a prvu knjigu poezije. SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU, VAT 2011. 
Pjesme Jasmine Hanjalić su cjelovite, manje više jezgrovite, skladne, s neobičnim unutarnjim ritmom, bogate simbolima. U njima nema somnabulizma, egzibicionizma, patetike, one odišu ljepotom planinskog ljiljana, i jasnošću bistrog planinskog potoka, one su precizne i točne kao švicarski sat, tečne kao mlijeko, slatke kao med, kadkad i gorke kao čemer, one pogađaju pravo u srce i ne ostavljaju ravnodušnim ni najveće bašmebrigaše.
Zrelost i mudrost suptilno plivaju po nemirnoj površini njezinih misli a sunčev refleks će na površinu izvući mnoštvo pitanja i zaključak da Nenaučeni da vole sebe, ne mogu istinski voljeti druge. U njezinim pjesmama upravo se zrcali ljubav za čovjeka, jer stvarajući ona otkriva bit iskrenosti, otvorenosti na putu do istine.
Planinski ljiljan
nabraćemo planinski ljiljan za večeru
zakopati čežnje na njegovo mjesto
izgledaćemo među gubitnicima manje jadni
zaštićeni iskustvima kao savršenim čuvarima
govorićemo nepostojeće da zdrobimo čekanje
pokrivati lišćem nemire osahle samoće
sakrićemo godine da ne izgledamo patetično
izmisliti patnju da sve bude veličanstvenije
napravićemo bezbroj nepriličnosti namrštenog lica
izdati jutarnje navike i večernje obaveze
ukrotićemo mjesečine luksuznim pakovanjem
zaustaviti svitanje klimatskim faktorima
učinićemo čudesa još čudnijima
samo da ljubav ne promijeni svoj način drhtanja
Nenaučeni da volimo sebe
čaši kupljenoj na pijaci u pola cijene
kinezi nisu predvidjeli dimenziju slušanja
ispovjesti i analizu frustacije
mudri znaju sve zavisi od nas
pozitivno misliti i u sebe vjerovati
lakovjerni će iskazati žaljenje
zatezati nabore jastuka nije novo
kao ni precizno crtati iluziju
vodopada ispod jeftinog tuša
rasklapamo potrošeni krevet
nemamo snage mijenjati namještaj
prenosimo loše navike u nove prostorije
leći ćemo u njega bez imalo dvojbe
makar užegle zablude smrde
unatoč pranju s mnogo prosute vode
nisu nas naučili da volimo sebe
Sunčana strana istine
Rekla sam djetetu da mu je epilepsija bolja varijanta
Jednom prosjaku da neimaština produbljuje duh
Ubijedila sam razroku ženu da je ljepota prolazna
Staricu da se tek sad zna radovati svakom danu
Nerotkinju da je sreća veća kad se ne troši na djecu
Ostavljenu da je neispijena ljubav tek čeka
Udovca da će konačno imati vremena posvetiti se sebi
Mucavca da mu je govor zanimljiv i mio
Hromog da je osebujan način na koji tijelo mu se kreće
Dijabetičara da slatka krv bolje hrani moždane ćelije
Anemičara da je sigurnije živjeti sa manje krvi
Pokislog da je sušenje se kraj kamina iznimna sreća
Promrzlog da hladnoća dobro utiče na cirkulaciju
Izgubljnog da tek će pronaći sebe u boljem svijetu
Gladnog da hrana šteti krvnim sudovima i tenu
Pokradenog da je imućan kad ima i za lopove
Samoubicu da će zauvijek ostati u sjećanju mlad
Nestalog da će najbliži duže misliti na njega
Lošu spisateljicu da ima inovativne misli
Neshvaćenog pjesnika da se čita kao niko prije
A sebe da još uvijek mogu naći sunčanu stranu istine.
PRIMIJENJENA POEZIJA 