Sajam

Često kažu iz ove se kože ne može

Evo priče koja kaže da se može iz kože

Sreo krokodil zmiju

Pa je virnuo ispod očiju

Gospođo zmijo nemoj dan da mi kvariš

Nit svojom kožom da se fališ

Ima jedan sajam glupi

Da vidim ko će proizvod od tvoje kože da kupi

Mi krokodili prava smo gospoda nosimo mašne

A od naše kože prave se najbolje tašne

U pravu si gospon kroko

Al’ malo razmisli duboko

Kad svoju kožu skinem

U drugu odmah kidnem

A ti kroko razmisli malo

Šta ti je od života ostalo!

Je li ti bolje u močvari dole

Ili da te dame kao tašnu vole!?

Ljubavne boje

Pitate se kakve to mogu biti ljubavne boje

 Otkrit ću vam tajnu jer tako kuca srce moje

Ljubav je okrugla i crvena kao paradajz slasni

 Žuta kao paprika babura za pečenje spremna

Zelena kao krastavac svježi i krhki, posut rosom

Plava kao patlidžan raskrupnjan u svojoj debljini

.

Crvena kao lubenica prepuknuta na dva-tri dijela

Žuta kao najžuća slasna krupna baštenska kruška

Zelena kao tek zametnuta rezdelija u komšijinoj bašti

Plava kao grozdovi okićeni na velikoj avlijskoj lozi

.

Crvena kao plamteća dva obraza na njen pomen

Žuta kao svileni šal ogrnut oko njenog bijelog vrata

Zelena kao ukosnice svjetlucave u njenoj crnoj kosi

Plava kao nebeskom bojom obojena dva njena oka

I tako se sve slegle ljubavne boje u mojoj glavi

Ako neko još koju ljubavnu boju zna neka mi hitno javi

Onomad

Onomad kad se zvijezde popališe u meni se rodi prava ljubav

Preskočih dugu ljubavi, protrčah zelenim cvijetnim stazama

Puhnuh u oblake bijele, protresoh voćke sve redom, žute i zrele

 Ne stigoh na rijeku da se u hladnoj i bistroj vodi onako smočim

Pade mi na pamet da avionom poletim i sa padobranom skočim

Vozit ću bicikl crveni samo na jednom točku

Hodat pješice planinama, dolinama i rijekama

Dočekati iza noći grimizno promrzlo snježno jutro

Hladnog daha i bistra pogleda potražiti žuto sunce

Osmjehnuti se u sretnija ljepša nadolazeća jutra

Onomad se rodila ljubav na jednom crvenom točku

Preskočih dugu ljubavi hodajući dolinama pješice

Puhnuh u oblake bijele da dočekam hladno jutro

Na ledenoj bistroj rijeci da potražim žuto sunce

Pade mi na pamet da se osmjehnem u nova jutra

FAHRUDIN KUČUK (Sarajevo, 1958.)

Svoje spisateljsko opredjeljenje ograničio je na dječju književnost.. Do danas je objavio deset romana, nekoliko slikovnica, abecedara, pripovjedaka, kao i tri dramska teksta koji su postavljeni u pozorištu za djecu i mlade te jednu zbirku pjesama za djecu Životinje maštaju zar ne (2018.)