati jela da avlije mirišu,

a nema domaćica nit’ pitomih avlija.

Trebao bi netko donosit Bednjake

i uspravljati ta šuštava stabla uz pragove,

a niti nosača Badnjaka nit’ pragova ima.

Ostala jedino posvuda razlivena tuga

i zato je bolje da pahulje snijega prekriju sve.

Neka se bjelina bijeli,

bit će lakše iz tuđine slutit samo bjelinu

kad već nikog nema naložit vatru

za Božić naš u kraju mome.

Objavila: Vrela sto u meni vriju 2021.,  Otkud u predvečerju zora,  2022.

SNJEŽANA LOVRIĆ: 4 PJESME

ČUVARKUĆA

u šaku svoju uhvatit ću zraku sunca

što pukne u zoru

nad kućom dida mog

među dlanove svoje sakrit ću je

i milovat čuvarkuću

što je baba posadi

na krovu kužine male

a ona i danas traje

i zna zadaću svoju

čuva i šuti

UZ KAMEN

naslonim svoja sjećanja

na hladan i neravan kamen

darivam toplotu iz tijela svog

u njegovu nutrinu

tako život ulijevam u njega

cijena ljubavi prema kamenu

je hladan znoj na mom čelu

možda uz njega i umrem

BABINA PRIČA

podiže baba ruku

na rub kamenog krova stare kužine

s grumenom zemlje i žilama čuvarkuće

u kojima je život pleo priču

posadi priču

za buduća vremena

jer čuvarkuća još i danas živi

na istom mjestu

na istom suncu

KORAČAM LIVADAMA

Koračam livadama u sumrak mirisni

u susret brijegu što motri na mene

i dok žurno prema njemu gazim

baer livade polja izmiču

ja idem s njim drugovat

on postojan kamenit jak

mirisom mami

zemljom vlažnom ispod kamena siva i bijela

dračom tilovinom kaduljom vriskom

i ne znam sve trave pobrojat

baba bi znala da je živa

puteljak uzak malo strm

mislim neka još dok popnem se na vrh

pa stat ću

i stat će vrijeme

sumrak već modar je

udara u nj bjelina zvijezda

stat će i trajat će

Krenica šuti sjajna

stoji nezamjenljiva

poji moj pogled i dušu

u njoj se ogledaju mjesec i zvijezde

ravnim putem hodam još

malo poljane nestaju

tu u blizini kamenjara i vrtlova didovih

na mjesta prosutim suhozidom

crvenica miriše

i ona je crno crvena od mraka

u zraku dim iz par dimnjaka

sivkastobijel otplovi visoko

gazim još malo i tu sam

srce udara jako

sretna na puteljku uskom što se u noći bljeska

ispod mjeseca i zvijezda

Marija Skočibušić: DVIJE PJESME

KAKO SE PIŠE TOČKA

Ako ušna školjka
Udubi mramor,
Zid će prijeći u fragmente;
Kon-kav-no

Pusti
Pregrizeni šapat da se odbija,
Skuplja slinu

Dlakavi crv
Spojit će nasuprotne točke;
Dijagonala
Koju razumiju samo
Sitni kukci ispod pazuha

Pogled-ljepilo-pogled:
Pokušavaš pripitomiti trenutak,
Mažeš Zašto po zraku

Htjela bih ti pokazati
Kako se piše točka,
Ali tvoji upitnici
Uvlače se između svakoga retka
Produžuju se u osmice

SVE JE POTROŠIVO OSIM JEZIKA

Umjesto obroka

Slažem korintske stupove

Od hi-me-na sendviča

Čičkom na košulji

Pokušavam pronaći izlaz

Iz volute jučerašnjih mirisa

siđi

Dvije nepozvane ose

Skoro su napipale

Obrazac sažvakanih krila;

Nasamarit će znakove zbrajanja

Žeđ se povlači u pokušaje,

Glas mi je ranjeni invalid;

Samo mu olovka može ugraditi noge

Marija Skočibušić rodjena u Karlovcu 2003.

Objavila: Kraćenje razlomaka (pjesme, 2021).

BLAŽENKA RUDIĆ: tri pjesme

ŽELJA

Moje isplakane oči

zrcale daljinu beskraja

htjela bih biti

samo

svjetionik

što pokazuje luku

htjela bih biti

samo

luka

što prima utopljenike.

PROLAZNOST

uzela sam šamedlu

i sila na sokak

pa gledam

kako prolazi

život.

TVOJA LJUBAV ZAUVIJEK

Budim se tako već godinama

budim se u jutra svakakva

a uvijek me dočeka

Tvoja vjernost velika

ona se obnavlja svako jutro

I svaki dan

na ruku stavljam

znak Tvojih zaruka

dok moje srce još uvijek luta

umorno

a Ti mene na srce stavljaš

I tako započinjem dan

molitvom

a nisam tu

ali Ti jesi

i pogleda svog

ne skidaš s lica mojega

I tako stolu

i tako kruhu pristupam

a ne znam

vrijednost Tvog dara

dok Ti se uvijek iznova

za mene predaješ

i tijelo svoje lomiš

Nemam se čime hvaliti

osim slabostima svojim

službenica sam beskorisna

ne učinih ni ono

što bijah dužna učiniti

A opet znaš

samo Ti znaš

da najdublja tišina

moga bića

izriče hvalu

i predanje

i prihvaćanje

da budem

od Tebe ljubljena zauvijek

zauvijek

S. Blaženka Rudić rođena je 8. ožujka 1966. godine na Bikovu kraj Subotice. Osnovnu školu i prva dva razreda srednje škole završila je u Subotici, a zatim je 1983. stupila u zajednicu sestara dominikanki na Korčuli. Redovničko odijelo primila je 1984., prve zavjete polaže 1986., a doživotne 1994. godine.

