ENESA MAHMIĆ: FAUSTOVA KĆI

KREIRANJE HISTORIJE

Grčki pohodi na Troju. Mitologija. Žena.

Pohodi varvara sa sjevera na jug. Lete glave.

Džingis-Kanovi pohodi na Aziju. Gore rukopisi.

Horhe Tiskornija 4.646 dana dana piše logoraški dnevnik.

Na cigaret papirima.

Skriva ih u procjepima zida.

Ili tijela.

Nikotin falsifikuje slobodu.

Na svaka tri koraka pušili smo.

Riječi su gorjele, napisane i nenapisane.

Maksa Ernsta je spasila njegova buduća supruga,
                                          kolekcionarka Pegi Gugenhajm.

Market bola. Krcati muzeji. Redovi.

Unuci ubica Šarlote Salomon stoje u redu ispred galerije.

Dive se umjetničkom talentu žene koja je umila u Aušvicu

U smadu mokraće.

Ruski pohodi na Ukrajinu.

Ruanda. Bosna. Stotine silovanih žena.

Neko večeras pije šampanjac, neko rida glasno.

Hodala sam svijetom i vidjela da neki životi koštaju duplo manje

Od drugih

KRAKOW

Ne mogu zaboraviti jevrejske četvrti u Krakovu.

Ni podrumske radnje,

u kojima po cijeli dan gore svjetiljke

sve do 8 sati uveče,

kada se zaključavaju kapije i ljubavnici dozivaju jedni druge

niz duboku praznu ulicu,

sladostrasno,

molećivo i tužno: Maaarek! Gaabor! Eeevaaa!

Ponekad čujem tako oštar povik,

tako nametljiv,

tako očajnički ljudski,

pa ustanem da pogledam kroz prozor da nije namijenjen meni.

Mada znam da to nikako ne može biti,

jer sam u stranom gradu,

tako daleko od kuće.

DELFI

I prije nas

Ovdje su dolazili po odgovore

I kad bi ih dobili

Budućnost ih je opet zaskočila nespremne

Tu, ponad Pitijinog hrama

Osjećam svu bijedu smrtnika

U strahu

Vučem te prema sebi

Mrvim te rukama

Kao što su starosjedioci mrvili zemlju za vinograde

Od zemlje jesmo

I zemlji ćemo se vratiti

EGIPAT

Bila sam gubavi Lazar ispod bogataševog krcata stola

I bila sam faraon Amenhotet

Naredila sam svećenicima

Da na tajni zid moje piramide uklešu natpis:

„Amenhotet gleda ljepotu sunca

Više je Amenhotetova duša nego Orion

I povezana je s donjim svijetom“

Naslutila sam opasnost posmrtnog života

Ali ni izdaleka nisam mogla zamisliti šta mi se sprema

Poslije spuštanja

APRIL U PARIZU

Naleti vjetra raznose latice japanske trešnje

Po Champ de Marsu

Ružičaste pahulje

Padaju prolaznicima po kosi i ramenima

Nekako, tuga je manje tuga

Zaborave se izlizane cipele,

Žuljevi na rukama

Prazni džepovi…

Postoje samo te ružičaste pahulje

I ljepota trenutka

Merima Handanović: Kihoteske

Iz prve knjige poezije

Sinkretizam ulične groteske

Snena hodim ulicama pustim i punim u isto vrijeme.

Nigdje čovjeka, a svi isti, u maglenoj istosti istopljeni.

Svi pripadaju svima, niko sebi samome.

Kako da neko pripada sebi kad sebe nema?

Nema život, nema vrijeme, nema snova,

samo lijevak nad glavom, koji neko drugi stavi.

I, kad za nešto pitam, odgovor ne dobivam.

Čekam da lijevci i izmi progovore.

Kažu mi da treba imati moderan style, on vodi high.

A ja gledam, svijet je nekako baš down.

Svijet istosti. Svijet kojeg nema.

O jeziku bližnjeg svoga

Irmi Serdarević

Životi naši izvezeni od puteva i bespuća

uvijek su imali različite smjerove, ista odredišta, ista svratišta. Ars poetica

i Ars retorica, kofer pun knjiga, misli pune neznanja.

Gavran i Annabel Lee, sve nedoumice

i dozivanja Sokrata da nas uči napisanom i skritom,

još odjekuju pustim hodnicima naših bića i aorta.

Sve smo miješali da bismo našli sebe.

Sebi svojstveni i isto drugačiji,

gubili smo u propuntama predubokim.

Bolešljivo traganje nas podučilo da je sve početak,

da je svaki dan konfuzno sumnjanje u sve.

Izgubljeni, pronašli smo sebe.

Kihoteske

Večeras bih ti napisala pjesmu,

ali tvoje suze mi razlijevaju tintu.

Potapaju mi prošlost. Doći će neko i ukrasti lice dječije,

odnijeti nemire i borbe besmislene.

Doći će neko u život sivi i pričati o ljepoti života.

Neće znati ništa o meni.

Neće znati ništa o životu kojeg proživjeh.

Neće imati pojma o bitkama izgubljenim,

o ljubavima neljubljenim i o stazama bivšim.

Doći će neko i htjeti da ukrade ljepotu i mladost od samoće.

Postoje bitke unaprijed izgubljene.

Vječiti Don Kihoti samo prođu,

njih neka ne zaustavlja, reci mu.

Žaklina Kutija: Izbor iz knjige pjesama: Riječi s vrha vala

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

DUH

 

Sa smetlišta riječi

veličine planine

proviri neki stih

kao miš

iz rupice srca.

I ja zaboravim

sav otpad svijeta

zureći

u bojažljivo

protrčavanje duha.

 

 

OMČA

 

Mir samoću miluje

u povoju od mraka.

Sjene stazom pričaju

omču misli snuju.

 

Umoran šetač nosi put

stopama iz blata.

Po stazi trag očišćenja

putokaz sjeni ostavlja

 

Omča misli steže se

kraj staze nazire.

U povoju od mraka

mir samoću miluje.

 

PJESMA KOJU NE TREBA NAPISATI

 

Priča u parku

o revoluciji

pa evoluciji

evoluciji koja evoluira

u Ništa

još jednu o uzaludnosti mijena

kada je sve uvijek isto

samo se mijenjaju odijela

A, misao čista

smiješna

u svojoj naivnosti

uvijek ostaje

neizrečena.

 

SANDRA CVITKOVIĆ: Lucidni zapisi

 

Izgubljena pošiljka

„ Draga I.

Sretan ti rođendan,

tebe i M. tata voli najviše

na svijetu.

Nedostajete mi,

Tata.”

Meni su rekli da nitko u ćeliji

ne može spavati od njega,

a ima ih dvanaest

i svi žele kući.

Draga I.

Sretan rođendan i od mene,

koliko godina imaš?

Nadam se da su ti probušili uši

dok si bila beba

Kažu da manje boli ako se ne sjećamo

Ako poštar ne uruči pismo portiru,

Ja imam dvadeset godina,

tj.

toliko sam imala prvi put kada

sam čitala krivični zakon

Moja I, nigdje manje pravde nego u palati pravde

 

Povratne karte jačaju smisao za telepatiju

Promatranje kiše na tuđim prozorima

ti je vjerojatno najstranije

Mašem prolaznicima kroz zamagljena

stakla nekog američkog filma

iz osamdesetih

Noć je vjetrovita uz

povremen zvuk kočnica

Spuštam rolete u 5:20

Umara me broj ljudi koji večeras

googlaju univerzalne brave

Umjesto toga, upijam miris plastičnog kaktusa

i pitam se kakav je to

biljni daltonizam

Kad konzumiraš boje na šalterima

nema nijednog daltonista na birou

Kad konzumiraš lingvistiku,

nekoliko je načina da objasniš beznađe

Na sarajevskom avazu večeras piše

                     hrabar čin

   

 

Stranci rade loše dokumentarce o lokalnom stanovništvu

 

Ekavica ujutru miriše na prvu gorču kafu

uposlenika u prosvjeti

uzdasi se uvrštavaju u klasičnu uvertiru

dugometražnog filma

a veznici štite od pljuska visećih naranči

Na granici ne prepoznaju moj nacionalni identitet,

uvečer nosim puštenu kosu

i šutam kamenčiće po nepoznatim predgrađima

I sa ekavicom i sa kafom koju ne znam poručit

Oštrim plastične noževe za

nedjeljni izlet u pučkoj kuhinji

Misticizam nije uvijek težak za dokučit

Ali je redovno teško probavljiv

Uže više ne služi za igranje lastiša na velikom odmoru

Stranci su jutros preselili na našu radio stanicu

Emina Đelilović:OVAJ PUT BEZ HISTORIJE

Prije i poslije potopa

Prije potopa nismo pili flaširanu vodu
Bog nas više neće kažnjavati istom žestinom
Sve ostaje na svome mjestu
Iako smo se ranije spoznavali u našem grijehu
Sada ne prepoznajemo ni likove ni grijehove
To isto kamenje, isto sunce i nebo se smiju.
Ostalo je isto kosmičko lutanje što oduzima energiju
Majke koja s djetetom sjedi u prolazu
I fotografiše se za facebook.
Ili djevojke koja odmjerava svoj lik u izlogu.
Život je lijep ako možeš da si priuštiš vodu bez kamenca
Glasi otprilike filozofija sunca
Mirno je i više nema potopa
Samo kraj.

