VOLJENA…
Voljena,
nosim te kao sliku,
živu i razdraganu, kroz tolika
lutanja
iz ovog života u koji si
ušla nenadano
kao kada slučajno zazvoni zvono
na vratima, a ja držim prst na obaraču
i spremam se da ga povučem,
voljena pobedi,
kaži joj ne, i ostani, ne dozvoli
da mi samo na rukama
i usnama ostane tvoj trag.
Toliko sam umoran od uspomena
ne dozvoljavam ti da se tu useliš,
i neću orahovu pločicu
kao trag da si me jedan jedini put
čvrsto stezala uz sebe,
poraz
to nisi ti,
ni tvoje oči koje
za mene isijavaju
zvezde
nepoznate kosmosu
voljena, verujem ti
da si zbog mene preostala
poslednji
putik u ovom vagonu za dvoje,
poznaješ me,
dovoljno da znaš, sad više ne mogu sam,
ne u grudvama vazduha ako i ti ne dišeš,
oteraj, kaži odradiću ja to
nerviraj me, prevrni svet
bez tebe Nada nije ni nečije ime,
sagoretina je mene samog,
toliko sam ti pričao
a kao da nisam rekao ništa,
voljena
upali svetlo i dočekaj me
ko će da brine o psu, limunu,
kaktusima
i o meni jer bez tebe
to više neću hteti da radim,
ostani, sa mnom, ne čitaj me
dosadan sam, ništa sam a sve si mi….
VOLJENA (deo 2)
Pred dan
koji je svakao dolazio, kiša je pijano
bludičila u flertu sa snegom,
i ako svesna da će je osvojiti
i on da će se opet u nju istu pretvoriti, a ti
što si podigla nebo i zemlju
da me nađeš,
najednom si stala ispred samo jednog zida
koji te je delio od intime
moje sobe u kojoj sam ležao.
Voljena moja,tako se vode ratovi
ali se ne osvaja ljubav
ili
si ti sjana glimica
ili je strah negde ipak došao po svoje.
Suprotno ne postoji,
ne u ovom slučaju
naređenja kako god spakovan, meni
i mojoj bolesti nisu ništa,
pomalo izdaja, tek tolika
da od svega učinjenog varta moje sobe
i dalje ostaju zatvorena
a glas ti pica kao decemarski
mraz pod nogama,i ja te čujem
odlaziš.
Voljena, u mom oku
je ostao samo predeo okamenjen
zajedno sa orahovom pločicom
na mom stolu,
pokerski blef
nije bi za ovu priču ,nosi ga na neko drugo
mesto
gde gospodski svet voli da ga
jede za doručak, voljena
sledeći put
ne govri o drugima
koje si već izgubila
otvori vrata ili nikada i ne pokušavaj…
VOLJENA (3)
Voljena,
ništa ti nisi dobila brisanjem mene iz
nekog odredišta, gde me nikada i nije bilo,
osim u laži u koju
evo priznajem ti ,ipak do kraja nikada nisam poverovao,
onaj stari ranjeni samotnjak u meni
nije mogao da se izleči ni tako lako ni brzo, oprosti, da jesam
sada bih plakao i to bi bilo normalno.
Voljena,
nestašni dečak sa brda,
vuk svetlih očiju
i trešnja polomljene grane
nisu mogli zajedno u priču
raspored reči, je napravio grešku
u ređanju
bez mogućnosti
popravke i sada od bajke nije više
ostala ni groteska,
besmisleni skup slova
koji treba prosuti u vodu, ali ona ne teče uz brdo
to je zakon prirode
koji niko ne treba da pokušava da menja.
Voljena,
što lažeš mene, nije nikakvo zlo
to su utvrđena pravila koja oduvek znam
i nisam iznenađen, slagala si
sopstveni san o meni
i skrila ga u tišinu
predmeta
čiji je osnovni motiv postojanja zvuk,
stoga bar ne dozvoli da te čujem
kada nekome govoriš da nisi tu kada te pozivam,
naivno je i tužno,
jedno si bila upravu
ne, ja ne znam ko si ti a nije mi bilo ni važno,
ova sada ti ili imitacija tebe sve jedno je,
nema bola i to me najviše
i boli.
