Alma Buljubašić Maglić : čeznutljive pjesme

 

 

Zemlja i ja

 

Bila sam nekad i ja tu.

Otišla davno gore na sjever.

Sunce ne sja kao na jugu.

Ni zvijezda nema tu.

A ja razmišljam o svemu sad.

 

I ne znam kako pravu riječ naći.

 

Hoću da kažem ovdje svima

Ezana i zvona i kod nas ima.

Radost je dolje veća neg’ tu.

Cvijet njeguju kao i sebe.

E tako živimo mi,

Gajimo ljubav i sve oko nas.

Otići ću opet dolje.

Vidjeti stare prijatelje,

I sakupit’ malo sreće.

Negdje usput pogubljene

Al ne hladne kao gore.

 

 

Lutanje

 

Ulicom lutam,

tako polako,

posmatram ljude,

i lice svako.

Svi nekud žure,

u trci nekoj,

nemaju vremena

za život svoj.

Gledam ih tako,

i pitam sebe,

jesmo li to mi

ili vrijeme?

Ko nam skinu

osmijeh na licu?

Ko napravi od nas

lutalicu?

  

 

Zajedno

 

Nemoj pasti,
prijatelju,
ja ću te pričuvati,
hrabrosti ti dati,

moraš ustrajati.

Pružit ću ti ruku,

hodit ćemo skupa,
naš put u zajedeništvu

djelovat će kraći

a mi sigurniji i jači.

Vjerna Vojača nepoželjne vjere

 

Vanbračni Ostojin sin Stjepan Tomaš

oženio je Vojaču  po običaju domovine

stasitu al običnu krstjanku

i prisegnuo na predanost,

dok mu bude dobra i vjerna.

Plemenitaši ga iza leđa zvaše

kopilanom  – kraljem od nevolje,

a  da Vojača –  neznatna roda,

krune nije zavrijedila.

Badava ih veza sin nasljednik

jer je papa trebao potvrditi

da je on sam regularan kralj

a   cijena toga je odricanje

od ljubavi koja je sama sebi svrhom

i odbacivanje vjere svojih starih.

 

Zbog promjene vjere papa brak razveza

a radi učvršćenja predziđa

s Katarinom katolkinjom

zadrtog hercega Kosače kćerkom

(potajnog patarenskog patrona)

nanovo sveza radi saveza

 

Vojača je bila i dobra i vjerna,

al vjera joj ne bijaše sukladana

potrebama plemenitih i svetih,

te i ona kopniše po samostanima

dok je vatra, gora od inkvizoterske lomače

isušivala dušu proklinjuću.

 

Znala je da ni jedna od njih dvije

nije sama birala biti to što jesu

niti da će vazda biti kako je.

 

Nenaspavavši se tvrdim snom običnih

čekala je kad će njezin sin na prijestol zasjest.

 

Dočekala je sjaj na njegovoj glavi

i istog dana milošću božijom dušu ispustila.

 

OVO PISA DIJAK DOBORSKI

Tomislav Dratar: TRI DOMOLJUBNE

Bogumilska ostavština

Kad se u Ivanskoj noći
Zemlja zgrči u rađanju

Kad iz stećka raspolovljenog
Samotni Kulin u vrijeme kroči

U raspletene vlati noći
Slap mizike vodene
I sulude modre oči
U rascvalo čelo povratnika

Kao grmljavina iznad ljeta
Kao utroba načeta
To je neminovnost i
Dobrohotnost tisućljetnog djeteta

Šutnje čelo pritišću
Riječi tlak mučnine nose
Te žute teške riječi
Na česmi srpanjskoj

Kamenom u oko
Kamenog u sintagmu
Nasljeđe kosti slomljene
Tri pljuvanja u praznu prošlost
Da iz crne kuje
Mlijeko kapne
Na kamen da padne
Kamen da se raspadne
S Bosne urok da odpadne

Zatim idu svici ispod trnja
Zatim idu dusi vaseljenom

To muzika to se vino
To hajdučija to čovjek se
Trgnuo u nama
Djeco bogumilska

 

Pjesan o Bosni

Javi se gdje sunce peče
Utihne gdje voda rodi se
Bosna je to lice neznano
To zrno što ružu žulji

Tko njeme prođe
Luk jutra oko pasa
Porod moći u trnje

Tko se iz nje vrati
Sjeta praga kućnog o ramenu
Tvrdog oka iz plodne omame

Ožešćena među vlatima stoljeća
Pjesma o Bosni glazba očekivana
Nebo nedozrelo u prostore otrgnuto
Do plača ogoljela riječ

 

 

Bosanska fuga

Ne sviće zora da Bosni
iz vida
nestanu dani posni
na javi
da se san razbudi
sav radostan
od sna sazdan

U Bosni se raduje
samo tuga
mračan što
za danom sviće dan

U Bosni ne sviće zora
da joj tama
ni čas nikad
ne okasni
Na javi
da ni otac
ni mati
smrti sina jedinog
nikad ne vide dan

U Bosni ne sviće zora
da s líca nam se skine
pogled mračan,
Da nam mûk muke
u ruke predaje
mukle jauke bosanske oporuke

Što šutke veli:
Zaludu se otvara oko
kad Bosnom
zorom sviću muke
Zaludu k nebu
u bezdan pružati ruke
nema u Bosni
ni dana ni svitanja
od Kulina – bana
do današnjeg dana

Aanto Marjanović: dvije domoljubne

 

 MAŠTANJE O BOSNI

(Ljeta gospodnjeg 1993.)