Kvrckanje u kvartalima

Zvali smo te Lepa Bela
S telećim mozgom i parom ukrasnih šnalica,
koje su se ukrštavale kada si pisala
imaginarna pisma realnim ljudima,
kuhala mužu hljeb i birala osunčane haljine.
Grickala si nokte, a onda si počela pisati krvlju.
Slikala po zidu ogromne ptice,
udomljene u velikim Božićnim čarapama.
I govorila kako hljeb miriši i da je bijel.
I da je tijelo sveto nabubrilo.
Ti si bila posebno gola
Ličila si na razočaranu Mariju
Snijeg nije nikada pao da sakrije tragove.
Boje su se topile, slova su se širila,
sve dok tvoje oči nije progutala deklaracija iščeznuća.
Muž i sin su te bacili.
Bila si teška, ali jedinstvena.
Noć je bila tiha.
Grijala si vasionu Lepa Bela.
Lagano, u kvartalima.
Kvrckala.

 

Proljetni čovjek

Misliš da je kasno pisati o proljetnom čovjeku.
Sve okolo odiše simbolima
Još uvijek ti noge preskaču jedna drugu
Igraš lastike u dvorištu
Ugrijala se prašina pod stopalima
Ulice su se iznenada ožarile
Raspjevani beton ima težnju ka nebu
Steglo te nanadahnuto nešto u grlu
Razmišljaš o tome da su tvoje ideje sopstvene praznine
Onda kada si naglašavala da si prešla sa sistema ljudi na sistem ideja
Gospodin umoran od pijanstva i kurvarenja
upitao te šta si do sada naučila o njima
rekla si da je to proces na šta se nasmijao
i rekao proces je jednako k****
Nekako si mislila u ovom času da je baš to istina
I nudila bi svoj umorni simbol posvuda.
Potom si se savijala i prolazila kroz lastiku
Bila je prljava i čađava kao žice Birkenaua
Dodirnula si samo jednom
I bajka se završila.

 

 

 

ABECEDNI POPIS PRVIH KNJIGA BH PJESNIKINJA OD 1908 – 2021.

popis se neprekidno ažurira i molimo autorice da jave ako uoče kakve pogreške

AĆIMOVIĆ Ljiljana, PRIČE IZ ŠOLJE, 2004.

ADEMOVIĆ Zafira, MAJČINO PROLJEĆE, 1973.

AHMETAŠEVIĆ Hanifa, TRENUCI,  2013

ALAJBEGOVIĆ Bjanka,  IZMEĐU DVOJE  – BETWEEN THE Two, 2004.

ALERIĆ BEBIĆ Marina, BIJELI PELIN,  2016.

ALIBEGOVIĆ Veldina, 88 ISPOVIJEDI, 2013.

ALIČIĆ Aiša, NA IVICI NOĆI, 1978.

ALIKADIĆ Bisera, NOĆ I ĆILIBAR, 1972.

ANDRIĆ Jelena, IZMEĐU DVA SVIJETA, 2019.

ANDRIĆ Maja, IZ VREMENA ČISTE SVILE, 1990.

ANIČIĆ Viktorija,  PLAČ UMORNE GITARE,  2008.

ANTOLOVIĆ Zora, SAZDANA OD SNOVA; 2010.

ARAPOVIĆ Vera, UPORNO TRAJANJE, 1983.

ARNAUTOVIĆ Fadila, SRCE PRED ŽIVOTOM 1972.

ARTUKOVIĆ Zlata, LJUBAV S MIRISOM KADULJE, 1971.

AVDIĆ Lejla, IMAM SAN, 2010.

BABIĆ – ĐULVAT Sanja, OKO RTA DOBRE NADE, 1998.

BABIĆ Zdravka; RAZGLEDNICE IZ BILEĆE, 2014

BANDIĆ Esma, RAZGOVORI SA ŠEJHOM,  2013.

BAŠIĆ – ČEČO Adisa, HAVINE REČENICE, 1999.

BAŠIĆ Ljiljana, POLETI PJESMO, 1994.

BAVRKA Vanja, UBIRUĆI SVJEŽE PROCVALE JAGLACE, 2003.

BAZDULJ – HUBIJAR Nura, JA, SLAVNI JA, 1988.

BEĆIREVIĆ Mirsada, SVE ŠTO IMAM DUŠE, SARAJEVSKA JE, 1994.

BEGANOVIĆ Seida, INDEKS IZGOVORA, 2oo4.

BEGLUK Elma, NOTE MOG DJETINJSTVA, 2007.

BEGMAN-KARABER Samira, KOJI OVUD PROJDEŠ; 2008.

BEHIĆ Manuela, MEMOARI MOG SRCA, 2000.

BELJAN Mira , I GNJEV I BIJEG, 1993.

BENAC-KRSTIĆ Aneta, PLODAN KRČAG, 1976.

BENOVIĆ Ljubica, KOCKA NA PUTU, 1983.

BEREZOVSKA Vesna, RIJEČ PROTIV ZABORAVA, 1978.

BERIĆ Selena, KAPUTIĆ, 2015.

BIJELIĆ Tatjana , RUB BEZ RUBA , 2006.

BILALAGIC SANELA, MIRIS DUŠE, 2006.

BLEKIĆ Minka, NE OSTAVLJAJ ME, ????

BORIĆ ALENDAR Dunja, GOLUB, 1983.

BOŠKAILO Bisera, VILINO KOLO, 1991./2005.

BOŠKOVIĆ COVEN Žana,  ZABORAVLJENA U STIHU, 2019.

BOŽIČKOVIČ Nevenka, SEBI DO POJASA,

BOŽIĆ Milka, VREME I SMEH, 1978.

BOŽIĆ Nevenka Nena, IGRAJ KECA, 1981.

BRATIĆ Natalija, BAOBABI NA TLU BOSANSKOM, 1996.

BRČANINOVIĆ Senada, SVIJETLO TIŠINE, 2013.

BRKOVIĆ Daliborka, NA GREDI ZBILJE, 2000.

BUBALO Marija Aancila, TRAŽIM SVOJE KORIJENE, 1993.

BULJAN Slavica, ZAVJET KRVLJU POTPISAN, 1996.

BULJUBAŠIĆ Amina, ZA DUŠE SLIČNE MOJOJ; 2010.

BULJUBAŠIĆ MAGLIĆ Alma, DOLJE NA DNU ČEŽNJE, 2014.

BURAZER Dijana, NESVANJIVO, 1974.

CHRISTEN – JEZERČIĆ Ana, ŠARENI BISERI DJETINJASTVA, 2011.

CRNOGORAC Mila S. Bernardina, TRAG, 1994.

CRNJAC Slavica, DIVLJA RUŽA, 2003.

CVITKOVIĆ Sandra, LUCIDNI ZAPISI, 2019.

ČABARAVDIĆ-KAMBER Emina, MOJI STIHOVI.  1984.

ČAKIĆ Stana, MOJ RANJENI GOLUB, 1966.

ČANDIĆ Jašarević Indira, SUPA OD SLOVA, 1997.

ČAPELJ Tamara, VENERINA ORBITA, 2016.

ČARAPINA ĆULANIĆ Stanislava, KUĆA DJEDOVA, 1985.

ČEHAJIĆ Sejida , PUT JASNI, 2002.

ČEHIĆ ZENAČIĆ Zehra, U ZVJEZDANOM NEBU, 2006.

ČELAN Ružica, UZDASI MOJE DUŠE, 2018.

ČILIĆ Đurđica, MAPA SRCA, 2000.

ČVOROVIĆ Aleksandra, ŠAPAT GLINENIH DIVOVA, 2000.

ĆAVAR Tomislava Kata, BIJEG KRVI, 1997.

ĆETKOVIĆ-MILOŠEVIĆ Ljerka, PODIGNI GLAVU, 2015.

ĆIRIĆ Emina, ZAPIS NA USNAMA, 1977.

DAUTBEGOVIĆ KRAJINOVIĆ Jozefina, ČEMERIKE, 1979.

DAVIDOVIC Milijana, DUŠA RIJEKE / EJ FIZIKO UCENA, 2002;

DELIĆ Džeraldina Dina, ŠAPAT DUŠE, 2011.

DELIĆ Seada, PLAVI SAN, 2001.

DESTANOVIĆ Mirsada, IZGUBLJENA ŠARA, 2006.

DEŽIĆ Marija, HOĆU ŽIVJETI DALJE, 2005.

DOGAN Alma, RAZBACANI SNOVI, 1999.

DOLINAR – TERZIĆ Atifa, SEHARA MOJE MAJKE, 2000.

DOMINIKOVIĆ Marijana, BISERI IZ BURE, 2005.

DRAGIĆ STUPAR Suzana,  RELJEF SNA, Banja luka, 2003.

DRINOVAC Marijana, CVIJET OKRENUT SUNCU, 2006.

