MISAO PJESNIKA

Prvo, moram imati ideju,

potom, izabrati temu…

Sada su na redu rečenice.

Na početku,

ne patim od gramatike,

već pišem,

pišem,

pišem…

I misao ne dotjerujem.

Znam! Neka će bježati,

druga lutati,

poneka čak otići.

Sama mora svoj put napraviti.

I najbolje što mogu

učiniti za nju je,

primiti je natrag ako se vrati.

VEČERNJA PJESMA SNA

Život mi je dao mnogo toga da vjerujem,

zatvaram oči,

lebdim…

Kamena klupa na kojoj sjedim

ista je ona naša.

Nedostaje: rasvjetni stup,

tvoja topla ruka

u mojoj ruci,

i vjetrovi što uzdižu

i pomiču ti kosu.

Ako dođeš, ponesi kišobran!

Sakrij nas od pogleda

i povedi u sobu,

onu plavu, s pogledom na nebo.

Tad ostani sa mnom

dok je nebo

još zlatno,

kako bih mogao uhvatiti

sunčevu svjetlost na tvojim grudima

i usnama dotaknuti onu mrlju na koži,

zašećerenu istočnim grijehom.