Voljena,
lepo zvuči kada se izgovori
i ako u pozadini mali Vrabac peva
‘’ Ne me quitte pas’’
tada sve sija bojama
sete i daleke čežnje, koje bez toga
nema ako jedan elemenat nedostaje,
voljena, voljena, voljena
ni sneg ne pada ljut i na mene i na tebe
što smo se igrali ljubavne priče
a za sobom ostavili samo
krš, pocepane papire u nadi će
neko drugi da sve to uprljano i polomljeno ukloni
iza nas…
VOLJENA (deo 4)
Voljena,
oduvek sam umeo da se oduprem
hladnim pogledima,
i da svoje rane dodirujem u dubokim
senkama i mraku, ali nikada nisam naučio onaj stari
trik udavača iz boljih kuća
što osmehom i lepim manirima dobiju
još mekšu postelju i ne misleći sa kim
će je deliti, ako su ručkovi dobri i posluga
kvalitetna, da
voljena
koliko puta treba da poginem u istim bitkama
da bi primetila koliko sam već rastavljen između
tela i duše a nepostoji
nikakav oblik nežnosti koji to može sataviti,
krila i kavez
večno su povezani, jedno bolesnom
potrebom za zatvaranjem
drugo za slobodom,
samo je potrebno između njih čuti
gust polomljeni krik, pod oblačnom mrenom
i tada bi smo znali da smo
ipak zauveka sami.
Voljena
ako daruješ podsmeh ,nemoj to ridanjem, spakuj ga
u nešto nalik svetinji, kad već
činiš greh ne moj škrtariti
neka bude veliki,
svi moji gradovi su otišli daleko od mene
i bolje je, sad je nemoguće
da se rodim i ponovo gledam
razdor među anđelima,
vreme je odavno izgubilo mene
ne primećujći da lopovi nemaju posla
a kukavice ćute.
Voljena,
toliko njih liči na tebe
da me strah koliko to kćeri imam,
a kada bih i pokušao
da ih prevedem na onu stranu svetlosti
oterale bi poludelog starca
pobeglog svojih kostiju, kože i kose
i branile bi svoju prelepu majku
psovkama mene i uverenjem da sa
ovakvom nakazom
nije mogal ni da se sretne u prolazu,
a roditelji smo i vas i vašeg
sveta
i sva pokuda je na nama,
vi ništa niste krive…voljena
što jedno od nas nije našlo način da bude bolje…
VOLJENA deo (5)
Voljena ,
dok si se rađala posmatrao sam iz
prikrajka, iz druge
plodove vode, što mi je pretila pučanom
vrpcom oko vrata, da me neće biti
ni u jednoj budućnosti sa tobom,
a kada si zaplakala, bio je vidljiv oblik
da dolazi ona što uvek uzima
a od mene odlazi ostavljaući
duboki žig da sam joj nešto dužan.
Voljena,
ja nisam ispustio nekakav zvuk,
sav modar i zaustavljenog srca,
kasnije sam već umeo da letim i pre prvog koraka
i susretao se uglavnom samo sa gluvima za
hrabrost i bolesnima od zdravlja
ti si rasla među lutkama
koje si smela da gledaš ali ne i da se igraš
a onda si im jednog dana
poskidala haljine, zapalila i smejala
se usnama zrele kajsije, bez odeće
sve su izgledale isto i avetinjski
Voljena,
naša lica su nosila neponovljivost, među
gradskim barabama i sirotinjom i elitom
pripadali smo suda
i nigde, klimali glavom
i tukli nas kada stignu,
majke su ili ćutale
ili spavale sa ostatkom
onih iz većine koji su koristli bančenja ovih prvih
i opet bi smo dobili
prekor, a mi smo nastavili da virimo
kroz ključaonicu soba, dok moje
oko nije ugledalo
tvoje, od tada drugo ništa i nismo radili
čekajući da se vrata otvore
i tvoja i moja
pa da sasvim ugledamo jedno drugo.
Voljena
ko se prvi umorio od tišine i skrivanja?
VOLJENA (deo 6)
Voljena ,
sećaš se trenutka kada smo
konačno stali jedno naspram drugog,
neko je komandovao, i oboje smo smesta dobili vakcinu, zapravo otrov
ljudskosti, sve je trebalo da protekne
normalno i uredu ali moje se telo odupiralo
zašto,
saznao sam kasnije kako sam odrastao,
u potrazi za svojom šumom, gde su vladali
neki drugi zakoni,
ubijanje je postojalo ali samo radi preživljavanja,
jači je jeo slabijeg jednog ili dva
u zavisnosti da li je jeo sam ili hranio mladunce.
Voljena,
u našem običnom svetu, ubijanje je trajalo
svakog minuta, iz besa, hira, obesti, milosrđe, straha,
iz stotine i stotine tako pijanih i strasnih razloga
koje su većinom prolazili nekažnjeno,
jer je sve trajalo dugo,
da je na kraju izgledalo kao prirodna smrt.
Ratovalo se uvek, iz znanih i potpuno
nepoznatih uzroka, i ostajala su krvava polja, reke, kuće,
ruka, lice i duše i opet je sve bilo opravdano i normalno
ti si plivala a ja se davio,
klizala si elegantno, lepo, ja sam padao,
plesala si skladno, blaženim pokretima ja sam stajao u ćošku i gledao
zaobišla me je svaka veština u koj sam mogao
da te pratim,
znala si da sam takav i nije ti smetalo
dok nisi počela da me se stidiš
a uz to mržnja se prikrala sama.
