BESPLATNA KNJIGA
JEDNOSTAVNIM KLIKOM MOŽETE BESPLATNO PREUZETI PANORAMSKI PRIKAZ 100 BH PJESNIKINJA ODNOSNO IZBOR IZ NJIHOVIH PRVIH KNJIGA POEZIJE.
PREDGOVOR
Razdvajati, izdvajati, suprotstavljati i sučeljavati poeziju muškaraca i žena po bilo kojem osnovu nema nikakve logike, osim u jednom slučaju. Taj slučaj nastao je povodom stote obljetnice izlaska prve knjige poezije domaće pjesnikinje Anke Topić IZGUBLJENA ZVIJEZDA, kao izraz potrebe da se sagleda koliko pjesnikinja se nalazi na poetskom nebu ponad Bosne i Hercegovine. I upućeniji ljubitelj poezije danas vam neće nabrojati više od desetak imena pjesnikinja u Bosni i Hercegovini, jer zapravo toliko njih je i ostavilo dubljega traga u našoj sveukupnoj duhovnosti. Kada se radi o pjesnicima taj isti upućeniji ljubitelj navest će vam puno više muškaraca.
Ne želeći suditi i prosuđivati zašto je to tako, odlučio sam tek napraviti uvid u stvarno stanje i tako sam još 1998. godine počeo pratiti poetsku produkciju žena, slagati svoja sazviježđa u kojima ima nekoliko vidljivih zvijezda, te mnoštvo manje vidljivih. Čak i onih koje su oku običnoga promatrača ostale nevidljive – izgubljene u zaboravu.
Cijeli taj trud sagledavanja, čitanja i isčitavanja, urodio je podugačkim popisom kojega smo otvorenoga stavili na web stranicu www.hkdnapredak.com kao prvu online panoramu stvaralaštva bosanskohercegovačkih pjesnikinja pod istim nazivom IZGUBLJENE ZVIJEZDE. Na toj web stranici svaka pjesnikinja predstavljena je sa po tri pjesme (uglavnom je to izbor iz prve knjige pjesama, a tek ako nikako nismo mogli doći do te knjige izbor je vršen iz drugih knjiga), izvodom iz recenzije i osnovnim bio-bibliografskim podacima.
No, povod je tražio prigodnu knjigu, nešto opipljivo. Tražio je knjigu vrjedniju od same prigode. Tražio je zbirku više autorica, panoramu, antologiju, nešto gdje će sve ostale pjesnikinje upoznati svoju predšasnicu Anku Topić. Bilo je više prijedloga, ali prigodničarstvo ima svoju logiku, te sam na koncu odlučio napraviti PRIGODNU STOPJESMICU u kojoj će biti 100 pjesama od stotinu pjesnikinja.
STOPJESMICA je koncipirana kao kronologija koja prati godine izlaženja prvih knjiga poezije (samostalnih) i to samo onih, osim nekoliko iznimki, koje su izdate u Bosni i Hercegovini. Budući su u Bosni i Hercegovini objavljivale pjesnikinje koje su rođene izvan ove države (neke su samo rođene negdje vani, a cijeli život žive tu; neke su baš doselile trbuhom za kruhom i tu ostale, a neke su doselile i odselile), njih po osnovnoj logici nismo mogli zaobići, ali smo ipak više prednosti dali domicilnim autoricama.
Nepravedno je to prema vrsnim pjesnikinjama koje su obilježile pjesnički život u BiH, ali nepravedno je to i prema pjesnikinjama rođenim u ovoj zemlji, (Benita Prkačin, Nada Kesterčanek Vujica, Vera Arapović, Zlata Artuković, Mara Galić, Borka Tadić, Jovanka Savanović, Ljubica Benović, Senada Smajić, Emina Ćirić i druge) a koje su prve ili sve knjige, iz raznoraznih okolnosti, objavile u drugim državama, a nisu zastupljene u ovom pregledu iako to kvalitetom zaslužuju. No, ova prigodna antologija vezana je za izlaženje prve knjige poezije jedne žene u Bosni i Hercegovini i uglavnom prati tu logiku.
