KNJIŽEVNI KUTAK

 

OTAC JE REKAO

Volio sam,
onako kako jutra vole sunce.
Ali jednom otac reče:
Jedinac neće dovesti neplodnu u kuću.

I ostavih je,
onako kako se ostavljaju mrtvi,
naši voljeni mrtvi,
koji odoše rano.

Doveo sam onu,
koja će da rodi.
I rodila je.
Muško.

Sa osamnaest je otišao od nas.
Otišao u svijet.
A tada i žena shvati,
da sin nas je vezao samo.
I ode.

A ja sam sa ocem orao njive,
i jednom u godini
razgovarao o pismu i razglednici,
što nam šalje moj sin.

Dobro je, kaže.
Liječi ljude.
Piše knjige.
I kaže, da ga ne pitamo za žene,
njih je zamijenio naukom i knjigama.

ONA JESTE HEROJ

 

Plakao je nad slikom mrtve majke,

nad grobom grlio busenje zemlje,

molio nebo za samo jedan očiju susret,

tako će ispričati

ne trenutak, nego vječnost.

Pogled kazuje više od usta.

Jednom je upitao oca,

zašto…

View original post još 69 riječi