KNJIŽEVNI KUTAK

PLANINA ZAUVIJEK

 

Planina je kad sjedim

na osunčanom trijemu

i gledam sniježne pijavice

prema dolini pružene,

kad budim jutro bez misli,

uspavljujem sumrak bez tuge,

kad me žubor od ljudi

odvaja i s pticama spaja.

Planina je kad činim što je pravo,

kad uspravim let dostojanstva,

iako posjedujem strah od letenja.

Planina je kad ne moram kazati

„jesam li ti rekla“, jer više ne moram

ništa, kad tišina je nebo,

a ispod njega odana i trajna gromada,

ona koja me bijelom toplinom grije.

Planina će biti i kad jednom,

korakom stanem sred zelenog beskraja,

zaklon u kom ću spremno dočekati

sve neizbježno, vjetrom milovana.

Jasmina Hanjalić

 

View original post