A N A T O M I J A

 

Prošle godine

u isto jutro

u svojoj sam ruci nosio ljudsko srce

i polagao anatomiju ljudskog tijela,

 

nosio sam

lopaticu,

donju čeljust i

mali mozak i

sebi sam postao važan.

 

Jutros sam sve ovo

skupio na kamenu

i povio u šatorsko krilo.

 

Sebi sam postao nevažan.

 

 

 

M A D R A C I

 

Polijegali smo kao

umorni psi

na prljave madrace

složene

na zemljani

pod,

na njima su prošle noći

naši neprijatelji kovali pobjede

protiv nas,

ispijali tople rakije i

oštrili sječiva

za naše kože.

Na njima su sanjali o

povratku

svojim

ženama;

sad leže

razbacani uokolo,

rakija se u njima hladi,

njihove žene poste

i  mole za njihov sretan povratak

a mi tonemo

u zaslužen

san

bez kovanja planova

bez oštrenja sječiva.

 

Razapeli smo straže, a

pijetli su odavno stišali pjesmu.

 

 

Z L A T N I   D U H A N I

 

Pušili smo zlatne duhane,

njihove guste dimove

izgonili smo na zubato zimsko sunce;

kupovali smo ih prije rata

od onih s druge strane brda,

njima smo prodavali životinjska mesa

koja smo klali,

odnosili su ih i

krišom jedni od drugih jeli iza zatvorenih prozora;

sad u rovovima

jedu konzerve od kojih loše vide,

slabo gađaju stoga;

i naši duhani su pri kraju,

ako ih pobijemo,

tko će nove saditi,

kome ćemo meso prodavati,

isto misle i oni,

sjedimo,

svatko sa svojim

željama,

planovima,

ne pucamo,

ne napadamo,

dimove odbijamo,

čekamo…

 

K U Ć A

 

Izvirila je pusta kuća

negdje u ničem,

samo je postavila svoje zidove

pred nas,

kao psi očnjake;

gledajući se postali smo pitomiji,

primili su nas

hladni zidovi u sebe ko jedine prijatelje,

crno pusto ognjište namigivalo je ničim,

napravili smo veliku vatru,

osvijetlili,

otoplili razigranu prašinu,

užegli ustajale duhane iz džepova,

sjedili s kućom na ramenima

i na oknima ostavljali svoje mirise.

Otvarali smo boce

da alkoholi okade sve ulaze

i otjeraju demone rata.

 

Zaspali smo skupa s kućom.

 

Noć nam je pružila korak dalje u nigdje.

 

 

 

B A L K O N   S   P O G L E D O M

 

Na istom su mjestu iskovali cijev,

moju i tvoju,

za te i za me,

naoštrene bodeže

blaženo smo na ruke primili,

ali rov je

svatko za sebe kopao,

po svojim mjerama i željama,

sad sjedimo u njemu

pretvarajući ga u dnevni boravak,

u  sobu,

u  balkon s pogledom,

provirujemo jedan drugom u dvorište

gledajući se

kroz iste cijevi,

penjući jedan drugog

na iste bodeže.

 

 

T R E Š N J A

 

Ni na čijem polju,

između

njihovog i našeg brda,

rodila je trešnja

krvave slatke kugle

mamile su napete cijevi s oba brda;

petog dana čekanja

javio se njihov glas u našem aparatu:

sumnjičava zamisao

razveselila je znatiželjne želudce,

vijećali smo;

oni za sebe,

mi kao i oni,

pa onda jedni drugima,

razvukli smo pregovore do podne.

 

Prije zalaska sunca,

jedan naš,

jedan njihov,

praćeni cijevima s oba brda,

svatko na svoju stranu

nosili su

prepune ruksake

slatkih kuglastih plodova.

 

Bilješka o autoru

Stanko Krnjić  Rođen je u Stocu (BiH) 5. travnja 1969. Osnovnu školu završio u Višićima (Čapljina,BiH), a srednju medicinsku u Dubrovniku. Stomatološki fakultet upisao u Sarajevu 1989.Zbog ratnih okolnosti studij nastavlja u Zagrebu gdje je diplomirao 1995. Živi u Župi dubrovačkoj gdje i radi u svojoj stomatološkoj ordinaciji.

Piše poeziju, poeziju u prozi, kolumne i priče.

Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika HB, Slavenske akademije za književnost i umjetnost (Varna, Bugarska) i Društva dubrovačkih pisaca.

Objavio:

  • Korijeni (pjesme), autorsko izdanje, Dubrovnik, 2001.
  • Zrak poprskan narančom (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca,Dubrovnik, 2012.
  • Kroničar svega (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2016.
  • Mrvice za Lazara (pjesme), Naklada Bošković, Split 2017.
  • Sto i jedna mala pjesma (pjesme), MH Podstrana, DHK HB Mostar 2019.
  • Ratište riječi (pjesme), MH Podstrana, DHK HB Mostar 2020.

Nagrade:

  • Nagrada “Rijek” za poeziju za 2015. godine
  • Druga nagrada “Fra Martin Nedić” za zbirku “Kroničar Svega” za 2017. godinu
  • Druga nagrada Pasionske baštine za rukopis knjige „Ratište riječi“ za 2019. godinu.
  • Nagrada „Dragutin Tadijanović“ za knjigu „Sto i jedna mala pjesma“ za 2019. godinu
  • Nagrada „Bugojanska vaza“ za priču „Otkupnina“ za 2019. godinu