prokosko jezero

 

 

Zemlja i ja

 

Bila sam nekad i ja tu.

Otišla davno gore na sjever.

Sunce ne sja kao na jugu.

Ni zvijezda nema tu.

A ja razmišljam o svemu sad.

 

I ne znam kako pravu riječ naći.

 

Hoću da kažem ovdje svima

Ezana i zvona i kod nas ima.

Radost je dolje veća neg’ tu.

Cvijet njeguju kao i sebe.

E tako živimo mi,

Gajimo ljubav i sve oko nas.

Otići ću opet dolje.

Vidjeti stare prijatelje,

I sakupit’ malo sreće.

Negdje usput pogubljene

Al ne hladne kao gore.

 

 

Lutanje

 

Ulicom lutam,

tako polako,

posmatram ljude,

i lice svako.

Svi nekud žure,

u trci nekoj,

nemaju vremena

za život svoj.

Gledam ih tako,

i pitam sebe,

jesmo li to mi

ili vrijeme?

Ko nam skinu

osmijeh na licu?

Ko napravi od nas

lutalicu?

  

 

Zajedno

 

Nemoj pasti,
prijatelju,
ja ću te pričuvati,
hrabrosti ti dati,

moraš ustrajati.

Pružit ću ti ruku,

hodit ćemo skupa,
naš put u zajedeništvu

djelovat će kraći

a mi sigurniji i jači.