DRPA Milena, NEPOZNATA MEĐU LJUDIMA, 2008

DUGEČ Malkica, CRVENI BISERI, 1960.

DURAKOVIĆ Ferida, BAL PO MASKAMA, 1977.

DURATOVIĆ Edita, KRUG, 2019.

DŽAFEROVIĆ Emina, U IZLOGU BEZ STAKLA, 2007.

DŽANANOVIĆ Sandra, ČIPKA OD TRNJA,  2011

DŽANBEGOVIĆ Medina, PEPELJARA I SEDAM OPUŠAKA, 2001.

DŽOGOVIĆ Bela, NAS JE DVANAEST, 2006.

DŽOIĆ Martina, MIRAZBESANIH NOĆI; 2010.

ĐAPO Mirjana, U BUNILU, 2006.

ĐEKIĆ Dragica, SANJAM SNOVE PLAVE, 1999.

ĐELILOVIĆ Emina, OVAJ PUT BEZ HISTORIJE, 2016.

ĐIKIĆ Ljuba, TAJNA, 1985.

ĐOKIĆ Danja, MIRISNI TRAGOVI U MENI; 2008.

ĐORĐIĆ Branka, VRIJEDI ŽIVJETI, 1999.

ĐUKANOVIĆ Danka, MELEM ZA DUŠU, 2007.

ĐURKOVIĆ Jelina, PEČATI, 1996.

ERCEG Julka, MOSTOVI, 2000.

FAZIL OBAD Alma, OGRLICA OD TRENUTAKA, 1986.

FAZLIĆ Selma, KAD ZAPUŠE BAKIJAŠ.

FILIPOVIĆ Eleonora, I NA KONCU PJESME, 2000.

FILIPOVIĆ Finka, RASUTE BLIZINE, 1998.

FIŠIĆ Ozrenka, MAGLENO MORE, 2004. (virtualno)

GAJEVIĆ Anila, BIVŠA, Sarajevo, 2004.

GAJIĆ Biljana, SNOVI NA DLANOVIMA; 2010.

GALIĆ Mara, PJESME, 1994.

GAVRIĆ Danica, KAMEN NA KAMENU, 2013

GLAMOČANIN Nataša, ZEMLJA NOĆNIH ILUZIJA,

GLIBIĆ Belma, KOBALTNO SUNCE, 2018.

GOTOVAC Vedrana, PAUČINA, 1990.

GRČINA Nevenka SEKA, VELIKO SRCE, 2000.

GRGIĆ Martina, POČETAK SAMOĆE

GRUJINOVIĆ Dragana, LUTANJE KROZ ZID, 2007.

HABJANOVIĆ ĐUROVIĆ Ljiljana, IGRA ANĐELA.

HALILBAŠIĆ Nina, IZMEĐU ISTINE I GRIJEHA, 2012.

HAMZIĆ-SLADOJE Emsura, UGLJEVLJE, 1988

HADANOVIĆ Merima. KIHOTESKE, Zenica 2016.

HANDŽIĆ Razija, USPRAVNO PLAMENJE, 1977.

HANJALIĆ Jasmina, SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU, 2011.

HARAČIĆ HELJA Faiza, GOVOR TIŠINE, 2014.

HASANBEGOVIĆ Dijala, NEĆE BITI DJECE ZA RAT,  2017.

HASANBEGOVIĆ Merima, SVE MOJE LJUBAVI, 2001.

HAVER NURA Fadila,(Nura Begić)  PLAVI KONJI, 2005.

HERCEG Aida, DESNI MOZAK, 2008

HLAVAČEK Vesna, PUNI KRUG, 2008.

HODŽA Azra, DALEKO OD ZABORAVA, 1999.

HODŽIĆ Fahrija, RIZNICA, 2007.

HOROZOVIĆ Ajnuša, DIJAGRAM NOĆI, 1986.

HRNČIĆ Amina,  PUT U AGAPE, april , 2020

HRNJIĆ Ifeta, ODŠKRINUTA VRATA, 2015.

HRUSTEMOVIĆ Naida, ZAMAK TULIPANA,  2011.

HRUSTIĆ Ajla., DŽAN U NEUVEHLOJ NADI; 2008

HUJDUR Amela, VRISAK NIJEMOG DOBA, 2006.

HURIĆ Lejla, DODIR LJUBAVI,  2019.

ILIČIĆ Jagoda, VANILA MED I SUNCOKRETI, 2013.

ISANOVIĆ Mubera, DRINKAČE, 2010.

ISLAMOVIĆ Amela , LICE I NALIČJE, 2005.

ISLAMOVIĆ Mirveta,  NAPETA KOŽA, 2011.

ITEBEJAC Ljubica, PROCVJETALE SJENE MLADOSTI, 2005.

JAKOVLJEVIĆ JERKIĆ Marela, OSTANI ŠAPAT, 1995.

JASENKOVIĆ ZEĆO Hatidža,  VRTOVI OD SNOVA, 2005

JELINIĆ Snježana, PJEVAM HERCEGOVINI, 1995.

JEZERČIĆ CHRISTEN Ana,  ŠARENI BISERI DJETINJASTVA, 2011.

JEZILDŽIĆ Mirjana; SPOMENAK. 2013.

JOVIČEVIĆ Biljana, MJESEČEVA DUGA, 2005.

JOVIĆ Jovanka, NEPOSLANA PISMA, 2003.

JOZIĆ Kristina, RUBOM SNA I JAVE, 1997.

JUKIĆ Ivona, SVAKODNEVNA VILA; 2010.

JURIĆ Sonja, NEVIDLJIVI PRSTEN,  2009.

KADIĆ Lejla, ŠTO JA NEMAM ČAROBNA KRILA, 2005.

KADRIĆ ŠIJAN Amra, NASMIJANA ŠUMA, 2007.

KAHROVIĆ – POSAVLJAK Anila, KOŠČICE, 2017. ???

KAIĆ Vladanka, NAJMLAĐIMA ZA LAGAN SAN I UGODAN DAN, 1999

KAPETANOVIĆ Mediha, “69” , 2014.

KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ Nasiha, MASKENBAL U ŠUMI, 1962.

KARAICA-KOŠUTA Anesa , TANKA NIT [Den tunna tråden],  Göteborg ,  2007.

KARAJKO Ajla, MOJI SNOVI, 2003.

KARAMOVIĆ Suada, OD KAMENA DO TRAVA, 1981.

KARAULA Marija, VRIJEME RUŽA, 1995.

KAZIĆ Anesa, BEZ DOMOVINE, 2013.

KELAVA Vanesa, ZVJEZDANI ODSJAJ, 2006.

KENOVIĆ-SALIHOVIĆ Fikreta, NA TRPEZAMA DJETINJSTVA, 1982.

KESTERČANEK – VUJICA Nada, KOLUTI VREMENA, 1969.

KLJAJO – RADIĆ Marina, TRAGOVI, 1997.

KLJAJO Ana, OČEV GROZD; 2009.

KLJUČANIN Slobodanka, GOSPODAR ZABORAVLJENOG GRADA, 1995,

KNEŽEVIĆ Maja, SOBA SA POGLEDOM NA GIMNAZIJU, 1998.

KOCO Meliha, BOSANSKOHERCEGOVACKI NEIMAR, 1998.

KOJOVIĆ Jelena, NE PRISLUŠKUJ TO ŠTO SANJAM, 1997.

KOLENDA Rahmana, SREĆA SE OSMIJEHOM PIŠE,  2010.

KOLUNDŽIĆ Zlata, VAŽNO JE VOLJETI, 1979.

KOMAR Ružica, IZ PEPELA I SNIJEGA, 1972.

KONTA Vrsna, ISTINA NA TRAGU SUNCA, 1997.

KOROPKIN – RATKOVAC Vera, – KAP ROSE NA DLANU, 2012.

KOŠTRO Miljenka; CVIJETNJAK NA KAMENJARU, 2003.

KOZIĆ PRERADOVIĆ Stevka PRAMEN STRELA .,1973.

KRAJIŠNIK Tereza NA VRHU, 2003.

KREHO Muvedeta, IZMEĐU DVA SNA, 1976.

KRIŠTIĆ Ljubica, KRISTA SRETOH, 2009.

KUJUNDŽIJA, Marija NIJEMO NEBO, 1996.

KUKO Sanela, BLIZANKINJE SVJETLOSTI, 2000.

KUKURIĆ-MILOVANOVIĆ Zora, IGRA KAPI, 1978.

KUNTOŠ TROBOK Snežana, ZNAM KOJE JE BOJE RAJ, 2016.

KUPUSOVIĆ Amina, KAP, 1999.

KURSPAHIĆ Nermina, SKORO ĆE I TEBI KRAJ, 2001.

KUŠLJIĆ Dragana,  NAGA STOPA, 2004.

KUTIJA Žaklina, RIJEČI S VRHA VALA, Zadar, 2020

LALIĆ Ljijana, ŠKOLJKE, 2004.

LANGIĆ Adna, SVEMIRKA. 2019.

LICHTENSTEIGER Vanja, MISLIM TI U MISLIMA: MISLIŠ MI U MISLIMA   2019.

LIZDEK Jasminka, KARMINE, 1983.