Voljena,
ostavila si me da budem upotrebljivi
predmet tvojih velikih i mračnih zadovoljstava,
i svojevoljno pristala da dolaziš ,u moje
sklonište,daleko od očiju,
lepog i kulturnog sveta,
i ako je tamo,on ,tvoj izbor za
za sve prilike, spontano smanjivao dotok kiseonika
tebi,tvom ocu,deci za koju je oduvek
sunjao da li su njegova,svojoj ljubavnici,komšijama
i prijateljima, i što je vazduha bilo manje
svi su ga više obožavali
i ti voljena, zbog tebe ,smo zbog tebe, nisam
skočio i kao svaka životinja rastrgao ga u odbrani svog,
zašto me nisi pustila voljena, da jesi
umešli da prebrojiš
koliko bi dugo još bili živi…
VOLJENA deo (7)
Voljena,
šta se radi sedmog dana
od nastanka sveta, obrisalo mi se znanje
i na lošoj licitaciji
su mi rasprodali knjige
koje ti nikada nisam
poklonio,
nisi ih volela
onako kako sam ja voleo
da voliš mene,
kupovao sam ih po naslovu, boji korice, za svaki
veći praznik, suludo uveren
da će te jednom
snaći samoća ili bar dosada
pa ćeš čitati na glas, da te prvi komšija prijavi
zbog buke.
Voljena,
ne imenujem te, a zašto jednostavno
praviti složenim, zar se svi nismo umorili od
toga, zar popis osećanja ima još mesta
za dopisivanje i to zelenom
drvenom bojicom
jer se sve drugo potrošilo,
i šta sada kada ti je novčanik pun a sve ostalo prazno, zašto
tako bogata ne kupiš sve ono što ti je kod mene
nedostajalo, ljudi su jeftini veruj mi,
evo mogu me dobiti i džabe
ali im radi onaj crv što govori
da je to uvek najskuplje,
mene ne pitaju zaobilaze me baš po svim onim
upustvima koje si im dala.
Voljena,
ne poznajem tumačenje smeha
mnogo sam iskusniji sa proždiranjem
srca na prazan stomak, na suvo, kad boli
i živ si dok se od njega ne onesvestiš,
a onda ponovo iz početka,
svakog dana po 24 puta
Voljena
ako probaš postaješ zavisnik
kao ja ,ovako star za to nadigravanje
sebe samog…
VOLJENA deo (8)
Voljena,
jednoga dana uzeo sam brodske merdevine
i sa sivog mrgudnog neba
počeo da silazim, upkos, snegu i vetru,
jer beše neko februarsko rano
jo ne razdanjeno jutro, da te nađem
dole među ostalom
svetlokosom decom što su mirno spavala,
ti nisi bila među njima,
već si bila uveliko budna čekajući svetlo
kao znak da igra zaboravljanja
mene kog ćeš tek ugledati, mnogo godina kasnije
može da počne.
Voljena
da li ti se ova priča više dopada
od one koja je običana a istinita, zvuči lepše
to znam, ti si uvek posebno birala
u šta želiš da veruješ,
nisi se osvrtala na duhove svih
naših lica što smo bili,
videla bi darove sa kojima
sam došao i sve što smo mogli da
stvorimo ali nismo,
noge su mi brzo od srebrom uglačanih
postale bljuzgavo kaljave
kao i svima.
Voljena
tišinom se ništa i niko ne potkupljuje
da li smo to uspeli da ostanemo pred Bogom čisti
i nismo počinili greh, ti si možda i uspela
ja ne, znam šta sam zamišljao i ne stidim se
jer me je samo to održalo
u opstajanju među tolikim
svirepim ljudima koji se koji
se imenom božjim pokrivaju
od svakog zlodela koje čine,
i dalje živim u mraku i napipavam
prašinu, koju raspoznajem po mirisu
a uvek se ponadam da je čarobni
prah kojim bih te učinio drugačijom,
voljena a da li bi to onda
bila ti ili neko meni nepoznat,
koja bi to žena bila kakvu
oduvek sanjam pod mojim ogrubelim dlanovima…
Gorica Margo Maldini (Rača, Srbija 1969.)
Do sada se okušala u svim književnim žanrovima. Više puta nagrađivana i za poeziju i prozu. Zastupljena u antologijama i zbornicima poezije i proze u Srbiji. U Vašingtonu objavila ’’Kratku priču o ubijanju’’ prevedenu na engleski u časopisu za najbolje priče slovenskih jezika. Ista priča nagrađena je i otkupnom nagradom ’’Stevan Sremac’’. Do sada objavila zbirku poezije NIŠTA SE NEĆE DOGODITI, te roman ’’Korak iz Ponora .
Zastupljena u Antologiji Srbija 2021 PESNICI SVETA iz koje je ova pjesma preuzeta.