SUADA BEGANOVIĆ: za djecu ponajbolje

MRAVI

U mravinjaku uzbuna!!!

alarmantno stanje!

najmlađi od njih

traži bolovanje?

Uhvatila panika stariju generaciju

pa u mlađim redovima

napravila raciju

Od tad mravlja vojska

redovno vrši kontroliranje

da spriječe zubobolje, glavobolje

i ostalo foliranje

Pa zna se ! – od kako je vijeka

mrav je uvijek bio mrav

a to podrazumjeva

vrijedan, brz i zdrav

Zato će zataškati

nemili incident

u redovima svojim

a ko bi i vjerovao stihovima mojim.

HAJDE DA SE IGRAMO

Hajde da se igramo

reče pauk mušici u letu

hajde da se igramo

reče vuk malenom lanetu

hajde da se igramo

reče mačak malome mišiću

hajde da se igramo

reče orao malome zečiću

Hajde da se igramo!

kakve su to šale

možda jesmo mali

al, nismo budale.

ZAMISLITE

Zamislite da avion juri autostradom

pa zamislite da nebom leti kamion sa ceradom

pa onda zamislite da brod vuče vlak

a onda zamislite da podmornica

zaranja u oblak

pa zamislite da na nebu stoji semafor

i reguliše saobraćaj za ptice

pa zamislite da đaci zavole školu ……

e, to su već besmislice

VJETAR

Iznad brda razigran

igrao se svaki dan

pa mu jednom na um padne

da brzine malo dadne

Začudi se sa visine

na zemlji se nešto zbiva

savile se grane breza

sve do zemlje, pune šljiva..

Potok poče brže teći

o kamenje snažno lupa

trava bijesno savija se

drveće se samo čupa

Preplaši se vjetar sneni

šta se zbiva kuku meni

od planina preko sela

poludjela zemlja cijela

I od straha da ne strada

doda brzo još brzine

u nebo se snažno vine

pa bjež, nazad u planine…

PJESME IZ NEDOĐIJE, Sarajevo, 2006.

Anto Zirdum: VIRTUAL VOYEURISM/VOYEURISMO VIRTUALE

VIRTUAL VOYEURISM

Never have I had more friends

and fewer friendships,

never have I admired more

the poetic mediocrity,

never so much vanity in one place,

so little sense of humor,

never so many geniuses,

falsely modest and misunderstood,

so many eager likers who like

only to be liked,

never have there been so many groups full of mutual admiration

from the dawn of humankind

until the virtualization of glory

measured by the number of clicks

and until the invasion of facebook’s

honorable poetic figures

(Transl. Dubravka Kadribasic)

VOYEURISMO VIRTUALE

Non ho mai avuto così tanti amici

e meno amicizie,

non ho mai visto così tanta

mediocrità poetica,

così tanta vanità in un posto,

mancanza di senso dell’umorismo,

mai così tanti falsi modesti,

i geni incompresi,

così ansiosi a mettere “mi piace”

giusto per ricevere “mi piace” in contraccambio

non ci sono mai stati così tanti gruppi pieni di

ammirazione reciproca

dagli albori del genere umano

fino alla virtualizzazione della gloria

misurata dal numero di clic

e l’inondazione su Facebook

di onorevoli figure poetiche.

prijevod: Bogdana Trivak

GUIDO BASILE, PETROLIO IN MARE / NAFTA U MORU

PETROLIO IN MARE

In nome del progresso

si offende la bellezza

Una marea nera

assale il nostro mare.

Con tenere parole

cerco la vita

e dove splende il sole.

Ma, è un’eco

assai lontana.

La gente non ascolta,

si chiude in casa,

il cuore si rintana.

Finisce un’amicizia.

Da un lato la Natura

dall’altro l’Uomo ostile,

se ne allontana

…

NAFTA U MORU

U ime napretka

ljepota ćuti

Crna mrlja

u našem moru.

Tananim riječima

u potrazi za životom

i tamo gdje sunce sija.

Ali odjek iz daleka

vraća se nazad.

Ljudi ne slušaju,

zatvaraju se u kuće,

Srce nanovo u kavezu.

Tu završava prijateljstvo.

S jedne strane Priroda

s druge, Čovjek, nesnosan,

odlazi.

VLADAN LALOVIĆ : tri prevedene na talijanski

1. Alchimia

Eccomi laddove tu non ci sei

Eccoti laddove io non ci sono

Tuttavia siamo sempre e in ogni luogo insieme.