Studirala je i diplomirala na Institutu za crkvenu glazbu, Katehetskom institutu i Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Tijekom redovničkog života vršila je službu orguljašice i katehistice u Zagrebu, Subotici i Korčuli, gdje trenutno obnaša službu priore i vrhovne tajnice Kongregacije svetih anđela čuvara.

Pjesme piše od đačkih dana, a objavljivala ih je u Bačkom klasju, Subotičkoj Danici, Zvoniku i glasilu Kngregacije Ave Maria.

Objavila: Dragocjena blizina (pjesme) (Subotica, 2001.),

Svjetlo u ravnici (meditacije) (Subotica, 2001.)

i slikovnicu Pastirica i ruže (Miris svetosti blažene Ozane Kotorske) (Zagreb, 2005.)

NEVENA MLINKO, tri pjesme

ZVUČNA OBMANA

Tko me je bacio između linije polja

u prostor izgovorenih slova?

Ta melodija ne budi jasiku u meni.

Želje napuhane potkazuje. Bode. Buši.

Oblici leže bezbojni. Pokošeni.

Zanesena zvukom tvojih riječi

stigoh do točke usijanja,

tako dobro uvježbana

ne zanositi se, ne nadat!

Kaži, što si me bacio u ovaj prostor

bezdane jeke izgovorenih riječi?

O rešetke od rebara luda

odbijam se (misle plešem!)

a na masnoći slova okretana

cvrče, zagorjelina se razliježe.

Nije važno

vjerujem ti na riječ

jer riječi moje

neotesane

prazne

jer riječi moje

iznevjeravaju mase

hrane hrane tvoje

riječi kao pomame

i govori puno govori

glasno govori tiho

sa žudnjom i u prazno

govori da nije važno

u njima ću odmoriti

sebe osloniti uzeti

zraka i ponoviti

kad se sruše kule mojih

riječi i slome mi kosti

kada te zaboli miris

mojih crvotočnih mošti

govori puno govori

glasno govori tiho

sa žudnjom i u prazno

govori da nije važno

Srebrna staza

Sjajna kosa

noćnog neba

zemlje

vječita težnja

u meni

odsjaj je našla

za ruku me povela.

Na čas jedan

stadoh

i sada znam

da u taj tren

(samo jedan)

svetosti se dadoh.

Zavičaju,

što su oči

poslije,

koža, riječi,

san i brat?

Odnarođenik olovni

sâm sam sebi

zvečke žal.

Među svojima

nisam svoj.

S trunkom neba

tumaram zemljom

prašnjavom.

Nevena MLINKO .  Subotica 1988. godine. Objavila:  Vinjete Bola (Matica hrvatska Subotica, 2021. Stihovi su joj uvršteni u više antologijskih izbora hrvatskog pjesništva u Vojvodini.Master je profesorica književnosti i teoretičarka umjetnosti. Za dramatizaciju Avaških godina Milovana Mikovića dobila je priznanje Grada Subotice Dr. Ferenc Bodrogvári 2020. godine. Poeziju i književnu kritiku objavljuje u domaćoj periodici. Poeziju piše na standardnom hrvatskom jeziku i na bunjevačkoj ikavici.

DOROTEJA ZEICHMANN: tri pjesme

GRANICA

blizu nam je granica

naslonimo se na nju

zaufamo se va nju

mislimo da ju poznamo

od čega nas brani?

od prijatelja?

od neprijatelja?

od samoga sebe?

ne znamo

ne poznamo granic

nećemo je poznati

potribujemo je samo od drugih

LJUBOMORNOST

nij’ na svitu gorje stvari

neg’ je ljubomornost

važiga gasi

samo j’ zlotvornost

stvara diboko u srcu

bol neizmjernu

prokleta budi žena

ka se njemu smije

prokleta budem ja

da mi srce grije

postala bi ne-znam-ča

ako ko i viška

da ga samo ljubit znam

njemu samo nježna sam

neka luta

vrag ga nosi

ja ću svenek biti ja

morat će on spoznat

da ga samo ljubim ja

JESENSKO PROTULIĆE (U BEČU)

protuliće u jeseni

mantli hodu uz majice s kratkimi rukavi

čižme uz sandale

sunčani naočalji

sidu u kafiću

i gledaju u svit

prolazećih

prolaznih

uživaju svitlinu i teplinu

pak se pitaju

kako dugo još

Panonski list (elektronski), 9/2022

ANA ŠORETIĆ: dvije pjesme za djecu

OVO SI ŽELJIM

Letit i čarat

lipe sanje podvarat

smijat, probudit

mnogo šale ponudit

jačit tr skakat

pak sve duhe zatapat

sinje potući

tr za slobodu vlući

malo junačit

mega-broje prikvačit

strahom pobignut

čvrstu snagu dostignut

jezičnog’ loja

na sva pitanja moja

pak ljubav od tebe

željim si za sebe.

STARA SOVA

Stara sova

pala s krova.

Doli bubne,

kljun si ugne.

Kasna j’ ura,

noć je škura,

huknuo j’ miš

sad nima niš’.

Ana Šoretić, (Ana Schoretits) Turte od riči, HKD, 2022.

Design a site like this with WordPress.com
Započnite