ZLATOKOLO
SREBRNKOLO
Sunašce se niz brdo,
za brdo
skoturalo
do Danice,
zlatokolo, srebrnkolo.
Danica je u kolo
veselo
dozivala
zvezdice,
zlatokolo, srebrnkolo.
Zvezdice su vencem
u venac
primamile
Mesec,
zlatokolo, srebrnkolo.
Tiho kolo titra,
kruni srebrn cvet,
mesečeva citra
uspavljuje svet.
Nina, nana
do belodana.
VRAPČEVA ŽALOST
Gaj ima bundu bijelu,
plotovi iz snijega vire,
navukle kuće u selu
meke, snježne šešire.
Zasuta i kolska staza,
ljut sjeverac reže.
Nema kud — komšija Laza
vitke saone preže.
A vrabac? On tužno gleda,
ne vidi nigdje puta.
Dočeko je strica Leda
bez hrane, bez kaputa…
Ne mari za pahulje lake
kako kolo pletu.
Kaže: “To je za dječake,
ja se radujem ljetu!”
SIPAJTE, SIPAJTE
Sipajte, sipajte,
pahulje lake,
srećan vam pad;
padajte, padajte —
bijelite grad!
Kitite, kitite,
pahulje lake,
volimo vas;
nosite, nosite —
radost za nas!
Letite, letite,
zvjezdice zime —
pahulje lake;
veselite, veselite
nestašne đake!
Sipajte, sipajte,
pahulje lake,
srećan vam pad;
padajte, padajte —
bijelite grad!
PRIMIJENJENA POEZIJA 