LOLIĆ Azra, NIKLO U RATU, 1996.?

LOVRIĆ Suzana, PISMA IZ UZALUDNOSTI, 2008.

LUJANOVIĆ Glorija, MUŠKARAC KOJEG NEMAM  2013.

LUKAČ Mara, ..I LICA, 1988.

LUKIĆ  Sanja ,  OBRONCI SJECANJA, 2003.

LUKIĆ Ljerka, SNOVIĐENJE, 2002.

LUKIĆ Ljiljana, PLAVO JE BOJA NEBA, 1999.

LUKIĆ Sanja, IZMEĐU SREĆE I OČAJA, 2002.

MAHMIĆ Enesa, FAUSTOVA KĆI,  2015.

MAJHROVSKA Aleksandra, UZALUDNOST I PJEVAČ, 1979.

MAJIĆ Šima, POTKOŽNI SJEVER, 2014.

MAJSTOROVIĆ Tihana, STAZE, 2001.

MAKIVIĆ Mira, ĆUTANJE JE MOJA MOLITVA, 2006.

MALEŠIĆ Maja, LAĐAR, Kreševo 2019.

MALIČBEGOVIČ Sabina, SABINJANKE, 1995.

MALIČEVIĆ Alisa, PROVINCIJALKA, 2003.

MALKOČ Belma, MELODIJA ŽIVOTA; 2008.

MALKOČ Saida, PESME, 1978.

MAMELEDŽIJA Rabija, ŠKOLSKA TORBA, 2008

MARČETIĆ-VESKOVIĆ Dušanka, SARAJEVSKI VIDICI, 2005.

MARIANOWICH Senada, WARUM BIN ICH ANDERS????

MARIĆ – ŠARIĆ Senka, ODAVDE DO NIGDJE, 1997.

MARIĆ Ana, ŠTO SE SMIJEŠ?, 2018.

MARIĆ Marija, IZ PREDGRAĐA UMA, 2003.

MARILOVIĆ Aleksandra, MIRAZ U ZVIJEZDAMA, 2012.

MARINOVIĆ – SUŠAC Mladenka, NA RASKRIŽJU, 1995.

MARKOVIĆ – ŠAKIĆ Lucija, ZVIJEZDE NAD SUZNOM DOLINOM, 1999.

MARKOVIĆ Antonela, GLAZBA ZRCALA, 2008.

MARKOVIĆ Mirjana, BIO JEDAN MOST, A MOŽDA MOSTA I NIJE BILO, 1979.

MAROŠEVIĆ Katarina, BOCA U MORU 2012.

MARTIĆ Ana, IGRA VJETROVA, 2001.

MARTINAC Anita, KRVARI BRIG 1994.

MATKOVIĆ Sanijela, PARTITURE SNA,  2011.

MEDIĆ Pejka, JAVNA TAJNA, 2005.

MEHANOVIĆ Mediha, TRAGOVI,  2019.

MEMIŠAGIĆ KUČUKALIĆ Senka, VEČERAS JECA GITARA, 2013.

MEMIŠEVIĆ Mirzeta, TOLIKO RASTA,  2001.

MIHIĆ Anita, KRVARI BRIG, 1994.

MIJIĆ Marijana, PJESME, 2005.

MIKIĆ Ljerka, MOLITVA, 1998.

MIKULIĆ Janja, POZDRAVI SVE,1998.

MILIČEVIĆ Anđelka, GLAS MOJE DUŠE, 2019.

MILIĆ Jadranka, NITI OD SREBRNOG PRUĆA, 2001.

MILKOVIĆ – POPOVIĆ Mirjana, SVE JE U OVOJ KUĆI, 2002.

MILOVANOVIĆ Anđelka , KALENDAR DODIRA, ¸1995.

MILOVIĆ Vanja KOLIJEVKA POKVARENOSTI, 2007.

MILUTINOVIĆ-ĆULAFIĆ Dobrica, IZ NJEDARA SIVOG BESKRAJA, 2008.

MILUTINOVIĆ Davorka – DOTAKLA SAM JUTRO, 1984

MINDŽIĆ Dijana, CVIJET ZAVIČAJA, 1984.

MIROJEVIĆ – RAMIĆ Mubera, HOĆU KUĆI, 1995.

MIŠETIĆ Anica, RAZIGRANE PČELICE, 2002.

MIŠKOVIĆ Jelena, DEVET KRUGOVA, 2003.

MITROVIĆ Petra, RUKE PUNE ZVIJEZDA, 1989.

MOČEVIĆ Šefika, UMRLA BIH DRUGAČIJE, 1971.

MORANKIĆ ĆOSIĆ Minela, CESTA ZA NIGDJE, Lukavac 2018

MRĐA Kristina, POPUT SNA, 2000.

MUJAGIĆ Mubera, TRENUTAK SA DVA POSTOJANJA, 1974.

MUJKIĆ Naida, OSCILACIJE, 2008.

MULAAHMETOVIC Inda, PUSTIT ĆU SEBE NA SLOBODU, 2004.

MUMINOVIĆ Džana, ALBEDO, 2005.

MUSTAFIĆ Amela, UMIRANJE DJETINJSTVA, 2017.

MURATOVIĆ Esma, KORIJENJE NE U UMIRE, 2004.

MUSIĆ Miladinka, RASPJEVANA SLOVA. ????

MUSLIĆ Merima, ČEŽNJA,  1998.

MUSTAFIĆ Amela, UMIRANJE DJETINJSTVA, 2017.

MUSTAPIĆ – ŠANTIĆ Katica, PJESMA ŽIVOTU, 1996.

MUTIĆ Nada, ZEMLJA LJUBAVI, 1984.

NADAREVIĆ Ivanka , STAZAMA MLADOSTI , 2002.

NAIN-RUDOVIĆ Danica, KAMEN,1995.

NALETILIĆ Renata, U GRDADU NARCISA 2019.

NEDIĆ Nevenka (Gloria La Marr), ZLATNO DOBA. 2016.

NIKOLIĆ Snežana, PISANJA DUŠE, 2005.

NIKOLIĆ Željana, ŠAPAT NOĆI, 2007.

NOVALIĆ Mersiha, MIR U SRCU, 2006.

NUIĆ Iva, DITE NA KAMENU, 1995.

OMERAGIĆ NIKOČEVIĆ Nevzeta, ZIMSKO RAČUNANJE VREMENA, 2003.

OMERBEGOVIĆ Nermina, ODRASTANJA, 1996.

OPAČIĆ Radmila, SRECE NA DLANU, 2004.

ORAŠANIN Miljana, KORAK U BESKRAJ, 2012.

OSMANČEVIĆ-ĆURIĆ Enisa, PRAMČIOK, 1971.

OSMIČIĆ Safeta, IZMEĐU NAS., 2007.

OSTOJIĆ Ljubica, VRIJEME ZA UKRAS, 1969.

OSTOJIĆ Snježana, MIRIS KAMENE ZEMLJE, 1995.

 

PAJEVIĆ Anita, PERLINOV ŠUM, 2016.

PALAC NATALIJA Branka, KARIJATIDA, 1998.

PANTIĆ Dušanka, TRENUTAK VJEČNOSTI,  2003.

PAŠANBEGOVIĆ (SENDIĆ) Atifa, ĐIĐARIJE MOJE MAŠTE, 2016.

PAŠIĆ Mubera, POSLEDNJI PREDEO, 1967

PAŠIĆ KODRIĆ Mirzana:LIRSKA SUBJEKTA (o flertu i odanosti) 2014.

PAVLOVIĆ GRGIĆ Lidija, LETEĆI LJUDI, 2015.

PAVLOVIĆ Zvezdana(Odobašić), SUZE NA DLANOVIMA, 1978.

PELEMIŠ Darijana, PJESME BAJKE, 2000.

PELESIĆ-MUMINOVIĆ Fatima, NADO, 1985.

PERIĆ-BILOBRK Marija, – PoeSIEja, (dvojezično hrvatski – njemački) Wien, 2009.

PERLIĆ Vladana, KUCANJE NA VRATA KULE  Banja Luka 2020.

PERKMAN Ljubica, OTRGNUTA GRANA – ABGERISSENER ZWEIG, 1996.

PETAKOVIĆ Gordana, NAGOVJEŠTAJ SMISLA, 2003.

PETROVIĆ Tatjana, STRANA PREMA SUNCU, 1974.

PEULIC Ranka, SUMNJA U MEDJUVREMENU, 2003.

PLJEVAJČIĆ Tanja, DRUGA STRANA SRCA MOG, 2014.

POPOVIĆ – ČENGIĆ Enisa, HALKA, 2006.

POPOVIĆ Dragica, HAJDE DA SE VOLIMO. 1988.

POPOVIĆ Dragojla, PREPOZNAJEM TE PO RUKAMA, 2001.

POPOVIĆ Miroslava – MIRA, ČUDNA JE IGRA SUDBINE, 2007.

POPOVIĆ Radmila, LEPTIRI I CVIJEĆE, 1982.

POPOVIĆ SKENDEROVIĆ Ankica, ODBLJESAK DUŠE, 2007.

PORČA Nedžla, MOJE PRVE PJESME, 2001.

