MOSTAR

Moj grad obavijala su polja

pijana od loze

i krvava od jagoda.

Moj grad mirisao je

beharom trešanja

i dahom planina.

Danas moj grad umire.

Pijan od bola

krvav od smrti

miriše na paljevinu.

Ali živi.

ISUS I DOBRI ČOVJEK

U dobrom čovjeku

Isus prostre ležaj

I nastani se

Svako jutro upali

Svjetiljku vjere

I bdije

U tegobama i opasnostima

Uspori mu korak

Ili ga skrije

Čista duša

Blista kroz prozore

Bezljublja svijeta

NA POSTELJI LABUDOVA PERJA

Ledena noć zime.

Samoću varam

Mislima o tebi

Grije me čudesna moć

Nas dvoje u jednom

Trenutci urasli

U stijenku srca

Dolaziš u poeziji

Topla plimnog vala

Grliš me u ritmu

U padu snježne pahulje

Tijelo ti je prozračno

Lagano i bijelo

Levitiraš

Samo jasno prepoznajem

Tvoje oči

Pune mene

Ništa ne govoriš

Osim moje ime

Posve mirno te primam

Kao tijelo haljinu

Gutam svečanu blizinu

Tvoga siromašnog bogatstva

I svojih stidljivih čežnja

Probudim se na

Postelji labudova perja

SKRIVENI BOG

Prstima stišćem

Drvenu kuglicu, brojanicu

Želim Te osjetiti

Uprisutniti.

Uzalud

Ne čuješ moju molitvu

Skriven u utrobi planine

Smišljaš kako pomoći

(I može li se više uopće pomoći?)

Rukama dotičeš nebo.

Vidim oblake koji ljube Ruke.

Vidim rane koje zakrvavljuju oblak.

Klečim i zazivam milosrđe

Znam se snaći

Pripremam divlje zelje

I točim crno vino u dvije čaše

Preživjet ću…

Začuđen, sjedaš za moj stol.

ZLATO RIJEČI

Zaodjenut ću svoju

Patnju

U zlato Riječi

I nitko

Ne će znati

Otkud mi

Zlato

I gdje mi je nestala

Patnja

Riječi će

Naći oči

Za suze

Kroz vremena