pred oluju

mars se približio,

skoro je legao na bodlju plehanskog trna.

po zapuštenoj ravnici

širi se miris dima iz rakijskog kazana.

teturavi gosti griju ruke kobasicama

tek skinutim sa žara.

ponoć već davno otišla na počinak.

ovdje su i psi umorni,

leže lijeno promatrajući pijanu tekućinu

koja u curcima bježi iz cijevi

puneći veliki, emajlom obložen sud.

tek pokatkad kriještanje nervozne ptice

s obližnje lipe

proteče kroz plavetnilo pristiglog jutra

prateći ljude u sutrašnju neizvjesnost

plehanske praznine.