PRANJIĆ Jozefina, PJESMA JE MOJ MIR, 2007.

PREMUŽIĆ Ljerka, OSVITANJE, 1927.

PRIMORAC Jasna, NIJANSE ŽIVOTA, 2013.

PRIMOŽIĆ Vera, NAD IZVOROM TAJNE, 1980,

PRKAČIN Benita, POKLON DUŠE, 1969.

PUHALO Branka, TRAG VREMENA, 2001.

 

RADNOVIĆ Jasmina, DJETINJSTVO U SJENCI TOPOLE, 2016.

RADULOVIĆ Sanja, LEPET KRILA MAJKE PTICE, 2015.

RAJIĆ Slavica, KAD PONESU SJEĆANJA; 2009.

RAJKOVIĆ Petra, U VRTLOGU, 2005.

RISTIĆ Ivana, LJUBAV SE ZOVE IMANOM TVOJIM, 2017.

ROGIĆ Mirana, ODRICATELJI DUHA, 2010.

RUBEN ROZI Gracijela, NA DUŠI ĆUPRIJA, 2005.

RUDEŽ Milena, SOKOLOVIĆI KOD SARAJEVA, 1958.

RUKAVINA Nada, MOĆ NADE; 2009.

SABOLEK Leona, TRAKA ZA SUŽNJA, 1978.

SAJLOVIĆ Mara, NAMOTAVANJE MJESEČINE, 2005.

SAKIĆ Hava, IZ PODZEMLJA MOGA , 2008.

SALIHBEGOVIĆ BOSNAWI Melika, KAZE, 1977.

SALKIĆ Nina, SLOVO O EVI, 2005.

SARAČEVIĆ Behija Biba, POTRAGA ZA SJEĆANJEM, 2013.

SAVANOVIĆ – PEJIĆIĆ Mira, PESME OGLEDALO DUŠE MOJE, 2004.

SEJFIĆ Šeća, BAŠTE DJETINJSTVA, 2011.

SEJMANOVIĆ Bosiljka, TAJNE ZAPLETENE, 1983.

SEKULIĆ Dara, ODSANJANI DOM, 1958.

SELAK Jelica, VRELO IZ SKLONIŠTA, 1996.

SELEŠKOVIĆ-MERDANOVIĆ Subhija, TRIDESET TRENUTAKA, 2003.

SELIMOVIĆ Emina,  GENOCID U CRAZY HORSEU, 2019.

SELIMOVIĆ Fikreta, KAO NEKADA, 2012.

SIMIĆ Jordanka, JOŠ SAMO KORAK, KATARINA,

SLIPAC Melisa, PLES IZMEĐU ZIDOVA, 2007.

SMAJIĆ Senada, KROZ ŽIVOT/KOZI ŽIVLJENJE, 2001

SMAJLOVIĆ Serveta, MJESEČEVATREPAVICA , 2011.

SMILJANIĆ ĐIKIĆ Vojka, PJESME, 1967.

SOFTIĆ-GASAL Larisa, IGRA, 2015. (kombinirano)

SOLDO Ružica, PENELOPIN PLAČ, 1986.

SPAHALIĆ Amila, ODJEDNOM ZABORAV, 2001.

STANIĆ Vera, CVIT JUBAVI, 2012.

STANOJEVIĆ Maja, ANATEMA HLJEBA NASUŠNOG, 2011.

STOJAK Slavica, PROGNANIČKI BROJ 10880, 1997.

STOJČINOVIĆ Jovanka, ZVIJEZDA SKITAČA, 1975.

STOJILJKOVIĆ Dara, KAD JA IZGUBIM TEBE, 1991.

STOŠIĆ Nevena,. LUDI ZOOLOŠKI VRT, 2003.

STRUKAR – KRIŽANAC Sanja, NA VRATIMA SNA, 2013.

STUPAR DRAGIĆ Suzana, RELJEF SNA, 2003.

STUPAR TRIFUNOVIĆ Tanja, KUĆA OD SLOVA, 1999.

SULEJMANAGIĆ Emina – Džida, NEK MI DUŠA S PROLJEĆEM PROCVJETA,2006

SULJKANOVIĆ Nura, LJETO NA PROZORU 2011.

ŠABANOVIĆ Mubera,  LJUBAV JE DODIRNULA NEBO, 2015.

ŠABIĆ Fadila, LEPTIRI NARONE, 2007.

ŠAMIĆ Jasna, ISJEČENI TRENUCI, 1974.

ŠEČIĆ Aida, LUTKE, Kreševo 2011.

ŠEHABOVIĆ Šejla, MAKE UP; 2004.

ŠENFELD OLJAČA Kornelija, TINJAJU ŠUME, 1972.

ŠIMIĆ Jela, MOJOJ LJUBAVI, 2013,

ŠILJEG Zdenka, GROZD LJUBAVI, 1997.

ŠKRGIĆ Ilhana, THANATONAUT,  2012.

ŠKRINJAR-TVRZ Valerija, BOSONOGA,

ŠMITRAN Stevka, SLAVIKA, 2000.

ŠOKIĆ Mira, ZAŠTO ? 2003.

ŠUBAŠIĆ Mira, U SNOVIMA I USPOMENAMA 1999

TADIĆ Borka, OKOVI I CVJETOVI, 1985.

TADIĆ Ljiljana, SVE MOJE BOJE, 2006.

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ Hedina, ČUJ,OSJETI BOL!(ASHUN,HACHAR DUKH!, 2010.

TERZIĆ Ajla, KAKO TEŠKO PIŠEM, 2004..

TODOROVIĆ GRUBEŠIĆ Ranka, ČOVEK ZAGLEDAN U LJUDE, 2000.

TOLIĆ Vjekoslava, JUTROOKI, 1986.

TOMLJANOVIĆ VUJIĆ Ljiljana, RITMOM DUŠE, 1995.

TOPIĆ Anka, IZGUBLJENA ZVIJEZDA, 1908./ 1998.

TORLAK Semka, U POTAJI DUŠE, 1984.

TRAJKOVSKI Sanja, SAN, 2002.

TRAVANČIĆ Melida, RITUAL; 2008.

TRIVAK Bogdana, ORFEO DELLA DAMA, 2016.

TRUMIĆ Marina, IZMEĐU VARŠAVE I SARAJEVA, 1999.

TUTNJILOVIĆ Milja, LOMNINE, 1986.

VASILJEVIĆ Danijela, VULKAN POD SNIJEGOM,  2001

VEHABOVIĆ Safija, SAPFINI MAGIJSKI HARFOVI,  2016.

VELIĆ-SUNDKVIST Emira,   HODAČI CESTAMA, 2006.

VJEŠTICA Radojka, PJESME MOJE MLADOSTI MOJE TUGE I RADOSTI, 2004

VLAŠIĆ GVOZDIĆ Mila, UČINILO MI SE DA SU ZVIJEZDE, 1969.

VOJVODIĆ Ljiljana, ZAPIS SNA, 1960.

VUJIĆ Vesna, BIJELA JUTRA, 2006.

VUKIĆ Anđelka, MOJA JUŽNA DOLINA, 2000.

VUKOVIĆ Marina, NE DIRAJ MI SNOVE, 2019.

ZAHIRAGIC Armela, U PUSTINJI MALENOG MASLAČKA CVIJET, 2000.

ZAHIROVIĆ Ajša, NASTREŠNICA, 1981.

ZAKIĆ Stojanka, PLAVA ZVIJEZDA, 2003.

ZATAGIĆ Senada, MOSTOVI, 2006.

ZDENAC Marela, NA DVA KRAJA VREMENA, 2006.

ZEC Dragana, VRETENA SUDBINE, 2007.

ZEJNILAGIĆ Gordana, TEBI S LJUBAVLJU, 2019.

ZOLOTA AŠČIĆ Azra, POSVETE I VJETAR,  2012.

ZOVKO Vesna, ČUVARI SVJETLOSTI, 1994.

ZRNO Anđelka, IZA OSMJEHA, 1996.

ZUBAC – IŠTUK Ružica, KAP PO KAP, 1996.

ZUHRIĆ – ŠILJAK Jasmina, CVRKUT SMRTI, 2000.

ZUKAN Velida, ŽIVCI NIŠTA NE GOVORE,  2015.

ZUKIĆ – RIBIĆ Majda, RIMOVANJE BIĆA,  2010.

ZULFIC VERA (Hadžiabdić), KORACI, 1996,

ZULIĆ Nevzeta, DAH POSTOJANJA.1997.

ŽDRALIĆ Dragica, SUZA IZBJEGLICE, 1997,

ŽIGA Maina, SAMO DA NE ODRASTEM, 2001.

ŽIVKOVIĆ – OSTOJIĆ Dubravka, NA MOJOJ OBALI TIŠINE, 1987.