In realtà, noi non siamo insieme

Noi siamo uno solo,

indissolubile, inseparabile.

Ogni tuo respiro è il mio,

il mio passo è il tuo passo

ogni mio giorno è un tuo giorno

occorre soltanto saper

tendere gli orecchi a questa

sinfonia di un suono perfetto

che non si fa sentire dai sensi

ma solo dallo spirito

che non conosce frontiere,

né divisioni.

Alchemia

Evo me tamo gdje te nema.

Eno te tamo gdje ja nisam.

A opet smo stalno i na svakom mjestu zajedno.

Ne, mi nismo zajedno

Mi smo jedno

nedjeljivo, nerazlučno.

Svaki tvoj dah je moj dah.

Korak moj je tvoj korak.

Svaki moj dan je tvoj dan.

Simfonija savršenog zvuka

Što se neda čulom opipati

sudbina je duha krotitelja samoće

2. Cipresso

Unsilenziobianco

Ha coperto la sera,

la terra ebbra

di un superbofreddo

l’orologiomeravigliato

si è fermato

il tempo non scorre.

I rami protesi

Come nottiinsonni,

sotto un abitorosso

senza voce nèaffanno

piegano le ali

conunapreghierasulpetto.

Solo unoscurocipresso

Segue ilritmo del cuore,

dondolandosi lentamente

nellosnellofusto

conservandoilsegreto

che non è datosapere.

Čempres

Bijela tišina

Natkrilila veče,

Opijena zemlja

Od ohole studi

Satza čuđenstao

vrijeme ne teče.

Otežale grane

k’o besane noći

pod bijelim ruhom

bez glasa i ropca

savijaju krila

molitvom na grudi.

Samo tamni čempres

Ritam srca prati

njišući se blago

u vitkome struku

čuvajući tajnu

što se neda znati.
s one strane dobra i zla

1. Requiem di una parola non detta

 

Quando non ho più nulla da dire

resta il silenzio ed in esso una parola non detta

salvaguardata  dai ladri dell’anima

dai predatori pronti sin dall’origine

che con una fame insaziabile

dietro ogni angolo

passato e futuro

sono a caccia di lei

privandola della speranza che,

almeno una volta ,

diventata carne, possa passeggiare nella libertà

senza temere la propria innocenza

la solitudine e la fragile forza

e nulla mi ha più preoccupato

di una parola non detta

perché mi ha costantemente perseguitato e torturato

facendo nascere  in me il rimorso

imprigionata seppure non per colpa sua

a cui ho negato la gioia

il calore e il rosso di un mattino appena nato

Ma come ho potuto abbandonarla

così pudica e santificata

in questo crudele mondo

senza protezione, senza ausilio

non poteva nemmeno piangere da sola

lo so – ho preso le sue ali

affinché volasse

So di essere colpevole

Ecco perché mi resta il silenzio

Da quella parte del bene e del male.

Requiem neizgovorenoj riječi

kad više ne mamšto da kažem
ostaje šutnja i sanjom neizgovorena riječ
sačuvana od kradljivaca duše
od iskona pripravnih grabljivaca
koji joj se s neutaživom glađu
prikradaju iza svakog ćoška
prošlog i budućeg
lišavajući je nade da će bar nekada
otjelotvorena hodati u slobodi
da se neće plašit isvoje nevinosti
usamljenosti i krhke snage

I ništa me nije brinulo više od nje
jer me stalno proganjala i mučila
rađala je u meni grižu savjesti
zatočenica bez svoje krivice
kojoj sam uskratio rumen i
toplinu novorođenog jutra

kako sam je mogao

onako čednu i blagoslovenu

pustiti u taj okrutni svijet
bez zaštite bez oslonca
kad nije mogla ni plakati sama

kako sam joj mogao

oduzeti krila
da ne bi poletjela

kriv sam

zato mi i ostaje šutnja

Vladan Lalović  Objavljuje poeziju u časopisima i portalima za književnost i kulturu u regionu i inostranstvu. Nagrađivani je pjesnik na međunarodnim festivalima poezije. Bavi se naučno-istraživačkim radom i objavljuje naučne radove iz oblasti povijesti u referentnoj crnogorskoj litera turi. Živi i radi u Podgorici.