Nepravedno će ova stopjesmica isključiti vrsne pjesnikinje za djecu kao što su Nura Bazdulj Hubijar, Dragica Đekić, Anica Mišetić, Mirsada Destanović, Amra Kardić Šijan, Vladanka Kajić, Dragicu Popović i još desetak autorica koje pišu isključivo ili pretežito za djecu.
Sam koncept uvrštavanja samo jedne pjesme od jedne pjesnikinje (još iz prve knjige) protivan je logici antologija i nepravedan prema onih desetak zvijezda jakoga sjaja koje se već nalaze u drugim antologijama. Zato ova prigodna stopjesmica, ma koliko podsjećala na antologiju, nije tako niti zamišljana niti nazivana. A budući su sve antologije koje sam ja u Bosni i Hercegovini vidio vrlo nepravedne prema ženama ova knjiga će otkloniti neke buduće nepravde, jer se pred lice javnosti izvlači impozantnost stvaralaštva žena, od kojih bi mnoge bile i poznatije od nekih pjesnika da ih neumitna patrijarhalna logika, po kojoj se žena po udaji i rađanju bavi drugom poetikom, po kojoj njezina pjesnička zvijezda blijedi i nestaje (neću da kažem pada), a majčinstvo i supružništvo zauzima odlučujuću ulogu.
Ovaj pristup determinirao je još jednu činjenicu u izboru, a riječ je o tome da sam preferirao pjesme iz prvih knjiga što bi za afirmirane i aktivne pjesnikinje značilo, odabir iz njihove rane faze. Time su sve pjesnikinje, i one koje su objavile samo jednu knjigu i one s više, dovedene u približno istu poziciju, a to, osim nekoliko iznimki, znači i pjesništvo mladih osoba. Naravno, to je otežalo cijeli zahvat, ali ga je učinilo konzistentnim, sukladnim prigodi i namjeri da ovaj pregled bude i kronologija ozračja u kojoj se krhko biće pjesnikinja suočavalo s okolnostima vremena u kojemu su stvarale i objavljivale. Jer, sama činjenica da do šezdesetih godina nije objavljeno više od desetak knjiga poezije žena, govori dovoljno sama za sebe.
Ajša Zahirović je svoj izbor završila s pjesnikinjama rođenim do 1950. godine, a i meni se nametnula potreba za rezom s nekom godinom. Napravio sam ga sa 1982. godinom, jer se tada nekako navršava i 100 godina od rođenja Anke Topić, tako da su u ovom izboru zastupljene punoljetne pjesnikinje, i zrele osobe. Naravno, nepravedno je to prema nekoliko izuzetnih mladih pjesnikinja, ali je priređivača spasilo od pritiska poplave knjiga nezrelih pučkoškolarki i srednjoškolarki, kakvih je u posljednjoj deceniji puno, prilično nekritički, producirano.
Na svu sreću, sve ove prigodom izazvane ²nepravde² otklonili smo u prvoj otvorenoj online elektroničkoj panorami poezije bosanskohercegovačkih pjesnikinja (i onih koje su rođene u BiH, a objavljivale izvan BiH kao i onih koje su objavljivale u BiH, neovisno od toga gdje su rođene). Ona će se stalno ispravljati i dopunjavati, tako da će priređivači sličnih antologija imati mnogo manje muke da naprave svoje izbore, naročito ako se ne zarobe u prigodnim brojkama kao što je broj godina od izlaženja nečije knjige ili od nečijeg rođenja ili smrti.
Priređivač ove stopjesmice zahvaljuje svima koji su na bilo koji način pomogli u njezinu nastajanju, a posebno Ajši Zahirović, koja je 1985. napravila prvu, ovoj sličnu knjigu, bez koje bi i ova bila puno manjkavija, naročito glede hvatanja ozračja doba u kojemu su neke danas starije i afirmirane pjesnikinje stvarale u mladosti.