Vladana PERLIĆ : rukopis za II. mjesto

 

 

ENZO SUR LA PLAGE DE LA CORNICHE

 

Marco, umorna sam
Čaša nas gleda
Njena voda je od života
Francuzi kažu l’eau-de-vie
Čaša nas guta pogledom
Noi siamo di Dio, Marco
Nikada neću zaboraviti šta mi je Enzo rekao
                                                 na plaži de la Corniche
I on je znao da neću zaboraviti
Zato je i rekao
Nazdravimo za ispite pa ti pričam poslije
♫ Gaudeamus igitur
Iuvenes dum sumus ♪
Tako si cakan, Marco
Zbilja mi je žao što se nisi zaljubio u mene
                                                  umjesto u mog brata
Ali to onda ne bi bilo ni romaneskno ni poetično
Spavajmo, Marco
Naša grla su umorna
A što se tiče Enza?
Pa, on je rekao Claudiju attraversiamo la strada
A ja sam pitala
Does strada mean street?
I on je rekao yes
To je sve što me je naučio od žabarskog
Ali to nije ono što sam htjela da ti ispričam
Poznaješ Cristinu?
Vrzmala se oko mene i ponavljala
Cazzo cazzo cazzo
Zatim se keslala kao šareni majmunčić
                            s dredovima i minijaturnim nosom
Ja sam prihvatila poklič
I uskoro su sve ulice odjekivale od skarednih riječi
u kojima drugi nisu prepoznavali božanstveno značenje
Il cazzo è di Dio, Marco
Znaš da mi je koleginica pred ispit
iz italijanskog vragolanski šapnula
                                                             Voglio un cazzo
Primjer konjugacije nepravilnog glagola
Professoressa nije ništa čula
Tako je naše znanje ostalo skriveno
A jedino znanje koje je bitno je ono koje se ispovijeda u tajnosti
Isto kao što ne treba pisati pjesme kojih se nećemo stidjeti pred roditeljima
Ali ne, nije mi to Enzo rekao
Umorna sam, Marco
Mačke već plešu po krovovima
Ostavimo to za sljedeći put
Čuj,
Vjerujem da je istina ono što kažu:
Che sciagura d’essere senza coglioni!

 

 

 

HARUHI SUZUMIJA I ČAROBNE SVIJEĆE

 

anđela ima stav poput stijene i srce kao živo blato
miljana ima komplikovanu kosu zbog koje joj se kovrdžaju misli
marina je pacifik: drevna i duboka.
čini mi se voljela sam ih prije nego što sam ih upoznala.
kada sam u seoskoj crkvi palila svijeće
davno davno u nekom prošlom životu
(dok sam još bila djevojčica
isuviše bujne mašte da ne bih bila usamljena)
palila sam uprkos prijekorima roditelja
samo jednu svijeću za mrtve
i to uvijek za mrtvaca koga nikada nisam upoznala
(ali strašno sam voljela mit o njemu).
drugu svijeću sam palila za želje
a imala sam samo jednu želju
koju sam iznova i iznova ponavljala
da bog ne bi slučajno zaboravio.
međutim bog je bio daleko na ko zna kojoj planeti
i ko zna koliko je trebalo svjetlosnih godina
pa da želje najzad stignu do njega
(haruhi suzumija je izračunala najmanje 16 godina
pod uslovom da putuju brzinom svjetlosti).
sigurna sam
voljela sam ih prije nego što sam ih upoznala
hoću reći prepoznala
sa zlatnim krstovima oko vrata
o koje se odbijala svjetlost projektora
na časovima mme bošković
dok su bradati bogovi naših predaka
defilovali šarenim slajdovima.
trebalo je ponovo učiti o sebi.
ovaj put na francuskom.
ali ja
ja više nisam ta.
haruhi se davno odselila sa mog tvrdog diska
pokidane relikvije napuštene su zajedno sa domovinom
ćušnute u neku ladicu da skupljaju prašinu
služe tek da bi moja majka mogla da kaže
kako ih treba odnijeti zlataru na popravku.
to je ritual koji ponavlja već godinama.
moji roditelji mnogo vole rituale
iluziju da se ništa nije promijenilo.
sve dok jednog tromog nedjeljnog popodneva
moja majka spremajući prazninu koju sam ostavila za sobom
ne naleti na album sa fotografijama pa uzdahne
bože bože kako su bili mali kao da je juče bilo
a sad su već veliki kako vrijeme leti
ona divljakuša neće ni da se javi
a onaj onaj kô divlji ne da prići svojoj majci
rođenoj majci eh šta ti je život.
ipak sve to nije razlog da se ne radujem
željama iz djetinjstva najzad ostvarenim
iako su dobrano okasnile.
a kad sve ovo prođe
ostaće plavičasti podočnjaci da svjedoče o
svim pjesmama koje smo iz sveg glasa pjevali do svitanja
istim onim zbog kojih su nas prijavljivali nadzornicima
jer pošten svijet nije mogao da spava od nas
i par kila viška da podsjećaju
na sve mramorne kolače pojedene u dva ujutru
poslije kojih su me tešku i snenu
po kišnim noćima
naši kabili i arapi toliko puta
pratili do zgrade
za svaki slučaj
da me mrak ne napadne ne otme proguta
ko zna šta može da se desi.

nikad odanijih prijatelja nije bilo.
nikad većih neznanaca nije bilo.
valjda smo se zato
i voljeli toliko.

 

 

MOJ BRAT SA SIRIJUSA B

 

nedostaje mi brat
još pamtim kako se okretao kao šestogodišnjak
i pružao ruke prema meni, govorio „ostavili smo seku“
dok su ga starci vukli za sobom igrajući igru napuštanja sa mnom
da me nauče pameti, da doskoče
mom bezobrazluku, neposlušnosti i uobrazilji da sam nezamjenjiva
moj stariji brat, moj šestogodišnji zaštitnik
tad mi je prišla žena s mužem i sinom
i pitala zašto plačem
valjda jer sam bila bijela i dobro obučena
a ja sam rekla „roditelji su me ostavili“
pitala me je da li želim da pođem sa njom
muž i sin su cupkali u mjestu
misleći sigurno nešto kao „šta sad ona izigrava majku terezu“
ja sam oklijevala jedan tren
pogledala u dječaka i rekla „ne“
ne zato što nisam htjela nove roditelje
već zato što nisam htjela novog brata
moj je brat plakao za mnom jer nije shvatao da je sve igra
i ja sam plakala za njim jer nisam znala da će se vratiti
naši roditelji su nažalost bili šaljivdžije
a ja preosjetljiva i bez smisla za humor
uostalom, nije ih bilo samo minut
tu su oni bili, ne bi me nikad ostavili
tako bar pričaju
„stvarno ne želim više na tu temu“, kaže mama
„baš se ti sjećaš kako je bilo
bila si mala
prestani da izmišljaš
za sve sam ti ja u životu kriva
znam ja, ti bi najviše voljela da me nema“
onda ona plače i plače
plače dugo, jecajući
poslije se šeće sama oko kolare
i osmatra gredu na kojoj se stric objesio
moja majka, glumica, diva
znala je uvijek koju tačno aluziju treba izvući iz rukava
pa da mi sve karte poispadaju iz ruku
zna se šta slijedi
uvijek ista postavka, iste uloge, isti rasplet
tata-savjetnik prilazi sav ozbiljan, natmuren
govori tiho, odmjeravajući svaku riječ
moje uši su prijemčive za krivicu
on tako lijepo govori o miru
samo treba podviti rep
i ne govoriti više o onom gdje boli
uostalom, bolje izgubiti bitku nego rat
neke stvari će izgleda zauvijek ostati neraspravljene
tek da se spriječe nove tragedije
ali moj brat, gospode, moj brat
čini mi se da se ipak nije vratio tada
da su ga oteli i odveli negdje vanzemaljci
kasnije zamijenili nekim klonom
dok moj brat, moj pravi brat
sad živi negdje na sirijusu b
i još uvijek voli svoju mlađu sestru
jer moj brat, moj brat klon
kaže da se ničeg iz djetinjstva ne sjeća
i nema potrebu da zna šta se dešava
sa njegovom sestrom u francuskoj

moj brat ima tajnu koju zna cijeli grad
i zbog toga nas sve gleda vučjim očima
misleći… ko zna šta taj misli
a ja sam se u školi potukla sa jednim
zato što je pred svima rekao ono što svi znamo
tukla sam se često, rijetko kad zbog sebe
tukla sam se i sa bratom
jer je to bio jedan od načina da izbjegnem njegovu ravnodušnost
svaki put bih popila batine
ali tada su sva djeca u školi pjevala onu pjesmicu
„ko se tuče taj se voli“
pa nije boljelo
ni blizu kao ignorisanje
moj brat je tako smiješan kad glumi kauboja samotnjaka
kad sam sebe progoni iz društva
jer misli da je ono što čini kad niko ne gleda strašno
i neće da mi kaže, nipošto neće da mi kaže
kao da ja već ne znam
zapravo je on taj koji ne zna
ma nema pojma šta je prava tajna
da zna samo jednu od mojih tajni…
moj brat ni ne sluti koliko smo slični
i potcjenjuje moć krvi

moj brat
moj davnašnji zaštitnik
nikad neće znati koliko mi nedostaje
jer sad živi daleko daleko
na sirijusu b
gdje nema
interneta, telefona, telegrafa ni pošte
i ne pada mu na pamet
da se spusti na zemlju

 

 

Vladana PERLIĆ, Banja Luka 1995.