 

To je treperava svjetlost

u sumraku zbilje

Maštanje nas prima

u svoje okrilje

 

Ti trenuci sreće

to su slatki časi

kad se nada rađa

s beznađe gasi.

 

 

BOSNA

 

Bosna je jah,

Bosna je ah,

Bosna je oh,

i joj, joj i joj.

 

I jah i ah

I oh i joj

sve je to skupa

neprebol moj

 

ANTO ZIRDUM: Katarina Celjska

Mlađa kćerka bana bosnaskog Stipoša

Udala se za Hermana prvog Celjskog

a rodila  Hermana drugog

grofa Cedljskog i bana hrvatskog.

Iako nije mala stvar biti

hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban

Ne bi to imalo nekog značaja

za dobrosusjedstvo preko mlijeka

da Herman drugi nije bio krvni otac

Barbare Celjske, druge supruge

cara Svetog Rimskog Carstva,

Žigmunda Luksemburškog.

Tako je  Katarina Koromanić,

čija majka bješe potomak

hrvatske vladarske porodice

a baka kćerka srpskog kralja,

a prabaka potomak dinastije Anžuj

i ugarske princeze čija je majka bila

kćerka poglavara turskog plemena Kumana

zapravo predak svih današnjih

evropskih kraljevskih dinastija.

[1] Herman II Celjski (1360 —1435), hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban, je najveći predstavnik grofova celjskih. Sin je Hermana I  i Katarine Kotromanić. Nakon teškog poraza što ga je sultan Bajazid I nanio vojsci Žigmunda Luksemburškog, 1396.  on spašava Žigmundu život, i ovaj mu je tada obećao da će oženiti njegovu kćerku Barbaru, ali zbog njene mladosti do zaruka dolazi tek krajem 1405.  godine.

NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ:BOSNA

 

Bosna, to je jedna dobra zemlja

Kad plače klobučaju kiseljaci.

Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

 

U Bosni ima jedna tišina

U toj tišini jedna njiva

U toj njivi obeharalo stablo

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

 

Bosna ima Bosanca

Kad Bosanac liježe na počinak

On polahko glavu spušta na zemlju

Da zemlju ne povrijedi.

 

Bosna ima majku

Majka se popne na brdo iznad pruge

Pa mahne mašinovođi

A lokomotiva krisne.

 

Bosna ima kuću

U kući živi starica

Njen osmjeh je ajet u džennetu.

Izuj obuću kad prelaziš

Koranu, Glinu

Savu i Drinu.

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta.

 

 

 

 

Karmen V. Medija:JADI ZADNJEG BOGUMILA

Evo me i noćas na istom mjestu
Ja, ono bosansko
s granitom u grudima i staklenim nogama
tako me zovu svuda
Ah, dijete, nesretno bosansko…
Iz Bosne.
Nosim ovaj Plavi s ljiljanima, drugog nemam
A i šta će mi drugi
kad više ne žurim nikuda
Pokazujem ga umjesto sebe na pultovima
I po granicama traganja za zadnjim Smirajem
U boravcima dok reklamišu jeftina francuska vina
ja pričam o šljivama pod planinama
o sijelima, o teferičima i lijepim Eminama
Pričam, vala, o starim čudima i novim piramidama
A oni šute…
U očima im kob devedeset i neke
Ne razumiju
A kako i bi ovog sevdaha znali
kojeg ne vadim više iz prsa
Sve se bojim
neće me ni on više prepoznati

Evo me još ovdje
gdje kažu pjevalo se, igralo se
dok je tamo tutnjala izdaja, sijevalo, gorilo!
More biti da se igralo, pjevalo
more biti…
Nekad čovjek raspameti,
po žulju odigra kolo
Ja sam i noćas k’o uvijek na pragu zastao
Što li mora biti svaki visok ‘vako
kad god se sa povratka vratim?
Što ne naprave, pa da se ovaj pločnik, ovaj leden beton
samo ulije u vreo hodnik u koji bih stupio
pa da ne znam kad sam iziš’o
a kad u nj kročio
onda se ne bih tamo, lijevo od ove zgrade,
ovako poderan i polomljen
krio međ’ dva kontejnera
za stari papir i staklo
(a hvala im što ih smjeste u ćoškove mračne)
pa da djeca ne vide
da im je ćaća opet plak’o

Karmen (rođ. Medija) Velagić, rođena 06.09.1964. u Bihaću. Objavila sam 2006 g. roman za djecu i omladinu ”Potraga za Plavim kristalom” i zbirku satira ”Domovina i Dijaspora.” Obje knjige sam promovisala na Internacionalnom velesajmu knjige u Frankfurtu, 2006 godine. Roman je preveden na njemački jezik. Drugo, izmjenjeno izdanje ovog romana objavila je 2014 godine izdavačka kuća ARTE, Beograd. Roman je dobio 1. nagradu najboljeg romana za djecu i omladinu 2015. u Beogradu.
Objavila sam, pripremila i financirala zbornik poezije i proze Graditelji mostova, u kojem sam okupila autore iz BiH, R Hrvatske, R Srbije i Makedonije.
Autor sam nekoliko pozorišnih djela za djecu, između kojih je i ”Bosnitis,” koji se u više navrata izveo u Švedskoj (pozorišna grupa Sedef, Malmö), Švicarskoj i BiH.
Autor sam drame Emina iz Midgarda.
Objavljujem pod imenom Karmen V. Media