1 -va

Ona luđakinja s golfom kecom

umalo ne spuca dijete sa školskom torbom.

 

Kraj šaltera u redu za struju dvojica penzionera

raspravljaju o nečijoj jetri.

 

Ciganka zamače niz ulicu

odšeta pod pazuhom dva kruha

jedan načet

miriše gladnim dječjim ustima.

 

Ostalo je sve kao i lani.

 

2-ga

Strpljiv k’o sapun u ruci

osipam se polako

a tvrdoglavost raste

 

Daleko predviđam

naslućujem

umaram

bitnim i nepobitnim stvarima

ne bi l´ bar malo

nad Bosnom nebo

raširio

 

3-ća

Pisci su gljive.

Velike gnojniaštarke

Sliju se u tintu

koja nikom ne treba.

Postanu nejestivi

do sljedeće kiše.

Tek da nadoliju pero

za buduća buntovništva

i popiju revolte za suze i propasti

nakon usputnih ljubakanja.

Teška li života,

silne li nemilosti, Bože…

 

4-ta

Sisah slamke

iz nekog gorkog pića

s okusom orahove ljuske

sasuh se ko zrcalo pred

seoskih filozofa  poglede

A tuđa ruka ne češe svraba

Ili ga uvijek gdje manje svrbi.

 

5-ta

U čemu je bit spomenogradnje

kad je svaki novi već buduća ruševina:

još malo pa ničeg domaćeg u Bosni.

Ljudi umotavaju duše u prljave papire

iz evropskih ćenifa.

Halska poezija se cijedi iz žvala

padajuć na jetre  otrovane

genetski modificiranim civilizacijama

sumnjive kvalitete