ljiljan

Do Kozograda jedan vodovod vodu vodi

a kad Turci po svajetu babe

vodu presijekoše kraljici suze potekoše.

Ne zna što je s djecom, al zna da njih

ko životinje skupocjenog krzna love

jer prijestolja bez prijestolonasljednika

lakše se pod drugu krunu podjarme.

 

S Kozograda dva puteljka odvode

kroz dvojbe pune zasjeda i strepnje.

Negdje kod Konjica osvrnula se

i tužno oprostila od nebotićnih gora:

Zbogom ostaj moja Bosno slavna
I u tebi do tri dobra moja,
Vode s izvora Radakovice,
Ribe iz Bukovice
I pšenice iz Liješnice.

 

Jugu je hitala rodnom Blagaju

i s ocem još južnije se sklonila od bure

da bi na kraju sa svojom pratnjom

u Rimu, uz mjesečnu skrb od 100 dukata

kao i mnoge bivše vladarice

apatridskog boga molila

da ne prestane sanjati dvore u domovini.

 

Na sve načine majčinska duša

pokušavaše otkupiti svoju djecu

al jamstva većega od pedigrea

kraljevske dinastije nije imala

a to onima u čijem u srcu dukati kucaju

biješe baš bez ikakva pokrića

te odbiše pozajmiti toliki novac.

(Prinčevi i princeze bijahu najskuplja

roba u osmanskoj veletžnici roblja).

 

I što duže u egzilu venuše

Uži zavičaj – humke u zemlji Humskoj

širi zavičaj – kraljevstvo bez kralja

bijaše sve dalje i tuđije, blijeđe i tužnije.

A vjera joj po potrebi vladara iz sjena velikih

dom joj je prognan u samostane rimske

djeca joj u sužanjstvu slobodno žive

a i ona sama bila je ono što nije

i zato u posljednje dane

(pred)posljednje Bosanske kraljice

njezino srce mrtvičavo ječi:

joj joj joj mirna Bosna je neprebol moj

 

Ovo pisa  Dijak Doborski

 

 

Oglasi