Tiho

 

Tiho zeče majku doji,
Tiho rastu zubi moji.

 

Tiho s grane listić pada,
Tiho mi se san potkrada.

 

Tiho Mjesec noću luta,
Tiho zrije kruška žuta.

 

Tiho trnu puž šaputa,
„Skloni mi se, bolan, s puta!“

 

Srebrena česma

 

Pod orahom, na kraj avlije,
slap iz duga grla lije.
Niko ko ona ne dariva.
Grle je bršljan i kopriva.
Grli je čovjek žednih usta
kad s njive dođe, kad susta.
Prhne i skvasi krila ptiče,
bumbar napuni svoje zembiljče.

 

 

BUBAMARA

Ona, iz roda leptirova,
ugleda me s kukurijeka.
Lijepa je vijest sa njom, nova!
Radostan je moj prst čeka!

 

Gore-dolje, tražeć puta,
mudra, pođe-stane.
Na vrhu šaputa, šaputa . . .
Raširi kaftane.

 

I u dalek svijet leti
ispod nebeske plaveti.

 

ČAROBNA KOLA

 

„Eto Jure!“ rano majčica zove
a nama se u te čase sniva.
Ah, dok Jure navine točkove,
spavaćemo mladi poput iva.

 

Podahle su u jurjevskom sjaju.
Stresaju im rese bumbarovi ranci.
Jurina kola praše po zavičaju;
od sunca im točkovi, paoci, ruda i lanci.

 

NJEŽNO NAŠE SRDAŠCE

Ne idi svijetom srca otvorena,
Ne budi pjesnik, ne budi lud

Ne idi svijetom srca otvorena,
Krunice mriju, mrazna je svud

Ne idi svijetom srca otvorena,
Stvrdni ga u sedru, svij u školjku

Ne idi svijetom srca otvorena,
Da ga ne sprlje u ranom pupoljku

Ne idi svijetom srca otvorena,
Šarokop je zamka za prve vriježe

Ne idi svijetom srca otvorena,
U svakoj stopi grožđa reže

Ne idi svijetom srca otvorena,
Teška je hava tom golom  tiću

Ne idi svijetom srca otvorena,
Vukovi viju, poskoci sikću

Ne idi svijetom srca otvorena,
Zakopaj mu tajne, utrni glase

Ne idi svijetom srca otvorena,
U svojoj lőgi nek samo igra se

Što može zaspat,  ono – jednom,
To nježno srdašce naše čedno.