2018. nagrada za pjesnički rukopis Slovo Gorčina za 2018.

Anita PAJEVIĆ: iz prve knjige PERLINOV ŠUM

kad stabla dobiju rak

takav je dan
sunce samo što se ne pozove u kuću
voda ključa pristavi sezam u prahu
spržilo je opuškom malu crnogoričnu šumu
ostavio je na stolu
da vidim
kutiju šibica
penzioneri, ne skupljajte plastiku
sunce bi da ju digne u sebe
zacijelo krv šumi u wc školjci


čuješ kako nam država puca
k’o borovi u bijelu studen
montažna kućica u cvijeću privatni bankomat
parking i još
reciklažni kontejner pod ključem da ih drže
zaštićenim sretnim debelim
u kućicama u cvijeću ne jedu prženice
u kućicama u cvijeću ne jedu prženice od starog
kruha i vode
jer za jaja za kruha bijelog namirisanog s
organskim susamom posutog
imaju
urednike koji će im napržiti poezije
izbornu planetarnu komisiju za skupljanje plastike
najstrožu osudu empatije
velikog evropskog brata
interpretativni standard im je čarobno zlatno masno
ulje za tijelo lice i kosu
bebop im ne popravlja loš dan


nadam se da gore gdje ćemo ipak nije tako loše
i da te rijeka nježno prenosi u milesov kind of blue
i da moja baka ne zrna grašak za ručkove
djed ne umire od infarkta uoči pregleda srca
a tata ne puši drinu uopće i
da ne čisti njihove tepihe i pritom plače
jer smo mama seka i ja izgubljene u škofji loki
i da tamo nitko nitko ne rimuje svog tatu s ratom i
radom i padom i jadom

 FAKTORI NJEŽNOSTI

zalijevala sam jutros prozore u kući

i spojila sve produžne kablove na jedan

i spavala s podignutim koljenom

usnula polja puna malih skakavaca

oguljeno krzno srušilo me na cestu

i odvuklo u brlog i obuklo šlapice i odvelo u zoo

tamo su medvjedicu kotrljali po kavezu kao kliker

šapama je gnječila modre oči i tražila suosjećanje

i bili smo ljudi, a ona zvijer

i bili smo veća zvijer od zvijeri

udarit ću u mislima vjetar i pincetom iz zemlje izvući guju

neću više čekati da se otkriješ ispod toga krzna

da u povrtnjaku prostreš svoj identitet pred nas

neki glasovi, dok ih slušaš, mnogo su mekši s mrežastih zvučnika

a svako strpljenje i svaki čovjek jednako ne ozdravlja

rogovi u suncu

kirke ne želi da se sunčam
jer sunce izbacuje ljubav
po koži
u meni živi trudni vilin-konjic
kojemu björk u martu bere kuke
progutala sam bebu-životinju i zamalo umrla

udaraju antilope po cesti
a svoje smrti čekaju ispod stola

da je krsnik bio bi
s kivijem na nadusnici
posudio bi ritam druida
izdahnuo čistu nanu
i preselio spol u estivaciju

Anita Pajević (Mostar, 1989.), je 2015. godine dobila nagradu „Mak Dizdar“ za pjesnički prvijenac „Perlinov šum“ za koji je kasnije dobila i nagradu Fondacije Nijaz Slipičević.

PERLINOV ŠUM, Slovo Gorčina, Stolac, 2016.

 

Tamara Čapelj: tri pjesme

 

ZID ŠUTNJE

modrica za jutarnju kavu

modrica za ispeglanu košulju

modrica za raskrvavljene djevojačke snove o ljubavi

modrica za ostavljenu zimnicu

modrica za obrisanu prašinu

modrica za teške cekere donesene iz prodavaonice

modrica za riječ

modrica za tišinu

modrica za probdjevenu noć uz bolesničku postelju

 

na životnom ruletu osvojeni

modrica, mrzovolja

psovka, ljutnja

okretanje glave

 

ubijen pogled

četiri zida

i šutnja

 

 

PJESMA O STAROJ DEVLI

Naborano čelo hladi okno

dok gleda kako život žuri niz ulicu,

sasušili se dani samohrane majke

a nekad su prekratki bili,

sad tavore,

ptići su pod tuđim nebom gnijezda svili,

tek poneko za zdravlje upita…

Ne znaju moja djeca

zašto gledam kako se mijesi pogača

iako sam to davno naučila,

ne znaju ni zašto izvadim

fildžan viška

kad popodnevnu mrku ispijam,

zna Devla

kad se kod mene razgovoruša pije

i čeka je

ako naiđe…

Ne znaju moja djeca

da joj njihove riječi ožive obraze

ni zašto joj svakog dana

u isto vrijeme

ramazanske somune kupuju,

ne znaju

niti pitaju,

samo poslušaju

jer je to red i jer je lako,

a ni ne slute

da će i meni,

možda,

jednog dana tako…

 

 SALIERI I MOZART DANAS

Odzvonilo je

zlatnim jaglacima

na kuhinjskom stolu,

mirisnom dekoru

za objedom uspjeha.

Utihnuše fanfare,

sad dvorski dekor

crvljiva jabuka,

zavist sama sebe

u tavi podgrijava.

Čemu čuđenje?

Jaglaci kratko žive,

opstaju crvljive jabuke,

ni kruh ni sol ni vino

ne liječe zablude.

Stoljeća sude.

Geniji ne gube.

 

 

Dijala Hasanbegović: U vojskama se ljudi uče biti kvalitetne igračke

VELIKI ODMOR
Postoje mjesta
na kojima se odrasli ljudi igraju
izmještajući jedni drugima kosti i oči.
Postoje mjesta
na kojima su nam udovi
zamjenjivi kao i umovi što su
i pod tom bezumnom komandom
svi smo napokon jednaki
onako kako je to zamislio
ljudski smrću opsjednuti bog:
u vojskama se ljudi uče biti
kvalitetne igračke
čija garancija ne smije isteći
dok ne isteknu ratovi
dok
sva krv ne istekne i ne ostavi iza sebe
redove dječačkih stopala
dva po dva
kao da ulaze u razred.
Na časovima muzičkog
vježbat će pjevanje
svih ptica koje su u sebi podavili
da bi mogli svoja smirena tijela
zamotati u zastave.
Pod njihovim je miškama
ostalo još nerazmotanih
ljubavnih pisama i slika
tu su ih grijali
sad ih više nema.
Je li ti dosadila vika ili si spreman
90 91
slušati još komandi koje zvone
kao početak časa dok iz zatišja
smrdi
na strašne paktove
na od laži vlažna obećanja
precima koji đubre
poljane tvog ponovnog rođenja.
Pitaš li se, ima li izbavljenja?
Pitaš li se više išta
dok gledaš kako je to sanjati
zauvijek u tuđim zastavama
zauvijek sam spavati
s njedrima punim
tepanja – gledaj!
Ukopavaju tvoje drugove po kostima.
Znaš li, ima li te
pod njihovim miškama?
Jesi li i ti umro u njihovim džepovima
stisnut među sasušene cigarete
i pljoske pune gorkog mladog znoja
je li ova borba bila tvoja
i koliko si ih dosad
izgubio?
Proći će petnaest minuta
uvijek minute prođu
vremena nema jer njega smo
kao i boga izmislili
kako bi prošlo petnaest minuta
kako bi prošle minute
u kojima se opraštamo

a ni sami ne znamo šta zakopavamo
šta ćemo iskopati
i koliko još dugo
koliko još imaš vremena
prije nego što postaneš tratina
po kojoj iz mlade trave
vire blijeda stopala.

 

Vijesti

Lažu vam
da je mrak mek kao jastuk
i da su dinje zrele lažu
da će plaće biti na vrijeme i da će
pas poživjeti još koju godinu
uz ispravnu prehranu.
Lažu da je sad sve u redu
kad je prestalo da puca po djeci
i da se rane daju zaliječiti
stabilnim zaposlenjima
i životima u zgradama
ofarbanim u boju graška
u modernim kvartovima
za mlade roditelje.
Lažu nas
svako jutro da znaju
koliko vjetar puše na sat
i koliko daleko od nas su oblaci
kako se zovu oblaci
kuda idu oblaci
hoće li se oblaci vratiti
i zašto oblaci.
LA – ŽU.
Lažu
vas
da je noć prošla mirno i bez ometanja
da je svanulo jutro, lažu
sve nas lažu
da su grumeni soli u našim gušama
nastali od presušenog mora
naših raspjevanih snova
a ne od taloga isplakanih suza – lažu.
Lažu vas da će sutra svanuti
da će dan biti i trajati
dok sunce ne zapadne, lažu vas
da će vam se dopasti ovaj život
pun smrvljenih oklopa kornjača
i krhotina morskih školjki,
sve vas lažu i lagat će vas i dalje.
Neka će.
Lažu da vrijedi slomiti kičmu
za sutra, prekosutra i zakosutra.
Kad kažu da moramo ustati i boriti se
za svaki dan – LAŽU
nema koristi
nema se kome moliti
nema nam niko pomoći.
Niko.
Niko nas i ne sluti.
Niko, baš niko i ne sni da živimo
i patimo i volimo
i beskvasni kruh solimo
bijelom krupnom staklastom solju.
Nema nikog i nikog nije briga
i drukčije ko vam kaže
zlikovac je i hulja!
Ni na čijim se leđima
ovaj svijet ne ljulja
i niko vas ne voli
nikakav dragi bog
nema nikakvog smisla
okanite se tog.
Smisla nema i nema svrhe
ni rođenje, ni svanuće, ni smrt
ni uskrsnuće i samo praznina
koja huči iz školjke
prislonjene uz uho
dovoljno je blizu zvuku našeg života
u beskrajnom, slučajnom, nemjerljivom
ravnodušnom svemiru.
Sve vas lažu.
I neka vas lažu.
Vi zaslužujete da budete slagani.
Mi zaslužujemo da budemo
opako prevareni
da se smijemo sretni i obmanuti
da se smijemo
da beskrajnom, slučajnom
nemjerljivom svemiru
umišljeno ponudimo bezvrijednu
kičastu bižuteriju zvuka našeg smijeha.
Sve nas lažu,
sve su nas lagali
i lagat će nas zauvijek.
Lažu.
Niko vas nikad nije volio
i kad se ugasite nikoga neće biti
da žali za vašom svjetlošću.
Laže ljubav – ta nabrekla, upaljena
bolna ogrebotina na jeziku.

