Kad sam bio mali išao sam nekoliko puta u cirkus
gledao vješte iluzioniste, uvjerljive mađioničare
i razne trikove za koje sam znao da su prevara,
opsjena, iluzija, hipnoza i za naivne varka
Kad se sve sabere za 50 godina potrošio sam 50 maraka
a sada mjesečno plaćam 50 maraka da bi buljio
svaku večer u velikog iluzionistu Facebbok
No danas sam se isključio iz kruga neshvaćenih genija
virtualnih voajera i lajkoljubnih pjesnika
nalio goriva za 30 maraka, a 20 ostavio da uživo
popijem piće s pravim, živim pjesnicima.
Nije puno, al sam mnogo radostan što vidim
i što mogu da zagrlim to što vidim
što mogu da se rukujem s Milom i
i šaretom pitam Hadžema jesmo li još uvijek
u najboljoj krizi srednjih godina
što mogu čuti umilni glas bosanske
pjesnikinje nad pjesmama Feride Duraković
koja se rukuje objema rukama
zadržavajući vašu ruku u svojoj
da razmjeni pozitivne energije
radostan sam što moj drug Mučo
više ne stenje dok recitira
veselim se nekim novim licima i šalovima na ovom sijelu
Posebno se radujem što sam zagrlio Nuru
i što još uvijek ima tvrde sise
al najveća sreća me ispunjava što ovdje čujem
kreštavi glas svoje muze biserne, Bisere Alikadić
koja se kolko vidim još raduje životu
kano će večeras doći crni princ na pegazu
i uznijeti je na sedmo nebo…
i što vidim Cicu dramaturginju Helverove noći
najbolje predstave koju moje oko viđe
otkad pogledavam teatarske uratke…
I da vam pravo kažem: da sam znao da će biti
vako sijelo obuko bih komotnije odijelo…
a ova prigodničarsko nazdravučarska pjesma
iz škole primjenjene poezije Mira Petrovića
komotno bi se mogla nazvati
DOŠAO SAM PRIJATELJE OKOVATI ZAGRLJAJEM
a to doista na facebooku nije moguće