LADIN

ne poznaje ni sam sebe

ni svoj korak

ni svoju glavu

ne znaš da li je to on

ili je to planeta

ovdje nepoznata

uči hodati

djelomično prisutan

zvijezda ga vodi gradom

korak mu ide ulicom

on proplankom

sjena njegova oblakom

ne osvrće se ni na kog

niti bilo šta

remeti njegov korak

moraš ga ošinuti munjom

da stane

da se osmjehne

LJEPOTICA ZIMA

Bijela joj je i tašnica
Bijela dugmad i mašnica.
Bijele su joj rukavice,
Bijela bunda i čizmice.

Sunce bijelu boju svu
Potrošilo baš na nju.
Pa sad nešto slabo sija
Al´ se zato dobro skija.