FAHRUDIN KUČUK: tri dječje pjesmice

Koncert

Prsti lete preko crno-bijele dirke

Večeras u šumi bit će prave svirke

Udaraju po taktu stanovnici šume

Plesači plešu kao da su od gume

Konji udaraju baš kao u kasu

Hor kornjača pjeva u jednom glasu

I evo već su zapalili masu

Sve se njiše i pleše kao u transu

Slonovi zasviraše u trube

Majmuni vrijeme ne gube

Hobotnica prebire po harfi

Daje tercu visokoj žirafi

Sve u jednom ritmu drma

Zec stidljivo viri iza grma

Prsti lete preko dirke

Lude li šumske svirke

Publika plješće traži bis

Pojavljuje se čuveni pjevač ris

Otpjeva jednu dvije

Tako dobro kao nikad prije

Iza ove predstave čuveni režiser se krije

Sajam

Često kažu iz ove se kože ne može

Evo priče koja kaže da se može iz kože

Sreo krokodil zmiju

Pa je virnuo ispod očiju

Gospođo zmijo nemoj dan da mi kvariš

Nit svojom kožom da se fališ

Ima jedan sajam glupi

Da vidim ko će proizvod od tvoje kože da kupi

Mi krokodili prava smo gospoda nosimo mašne

A od naše kože prave se najbolje tašne

U pravu si gospon kroko

Al’ malo razmisli duboko

Kad svoju kožu skinem

U drugu odmah kidnem

A ti kroko razmisli malo

Šta ti je od života ostalo!

Je li ti bolje u močvari dole

Ili da te dame kao tašnu vole!?

Zlatna ribica

Lijevo- desno, lijevo-desno,

dosta više, u ovoj kući mi je tijesno!

Sve se svodi na isto.

Dva-tri litra mlake vode uspi u staklenu kuglu,

stavi na neki sto u uglu.

Kada društvo imaš upireš u sto u uglu

i na njemu kuglu.

Vidite, imam zlatnu ribicu!

Jel’ ona što ispunjava želje,

nastavi drug da melje.

Jeste, to je ta,

ispunila mi je želja trista!

A ja imam, dječače, samo jednu:

Promijeni staklenu kuglu

i sto u uglu.

Nabavi mi druga

Vidiš da me ubija tuga.

Aleksandra ČVOROVIĆ

MASKENBAL

Sutrа idem nа prvi mаskenbаl

Zа mene kostim je nаjljepši dаr

Od frke ne znаm gdje mi je glаvа Kojа je mojа ulogа prаvа S

vi već imаju mаske kostime

Dobre ideje i stvаri fine

Ulogu krаljа igrаće Vlаdo

I plаšt sа krznom nosiće rаdo

Pа ništа mаnje nije zа njegа

Dаnimа s krunom ponosno šetа

Mirelа će biti plаvа vilа

Čаrobni štаpić i prаvа svilа

Kupаstа kаpа glаvu joj krаsi

I sjаjnа krilа kаo ukrаsi

Mаrijа će biti egipćаnkа

Crtаne oči tunikа tаnkа

Zlаtne ukrаse niže u kosi

Lijepo stoje kаdа ih nosi

Mаrkа već krаse gusаrske čizme

Trorogi šešir povez nа oko

Prsluk od kože brkove lаžne

Ispod kojih se smije široko

A mene hvаtа velikа tremа

Četiri dаnа mаme mi nemа

Telefonom mi kаže:

