Zemlja i ja
Bila sam nekad i ja tu.
Otišla davno gore na sjever.
Sunce ne sja kao na jugu.
Ni zvijezda nema tu.
A ja razmišljam o svemu sad.
I ne znam kako pravu riječ naći.
Hoću da kažem ovdje svima
Ezana i zvona i kod nas ima.
Radost je dolje veća neg’ tu.
Cvijet njeguju kao i sebe.
E tako živimo mi,
Gajimo ljubav i sve oko nas.
Otići ću opet dolje.
Vidjeti stare prijatelje,
I sakupit’ malo sreće.
Negdje usput pogubljene
Al ne hladne kao gore.
Lutanje
Ulicom lutam,
tako polako,
posmatram ljude,
i lice svako.
Svi nekud žure,
u trci nekoj,
nemaju vremena
za život svoj.
Gledam ih tako,
i pitam sebe,
jesmo li to mi
ili vrijeme?
Ko nam skinu
osmijeh na licu?
Ko napravi od nas
lutalicu?
Zajedno
Nemoj pasti,
prijatelju,
ja ću te pričuvati,
hrabrosti ti dati,
moraš ustrajati.
Pružit ću ti ruku,
hodit ćemo skupa,
naš put u zajedeništvu
djelovat će kraći
a mi sigurniji i jači.