Na ovogodišnji MEĐUNARODNI NATJECAJ ZA PRIČU „MARKO MARTONOVIĆ CAR“ 2022. pristiglo je 30 priča. Jedna je diskvalificirana iz formalnih razloga, a poslije prvoga kruga bodovanja žiri je u drugi krug izlučio slijedećih 10 priča:
šifra
Naziv priče
Melek
ANĐELI
Kolajna
BIJELE SUZE
Nuda veritas
DUBO(K)REZ
dar-2022
LJUDI KOJI GRICKAJU KORICE
Slavica
ZAŠTO
Pigmalion
MUZEJ SUTRAŠNJICE
Ra1214
IMAGINE
Colop 32
SVI RAJEVI NASTALI SU U PUSTINJI
Vašarski šešir
DANI KAD SU BOGOVI CIJEDILI NEBO POPUT LIMUNA
Malahit 66
SAN BADNJE VEČERI
Po završetku drugog kruga glasovanja znat će se tri pobjedničke priče.
PROGRAM DANA MARKA MARTINOVIĆA CARA 2022.
22. 9. 2022. U 18,00 MARKO MARTINOVIĆ CAR U NAPRETKOVOJ POETSKOJ PRODUKCIJI – pjesnički maraton povodom 120-te obljetnice HKD Napredak (120 minuta)
23. 9. 2022. u 19,00 PROMOCIJA KNJIGE IVICE BUDULICE STRIKANA “Tisuću i još ba(lala)jki”
24. 9. 2022. u 18,00 SVEČANA DODJELA GODIŠNJE MEĐUNARODNE KNJIIŽEVNE NAGRADE ZA PRIČU „MARKO MARTINOVIĆ CAR“
Svi programi održavaju se u prostorijama Napretkovog doma u Vitezu.
U ovu prigodnu panoramu uvršteni su pjesnici koji su od 1906. godine objavljivali pjesme u Napretkovim godišnjacima i to je prvi uvjet. Oni književnici koji su objavljivali prozu, eseje, drame i sl. nisu uvršteni, ali se nalaze na popisu na kraju panorame i on broji oko 390 autora. (iznimka je Ivo Andrić koji je 1948. objavio neku crticu, a nije objavio pjesmu u godišnjaku).
Drugi uvjet je da su bili posebni gosti Šopovih dana na Plivi, a radi se o najznačajnijim pjesnicima suvremenog doba.
Treću skupinu uvrštenih čine dobitnice nagrade “Anka Topić” za prvu knjigu poezije.
Četvrtu skupinu čine pobjednici natječaja posvećenog liku i djelu Ive Andrića, te nekoliko pobjedničkih pjesama sa Graha za Iliju Ladina (dok je napredak bio organizator).
Peti uvjet je knjiga poezije objavljena u nakladi HKD Napredak -bilo koja podružnica. Potpun uvid u cje3lokupnu produkciju nismo uspjeli ostvariti ali samo ovih knjiga ima više od 120. Netko će jednom vrlo je vjerojatno napraviti taj uvid i moguće napraviti neki izbor ali to nije bila namjera ovog priređivača.
Ako se netko ne nalazi među odabranima za ovu panoramu, a zadovoljava prvi uvjet neka se
ANITA MARTINAC, 1973.Na Grahu Ilije Ladina s Admiralom
ĐURĐICA ČILIĆ, 1975. Djed
LIDIJA PAVLOVIĆ.GRGIĆ, 1976. Kao da je lako
IVAN MAROS 1978. Autocenzura
VESNA VUJIĆ, 1981. Kako se ne osjećati krivim kad pišeš pjesme
MARIJA MARIĆ, 1984. Apokalipsa
MELIDA TRAVANČIĆ 1985. Halucinacija
ANITA PAJEVIĆ 1989. Rogovi u suncu
IVAN VRLJIĆ 1989 Od čega žive djeca u kolibi
MIRZANA PAŠIĆ KODRIĆ 1991. Razdijeljena
ŠIMA MAJIĆ, 1992.Slika iz Černobila
VLADANA PERLIĆ, 1995.Moj brat sa Sirijusa B
IVAN VOLIĆ,1996. Da bi ujutro vrijedilo ustati
Ovo je preliminarni popis koji može pretrpjeti još izmjene, ovisno o primjedbama samih autora.
