Razgovor s Ilijom L.
Od čega žive djeca u kolibama?
Od čega žive, pitaš
Kao da ne znaš
Da žive od zagrljaja
I nježnosti
Od isprošene pažnje
I staroga kruha iz majčinskih ruku
Jer čudni su putevi ljubavi
Jednako kao i putevi Gospodnji .
Uz svoje mjesto uz prozor
često se zapitam sjetno
Pođoh li tamo gdje me vodi ljubav
Pođoh li za njom
Ili ostah u svojoj osami
Sa sjećanjem na život u kolibi
Gdje smo živjeli od kruha i vode
Iz tvoje prazne torbe.
Jesam li lud
Kad ti govorim o onome što ne znam
I kad ti uvjerljivo tvrdim da znam
ono što sam samo čuo
Kad ti govorim o životu onih
koje nisam ni poznavao
Ali kao da sam živio s njima
I to me i samoga iznenađuje
Jer se bojim sebe sama
Jer se bojim da ne poželim
Živjeti od ljubavi
I svijetom hoditi kao luda ptica nebeska
Koju će Bog nahraniti.
Od čega žive djeca u kolibama?
Od čega žive, pitaš
Od milosti i tuge zašuškane ljubavlju
I ne znam što da ti kažem
Kad mi kažeš
Da je i to
Poput kruha
Udrobljenog u grah
Da je i to
Božja hrana.
PRIMIJENJENA POEZIJA 