Da Mirjana

Nikad nisi pogriješila

Kada si i pomislila da te varam,

Varao sam te Mirjana,

uvijek i stalno sam te varao.

U Izoli sam te varao s morem.

Slikao sam u vodi cio dan,

slikao tebi slike na onom platnu, bojama i kistovima koje si mi ti kupila

More je bilo golo, a ja sam ušao u njega.

Milovao sam slanu vodu i kamen kojega miluje more,

A noću sam te varao sa zvijezdama

I pričao im zašto se Velika kola tako zovu.

Varao sam te s mjesecom i planetima.

I nekom stvarima koje su ponekad najbliže tebi.

U Izoli sam cijelu noć proveo u našem krevetu s njom.

Cijelu noć smo se grlili tvoja pidžama i ja.

Milovao sam joj kaiš kojime se steže.

Udisao lijepe boje koje si ti odabrala.

Poslije sam otišao u Vitez i tamo te varao.

U našoj sobi sam na našem krevetu milovao tvoju majcu.

Milovao sam telefon koji si mi ti kupila.

Milovao sam na mesiggeru najljepšu Slovenku i ljubio joj usne.

Varao sam te Mirjana jer sam noćima spavao s jednom studenticom

druge godine medicinskog fakulteta u Ljubljani.

Kada bi samo snove platili i sva nespavanja htjeli platiti….

Sve banke Svijeta ni NLB nemaju novca za to.

I sada kada si u Ljubljani te varam i uživam u tome što te varam.

Varam te s tvojim jastukom i nekoliko lasi koje svjetlucaju poput praskozorja.

Da Mirjana ti nikad zalud sumnjala nisi

Jer  te i sad dok ti ovo pišem varam,

Varam te s laptopom koji si ti popravila i platila.

I s tanjurom iz koga si jela

Samo da znaš kako sam ga milovao u toploj vodi.

I sad ću milovati onu lijepu vitku salatu koju si ti posijala.

Da ljubavi ti si fakat uvijek bila u pravu kada si ljubosumila u mene

Jer stvarno sam te i varao i varat ću te…