 

Psovka

Bio je tako lijep dječak
i svi su ga voljeli
bio je tako dobar dječak
pametan petnaestogodišnji dječak
voljele su ga učiteljice curice
njihove mame voljele su ga gospođe
iz kantine imao je uvijek
osmijehom upaljene oči i u rana je jutra
izgledao kao da sa sobom nosi sunca
dah i dok je prolazio pored svih
pod nogama mu se
kovitlao anđeoski prah
ne znam šta mu se dogodilo
susjeda je bila nemilosrdno
romantična to jutro cijelo
je predsoblje grmilo
njenim glasom dubokim jakim ritmičnim
i moja je majka rekla:
ne znam.
Šutjela je
pa je ponovila: ne znam
a ja sam bio kao da i nisam u dnevnoj sobi
i pretvarao se da spavam na kauču dok su
pričale o meni kao da me nema ili sam mrtav
a bio sam tako dobar dječak.
Pedagogica mi dolazi na vrata
ili me vode u neku ustanovu
ili sam mnogo poseban
majka pokušava izgurati
susjedu natrag u njen stan
pedagogica mršava duguljasta
velikih usta ulazi
sjeda u malo predsoblje mama udara
laktovima i koljenima u pokućstvo udovi su
joj puni udaraca – okrenuti se u našem stanu
je kao okrenuti se
u kutiji šibica
u kojoj je svaka već gorjela.

Gospođo T.
Branko je bio dobar dječak
ja sam tu da pomognem
da shvati šta nije u redu
ja sam tu da ne pati
rekla je pedagogica i izvukla
moj crtež iz torbe nasred stolnjaka
na mimoze izgledao je
kao Jackson Pollock na zidu svoje
babe i prišao sam i rekla je: ne boj se sjedi
majka je gledala moj crtež ravnodušnim
pogledom od stakla
bio sam ponosan na njen pogled
bio sam ponosan što se nije ni pomakla
kad joj je pedagogica rekla:
sjednite.
Je li Vam jasno gospođo šta vidite
pred sobom: jeste
je li Vaš sin bio izložen stresu
adolescenti to prenesu u razne sfere
života naprimjer seks
(riječ adolescent zvuči kao dijagnoza)
i skloni su ponašanju ekscesnom dodala je
šta vi vidite na slici, gospođo T.?
Genitalije.
(genitalije isto zvuči kao dijagnoza)
da rekla je moja mama ženske
genitalije na to najviše
podsjeća ne gospođo ne podsjeća to jesu
ženske genitalije ispričavam se
reče mama ali nisu
to je slika ženskih genitalija.
Mislim da ne shvaćate problem
dovoljno ozbiljno gospođo T.
mislim da mu pristupate
površno i slobodno
čajnik u kojem je vrila voda
za kafu je zapištao dugo
i visoko i cijela je kuhinja mirisala
na kamenac i klor
profesor likovnog je mislio
da je u pitanju neki stvor
kako je to mislio mama
je zbunjena
(profesor likovnog svako jutro prije posla
umoči prst u teglu marmelade
na otvorenom prozoru i poliže ga)
samo želim reći gospođo T.
da ćemo ovo zaboraviti
ali Branko mora znati
Branko slušaj
ti moraš znati da je neuljudno
crtati ljudske genitalije
u školi to je kao psovka
(zašto je to psovka?)
to nije udžbenik biologije
(zašto to nije udžbenik biologije?)
to je čas likovnog obrazovanja mama
me pogledala
pročitao sam u slici njenih zjenica
da joj stajanje noge
presijeca i leđa
joj se grbe rekao sam:
oprostite
rekao sam neću više
bilo je to glupo
rekao sam da mi je jasno
znam da je savjetovanje
besplatno a ni privatno
da nije skupo duboko se
izvinjavam nema veze
Branko važno je da si ti dobro
ako ti bilo šta treba ja sam tu na šporetu
je nešto pošlo po zlu
i kafa je iskipila
i crna lava je tekla
i pušila se
po podu i
po maminim stopalima
u trenu je pedagogica skočila
kao da je neko otvorio vatru
i otišla rušeći
kišobrane u kutu
i zakačivši nekoliko jakni na putu
do vrata zakačivši
susjedu laktom iskrala se
i mama je progacala
kroz vrelu lokvu i uzela
crtež sa stola i zalijepila ga
čvrsto magnetom za hladnjak
odmaknula se i klimnula glavom
susjeda je rekla:
Svjetlana, bože sačuvaj.

A bio sam tako dobar dječak.

 

Ona koju ne možeš zaboraviti

Ona gori na suncu
ona se okreće prema
mjesecu gaji suprotna osjećanja
ali dijeli s njime
boju lica i dlanova.
Ona se ogleda u napuklom ogledalu
jer se boji
neprerezanih slika ima jako malo
njen album je pun isječenih glava.
Ona diše pod vodom i rijetko spava
i govori stvari koje samo ona može reći
da ne zazuje u uhu kao halucinacija.
Javljat će ti se njene riječi u snu i vidjet
ćeš nju u svim napuklim ogledalima.
Ona prolazi livadom s kosom u rukama
i lirika je čini nervoznom
i često je na mukama
kad treba pisati o smrti ljubavi ratu seksu
smislu ili mrtvoj prirodi
i divi se tajno pjesnicima
koji su bili dovoljno bolesni
da pišu o vazama s cvijećem
s kojim ona nema neki poseban
odnos osim što misli da je cvijeće
bolje živo nego mrtvo
što je sasvim obrnuto od onoga
što misli o svijetu u kojem
ne smiješ reći da si gladan
ali smiješ vikati bos s nebodera
i izići na naslovnici
novina u kući ima
koliko da prekriju kut obrastao u plijesni
i u njima su izrezani svi likovi
koji podsjećaju na njenoga oca
nema već godinama
otišao je prije nekoliko stotina noći
i sve slike otad služe
da se iz njih izrezuju njegove oči.
Ona nikad nije bila očajna
ni pred jednim muškarcem
ali sa unutrašnje strane lakta
ima tanke ožiljke od
vremena koje je provela slušajući
kako je nikome ništa
osim tijela nikad nije htjela
biti ništa drugo i dugo je
dugo buljila u vijesti na televiziji
u sliku
ispresijecanu bodljikavom žicom
i lica ispresijecana
bodljikavom žicom
i ta je slika bila
savršena istina o svemu
je znala dovoljno da zna
da ne smije reći kada nema
ali smije uzeti kad se nudi
da su ljudi ljubazniji kad se trudi
sakriti koliko ih želi udaljiti
odmaknuti dlanom odgurnuti
duboko u kadar zamagliti
izoštriti svoju sliku i opet je
rezati i slagati oči u kut.
Ona se smije sama i ona se smije bez glasa
Ona vidi kad se upali svjetlo ispred kuće
i kad se ostavi posuda
s vodom da duša pije četrdeset dana ona
vidi to svjetlo i usred bijela dana
njoj je to svjetlo vječno upaljeno:
kad raširi haljinu svi mjeseci
za nju zađu.

Iz prve knjige pezije  Dijale Hasanbegović, pod nazivom „Neće biti djece za rat“, IK „Vrijeme“,  Zenica 2016. 

Dijala Hasanbegović je novinarka, pjesnikinja i književna
kritičarka. Radila je za tjednik Dani kao književna
i pozorišna kritičarka i kao urednica Radio Sarajevo portala.

Objavljivala je eseje, poeziju i kritike
za različite književne časopise. Pjesme su joj prevođene
na engleski, poljski i norveški. Prvi engleski
prevod objavljen je u The American Poetry Review
(septembar, 2007). Živi u Sarajevu. Trenutno je kolumnistica
na portalu Diskriminacija.ba, posvećenom
borbi protiv socijalne, radne, rodne i drugih vrsta diskriminacije
u zemlji i regionu.