neven

Zaljubljeni na pozornici života

Zaljubljeni se drže za ruke

lopoči na vodi

bjeličasto- ružičasti

izlaze iz zelenih listova

kao mlada dijeva iz svilene košulje

Počinje Festival svjetla

Svaka se kapljica ljeska…

Okupani bisernim kapima

obasjani svjetlom

smaragdnim

zlatnim i srebrenim svjetlom

Zaljubljeni ulaze na pozornicu života

Zbog njih se razmiču zidovi

zbog njih je noćas svijetlo i toplo

Prosvijetljeni i slobodni

dvoje zaljubljenih slave svoj sretni dan

 

Život ovdje i sada

 

Život je..

što je to život?

Voditelj na TV-u pravi „Paralele“

I pita se, općenito, što je život

Odgovor daje samom sebi

Put ka smrti, veli

To je život.

Što je to život?

ovdje i sada

pitam se… Imamo samo jedan život

A ne znamo ga živjeti jednostavno

Ovdje je bolje što je gore!

Ludilo!

 

Ne gledam više televiziju

 

Slike sve sive, nejasne

pejzaži otužni, ljudi mračni

ceste izrovane

gradovi puni nereda, smeća

sela razrušena, pusta

kuće šuplje, nakrivo stoje

napola bez krova…

Građani i seljani ojađeni

tugaljivo iznose svoj slučaj

Zbunjeni, nevoljno staju pred kamere

 

Mladi se sklanjaju od snimatelja

odmahnu rukom i odu… A nije da ih se ne tiče.

Volim mlade ljude.

Ne volim više gledati televiziju.

 

Noć na mansardi

 

Noć skriva

I razotkriva.

Tajanstvene sjene bježe

Noć vani zamotava

u crni plašt

stabla

kuće

ulice i noćne ptice

 

Noć na mansardi

višekatnice

pokriva lice usamljene starice

Dok čeka poziv…

U Staračkom domu danas nije bilo mjesta!

 

Iz rukopisa nove knjige

Poesis Mirjane Jezildžić je jedna suptilno angažirana potraga za istinom koja u suvremenom svijetu sve više postaje putovanje po nevidljivim stazama obespućenosti. To putovanje  je ovdje i sada i to ovu poeziju stavlja u krug pobornika primjenjene poezije, onih koji se nisu izgubili u melanholiji već sa mansasde višekatnice pokušavaju razgrnuti vunaste oblake virtualiziranog svijeta.

Oglasi