Mole se zastupljeni autori da se očituju o svojoj zastupljenosti i izboru pjesme najkasnije do 22. 9, 2022.
Također se mole autori (živi) da snime svoju pjesmu i pošalju na e-mail priređivača Ante Zirduma: anzortia@gmail.com.
Napominjemo da su promocije planirane u Vitezu, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banja Luci, Kotoru i Zagrebu u 2022.
Prezentacija projekta održat će se 22. 9. 2022. u Vitezu u okviru Dana Marka Martinovića Cara i tom prigodom bit će upriličen 120 minutni poetski maraton u kojemu će uživo nastupiti zastupljeni pjesnici koji gravitiraju Vitezu, a pjesnici iz udaljenijih krajeva mogu nastupiti s video uratkom. Stihove umrlih pjesnika čitat će glumci.
Vidiš li ovaj grad prijatelju? To je mjesto u kom sam rođena. Grad u kom je teška borba vođena. Grad ljudi, ljubavi i ptica. Grad sa ženama najljepšega lica. Znaš li prijatelju koliko mi znači? Roditelja nemam, a Sarajevo je moj otac i moja mati, znam prijatelju da želiš o Sarajevu mnogo znati. Bilo što da ti kažem, neću da slažem Sarajevo je srce ,ljubav i duša Sarajevo su djeca, cvijeće, Grad i ulice, u Sarajevu prijatelju kad glupost napraviš gubiš svoje lice, Sarajevo je čaršija, rijeka Bosna i Miljacka, Sarajevo su prijatelju sve Sarajlije u gradu rođene, i one sudbinom u Sarajevo dovođene. Sarajevo je planeta prijatelju, u njemu kada se jednom napiješ vode sa Baš-čaršije napio si se sreće, napunio dušu rahatom koji se samo ovdje možeš naći među ljudima ispod planina što su se nad njim nadvile kao anđeli s krilima. Sarajevo smo ja i TI prijatelju!anđel
MAMA
Kako sam nekada žurila kući znajući da me čeka mama koliko mi je puta rekla požuri, da ne bude sama. Taj zagrljaj mio i drag srdačan osmijeh i kućni prag topao čaj ili šalica mlijeka znala sam da me na stolu čeka. Dugo smo u noć pričati znale i sada se toga sjetim o zašto je sve ovako i životom kao da proletim. Danas te nema jedina moja ja kući žurim da stignem na vrijeme čemu užurbani koraci kada nema meni najdraže žene. Pjesmu ti pišem draga mama umjesto cvijeća koje sam ti često darovati znala neka ovo bude iz srca i duše za sve lijepo što si mi u životu dala ,hvala ti draga MAMA!
RASPUKLA NOĆ
Raspukla noć ko dinjina kora pogled u tminu ko noćna mora. Vani snježi ozimilo svuda dugo je do jutra nema se kuda. Stotine misli u zagrljaju noći, i jedna želja da san će doći. Ko izgubljeni putnik iz vlaka što ode tmina pritišće nikako da ode. Dođite snovi u zagrljaj moj, u ovoj hladnoj noći nitko više nije svoj. Barem da snovima obiđemo draga mjesta,
jer život je duga cesta nekome kratka, nekome duga nekoga sreća prati, a nekoga tuga.