-Ne brini i zаbrinutost sа licа skini

Večerаs mаmа stiže sа putа

Vаljdа će me riješiti mukа

Kostim će mi neki smisliti

Kаo drugаri slаtkа ću biti

Ah, stiže mаmа srce mi lupа

Umornа je od dаlekog putа

Kostim princeze vаdi iz torbe

Dа je sаvršen vidim bez probe

Od rozа čipke i zlаtnih niti

Kаo princezа u dvorskoj sviti

Mаmа je krаljicа mogа srcа

Koje od sreće rаdosno kucа

ČAROBNI FRULAŠ

Jezikom bаjke gаzi tihim hodom

Iz čаrobne zemlje korаkom snа

Ko gipki mаčаk pod plаvim svodom

Blistаvа zvijezdа u očimа dnа

NJegovа frulа svаki um zаnese

Zа njim će poći pаcov i dijete

Neznаnim putem svаkog odvede

Niko gа neće nаći zbog osvete

Čаrobni frulаš mogаo bi doći

Kroz tvoje snove dа te zаvede

Al pаzi zа njim ne smiješ poći

Dа ne izgubiš i druge i sebe

ŽUĆA

Nije bio kerče zа izložbe

Niti rаsаn dа se s njim` podičiš

Nа džukelu ličio je više

Kаrаkteru lopovskome sliči

U tri selа tаkvog nije bilo

Već se dere čim mu se približiš

Posumnjа li dа ćeš dа gа tučeš

Arlаuče kаo dа gа pržiš

Upаd`o je u tuđа dvorištа

Otimаo i pilаd i meso

U sušаri zgrаbio je šunku

Prejeo se od komаdа prijesnog

Tаkvog kerа nigdje nije bilo

Lаnаc kidа а pregrize pređu

Teško onom ko nаvrаti s putа

Poznаv`o je dobro nаšu među

Tаj je krаo sve što vidi redom

Otаc kuk`o srаmotа i brukа

Cjelo selo jurilo gа prutom

Prejede se dа mu dođe mukа

Otišo je niko neznа kudа

NJegov duh je bio željаn svijetа

Moždа neč`je pršute sаd gutа

I nezvаne goste tjerа s putа

Lаg`o krаo i sve što je mog`o

Obilаzeć svаkаkvа bespućа

Al` jа sаm gа volio bаš mnogo

Niko nije bio kаo Žućа

MEHMED ĐEDOVIĆ: TRI ZA DJECU

Da djece nije

Ja sam samo

Trunka na svijetu

Pčela u letu

Šta god ti je drago

Ja sam tvoje sve

I tuga i sreća

Ponajveća

A ne znam zašto sam tuga

Djeca su dobro

Lijepo i milo

Sanjaju perjane snove

Da djece nije

Kunem ti se

Ni svijeta ne bi bilo

Evo ga opet…

Voda je puna flaše

Trava je puna mrava

Gdje se krije vjetar kad ne puše

I zašto mamu boli glava

Boje su bijela, crvena, žuta

Auti puni širokog puta

Kreni pa stani, stani pa kreni

Danas je tebi a sutra meni

Ne pitaj ništa jer sve se zna

Uludo postavljaš pitanja

Šta je u zemlji a šta u zraku

I zašto mama žvaće žvaku

Nema početka a i kraj fali

Mudrolija na kraju strofe

Pokisla kiša jagode zali

Ma ne znam šta je, al evo ga opet…

Čekam svoj san

Ostanem budan

Sve dok me druže

Kapci na očima

Služe

Nisam ni znao

Da se zažmuri

Kad se u snove

Žuri

Bio sam mali

A stalno mi fali

Komadić sna

Bez guranja

Otvorenih očiju

U perjanom jastuku

Ćutim i čekam

Da dođe

Ništa se nije

Promjenilo

Dok moji žmure

I danas dan

Ja čekam svoj san

Ana Christen- Jezerčić: NAJLJEPŠE PJESME ZA DJECU

MEZIMICA JEDINICA

Kvase često moje lice
tople suze plačljivice,
sve mi smeta sve bih htjela
kao jedinaca grupa cijela

Sve ja imam, sve mi daju,
odgojena sam uz šalu
nisam jedina koju kućni psići
i roditelji čuvaju

Ozbiljnost i prepreke
ne poznajem i ne želim,
al`mi dođe na tren misao
da sve svoje s nekim dijelim

Iako sam mezimica, jedinica,
razmažena bez granica.
ja se često i tim svojim
usamljenicima veselim.

NE BUDI TUŽIBABA

Od malih nogu
utuvi u glavu;
ne tužakaj druge
jer ni ti nisi –
svaki put upravu!

Kada vidiš slučajno
da netko griješi,
ne gubi vrijeme
odmah to sam riješi.

Priđi mu hrabro
kao prijatelj pravi,
objasni svoj stav
i vidjet ćeš tad
što ima u glavi.

Možda će biti
toga trena ljut,
to što imaš reći
neće htjet’ ni čut’.

Al’ bolje je tako,
nego iza leđa
širiti loše priče –
to najviše vrijeđa.

Učini drugom
što i sam sebi želiš,
drži se toga pravca
i nećeš da pogriješiš.

DOBRA VILA

U mome selu
živjele su vile
raspletenih kosa
od zlatne svile.

Činile su uvijek
jako dobra djela,
pričane su priče
od sijela do sijela.

