Da Mirjana
Nikad nisi pogriješila
Kada si i pomislila da te varam,
Varao sam te Mirjana,
uvijek i stalno sam te varao.
U Izoli sam te varao s morem.
Slikao sam u vodi cio dan,
slikao tebi slike na onom platnu, bojama i kistovima koje si mi ti kupila
More je bilo golo, a ja sam ušao u njega.
Milovao sam slanu vodu i kamen kojega miluje more,
A noću sam te varao sa zvijezdama
I pričao im zašto se Velika kola tako zovu.
Varao sam te s mjesecom i planetima.
I nekom stvarima koje su ponekad najbliže tebi.
U Izoli sam cijelu noć proveo u našem krevetu s njom.
Cijelu noć smo se grlili tvoja pidžama i ja.
Milovao sam joj kaiš kojime se steže.
Udisao lijepe boje koje si ti odabrala.
Poslije sam otišao u Vitez i tamo te varao.
U našoj sobi sam na našem krevetu milovao tvoju majcu.
Milovao sam telefon koji si mi ti kupila.
Milovao sam na mesiggeru najljepšu Slovenku i ljubio joj usne.
Varao sam te Mirjana jer sam noćima spavao s jednom studenticom
druge godine medicinskog fakulteta u Ljubljani.
Kada bi samo snove platili i sva nespavanja htjeli platiti….
Sve banke Svijeta ni NLB nemaju novca za to.
I sada kada si u Ljubljani te varam i uživam u tome što te varam.
Varam te s tvojim jastukom i nekoliko lasi koje svjetlucaju poput praskozorja.
Da Mirjana ti nikad zalud sumnjala nisi
Jer te i sad dok ti ovo pišem varam,
Varam te s laptopom koji si ti popravila i platila.
I s tanjurom iz koga si jela
Samo da znaš kako sam ga milovao u toploj vodi.
I sad ću milovati onu lijepu vitku salatu koju si ti posijala.
Da ljubavi ti si fakat uvijek bila u pravu kada si ljubosumila u mene
Jer stvarno sam te i varao i varat ću te…