VJEČNA
Zašto se negdje netko veseli,
a netko ničega nema, zašto se previše troši
dok drugi gladan na počinak se sprema? Zašto sreća u svima nama nije vječna,
život nekoga grli, a nekoga boli? Budimo spremni pružiti ruku prijatelju ili bratu zatvoriti vrata zlu i ratu pa vječno voljeti ljude
da svima nama dobro bude….
ZLATNA RIBICA
Kada bih poželjela zlatnu ribicu sresti Bio bi to slučajni susret na ovoj čudnoj životnoj cesti. Tek tada bih ne samo tri, već rijeku želja pokušala izustiti. Od slobode do čiste vode, od jutra pa sve do sutra da sunce sja
svima nama da se nikada i nigdje ne javi nikakva tama. Pa kada bih želje nizala tekle bi one ko tiha rijeka, bolesnima bih tražila lijeka,
dječici maloj puno mlijeka, slatkiša igračaka i djetinjstva sretna
bez plača i boli, tražila bih od ribice da čovjek čovjeka voli, da mir vlada svuda, mržnja da nestane
i da svo ludilo oko rata prestane. Možda na svojoj životnoj cesti zlatnu ribicu sretnem ja
pa rijekom života sve želje moje budu ispunjene,
one su u meni odavno pripremljene.
Jasna Primorac je pjesnikinja koja je rođena 27.ožujka u Sarajevu.
Po vokaciji je prof. specijalist traumatske psihologije sa dugogodišnjim iskustvom u radu elektronskih medija radija i tv.
Trenutačno obnaša dužnost rukovoditeljice Odsjeka za jezike i govor RTV FBiH, te uređuje i vodi emisiju „ Večernji radio razgovori“ u dvosatnom trajanju svake srijede.
Tijekom rada je radila kao spikerica i urednica na Radiopostaji „Vrhbosna“ u okviru HKD „Napredak“.
Svoju medijsku zastupljenost iskazala je kao dopisna novinarka Radio Vatikana, Hrvatskoga radija (Zagreb), te Radija“ Herceg Bosna“.
Svoje profesionalno umijeće Jasna ja iskazivala u radu s mladim osobama u okviru psihoterapijskoga rada u okviru dobro poznate svjetske organizacije „Medecin du mond“ kao psihoterapeut.
Za svoje pjesništvo Jasna je nagrađivana domaćim i svjetskim nagradama.
Autorica je dvije zbirke pjesama dok je treća u pripremi.
I ja sam zastao, više me ne vode sa sobom vilenjaci
Neljubljenih i nemilovanih razgruđenosti se sjećam
Vrlo rijetko, kroz odbljesak munje i odsjaj klasja
Niz topolja tutnje kopita vranaca, ali junaka nema
Po mome su sjećanju slutnje pale. Kišit će u gorama
Majke su i očevi otišli namjestiti nam postelju novu
Dugo je putovanje, a sjećanja mi nisu pouzdana
Ostat ćemo svi na slikama oronuli i sijedih misli
Zapravo, djeca smo, upala u crvotočinu vječnosti
Čujem zvijezde, ustuknuo pred svemirskom jekom
Vraćam se kući, na iskon, gdje miriše prvo mlijeko
Taj put nije ni težak, on nema mjere, ni imena nema
Gledaj, mojom se Hercegovinom razlio ocat gorki
Neću se zaustavljati. Ako ponekad okrenem glavu
Ne obazirite se, ne dozivajte, ne mamite me vinom
To se ja samo vraćam u svoj prvi plač koji još traje
Gledaj, po mom su sjećanju igle sa starog trna pale
—————————————————–
Potomak zadnjeg galaktičkog vilenjaka
Sanjam kako savanom ponosni gepardi jure
Moje su pleme Zulu ratnici i drska lavlja banda
Munje sijevaju, s Kilimandžara se zalijeću bure
Mene čeka čeznutljiva Amazonka, mirise veranda
Zambezi, Amazon, možda lijeni mistični Mississippi