Naravno, mnogo su nam pomogle i antologije Huseina Tahmiščića, Veselka Koromana, Zdravka Kordića, Enesa Durakovića, Željka Ivankovića, Radivoja Mikića, Aleka R. Peranovića i silan trud Mirka Marijanovića, te prijateljska pomoć Julke Erceg, Kristine Mrđa, Žarka Milenića, pokojnog Marka Martinovića, Željka Grahovca, Almira Zalihića, Antuna Lučića, Vatroslava Matića, Marka Raulića i mnogih drugih. Treba tu zahvaliti i predsjedniku HKD Napredak dr. Franji Topiću koji je silnu snagu založio da ovo društvo učini otvorenim svim projektima u kojima se plete pletenica našega bosanskohercegovačkog zajedništva sa bogatstvom njegovih različitosti i upliće u bogatu europsku kulturu. Osjećam potrebu zahvaliti i Magdaleni Zmyslowskoj, Poljakinji koja je na sajmu u Frankfurtu načula kako pripremam ovu panoramu i slijedećega dana došla interesirati se kada će biti završena. Odmah je izrazila želju da istu prevedu na poljski, jer njoj se to učinilo značajnim projektom i pravim mostom u približavanju europskih kultura. Njihov trud i ljubav olakšali su nastajanje ove knjige i zato im posebno zahvaljujem, kao i svim drugim prijateljima koji su na bilo koji način pomogli da probijem barijere naše rascjepkanosti i zatvorenosti u torove ideoloških i dnevnopolitičkih matrica.
Slijedeći te matrice pokušao sam napraviti popise po nacionalnom ključu, ali on se nije podudarao sa jezičnim ključem, a sam jezični ključ tu je vrlo diskutabilan jer se zapravo radi o najmanje 5 jezika i stotinu poetika od kojih svaka ima svoj metajezik. Tako smo zapravo dobili prigodnu panoramu u kojoj se zrcali jedinstvenost različitosti kroz stogodišnje razdoblje ispunjeno strahovima i nadanjima, ljubavima i strepnjama, opsesijama i opsjenama, snovima i vizijama bosanskohercegovačkih žena koje se ni po čemu bitnome ne razlikuju od svega toga kod muškaraca. Tek, zeru koju po tankoćutnoj ženskoj intuitivnosti, jasnijem govoru srca i većoj okrenutosti ljubavi – posebno majčinskoj.
Svaki priređivač sličnih knjiga, ma koliko se trudio oslikati poetiku autora, svjesno ili nesvjesno kroz svoj izbor ekstrapolira i svoju poetiku. Da ne bi pretjerao u tome ovaj priređivač je prvo odvajao po tri pjesme koje odražavaju tematske preokupacije i razvojnu nit te stilske specifičnosti autorica u njihovim prvim knjigama, a onda je u odabiru jedne od te tri pjesme slijedio svoju poetiku; a to će u konačnici značiti preferiranje jezgrovitijih i cjelovitijih pjesama, osim u slučajevima kada se to nije dalo izbjeći, te originalnih stilskih rješenja.
Za očekivati je bilo da će ova stopjesmica vrvjeti od ljubavne poezije mladih žena, jer svevremena i sveprisutna tema ljubavi kao sjenka prati poeziju. I tu zamku smo izbjegli upravo zato što većina ljubavnih pjesama liče jedna na drugu, a među onima ostalima pronalazili smo i tematski i stilski snažnije, zanimljivije i životnije pjesme.
Paradigma u pristupu je pjesma ²Prognanik² Anke Topić. Ova pjesnikinja nikada ne bi bila ni u kakvoj recentnijoj antologiji, jer naprosto njezina poezija nema ni snagu ni značaj za bosanskohercegovačko, a ni za šire (austrougarsko) pjesništvo. Spomenuta pjesma po svim kriterijima može ući u svaku antologiju. No, da se nije dogodio ovaj nesretni rat ni ovaj priređivač ne bi primijetio njezinu snagu, univerzalnost, dijalektičnost i nadasve modernu, za njezino doba premodernu strukturiranost. Tu pjesmu mogli bi proglasiti himnom svih prognanika na svijetu, kako onih iz prošlosti tako i onih u budućnosti, jer u posljednjem stihu on prognanik prognanoga pjesnikinja mudro uočava povijesnu konstantu cikličnosti i uzajamnosti proganjanja. Ovu pjesmu ona je napisala prije 1908. godine. A proganjanja na ovom tlu bilo je i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, nažalost i u ovom zadnjem ratu kojemu ni najmudriji pjesnici još ne nađoše imalo prikladna imena.
