KNJIŽEVNI KUTAK

Beskućnice


Postoje one što
Zauvijek teže digresiji
Tražeći nešto što se zove dom.
Možda si i ti jedna od njih.
Jer ljudi dolaze i odlaze.
Ostavljaju uspomene i praznine.
I neka viša sila igra se sa nama
I sa maslačcima
Jednakom srdžbom djeteta.
Sretna si ako gdjegda u putu
Otkriješ da je to već unutra
Bez forme i oblika.
I da se ne uklapa ni u kakve
Ljudsko – materijalističke definicije.
Ptice znaju.
Šume znaju.
Nekada su znali i Indijanci
Da je dom nešto što teče,
Što voliš više od sebe.
Da je dom put,
Strast, želja i potraga.
Pronikla iz tebeKoja od tebe ostane.
Ako takvo što nemaš,
Ako ničim ne izgaraš.
Onda si odista izgubljena.
Ti ne želiš zamijeniti svoju žeđ,
Za lažnu sigurnost.
Pa ne vjeruj da su one što lutaju
Na putu digresije – beskućnice,
Jer tajno čezneš za njihovim stazama.
Ta dovoljna ćelija je ovo…

View original post još 708 riječi