Veče kao svjetlac

Izbrisano leti iz duboke Titove pećine.

Bez pfeninga u džepu

Sjest ću na mermerni pod sarajevske

Katedrale

Umiti se zvukom orgulja i

Obrisati stopala pjesmom STID,

Koju je u snu napisao istambulski pjesnik

Melih Dževdet Andaj!

U sarajevskoj Katedrali

u orguljnom vatrometu

lice Franje Topić svetački reče:

Zaboravi mermerni pod, sjedi u klupu,

ti si moj drug iz božanske

školske klupe!

Orgulje govore da iza svemira

struji rat klizave naravi.

Senzualni osjeti borbenih svetaca

oblače ukusne pore TIJELA I rađaju se

u Bosni I Hercegovini!

Abeceda metamorfoza.

Milost plovi kroz svjetlost…

U licu Franje Topića

Put ne može izgubiti put!

Lice kao obala mora

zna moje dane kad sam bez pfeninga

u džepu…

Orguljne vibracije –

dizači tegova

dižu moj dah dok u sebi čitam

pjesmu STID…

“Obalo mora,

Stid me je pred tobom.

Kad god ostanem bez pare

Došetam do tebe da se izjadam.

Ali sutra ću se i ja zaposliti, a onda i oženiti.

Tada

izvoli i ti meni u goste,

obalo moja”