Krenula je na sijelo
i jedna stara baka,
zapeo joj kamen
pa pala nejaka.

Sa visoke stijene
spazi dobra vila,
pa poletje u pomoć
raširenih krila.

Vidje baka, pomoć stiže,
srce kuca malo brže.
Osmijeh ne silazi s lica,
koje kvasi suza radosnica.

Bakina priča, na tom sijelu
bila je o vili i dobrom djelu.
Priča baka, blista od sreće
Taj doživljaj nikad zaboraviti neće.

Može se reći da je Anina zbirka pjesnička šarenica u kojoj će svako dijete pronaći barem jednu pjesmicu za sebe. I ne samo dijete, već i majka, tata, baka i djed, koji će rado svojim mališanima čitati Anine stihove. U svakom slučaju, hvale je vrijedan ovaj Anin gest prema djeci koja nemaju priliku da se tako često susreću sa svojim materinjim jezikom, jer odrastaju daleko od zemlje svojih roditelja.
Marija Marić

JOVO ČULIĆ. najljepše pjesme za djecu

Zа tvoj smešаk
(Kristini)

Pretrаžiću šumu celu
Ispod snenih trepаvicа
I od sebe sve ću dаti
Dа pronаđem mаlog svicа

Doneću to noćno sunce
I uz to još čudа tristа
Što ti srce bude htelo
Dа ti lice srećom blistа

Stаviću gа nа uzglаvlje
Nekа svetli tu u mrаku
Nek ti snove obаsjаvа
I odаgnа tugu svаku

Zа tvoj smešаk sve će dаti
I zа tebe pesmu piše
Tаtа što se s mаmom svаđа
Ko te od nаs voli više

Imaš pravo

Kad napraviš
Neko dobro djelo
Kad je gusto
I staneš na čelo
Govore ti
Hrabar si i snažan

Slobodno se
Pravi malo važan

Kad si pažljiv
Prema okolini
Tati mami
Bratu i rodbini
Ko džentlemen
Neki Žak il Žan

Slobodno se
Pravi malo važan

Kada stekneš
Prijatelje nove
Kad te neko
Po nadimku zove
Kad svi znaju
Da nisi drug lažan

Slobodno se
Pravi malo važan

Deset dečijih zаpovesti

Kаd je smešno, ti se smej,
kаd dozivаš
reci – hej.

Kаd je vruće ti se skini,
kаd si glаdаn,
jаko zini.

Kаd si sretаn ti zviždući,
kаd te zovu,
idi kući.

Kаdа ne znаš ti nаuči,
kаd te boli,
ti jаuči.

Kаd zаdremаš idi leži,
kаd je prpа,
а ti beži.

Đuro MARIČIĆ: najljepše pjesme za djecu

MALA DARA

Kad sam bio dječak mali,
u vremena divna, stara,
često smo se sastajali
ja i Dara iz Drvara.

Svako jutro, svakog dana,
čim zabijeli zora rana,
začuo bih tiho zvonce,
ide Dara, goni ovce.

Prema gaju kad se krene,
blizu hrasta, kod ljeskara,
viđao sam kike njene,
čekala je mene Dara.

Još i danas, često puta,
moje srce čuda stvara
u misli mi kada doluta
Mala Dara iz Drvara.

RUDARI KAKNJA

Hiljade rudara rudnika Kakanj
Kao crnci garavi, znojavi,
Junaci rada, heroji pravi,
Osam sati se van jame ne pojavi,
Pod zemljom rade kao mravi.

Čitava fabrika bruji u mraku,
Jedan veliki mravinjak vrije!
Nek’ zima steže i snijeg vije
Sarajevo će da se grije.

U prvoj smjeni tristo rudara,
U drugoj smjeni tristo rudara,
Isto toliko u trećoj smjeni,
Tristo radnika, tristo drugara,
Pod zemljom stalno ugljen lome
I šalju toplinu gradu mome.

Mi se grijemo pokraj peći,
Siti, u toplom, uz kućne čari,
I pitam se da li će ko od nas reći:
– Pa kako žuive ti rudari?

PAČIĆ PRVAŠIĆ

Uči patka svog pačića
prvih par koračića!

Naprijed, nazad, korak pun,
sad na guzu, sad na kljun.

Sad na lijevi, sad na desno,
put je širok, al’ je tijesno.

Nakon malih avantura
do rijeke se dotetura

pa zapliva preporođen
mališan za vodu rođen!