Dovršili smo naš skroman objed,

pjevamo – Tihu noć.

Naša su srca čista i spremna

Isus može doć!

Dječaci su naši nemirni, bučni

al ne čujem ih ja,

na trepavice snijeg mi pada,

u oknu svijeća sja.

Poznati zvuk nam ispunja sobu,

to zove Sveti Duh,

ne štedeć` zvonâ narod poziva,

dušama nudi kruh.

Sva čeljad oblači tople kapute

nazire zvijezde se na trak,

domaćin svoju baklju pali,

svjetlošću razgoni mrak.

Prateći zvijezdu, sve selo žuri,

s bakljama, prteći snijeg,

na poklon djetetu u štalici,

spuštaju se niz brijeg.

Kao rijeka se slijevaju baklje,

svijetlost nam srca grije,

i svim na zemlji, mir, veselje,

pjevamo kao i prije.

Sve glasnija je pjesma

i radost poznatih lica,

pjevaju i prognani i sužnji,

glasom najljepših ptica.

Padaju zidovi sobe,

pjesma nas nosi u zrak

gdje grad se naš sa svijetom spaja,

zvjezdani slijedeći trak.