tamara capelj

 

ZID ŠUTNJE

modrica za jutarnju kavu

modrica za ispeglanu košulju

modrica za raskrvavljene djevojačke snove o ljubavi

modrica za ostavljenu zimnicu

modrica za obrisanu prašinu

modrica za teške cekere donesene iz prodavaonice

modrica za riječ

modrica za tišinu

modrica za probdjevenu noć uz bolesničku postelju

 

na životnom ruletu osvojeni

modrica, mrzovolja

psovka, ljutnja

okretanje glave

 

ubijen pogled

četiri zida

i šutnja

 

 

PJESMA O STAROJ DEVLI

Naborano čelo hladi okno

dok gleda kako život žuri niz ulicu,

sasušili se dani samohrane majke

a nekad su prekratki bili,

sad tavore,

ptići su pod tuđim nebom gnijezda svili,

tek poneko za zdravlje upita…

Ne znaju moja djeca

zašto gledam kako se mijesi pogača

iako sam to davno naučila,

ne znaju ni zašto izvadim

fildžan viška

kad popodnevnu mrku ispijam,

zna Devla

kad se kod mene razgovoruša pije

i čeka je

ako naiđe…

Ne znaju moja djeca

da joj njihove riječi ožive obraze

ni zašto joj svakog dana

u isto vrijeme

ramazanske somune kupuju,

ne znaju

niti pitaju,

samo poslušaju

jer je to red i jer je lako,

a ni ne slute

da će i meni,

možda,

jednog dana tako…

 

 SALIERI I MOZART DANAS

Odzvonilo je

zlatnim jaglacima

na kuhinjskom stolu,

mirisnom dekoru

za objedom uspjeha.

Utihnuše fanfare,

sad dvorski dekor

crvljiva jabuka,

zavist sama sebe

u tavi podgrijava.

Čemu čuđenje?

Jaglaci kratko žive,

opstaju crvljive jabuke,

ni kruh ni sol ni vino

ne liječe zablude.

Stoljeća sude.

Geniji ne gube.