OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

PISMO ZA ALENA GINSBERGA

 

Vidio sam kako tehnologija jede

mozgove moje generacije

Kako se ljubavi gube

u binarnom sustavu računara

Kako s ponosom gradom

korača svaka fukara

Kako se ruralna pandemija

krije ispod svakog stakla

Loše kopije jeftinih naočala

Kako mlade majke histerično čuvaju

svoju djecu u tramvaju

Nazivajući ih debilima

Kako se u neoliberalnoj paroli nitko ne snalazi

Kako u svakom segmentu ljudskog života

Bjesnimo izgubljeni

A u duši prljavi

Kako se mrzovoljno rugamo svakoj pažnji

Kako iskorjenjujemo svaki oblik sreće

Kako iskonski priželjkujemo pažnju

U polumračnom skutu naša četiri zida

Kako su muškarci šatro zajebani

Kako žene sve više postaju lezbe

Kako svi volimo i poštujemo jedni druge

Kao da rata bilo nije

Kako sami sebe predstavljamo

u najboljem mogućem svjetlu

Krijući se iza sopstvenih laži, prevare i zlobe

Kako nam život cirkulira iz dana u dan

Po kladionicama i promašenim listićima

Kako nam breme prolazi kao utakmica

Kao da smo glumci u teatru apsurda

Jer Sarajevo je loša kopija lažnog kozmopolitizma

Pod dirigentskom palicom

Liberalnog Šerijata

 

SUOSJEĆAM SE

 

Suosjećam se s

istinitošću plitke pameti

koja zna,

a ne vidi,

da je i čovjek i opanak pametniji

nego čovjek sam

 

Suosjećam se

sa materijalnim i duhovnim

profitom na tuđoj muci

koja preko mainstream medija

ljude na pozitivnoj potenciji dijeli

množeći sveobuhvatnu glupost i maglu

u općem životnom prostoru

 

Suosjećam se sa žrtvama rata

Žrtvama mučenja, pljačke, progona i silovanja

Onima koje historija samo brojkama

preko vremena i prostora zatre i prenese

Samo se pitam,

i pitat ću se,

Zarad kakve nagrade je,

čovjek prinuđen

da preko sebe prenese sve patnje

i sve torture jezivog ljudskog uma

I kako uvijek kroz povijest pristaje

biti sljedbenik nekog “ispravnog” Boga?

 

Prenoseći svetu riječ Njegovu

kroz otimačinu,

palež i pljačku

 

 

MRAK SLOBODE

(Biljani Vukić)

 

Alkohol oslobađa

hedonističke svjetove mladosti

koje zatiremo strahom

Nisam te svjestan bio

Nisam ni sada

I ne želim te svjestan biti

sve do onog momenta

kada ti lice požuti kao stara fotografija

u mojim sjećanjima

 

Zora je kučka koja zarad

svjetlosnih čestica prodaje

svoju ljepotu

dnevnim obavezama

sumornim ljudima

institucionaliziranom volim te

i kapitalističkom ropstvu

da nam prije prođe vrijeme

 

Zato je svjetlost pakao

A mrak pod zvijezdama sloboda

U tebe gledam

Druga mi se u očima ne presijava

Priča traje

A zora tjera noć s prozora