Moj je san ploviti i ljubiti, ostati ponad beskraja
Budim se, gromovi u daljini i tužna kisa sipi
Tko sam, kome je zvonilo zvono na putu do raja
Java je tezi oblik oboljenja, čir ciničnoga svemira
Tu su me nekad zaboravile vile, maćehe moje
S javom nemam ništa, ona je uzrok mog nemira
Bježim od svijeta ljudi – i oni se mene boje…
———————————————————-
Mostar – Svakome po jedna humka i obala
Ovaj se grad razbio u bezbroj naoštrenih kristala Prašnjavih. Oni nose oči vjetrom raspetoga nara Grad koji volim ispija nebesku rijeku bez obala Kao Žar ptica moje srce. Car tame grad mi začara
Iščeznuo je kao prašina sa nestvorenih zvijezda Nemam se vise za koga moliti kraj toplih ruševina Odletjeli galebovi. Liske više ne svijaju gnijezda Naše se duše u prošlosti griju iskrom u kapi vina
Ovaj se grad oprostio od svih stoljeća i vjekova Zauvijek prepušten inferno plesu sila dobra i zla Džepova punih južnjačke utjehe i gorkih lijekova Svakome od nas ostaje po jedna humka i obala
———————————————————-
Kakav si to krenuo u pjesnike
Ne, nisi ti pjesnik, reče mi jednom blago
Paleći cigaretu izgledala je svileno i vileno
Znaš, u pjesmama ovdje u Hercegovini
Moraju cvjetati breskve ili te prve trešnje mamiti
Mora i Neretva teći i pjesnik misli da je zelena
A nebom moraju makar i olovni oblaci ploviti
Moraš u pjesmi suzu nevidljivu prepoznati
Ne, ti nisi pjesnik, dragi moj koji mi to nisi
Evo, kao da gledam… maštaš o meni puteno
I grozničavo pokušavaš pobjeći patetici
Nisi ti pjesnik, jer da jedan od njih jesi
Mi bismo se sada ljubili na dalekom sjeveru
Grijali bismo ukočene prste na bačvi kestenjara
Čeznuli bismo za dosadnim jugom i narovima
I nikad ne bismo doznali koliko te ne volim
I žao mi je, ali ja moram znati tko je pjesnik
Jer meni su svi ljubavni stihovi posvećeni
Kod tebe stihovi slabašni, putnika umornim čine
Tragaš za ranama, osvetom oplakuješ djetinjstvo
A ja sam samo htjela jednom pjesnika zavoljeti
Beznadno. Svi oni odmah zavole mene
I raspadnu se. Potonu. Rastope se na ognju
Pred mojim očima. Eto i ti. Pa gdje ćeš takav
U pjesnike. Gledaj, sjever je, a šafrani cvatu
——————————————————
Srce dao poskoku i vuku
Kad sam krenuo iz grada ulica je zbrajala lisce platana
Pripravan za kolodvore dalekih gradova i snjegove sive
Znao sam da nema povratka sa puta Marka Pola i Matana
U praznom kuferu u ruci ja sam vukao brigu i snove krive
Iz grada kad sam otišao nad Humom su kružili mrcinjaši
Ispraćao me zaborav i kletva predaka sto isto poklekoše
U dalekome svijetu crtao sam malo sunce na praznoj čaši
Promicali su dani, mamila me utjeha bezdana i vino lose
U grad kad sam se vraćao, srce sam dao i poskoku i vuku
Pripravan samo za staru dječju kolijevku i impresiju duge
Opet s istim praznim kuferom vukao sam se ruku pod ruku
Lutalicama sam ostavio kolodvore i uzdah prazne pruge
Kao u stupicu kad upadnu nemirna krila noćnih demona
Ja vise ne mogu nikamo maknuti iz ove mi drage opsjene
S vama sam, a pola me je ostalo u jeci vagona i perona
Tuđih krajeva koje zaboravljam, a oni još vise mene…
PRIMIJENJENA POEZIJA 