A, u svakoj prvoj knjizi poezije, u većini slučajeva, ima nekoliko takvih pjesama i zato je ovo izbor pjesama, a ne pjesnikinja. Stoga je ovaj izbor vođen logikom vremena u kojemu su pjesme nastajale, a ne izvanvremenom i izvanprostornom ljepotom rovanja po nutrini svojih patnji. U ovom izboru nazire se sva ljepota, sva tragika, sva punina života na granici svjetova, koja je postala središte dodirivanja i prožimanja kultura, religija, tradicija i interesa svih mogućih silnica. Zbog toga je i ova prigodna stopjesmica, bez obzira što se radi o poeziji žena, neispričljiva priča o okolnostima življenja u kojima je i muškarcima bilo teško nositi se s barijerama, a tamo gdje je muškarcima teško ženama je još teže.
Bez obzira što se u većini slučajeva radi o izgubljenim zvijezdama, ovaj i ovakav izbor imat će smisla ako i samo malo probudi pospano sjećanje na ljepotu doživljaja življenja i u najgorim okolnostima, kao i onima između njih, jer senzibilna ženska duša, ako ništa drugo, životu je sklonija, naročito kada se radi o pjesmotvoračkom izražavanju volje za boljim, ljepšim, skladnijim životom i suživotom, egzistencijom i koegzistencijom.
Povjesničari umjetnosti imaju neodoljivu potrebu umjetnike svrstati u određene pravce, stilove, epohe, estetike, pokrete, trendove, mode i sl. To je možda i moguće činiti u jednom i vremenski i prostorno širem kontekstu, ali u našim okolnostima, kada, primjera radi, u polovici promatranog razdoblja od 1908. do 1958. imamo samo 3 od 100 probranih pjesnikinja, naprosto nema smisla činiti u ovakvoj panorami. Naravno, ne treba smetnuti s uma da je dobrih pjesnikinja u ovom razdoblju bilo, da su pisale i objavljivale u raznim listovima i časopisima, da su časopisi u njihovo vrijeme bili značajniji za poeziju nego knjige, ali, ako bi tražili proporcije lako bismo uočili golemu disproporciju u produciranju knjiga poezije muškaraca u odnosu na žene.
Sasvim je sigurno da su sve prve knjige poezije recenzirane. No, nisu u svima objavljivane recenzije, niti izvodi iz recenzija. Vjerojatno je da je barem o polovici objavljen negdje neki prikaz, ali u ovoj situaciju u BiH naprosto nije bilo moguće pregledati te materijale. Tako sam, gdje god je to bilo moguće o svakoj autorici, u pravilu o njezinoj prvoj knjizi, dao kratki izvod iz recenzije, a tamo gdje to nije bilo moguće napisao sam kratku bilješku o toj pjesnikinji i njezinoj poeziji.
Držim da pozornom ljubitelju poezije s razvijenim osobnim ukusom ne treba recenzijama usmjeravati prosudbu, (o ukusima ne vrijedi raspravljati, a zašto bi nekome uskratili pravo na kreativno čitanje), ali kako će, držeći ovu knjigu pred sobom imati samo po jednu pjesmu, nekoliko rečenica o knjizi iz koje je izvađena neće biti na odmet.
I na kraju, duboko vjerujem da će ova knjiga, uz sve njezine manjkavosti, otvoriti mnoštvo novih horizonata koje smo slabo nazirali, a neke zvijezde čiji sjaj je izblijedio u našemu sjećanju makar malo osvijetliti svjetlošču naše ljubavi za ljepotom.
Anto Zirdum
PRIMIJENJENA POEZIJA 